u DUBROVNIKU, 2. Oktobra 1911.

 

PROMA GRVEM I

 

 

  

polugodište.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na pd
1 četvet godine surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

NISKI

 

 

 

 

 

Brzotisa

| IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI se \ PAK A.
i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

  

Pretplatu | cglast šalju se
zahvale i pricopćena plaća se
a koji se više puta tliskaj

 

 

 

Banove brige.

Pomnožale su se toliko, da mu je
iz kože za iskočiti. Napadaj apotekara;
žestoki nasrtaji u magjarskoj štampi i
u parlamentu; nepovjerenje u zemlji;
istup Osječana; otvorena protimba svi-
jeh stranaka osim desetorice zastupnika ;
ex-lex u zemlji; sabor koji mu neće
dati glas povjerenja, sve ga to muči i
potiskiva svaki dan to više; ostaje mu
sam ministar-presjednik, koji ga brani,
ali se i njemu stolica ljulja: drži na
okupu sabor u Pešti eto ima nekoliko
mjeseca a da se ništa zaključiti ne može;
sad su pregovori preko presjednika
parlamenta, ali se  pregovorom rada
ne može utanačiti, i sva je prilika, da
će se
novi izbori, koji bi lako mogli razoča-
" rati pouzdanje Khuenovo, ili će mini-
starstvo ostupiti, prepustivši drugomu
da poderanu vladinu mrežu okrpi. Tako
bana bije led iz vana i iz nutra.

Pregovori sa Pravašima.

U zdvojnosti ban Tomašić mješte
* ostupiti, kako je koaliciji bio obećao,
naravno po zapovjedi g. ministra-pre-
sjednika, koji se je pohvalio da je u
Hrvatskoj banovao 18 godina, a svi
znamo kako, upustio se je ovih dana
u pregovore sa raznim strankama, kako
bi sastavio većinu, - koja bi mu barem
odobrila proračun. Prvu je pozvao Pra-
vašku stranku i stupili su kako pre-
stavnici Dr. Mile Starčević i Dr. Alek-
sandar Horvat. Upitani po banu, bili
pružili pomoćnicu ruku vladi, oni su
otprto i odriješito odgovorili: nigda i
do vijeka ni ovu niti ikakvu nagod-
benjačku vladu nećemo poduprijeti.
Ko je pratio pisanje slavosrpske štampe,
po stotinu je puta kaživala, da su pra-
vaši »nokat i meso sa banom«, da oni
»podupiru nametnu vladu«, sve je to
bilo crno po bijelu sustavno; a sad eto
čestite izjave koja svjedoči, da su pra-
vaši istinu govorili kad su iskaživali
da će otvoreno vojevati proti svakoj
nagodbenoj vladi i uvijek biti u opo-
ziciji. Tako će vrijeme dokazati tako-

PODLISTAK.

NA ORJENI

Utisci s puta
(9) piše Ante Anić.

Ovdje su se i meni ojačala krila uzviše-
ne ljubavi za prirodom, kad mi se razvija-
bu latice mišljenja žarom nauke sa ognjišta
znanju. | nakon kratkog razmaka, još uvi-
jek stoji tu, preda mnom otvorena knjiga
mojih zvaničnih dužnosti, koja će se ispu-
niti... kada ?.. ili prekinuti... ili pretr-
gati...? Kad priroda majka, u nagonu vje-
čnog stvaranja, zasnuje drugi lik u zamije-
nu s mojim, da uzdrži ravnovjesje životom
i propadanjem... Što iza njezine zavjese
stoji? O varave varke čeznuća, koliko ste
sićušne u svjetlu razuma! Veselo je poska-
kivala mala, draga ptica po busevju | šika-
rju, u nepomućenom miru, sa mladom krvi
u žilama, što ljubi život, al najednom pane

zrna, isto tako draga, ali...

t parlamenat i provestit |

 

 

gjer da su tendecijozne glasine e pra-
vaši su razrožnog mišljenja; a ponaj-
bolje će vrijeme utvrditi da su pravaši
lojalno i iskreno pružali saveznicu ruku
koaliciji i Radićevcima, samo da se na-
rodu pomogne i koristi. Već sviće, te
i »Novi List« i »Narodni List« i »Naše
Jedinstvo« i ako izmegju redaka pri-
znaše da su pravaši pošteno i patri-
otski radili.

Pregovori sa ostalim strankama.

