moma Ra m Br. 348. Presjednik Dr. Sylvester sa pročelnikom poljskog kluba Drom. Bilinskim preuzeo je pak protu-akciju. Oni naime žilavo rade o- ko toga da, bez rekonstrukcije ministarstva, sastave većinu, koja bi morala još prije Bo- žića prihvatiti neke osnove, a u prvom re- du onu o skupoći. Ne zna se ko će uspje- ti, Sylvester ili Gautsch, samo je jedno ja- sno, da položaj ministra-presjednika "nije baš tako čvrst, te i pogje li mu za rukom preustrojiti kabinet, postignut će veoma ma- lo, jer novo ministarstvo neće imati nika- kva oslona u parlamentu. Po svemu dakle izgleda, da će barun Gautsch još za kratko vrijeme biti austrij- skim premierom. Ta on i onako stajao je tu privremeno, a u zadnje doba i formalno. Težište politike ove pole monarhije bilo je u Pragu, a knez Thun igrao glavnu ulogu. Vjenčanje u kraljevskom domu. U subotu 21. o. m. prije podne vjenčao se je budući austro-ugarski prijestolona- šljednik, nadvojvoda Karlo Franjo Josip sa princesom Zitom od Parme. Nadvojvoda bu- dući prijestolonašljednik sin je pokojnoga nadvojvode Ottona i saske princese Marije Josipe, sestre Saskoga kralja. Ovom ženid- bom dolazi budući prijestolonašijednik u bliže rodbinske odnošaje s italijanskom vla- dajućom dinastijom. U jutro u subotu, u 9.50 časaka prispio je kralj uz pratnju pobočnika Paara iz Beča u St. Egyden, dočekan od mnogobrojno sa- kupljenog naroda, koji ga je burno i odu- ševljeno pozdravljao. Odatle se je vladar odvezao automobilom u Schwarzau, poz- dravljen oduševljeno od sakupljenog pučan- stva. U 11 sati, u času kad je vladar sti- gao u Schwarzau, spuštena je zastava obi- telji od Parme, a izvješena je carska zastava. U portalu dvorca dočekali su sijedoga vla- dara članovi obitelji Parme, a onda je kralj pošao u dvorac, gdje su ga dočekali i sr- dačno pozdravili vjenčani par i visoki go- sti. Malo iza kraljeva dolaska pošla je sve- čana svadbena povorka na vjenčanje. Na- prijed stupao je nadvojvoda Karlo Franjo Josip, kojega je pratio sam vladar u mar- šalskoj uniformi i nadvojvodkinja Marija Jo- sefa. Poslije njih išla je nevjesta, njoj na desno Don Jaime od Bourbona, vojvoda madridski, a na lijevoj strani njena majka, vojvodkinja Marija Antonija od Parme. Onda su slijedili saski kralj Fridrich August, s nad- vojvodom Franjom Ferdinandom, a iza njih ostali visoki svadbeni gosti. Novo po svijetu Promjena u trojnom savezu. Kako »Zeit« doznaje, vode se pregovori izmegju Turske, Njemačke i Austro-Ugarske, kojima bi imalo biti svrhom, da Turska stupi u trojni savez. Te pregovore vodi nje- mački poslanik Marschall. Svrha bi tomu trojnomu savezu bila, da obje velike vlasti zajamče Turskoj uzdržanje mira na Balka- nu i zemljišni integritet. Ako bi došlo do saveza, pritekle bi obje velike vlasti Tur- skoj u pomoć protiv Italije. »Frankfurter Zeitung“ protiv Italije. Nakon “»Berliner Tagblatta« javlja se i »Frankfurter Zeitung« protiv Italije, a oso- Don Ivo nam veseo spješi u susret, — »Hoćeš li s nama« — vičem mu s parobro- da. On podignu ruku kao da hoće reći; U- strpi se, imamo se kad sporazumijeti. Po- zdravivši se, uputismo se k njegovom stanu. Neda on ni opepelii, da se iste večeri stavimo na put. Kod njega moramo preno- ćiti, pa jutrom, put pod noge. I on će s na- ma. Uzalu1 mi pelimo našu, Don Ivo ni da čuje. Uzalud ga uvjeravamo, da će se naš plan, ostanemo li, pomrsiti — ništa ne ha- sni, on se neda sklonuti. Moramo ostati pa moramo. Naš vogja prekine jednim mahom taj gor- dijski čvor, pristavši na Don lvova ponu- kovanja. To je bilo