Ban je pozvao i koalicionaše, kako
vigjenijeg izmegju njih Dra. Medako-
vića. Ovaj je otklonio svaki pregovor
a uputio je bana da pozove ili Tu-
škana ili Nikolića-Podrinskoga Bio je po-
zvan Tuškan i nakon oduljeg razlože-
nja i ovaj je u ime stranke otklonio
svaku suradnju s vladom, ali dokle je
kakva je, i tako nekako ostavio otvo-
rena vrata, ili da pristupi ako bi uvjeti
koaliciji bili povoljni, ili da ostupi ako
bi Magjari slijedili već davno marki-
rani svoj put, kako bi uništili sve po-
vlastice koje Hrvatska uživa, ukidajući
sad jedno sad drugo i provagjajući si-
slematski svoje dobro udešene i pro-
mišljene namjere. Radićevci će naravno
se izvući kako jegulje, što su učinili
i kad su se odazvali pozivu pravaša,
jer su naglasili nekakove osobite po-
trebe seljaštva: a tim dokazali e bi
rado pružili ruku vladi koja bi ih po-
digla do vladinih stolica, a kako bi
pak bilo narodu to bi se stoprv vi-
djelo, kad bi se sami nasitili. Nijedna
stranka u Banovini zaista nebi prikra-
tila pomoć golemom narodu, koji je
pritisnut, ali kolikogod spravni i seljaka
ugledati nebi pravaši za živu glavu za
pladanj leće prodali narodne svetinje.

Sabor se okuplja.

Tako glase zadnje vijesti iz Zagreba.
Ban će po svoj prilici pristati na Tu-
škanovu besjedu, koja je glasila e će
koalicija konačno svoj postupak odre-
diti, kad se sabor sakupi i stane vije-
ćati. Po svoj prilici neće se doći do
sporazuma, i onda ne ostaje drugo
nego raspustiti sabor i odrediti nove

Parobrod je sve to dalje sjekao mirnu po-
vršinu mora i ostavljao za sobom čarobni
Lokrum i bujnom borovom šumom obrasli,
rt Pelegrin, koji se je ondje sklonuo ko
spokojni asket.

Lijepi moj Pelegrin, koji me često za lje-
tnih večeri miluje svježinom ugodnog za-
daha s pučine i opaja mirisom svoga borja,
kad posjedamo prijatelji, za ribanja, na nje-
govo mrko stijenje. — Dakle! — Lujo će
izišav iz sobe i došav k nam na palubu. —
Dakle! — večeras se iz Risna odlazi ravno
na Crkvice! Svi pristasmo. Tako mora da
bude. Ništa zato što će nas zahvatiti debela
noć — zapovijed je zapovijed. Gjigji, kao
da se već stavio pred Lujom u položaj vojni-
ka, kojemu pretpostavljeni propisuje naredbe,
Stijepo uduben u znanje i nauku, pita i ta-
ko nabujalu pamet Kristovu, raznim afori-
zmima i jezičnim komparacijama, a Kristo
ga sluša. Da li ga je poslao k belaju,
znam, al ne čuje za Lujovu ordinancu. Tre-
balo je ovomu dobro poviknuti, da se Kristo
prene i čuje, što se naregjuje, Dogovorismo
se, ko će se u Ercegnovom pobrinuti za

Biksenfleisch čeka Ojigja. On pozna sve
vojničke urede, magaze i propise, A mi će-
oo o ostalo, dok Lujo izvrši

 

 

izbore, zadnju igru va banque. Hoće
li biti sreća i Božija daća da se barem
u toj tjeskobi koalicija osvijesti i pri-
hiti dogovore prikinute sa pravašima?
Ona bi bila na vladi, ali bi morala dati
pravašima tvrda jamstva, da će orati
pravo i razborito, a nadasve narodu
uharno. Idemo da vidimo.

LI e ...
Pri instalaciji.

Sutra u Spljetu okićenu i radosnu biti će
instaliran novi biskup Dr. Antun Gjivoje, sin
naše biskupije. Dubrovčani su vazda na
vanredni način iskaživali svoju pitomost i
uljudbu u tomu, da nebi propuštili nikako-
ve zgode budi radosne budi žalosne, a da
nebi izvanjskim znacima to izrazili, sad pje-
smom sad drugim literarnim sastavcima. Ne-
kadašnje epigrame, sonete, inskripcije da-
nas je zamjenula javna štampa sa nekoliko
crta u mnogobrojnim novinama. | naš list
dakle prilagagja se navadi i raduje se i če-
stita vrlomu i značajnomu sinu naše bisku-
pije, jer je zasio na najslavniju stolicu ne
samo u pokrajini, nego na svemu našemu
jugu. On je našljednik velikih i slavnih
nadbiskupa mitropolita Solinskih; on je na-
šljednik crkvene poglavice stare kraljevine
Hrvatske; on je našljednik onih velikana,
koji su slavili u kraljevu dvoru kako prvi
dostojanstvenici, u Rimu kako glavni faktori
na Balkanu; on sjeda na stolicu odkle je
mnogo dobra i sreće našoj miloj domovini
prinešeno; ali je takogjer i mnogo zla, na-
dasve u pogledu satiranja svete i nami pre-
mile povlastice glagoljske mise i crkvene
službe. Borbe nijesu prestale, nego su se
podvostručile, jer osim neriješenog tog
veoma važnog pitanja naše povlastice, na-
došlo je bezboštvo, nehajstvo, a što je i
gore hajka na svetinje i na svećenstvo. So-
linska a pak spljetska crkva u dugom nizu
svojih pastira nabraja mnoge, koji su se
isticali vanrednim umom, skromnom pobo-
žnošću, izglednom revnosti; a sve te kre-
posti treba da danas budu usredotočene u
istoj osobi, ako slavna spljetska biskupija
ima biti ono što joj po pravu i ide i radi
prostora i radi tradicije, biva duševna gla-
va naše pokrajine, kako će do malo i biti
političko i kulturno naše središte. U koliko
još od davna poznamo novoga biskupa, u-
vjereni smo da su se u njegovoj osobi te
vrline srele, i da će on znati mudro i vje-
što kormilariti, kako bi okupio oko sebe
što god je dobra, neporočna, napredna, a
kako bi na dobre i očinski maknuo s puta

 

svoj oblik, snagom kataklizama, prosjekla
— nek bude mijene, jer u mijeni je život
pa nas do malo eto na ulazu u onu krasnu
Boku, u taj čarobni naš Bosior, u kom se
utapljaju one gvozdene planine kršne Her-
cegovine i kamenite Crnegore. Ko zjena, što
te snažnim fluidom na jednom začara, za-
sjao je pred nama taj slikoviti zaljev sa o-
nim urednim selima i varošima, što su po-
padali po igalu njegovom, kao bijeli gale-
bovi, koje bi oluja zaklonila bila u to za-
tišje mirna i sjegurna života. Boka je jedan
od najljepših predjela na zemlji, govore oni
koji su obišli svijetom.

Tu je priroda, u svesilju svoga'stvaranja,
duboko rastvorila svoje grudi, da od bijesa
mora i hršuma oluje, spasi zatočenika, gdje
mu zakloništa u blizini nema i da pokaže,
kako je ona stroga, al i dobra majka. Ko-
likim se je tužnim pomorcima izvinuo iz

ne- (grudi uzdah oblakšanja, kad bi se uhvatio

vrata ovog sjegurnog pristaništa ? Od koli-
kih uzdaha nijesu popraćeni oni zavjeti, što
ih pred bizantisku madonu, na Gospinu o-
toku, polažu »sestre da ne obezbrate, ma-
tere da ne obesine a žene da se u crno ne
obaviju« ? —

..
pjesmo u Ercegnovi. Poslije podne u
2 sata imamo proslijediti parobrodom »Bo-
keške Plovitbe« put Risna. A sad svak za
svojim poslom. Mi trojica ostasmo skupa,

Pris

sve ono što nesretne duše poduzimlju, da
ruše najsvetiji amanet od otica, onu \jeru
koja nam je sačuvala domovinu od turskog
nasrtaja, od carigradske priiruhe, od mle-
tačkog italijanskog nameta. Naravno, da ka-
kove su prilike novomu g. biskupu mješte
čestitanja, ako hoćemo iskreno govoriti, i-
mali bi smo zaželjeti od Boga ono sveto
ustrpljenje i prilagodivost da mu ne dote-
ška križ, kog je na se primio ; ali sveti su
biskupi i to primali radosno kako Božiju
blagodat, a tako će i novi biskup skoro
svaki dan, kad okusi nezahvalnost, zlobu,
razvrat našijeh dana; a mi mu želimo da
baš u toj ljutoj mu borbi dobri Bog dade
onu utjehu, koja od slaba čovuljka čini di-
va u obrani Božijih prava. Komu baš sr-
dačno i bez suprezanja možemo čestitati
jesu svećenstvo i mnogobrojni narod spljet-
ske biskupije, koji će zaista u novomu bi-
skupu imati oca, pastira, dobročinca. Naše
će molbe sniženo to vapiti od Previšnjega,
dok radosno kličemo: Živio spljetski biskup
Dr. Antun Gjivoje! Živio Spljst!