dosta i svi se od je- dnom sprijateljismo s nenadnim slučajem. Iza kako pozdravih svog prijatelja i sumje- šćanina I. Kw., okupasmo se a onda posje- dosmo za gostoljubivu trpezu Don Ivovu, gdje se prostirala ispred naših lica, lukul- ska večera, svakog božjeg dara. — A sutra kolači — Lujo će, koji se nije mogao nikako snaći pred onakovim dugim čislom a još manje pred terelnom vrećom, u kojoj pak nije falilo ni mineralne vode. Za- lud ga je Stijepo uvjeravao o potrebi svega što je u njoj, — bit će što se bojao, da je i on ne bude pomogao nositi — zazirao je od nje, kao da je u njoj bila Meduzina glava. Dugo smo ostali za trpezom u ugodnom razgovoru, a onda odosmo na počinak. Kad je rujna zora zabijelila, Kristo skače na noge lagane i budi nas: Ej, ljudi, ka- sno je doba, krenimo se, mičimo se! »Pro- bito protiv trojnoga saveza. Članak se ba- vi sa pisanjem italijanskih novina, poimen- ce nakon članka »Berliner Tagblatta«, te veli: »Njemački narod imade za svoje dr- žanje dobre razloge i sva diskusija, koja je započela o tom držanju, ovo je držanje vi- še utvrdila, nego li oslabila. Štogod izno- sili Talijani, da ispričaju svoju akciju u Tri- polisu, ova je akcija i ostat će prekršajem megjunarodnog prava, koji ugrožava mir Europe i mirovnu politiku trojnoga saveza upravo na neodgovorni način. Zaista, na- čin, kojim ovaj prekršaj italijanski listovi brane, nije ni najmanje kadar, da nadokna- di gubitak ugleda i simpatije, koji je Itali- ja svojom akcijom doživjela«. Na koncu se veli, da njemački narod ho- će da pridrži slobodu, da o svom savezni- ku i prijatelju slobodno piše; ako toga ne podnosi, onda neka saveznika drugdje traži. Car Wilim o njemačkoj izvanjskoj politici. Veliku senzaciju pobudila je vijest belgi- janskog lista »Narodne Novine«, što izlaze u Bruselju, o izjavi cara Wilima belgijan- skom generalu Heinburgeru. Dotični gene- ral predvodio je deputaciju, koja je nazad malo dana u Aachenu u ime kralja Alberta pozdravila njemačkog cara. Po navodima belgijanskog lista upustio se je car s ge- neralom Heinburgerom u razgovor o drža- nju Belgije u zadnje doba, o njezinom na- pretku, te skrenuvši na polje svjetske poli- tike rekao ove značajne riječi: »Mi upo- trebljavamo najnovije dogagjaje, da traži- mo ono, što bi smo u običnim vremenima mogli postići jedino uz poteškoće«. Italijanski pogledi na Trst i Istru. Sada i italijanska štampa pretresa pitanje trojnoga saveza, pa čisto i bistro kaže, da su Italiji bile vezane ruke uslijed trojnog saveza u pogledu — Trsta i Istre... ... Za usnutak Poljske republike. Poljak knez Ridelski poslao je u ime poljske lige i megjunarodne lige prijatelja Poljske engleškom državnom tajniku Greyu spomenicu, u kojoj zagovara ponovno usta- novljenje poljske države, čemu bi najvećma imala doprinijeti Engleška. Nova Poljska država obsizala bi sve one zemlje negdaš- nje poljske kraljevine, koje su sada razdje- ljene megju Njemačkom, Rusijom i Austro- Ugarskom. Privremenoj vladi, koju predla- že knez i njegovi pristaše kao prvi korak autonomije Poljske, slijedila bi vlada fede- rativna poput one u Švicarskoj. Svaka od triju velevlasti, koje posjeduju pokrajine ne- kadašnjega poljskog kraljevstva, imala bi žrtvovati svoje teritorijalne granice u korist poljačke republike. Spomenica predlaže na- dalje, neka bi svaka od tih triju velevlasti imala svog guvernera, kao upravitelja u po- ljačkim zemljama, koje su sada u pojedinim državama. Sva pak tri guvernera imali bi biti podregjeni generalnom guverneru, koji bi morao biti Poljak i koga bi imenovale sve tri interesovane velesile. Pod protektora- tom tih triju država bi stajala nova poljska republika. Novopazarski sandžak Srbiji ? Unatoč srbijanskih službenih oprovrgava- nja, beogradska »Tribuna« ostaje pri svo- joj vijesti, da je Srbija dobila privolu Tur- vehla je jasna zora iznad mjesta bijela Ri- sna«. — Kakva zora — nije nego mjesec. — Kakav mjesec, tri su sata i po. — Još je rano — hombre — što lorkaš. — Al je put dug. — Nu noge su lagane i tako nećemo ve- čeras na Orjen. Nije bilo druge neg ustadosmo, jer Kristo nedao mira; ali dok sve spremismo u torbe žarko nas je ogrijalo sunce, Don Ivo će za nami kasnije na konju put Crkvica. On je i tako već bio u Krivošijam, ali se na Orjen nije penjao. A morati će i priznati da nije baš ni tako vilovit junak na nogama. Sun- ce je već bilo oskočilo iza ruba visokoga brda i svaki od nas uprti svoju torbu pr- tenjaču, a vrećetinu ostavismo, da je konj donese na Crkvice, na kom je imao Don Ivo odjahati, a dotle ima u torbam zaire. — Batine u ruke i put pod noge! — za- povijeda Lujo. — Hajdmo s dobrom srećom a punom vrećom — Stijepo će, hoteć podbosti Luju. — Vreća je ostala — Lujo će na to, pa ako dogje zdrava i vesela. Nu čuj! — obrne se prama meni — daću misu sv. Roku, ne budu li je mogli uprtiti na konja pa je ostave u Risnu. — A zašto ne — Kristo će. — O, zašto, jer onaj konj nema samara nego sedlo. — Jesi li čuo Gjigji — ja ću na to — lako da se obistini ona da »ko hoće pre- veće, izgubi i vreće«, «PRAVA CRVENA HRVATSKA« ske za vojničko zaposjednuće .Novopazar- skog sandžaka. Tursko-Italijanski rat. Italijanske čete u Bengaziju u zadnjem sukobu pretrpjele šu veliki poraz. Od tur- skih i arapskih četa bilo je napanuto 8000 italijana, te je 800 italijanskih vojnika po- ginulo a 150 turskih. Italijanci pobjegoše te na bojnom polju ostaviše dosta oružja i mu- nicije. Ta je vijest iz turskog izvora, što i- talijanski listovi nastoje prekriti. Prigodom pak iskrcavanja italijana u Tripolisu, turci su ubili italijanskog zapovjednika i 30 vojni- ka. I engleške novine donašaju, da su ita- lijanci pretrpjeli veliki poraz u Bengaziju. Italijanska vlada uskraćuje svako razjašnje- nje. Novinarskim dopisnicima u Tripolisu priopćena je zabrana ministra unutarnjih po- sala, da prate ratne operacije. Nije im do- pušteno niti nalaziti se na obalnim paro- brodima. — Megju italijanskim četama ;po- javila se kolera, koja po zadnjim vijestima uprav hara. — Turski ministar izvanjskih posala izjavljuje, da je u zadnjoj bici u Ben- gaziju poginulo . 2000 italijanskih vojni..a. — U Tripolitaniju već je iskrcano 60.000 vojnika i 7000 konja i mazaka. Doplovio je iz Napulja i četvrti odio ekspedicijonog zbo- ra od 10.000 momaka; polovica je od toga opredijeljena za Bengazi, a polovica za Dernu. Čete u Tripolisu grade kasarne iz drva, iz- van grada. — U turskim se političkim kru- govima živo pretresa savjet, što ga je Porti dao bivši veliki vezir Kiamil paša. Kiamil paša mnije, da bi se tursko-italijanski spor najlakše mogao riješiti razdiobom turskih posjeda u sjevernoj Africi, i to tako, da Tur- ska pridrži Bengazi, a Tripolitanija da se predađe Italiji u upravu, kako Engleška u- pravlja sa Egiptom. Revolucija u Kini. Revolucijonarci su zauzeli Jukiang i za- palili Yemen. Newyorški dopisnik »Matina« intervjevisao je vogju revolucijonaraca. Ovaj je izjavio, da su Mančuzima dani odbro- jeni. Sada prestoji odlučna bitka 200 klm. na sjeveru od Hankau. Pekingska posada je dijelom uz revolucijonarce i njima