 

 

Jedan odgovor
»Hrvatske Riječi“.

»Hrvatska Riječ« u broju od 14. ov. mj.
ovako odgovara »Narodnom Listu« glede
izjave stranke prava u Zagrebu:

»Predvigjajući ogroman efekt ove naše
akcije, protivnici hoće da nagju Ahilovu pe-
tu na vjerskoj strani, ne bi li bilo kako uz-
drmali pravaške falange. Iz rezolucije, u ko-
joj se ističe, da stranka prava nije vjerska
stranka, ali da u kulturnim i vjerskim pi-
tanjima ostaje na svom dosadašnjemu sta-
novištu, da uvažuje i štuje svačije vjersko
osvjedočenje te osugjuje najstrožije sva-
ki protuvjerski istup u javnosti, iz te re-
zoluzije »Narodni List« hoće da zaključi,
da smo uzmakli od našeg dosadašnjeg vjer-
skog stanovišta te se približili stanovištu
njegove stranke, koje bi vIič. Medini istovje-
tovao sa vjerskim indiferentizmom.

Ovim »Narodni List« pc\azuje, da ne ra-
zumije programa stranke prava i njezinih
tradicija. Strauka prava uvijek je ispunjava-
la svoje stanovište u pitanju vjerskom, ni-
kada nije napadala nikakove vjere ni njenih
svećenika. Rezolucija svepravaške konferen-
cije ne isključuje rezoluciju prihvaćenu na
lanjskom sastanku u Šibeniku, koja je sa-
mo tumačenje stanovišta u duhu programa
1894. I baš ova zagrebačka rezolucija stvo-
rena je u času, kada smo osujetili najbje-
snije navale demokratske; odraz i dakle

da kupimo potrebito, a Gjigji pojuti, dok
je na vrijeme, Biksenfleisch-magazinu, ali
nam ne zaboravi doviknuti : »Kupite kopsi- |
cu« ! »Neće je, neboj se, Stijepo zaboravil«,
jedan će mu od nas, jer su oni dvojica naj- |
više upelili bili, da se mora i š njome ua,
put. Oni o kopsici a Kristo o jajima. »Da-
kle, mičimo se Kristo, vrijeme je kratko«,
zovnem njih dvojicu, koji su se uspinjali u |
varoš kao muhe po smoli, jer je Krislo sa-
da Stijepu svoje aforizme kazivao. »Nema-
mo torbe napuniti aforizmima, nego pršu-
tom, sirom i jajima; dakle spiješitc«! —

Kad je sve bilo goiovo, prikaž:mo Luju
kuštravu vrećetinu, prepunu svakog božjeg
blaga, a Gjigji objesi o ramena navezenu,
dugu brojanicu suhih kolača, poput vojni-
ka, koji je prebacio preko pleći, u obruč sa-
vijeni plašt. Lujo se stao krstiti, pa se ne
mogo zadržati od smijeha pred tom vrećeti-
nom i masom kolača, »Ili idemo u centralnu
Afriku — jeste li vi pri svijesti — ko će vam
to nositi u Krivošije — što će vam toliko, lju-
di božji, govorio Lujo i prelamao rukama,
gledajući tu vrećnu piramidu, kojoj je kop-
sica na dnu napravila široku podnicu.

»Ne misli se ti, ko će nositi« Ojigji će.
»Budi uvjeren, da se može puno izjesti na
onim visinama; ja sam onuda vježbe činio«.
Ali Luju nikako u glavu, da će se ipak sve
to moći pojesti. Kad dobro objedovasmo
kod gšesne šjore Roze, zgrabi Stijepo vreću

nefraskirani ne primaju se.

Ađministraciji. Pisma dopisi Uredništon. — Za
30 para po petit tetku. Za oglase 20 para po retku
u po pogodbi. — Rukopisi se ste vraćaju. Listovi
-— Piativo | utužljivo u Dubrovniku.

NIDENISNISSNENIODNNSNNN

duhova, koji su raspoloženi sve prije nego
vjerski indiferentno.

Princip stranke prava u vjerskom pogle-
du jest religloznost proti principu areli-
gloznosti raznovrsnih naprednjaka. I kako
je stranka prava općenarodna stranka, koja
obuhvaća sve vjere, zagrebačka rezoluci-
ja morala se je držati samo općenitosti ga-
rantirajuć uvažavanje i štovanje svih vjera,
a odbijajuć, osugjujuć svaki protuvjerski a-
religiozni istup u javnosti. Ovo je jedini
i pravi čisti narodni liberalizam, koji je pra-
vaštvo oduvijek vodilo«.

 

Položaj baruna Gautscha.

Pred malo dana raširene glasin? o nau-
mljenoj osnovi baruna Gautscha, o rekon-
strukciji kabineta, izazvale su živahnu de-
batu u zastupničkim krugovima i u movin-
stvu, osobito njemačkom.

Ministar-presjednik ide za tim, da stvori
radnu većinu u parlamentu, a misli da će
to postignuti preustrojenjem ministarstva.
U novo ministarstvo imali bi ući činovnici,
koji uživaju povjerenje stranaka, koje bi sa-
činjavale tu radnu većinu, a nipošto parla-
mentarci.

Plau je ministra-presjednika naišao do-
duše kod nekih na simpatije, ali je i od
jakih parlamentarnih klubova bio podvrgnut
oštroj kritici. Njemački narodni savez ener-
gično je ustao proti namjerama premiera,
jer oni ne mogu sjedati u istom kabinetu
s Česima prije nego svrše nagodbeni pre-
govori u Pragu, kojima bi osnova baruna
Gautscha mnogo škodila. Najviše pak što
je razdražilo Nijemce u ovom pitanju jest
broj činovnika češke narodnosti, koji bi i-
mali sjedali u novom ministarstvu. Govori
se naime, da bi Česi dobili ministarstvo tr-
govine i javnih radnja. Ovo bi bilo prvo
ministarstvo poslije Hohenwartova, u koje-
mu bi Česi bili zastupani sa svoja dva po-
uzdanika. Poljaci su se takogjer izjavili
proti rekoustrukciji, a osobito proti činov-
ničkom ininistarstvu. Kršćanski socijali pak
izjaviše, da nemaju nikakva razloga, da pre
kinu dosadašnju politiku slobodnih ruku
prema vladi, te ne stupaju ni u većinu ni
u ministarstvo. Barun Gautsch dakle ne
može da računa na potporu ovih jakih sku-
pina, a i sa samim Česima, koji su izgle-
da najviše skloni njegovim osnovama, ne-
će tako glatko ići. Prije svega Česi traže
uz ponugjena im ministarstva trgovine i
javnih radnja i ministarstvo poljodjelstva te
da se pred zastupničku kuću iznese, upo-
redo sa pregovorima u Pragu osnova o u-
potrebi jezika kod državnih uređa u Českoj.

 

| uzdanicu, pa udara na pleća junačka, a kad
| ma je Kristo kod parobroda skinuo sa ra-
mena, ostaše mu pri lijepoj bradi, koja va-
tia koliko i tri ljetne kiše, kuštrave dlake
s vreće. travurine, »Bog te sačuvo Kristo,
| prtene vreće i zle sreće« Lujo će mu — dok
\je posegnuo, da je SIE.

Zadimismo put Ok Tu nas željno isče-
| kivao moj dragi rogiak, mjesni župnik Don
(Ivan Petković, kojemu sam ja već najavio
\naš dolazak a nadamo se — da će i on s
Imama na Orjen,

Don Ivo je nikao gdje i ja, na onom
lijepom otoku Korčuli, u sjeni borja i
pred sagom zelenog lišća vinove loze, gdje
se dobroćudno žive, pošteno misli i pleme-
nito osijeća. Š njim me spajaju slatke uspo-
mene mog djetinstva i mladosti i uvijek mi
je ugodno, kad se š njim sastanem.

Vucarili smo se od mjesta do mjesta, gau-
snim parobrodićem »Bokeške Plovitbe«, ko-
jega ne bi opralo sve more, što je u Bo-
kama. A ipak se s takovim parobrodićima
prevaža mnoštvo stranaca, kojima će zaista
ostati u pameti ta nenatkriljiva gnusoba; a
nijesmo pak ni mi mikrobi. Tu neu
razbijao je pogled na onaj lijepi okoliš, te
je većim dijelom već stajao u zasoju sunca,
kojega mu oduze za ranijeg obruč brda u
okolo. U 4 a sata prispjesmo u Risan.

..
.

 

smO_ uz —