će pa- sti u ruke Peking. Pokret nije naperen proti strancima. Spor radi Maroka. Pariški upućeni krugovi odlučno izjavljuju, da je irancusko-njemački sporazum, u ko- liko se odnosi na odstup zeinljišta u Kongu, postignut. Još su samo potrebite nekoje redakcijonalne radnje, koje će za 8 dana biti gotove, a onda će uslijediti podpisanje cjelokupnog ugovora. — »Wiener Allgemei- ne Zeitung« objelodanjuje jedno priopćenje, koje je sa francuske i njemačke strane po- slato europejskim kabinetima, da je spo- razum postignut, i da se imadu još samo neki detalji urediti. Italijanski bjegunci u Srbiji. Mnogo je italijanskih bjegunaca iz Tur- ske prispjelo u Srbiju. Oni, koji su bili na- mješteni kod željeznice, predali su molbu srpskim državnim željeznicama, da ih uzmu u službu. Neki su već i primljeni. Iznevjerio se vojnoj zastavi. Ovo dana pobjegao je iz Petrovaradina u Srbiju nadporučnik Vilim barun Metzger — Dobro, vidjećemo, ali će doći čas kad će Lujo blagoslivjati jadnu, mučenu, vreću. p * * Započne uspinjanje. Zavojiti, kolni put, koji se uz gorsku kosu povrh Risna vuče, vodi u vrlo uzbrđitom uspinjanju sve do Krivošija. Negdje usred puta mlade mome punile muljače vodom sa hladnog studenca pa se zaustavismo, da napunimo ploske vo- dom. One bile ljubazne djevojke pa istoga časa priskočiše i krčagom plaske napuniše. Studenac — bunar vode hladne — ima ja- ko značenje u životu našega naroda. Židovski su ga pisci unijeli u svete knjige u uzvi- šenom simbolizmu a naš ga je narod u svo- joj pjesmi obavio čistom lirikom ponajbolje naše narodne poezije: Tu se djevojke sa- staju i tajne svoje jedna drugoj povjerava- ju — u njemu vide mermer-kamen — aa njem nalaze listak knjige bijele — djevo- jačke pjesme izvile se iz djevojačkog grla kod studenca — kod studenca junak otpo- čiva — kod njega momku zapne oko za djevojkom — tu se š njom sastaje — dje- vojka se kod stuđenca za ljubu grabi — vila se srdi i studence truje. Sva ta lirika stvorila je biserje stihova u narodnoj našoj literaturi, koji se prelijevaju ko i voda sa bistrog studenca. Podjosmo naprijed. Pod tobom stoji Ri- san, da mu možeš i svaku kuću zaviriti i ono plavo more u risanskom zatonu, koje se je mreškalo od milja suncu na pozdravje. — Dakle — hoćemo li kraćim putem na Crkvice ili ne — upitam drugove. od Hackenschmidta. Krivotvorio je mnoštvo mjenica i ponio je sav novac, što se je na- lazio u pukovnijskoj blagajni. Bio je pu- kovnijski pobočnik 96, pješačke pukovnije, pa je mogao lako razgledati osnovu spre- me i razne obrane tvrgjave Petrovaradin- ske. Što je najglavnije, uzeo je sa sobom i neke važne vojne spise. Zadnje su vije- sti, da je zaklonjen u Srbiji. Vijesti iz naroda. Iz Močića u Konavlima. (Razjašnjenje). U zadnjem broju u do- pisu iz Močića bilo je opravdanih prigovora proti onim, koji patvaraju vino, ali megju ostalim bilo je upravljeno par riječi g. uči- telju poljodjelstva, da bi se gdjekad svratio i do njihova mjesta, da vrši svoje zvanje, što je preče nego li manje važni poslovi u uredu. Po tome bi se moglo shvatiti, da učitelj poljodjelstva g. Baranović nikada nije došao u spomenuto mjesto. Propitali smo se te smo doznali, da je g. Baranović uči- telj poljodjelstva dva puta u Močićima dr- žao predavanje, vrlo vješto i zauzetno upu- ćujući narod kako će raditi i svim zapri- jekama što bolje doskočiti, a osim toga bio je više puta u Močićima kod raznih priva- tnika, da ih uputi i pouči. Uz to je više puta obdržao predavanja u Čilipima, a to je mjesto tako blizu Močića, da je mogao svak prisustvovati i okoristiti se, kako što ih je dosta i prisustvovalo. G. Baranović poznat nam je ne samo kao vrlo vrijedan nego i sasvim zauzetan, te nastoji i radi više nego što bi morao, a da je moguće on bi redovito obilazio po selima, držao predavanja i poučavao, kako što je dosta dobra i vrlo korisna uradio u dosta mjesta našeg kotara, što će mu svak priznati, ali ga uz to opterećuju razni poslovi u uredu u Dubrovniku, što mora da redovito radi i izvješćuje nadležne vlasti. A kako je po- znato, dubrovački je kotar najteži, i zbog velika opsega, odaljenosti od mjesta do mjesta a nadasve zbog slabih komunikacija. U velikom bi interesu našeg seljaštva bilo, da mu opredijele jednog pomoćnika u u- redu, pisara, kako što su pretprošle godine samo obećavali, jer bi tada dvostruko vre- mena imao da vrši svoje korisno i potre- bno zvanje po našem kotaru. Graz, 21/10. 1911. Pošio se sveć. Niko Fantela, kapelan Pila, u svom priopćenom od 18. oktobra o. g. u br. 346 Vašega lista pozivlje na moje svjedočanstvo, da je i ove godine »nastojao oko složnog rada sveukupne učeće omla- dine, ukloniv osobne i političke razmirice« — molim, da na uhar istine izvolite kon- statirati: da je sveć. Niko Fantela kapelan Pila došavši u Lastovo u mojoj prisutnosti u istinu odobravao stanovište neovisne uče- će omladine, da »Pučka knjižnica« mora biti samostalna i neovisna, te je obećao po- sredovati, da se u tom smislu postigne me- gju omladinom sporazum; ali mjesto da svoje obećanje izvrši on se je još istog dana postavio na čelo »općinske« omladine, te je u tom svojstvu inspirirao. Nije pak istina, da sam ja skroz konfi- dencijalni tajni razgovor, da se postigne s/o- žan rad, »isključiv neke osobe«, htio izra- biti protiv njega. Glede zauzimanja sveć. Nika Fantele kap. Pila oko pothvata učeće Gjigji predlaže duljim, to jest preko Le- denica i Grkavca vrsima brda. On im je već od vojnih vježaba vičan. Vade se geografske karte. Mjeri se neka- kovim Lujovim istrumentom — razlike da- ljina jednim i drugim putem. Samo deset ura hoda više Lujov istrumenat pokazuje. -- Jadi te ne smeli — Gjigji — jesi li pri sebi! — Deset se sati više vralolomiti a za mačju kašu ! — Pa što je to — Kristo će. — Ništa, za tebe vitac. -- Ali ćemo imati pod okom cijele Kri- vošije — Gjigji će na to. — A Don Ivo? poslaće nas k belaju. — Čekaće nas u Crkvicam. — Da bogda ne došla vreća — Lujo će. — Klin u srce — Giigji — bolje da si ti kopsicu sobom uzeo — Stijepo će, Većina se odluči za dulji put, pa neostade druge, nego duh u se — naprti breme ur4 više na se — pa hajde! Lujo je od sada prepustio vlast Gjigju, da on vodi brigadu do Crkvica. Megjutim nam o svemu dao ta- čne podatke stasit i od oka mladić — Kri- vošijanac — pa je i izašlo po našem raču- nu — ono deset blaženih ura. Penješ se i penješ i osijećaš kao da rasteš od želje za nevidjenim predjelom. I eto nas napokon u Krivošijam. (su, God; VII. ' m. | omladine prijašnjih godina na molbu ozbilj - nih akademičara — mogu samo to kazati, da je »zauzimanje« Don Nikolino bilo isto tako »ozbiljno«, kao i dotični pothvati, koji su donijeli tako »ozbiljne« rezultate, da su njihovi pokretači od ostalih kolega bili naj- ozbiljnije odstranjeni od vogjenja svakog gijačkog posla. Djetinska izazivanja, tvorni napadaji na neke svećenike, pa i na vlastite kolege spadaju takogjer megju »ozbiljne« rezultate tih pothvata. Prema tome se može procijeniti trijeznost brzojava poslana od tih ljudi sveć. Niku Fanteli u Dubrovniku Istina je, da je moj stric radio o fuziji dvaju lastovskih društava, eda se tako, u budućim izborima, ona osobna mržnja i zavist uni- šti, koje ste Vi — jer ste to meni priznali — posijali natrag šest godina. Nastojanje moga strica bijaše neuspješno, jer većina članova bijaše protivna stupiti u onu kuću, u ono društvo, sonim osobama, koji iza busije svim dopuštenim i nedopuštenim sred- stvima nastojaše, da na najprostačkiji način unište njihovo društvo i njih sedam na broju odličnijih osoba u Lastovu pred na- rodom ponize i omalovaže. S toga nije istina da je moj stric bio pod uplivom ili nago- vorom bilo od koga, pak ni od »Luja« — sina sakrestijana — koji je inače puno raz- borit i plemenit i ako zanatlija i sin sakre- stana. Kako se daje moj stric nagovarati, to je tebi, moj plemeniti rogjače, najbolje poznato. Sjećat ćete se, kad šte ono došli uoči trećeg dana izbora, u kasno doba noći kod njega, u ovčimoj koži u kritičnom stanju sa vijesti:. »Don Baro, predlažu te za vijećnika, da li ćeš se primiti?1?1« Čuli ste odgovor, i razumjeli ste njegovo stanovište. Gospodo staroga kova, i ponositi rogjače, više rada u svom djelokrugu, a manje tala- buke i uznemirivanja naroda u vrijeme ca- revinskih i općinskih izbora i bit će bolje za narod, vjeru i domovinu. Za sada ovoliko. S poštovanjem Baro Antica, stud. med. Op. Ur.:'Ne ulazimo ni najmanje u stvar, ali kako što smo odnosni dopis donijeli u ime nepristranosti .tako donašamo i gornji, želeći da ovo bude zadnji odgovor, jer smo obojici slobodno prepuštili, da svoju reku. Dr. Stella-Samicki,.. nadzornik zemaljske bolnice u Lavovu, napisao je što slijedi: Nakon savjesnog ispita raznih mineralnih voda potvrgjujem o- vim, da naravna Franjo Josip-grka voda obzirom na njezino uspješno, brzo i bez bolesti odvagjajuće djelovanje i pri maloj količini, pripada najboljim lje- kovitim vodama. — Može :se dobiti u apotekama i drogarijama. Domaće vijesti. Skupiitina profesora srednjih škola. Primamo iz Spljeta; Društvo pro- fesora srednjih škola u Dalmaciji obdržaće svoju Ill. redovnu glavnu skupštinu u Du- brovniku na 1. Novenibra, u 9 ura pr. po- dne u zgradi ć. k. velikog gimnazija. Odalmatinskim željeznicama. Bečka »Neue Freie Presse«, rasugjujući u svome broju od 18 oktobra o raspravi o dal- matinskim željeznicama u Zastupničkoj Kući, piše izmegju ostaloga : »Doduše je ugarska Vlada uvrstila deset milijuna kruna u svoj proračun za gragjenje željeznice ličkom dolinom. Ona uvjerava, da će na skoro započeti i gradnju željeznice Karlovac-Metlika. Ali sva ova uvjeravanja ne mogu biti dovoljua u pitanju, koje se isto tako mora nazvati plašilom austrijske poli- tike, Od više desetina godina Dalmacija želi spojenje po kopnu sa Austrijom i ne može da ga dobije. Austrija tumači svoje tobožnje obaveze, koje izviru iz nagodbe, strogošću, koja je skoro u opreci sa pravnim osjećajem. Ali Ugarska oteže ispunjenje svojih očitih, potpuno jasnih obaveza u pogledu dalma- tinskih željeznica ima četiri godine, i sva uvjeravanja ne mogu da umire bojaznt Dal- matinaca, koje je zastupnik Benković živo izrazio nakon govora upravitelja Ministar- stva za željeznice, Možda će se Crna-Gora dunavsko-jadranskom željeznicom prije spo- jiti sa evropskom željezničkom mrežom ne- go li Dalmacija, koja uzalud moli od Au- strije i Ugarske svoju prugu. Jedna zemlja bez željezničkoga spoja, i to zemlja priro- dne ljepote i strategijskoga značaja, kao što je Dalmacija ! to je kulturna grdoba, nešto, što ne služi na čast Austriji ni Ugarskoj«. sa večere u veselom raspoloženju ........ m: