u DUBROVNIKU, 2. Oktobra 1911. PROMA GRVEM I polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na pd 1 četvet godine surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto NISKI Brzotisa | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI se \ PAK A. i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplatu | cglast šalju se zahvale i pricopćena plaća se a koji se više puta tliskaj Banove brige. Pomnožale su se toliko, da mu je iz kože za iskočiti. Napadaj apotekara; žestoki nasrtaji u magjarskoj štampi i u parlamentu; nepovjerenje u zemlji; istup Osječana; otvorena protimba svi- jeh stranaka osim desetorice zastupnika ; ex-lex u zemlji; sabor koji mu neće dati glas povjerenja, sve ga to muči i potiskiva svaki dan to više; ostaje mu sam ministar-presjednik, koji ga brani, ali se i njemu stolica ljulja: drži na okupu sabor u Pešti eto ima nekoliko mjeseca a da se ništa zaključiti ne može; sad su pregovori preko presjednika parlamenta, ali se pregovorom rada ne može utanačiti, i sva je prilika, da će se novi izbori, koji bi lako mogli razoča- " rati pouzdanje Khuenovo, ili će mini- starstvo ostupiti, prepustivši drugomu da poderanu vladinu mrežu okrpi. Tako bana bije led iz vana i iz nutra. Pregovori sa Pravašima. U zdvojnosti ban Tomašić mješte * ostupiti, kako je koaliciji bio obećao, naravno po zapovjedi g. ministra-pre- sjednika, koji se je pohvalio da je u Hrvatskoj banovao 18 godina, a svi znamo kako, upustio se je ovih dana u pregovore sa raznim strankama, kako bi sastavio većinu, - koja bi mu barem odobrila proračun. Prvu je pozvao Pra- vašku stranku i stupili su kako pre- stavnici Dr. Mile Starčević i Dr. Alek- sandar Horvat. Upitani po banu, bili pružili pomoćnicu ruku vladi, oni su otprto i odriješito odgovorili: nigda i do vijeka ni ovu niti ikakvu nagod- benjačku vladu nećemo poduprijeti. Ko je pratio pisanje slavosrpske štampe, po stotinu je puta kaživala, da su pra- vaši »nokat i meso sa banom«, da oni »podupiru nametnu vladu«, sve je to bilo crno po bijelu sustavno; a sad eto čestite izjave koja svjedoči, da su pra- vaši istinu govorili kad su iskaživali da će otvoreno vojevati proti svakoj nagodbenoj vladi i uvijek biti u opo- ziciji. Tako će vrijeme dokazati tako- PODLISTAK. NA ORJENI Utisci s puta (9) piše Ante Anić. Ovdje su se i meni ojačala krila uzviše- ne ljubavi za prirodom, kad mi se razvija- bu latice mišljenja žarom nauke sa ognjišta znanju. | nakon kratkog razmaka, još uvi- jek stoji tu, preda mnom otvorena knjiga mojih zvaničnih dužnosti, koja će se ispu- niti... kada ?.. ili prekinuti... ili pretr- gati...? Kad priroda majka, u nagonu vje- čnog stvaranja, zasnuje drugi lik u zamije- nu s mojim, da uzdrži ravnovjesje životom i propadanjem... Što iza njezine zavjese stoji? O varave varke čeznuća, koliko ste sićušne u svjetlu razuma! Veselo je poska- kivala mala, draga ptica po busevju | šika- rju, u nepomućenom miru, sa mladom krvi u žilama, što ljubi život, al najednom pane zrna, isto tako draga, ali... t parlamenat i provestit | gjer da su tendecijozne glasine e pra- vaši su razrožnog mišljenja; a ponaj- bolje će vrijeme utvrditi da su pravaši lojalno i iskreno pružali saveznicu ruku koaliciji i Radićevcima, samo da se na- rodu pomogne i koristi. Već sviće, te i »Novi List« i »Narodni List« i »Naše Jedinstvo« i ako izmegju redaka pri- znaše da su pravaši pošteno i patri- otski radili. Pregovori sa ostalim strankama. Ban je pozvao i koalicionaše, kako vigjenijeg izmegju njih Dra. Medako- vića. Ovaj je otklonio svaki pregovor a uputio je bana da pozove ili Tu- škana ili Nikolića-Podrinskoga Bio je po- zvan Tuškan i nakon oduljeg razlože- nja i ovaj je u ime stranke otklonio svaku suradnju s vladom, ali dokle je kakva je, i tako nekako ostavio otvo- rena vrata, ili da pristupi ako bi uvjeti koaliciji bili povoljni, ili da ostupi ako bi Magjari slijedili već davno marki- rani svoj put, kako bi uništili sve po- vlastice koje Hrvatska uživa, ukidajući sad jedno sad drugo i provagjajući si- slematski svoje dobro udešene i pro- mišljene namjere. Radićevci će naravno se izvući kako jegulje, što su učinili i kad su se odazvali pozivu pravaša, jer su naglasili nekakove osobite po- trebe seljaštva: a tim dokazali e bi rado pružili ruku vladi koja bi ih po- digla do vladinih stolica, a kako bi pak bilo narodu to bi se stoprv vi- djelo, kad bi se sami nasitili. Nijedna stranka u Banovini zaista nebi prikra- tila pomoć golemom narodu, koji je pritisnut, ali kolikogod spravni i seljaka ugledati nebi pravaši za živu glavu za pladanj leće prodali narodne svetinje. Sabor se okuplja. Tako glase zadnje vijesti iz Zagreba. Ban će po svoj prilici pristati na Tu- škanovu besjedu, koja je glasila e će koalicija konačno svoj postupak odre- diti, kad se sabor sakupi i stane vije- ćati. Po svoj prilici neće se doći do sporazuma, i onda ne ostaje drugo nego raspustiti sabor i odrediti nove Parobrod je sve to dalje sjekao mirnu po- vršinu mora i ostavljao za sobom čarobni Lokrum i bujnom borovom šumom obrasli, rt Pelegrin, koji se je ondje sklonuo ko spokojni asket. Lijepi moj Pelegrin, koji me često za lje- tnih večeri miluje svježinom ugodnog za- daha s pučine i opaja mirisom svoga borja, kad posjedamo prijatelji, za ribanja, na nje- govo mrko stijenje. — Dakle! — Lujo će izišav iz sobe i došav k nam na palubu. — Dakle! — večeras se iz Risna odlazi ravno na Crkvice! Svi pristasmo. Tako mora da bude. Ništa zato što će nas zahvatiti debela noć — zapovijed je zapovijed. Gjigji, kao da se već stavio pred Lujom u položaj vojni- ka, kojemu pretpostavljeni propisuje naredbe, Stijepo uduben u znanje i nauku, pita i ta- ko nabujalu pamet Kristovu, raznim afori- zmima i jezičnim komparacijama, a Kristo ga sluša. Da li ga je poslao k belaju, znam, al ne čuje za Lujovu ordinancu. Tre- balo je ovomu dobro poviknuti, da se Kristo prene i čuje, što se naregjuje, Dogovorismo se, ko će se u Ercegnovom pobrinuti za Biksenfleisch čeka Ojigja. On pozna sve vojničke urede, magaze i propise, A mi će- oo o ostalo, dok Lujo izvrši izbore, zadnju igru va banque. Hoće li biti sreća i Božija daća da se barem u toj tjeskobi koalicija osvijesti i pri- hiti dogovore prikinute sa pravašima? Ona bi bila na vladi, ali bi morala dati pravašima tvrda jamstva, da će orati pravo i razborito, a nadasve narodu uharno. Idemo da vidimo. LI e ... Pri instalaciji. Sutra u Spljetu okićenu i radosnu biti će instaliran novi biskup Dr. Antun Gjivoje, sin naše biskupije. Dubrovčani su vazda na vanredni način iskaživali svoju pitomost i uljudbu u tomu, da nebi propuštili nikako- ve zgode budi radosne budi žalosne, a da nebi izvanjskim znacima to izrazili, sad pje- smom sad drugim literarnim sastavcima. Ne- kadašnje epigrame, sonete, inskripcije da- nas je zamjenula javna štampa sa nekoliko crta u mnogobrojnim novinama. | naš list dakle prilagagja se navadi i raduje se i če- stita vrlomu i značajnomu sinu naše bisku- pije, jer je zasio na najslavniju stolicu ne samo u pokrajini, nego na svemu našemu jugu. On je našljednik velikih i slavnih nadbiskupa mitropolita Solinskih; on je na- šljednik crkvene poglavice stare kraljevine Hrvatske; on je našljednik onih velikana, koji su slavili u kraljevu dvoru kako prvi dostojanstvenici, u Rimu kako glavni faktori na Balkanu; on sjeda na stolicu odkle je mnogo dobra i sreće našoj miloj domovini prinešeno; ali je takogjer i mnogo zla, na- dasve u pogledu satiranja svete i nami pre- mile povlastice glagoljske mise i crkvene službe. Borbe nijesu prestale, nego su se podvostručile, jer osim neriješenog tog veoma važnog pitanja naše povlastice, na- došlo je bezboštvo, nehajstvo, a što je i gore hajka na svetinje i na svećenstvo. So- linska a pak spljetska crkva u dugom nizu svojih pastira nabraja mnoge, koji su se isticali vanrednim umom, skromnom pobo- žnošću, izglednom revnosti; a sve te kre- posti treba da danas budu usredotočene u istoj osobi, ako slavna spljetska biskupija ima biti ono što joj po pravu i ide i radi prostora i radi tradicije, biva duševna gla- va naše pokrajine, kako će do malo i biti političko i kulturno naše središte. U koliko još od davna poznamo novoga biskupa, u- vjereni smo da su se u njegovoj osobi te vrline srele, i da će on znati mudro i vje- što kormilariti, kako bi okupio oko sebe što god je dobra, neporočna, napredna, a kako bi na dobre i očinski maknuo s puta svoj oblik, snagom kataklizama, prosjekla — nek bude mijene, jer u mijeni je život pa nas do malo eto na ulazu u onu krasnu Boku, u taj čarobni naš Bosior, u kom se utapljaju one gvozdene planine kršne Her- cegovine i kamenite Crnegore. Ko zjena, što te snažnim fluidom na jednom začara, za- sjao je pred nama taj slikoviti zaljev sa o- nim urednim selima i varošima, što su po- padali po igalu njegovom, kao bijeli gale- bovi, koje bi oluja zaklonila bila u to za- tišje mirna i sjegurna života. Boka je jedan od najljepših predjela na zemlji, govore oni koji su obišli svijetom. Tu je priroda, u svesilju svoga'stvaranja, duboko rastvorila svoje grudi, da od bijesa mora i hršuma oluje, spasi zatočenika, gdje mu zakloništa u blizini nema i da pokaže, kako je ona stroga, al i dobra majka. Ko- likim se je tužnim pomorcima izvinuo iz ne- (grudi uzdah oblakšanja, kad bi se uhvatio vrata ovog sjegurnog pristaništa ? Od koli- kih uzdaha nijesu popraćeni oni zavjeti, što ih pred bizantisku madonu, na Gospinu o- toku, polažu »sestre da ne obezbrate, ma- tere da ne obesine a žene da se u crno ne obaviju« ? — .. pjesmo u Ercegnovi. Poslije podne u 2 sata imamo proslijediti parobrodom »Bo- keške Plovitbe« put Risna. A sad svak za svojim poslom. Mi trojica ostasmo skupa, Pris sve ono što nesretne duše poduzimlju, da ruše najsvetiji amanet od otica, onu \jeru koja nam je sačuvala domovinu od turskog nasrtaja, od carigradske priiruhe, od mle- tačkog italijanskog nameta. Naravno, da ka- kove su prilike novomu g. biskupu mješte čestitanja, ako hoćemo iskreno govoriti, i- mali bi smo zaželjeti od Boga ono sveto ustrpljenje i prilagodivost da mu ne dote- ška križ, kog je na se primio ; ali sveti su biskupi i to primali radosno kako Božiju blagodat, a tako će i novi biskup skoro svaki dan, kad okusi nezahvalnost, zlobu, razvrat našijeh dana; a mi mu želimo da baš u toj ljutoj mu borbi dobri Bog dade onu utjehu, koja od slaba čovuljka čini di- va u obrani Božijih prava. Komu baš sr- dačno i bez suprezanja možemo čestitati jesu svećenstvo i mnogobrojni narod spljet- ske biskupije, koji će zaista u novomu bi- skupu imati oca, pastira, dobročinca. Naše će molbe sniženo to vapiti od Previšnjega, dok radosno kličemo: Živio spljetski biskup Dr. Antun Gjivoje! Živio Spljst! Jedan odgovor »Hrvatske Riječi“. »Hrvatska Riječ« u broju od 14. ov. mj. ovako odgovara »Narodnom Listu« glede izjave stranke prava u Zagrebu: »Predvigjajući ogroman efekt ove naše akcije, protivnici hoće da nagju Ahilovu pe- tu na vjerskoj strani, ne bi li bilo kako uz- drmali pravaške falange. Iz rezolucije, u ko- joj se ističe, da stranka prava nije vjerska stranka, ali da u kulturnim i vjerskim pi- tanjima ostaje na svom dosadašnjemu sta- novištu, da uvažuje i štuje svačije vjersko osvjedočenje te osugjuje najstrožije sva- ki protuvjerski istup u javnosti, iz te re- zoluzije »Narodni List« hoće da zaključi, da smo uzmakli od našeg dosadašnjeg vjer- skog stanovišta te se približili stanovištu njegove stranke, koje bi vIič. Medini istovje- tovao sa vjerskim indiferentizmom. Ovim »Narodni List« pc\azuje, da ne ra- zumije programa stranke prava i njezinih tradicija. Strauka prava uvijek je ispunjava- la svoje stanovište u pitanju vjerskom, ni- kada nije napadala nikakove vjere ni njenih svećenika. Rezolucija svepravaške konferen- cije ne isključuje rezoluciju prihvaćenu na lanjskom sastanku u Šibeniku, koja je sa- mo tumačenje stanovišta u duhu programa 1894. I baš ova zagrebačka rezolucija stvo- rena je u času, kada smo osujetili najbje- snije navale demokratske; odraz i dakle da kupimo potrebito, a Gjigji pojuti, dok je na vrijeme, Biksenfleisch-magazinu, ali nam ne zaboravi doviknuti : »Kupite kopsi- | cu« ! »Neće je, neboj se, Stijepo zaboravil«, jedan će mu od nas, jer su oni dvojica naj- | više upelili bili, da se mora i š njome ua, put. Oni o kopsici a Kristo o jajima. »Da- kle, mičimo se Kristo, vrijeme je kratko«, zovnem njih dvojicu, koji su se uspinjali u | varoš kao muhe po smoli, jer je Krislo sa- da Stijepu svoje aforizme kazivao. »Nema- mo torbe napuniti aforizmima, nego pršu- tom, sirom i jajima; dakle spiješitc«! — Kad je sve bilo goiovo, prikaž:mo Luju kuštravu vrećetinu, prepunu svakog božjeg blaga, a Gjigji objesi o ramena navezenu, dugu brojanicu suhih kolača, poput vojni- ka, koji je prebacio preko pleći, u obruč sa- vijeni plašt. Lujo se stao krstiti, pa se ne mogo zadržati od smijeha pred tom vrećeti- nom i masom kolača, »Ili idemo u centralnu Afriku — jeste li vi pri svijesti — ko će vam to nositi u Krivošije — što će vam toliko, lju- di božji, govorio Lujo i prelamao rukama, gledajući tu vrećnu piramidu, kojoj je kop- sica na dnu napravila široku podnicu. »Ne misli se ti, ko će nositi« Ojigji će. »Budi uvjeren, da se može puno izjesti na onim visinama; ja sam onuda vježbe činio«. Ali Luju nikako u glavu, da će se ipak sve to moći pojesti. Kad dobro objedovasmo kod gšesne šjore Roze, zgrabi Stijepo vreću nefraskirani ne primaju se. Ađministraciji. Pisma dopisi Uredništon. — Za 30 para po petit tetku. Za oglase 20 para po retku u po pogodbi. — Rukopisi se ste vraćaju. Listovi -— Piativo | utužljivo u Dubrovniku. NIDENISNISSNENIODNNSNNN duhova, koji su raspoloženi sve prije nego vjerski indiferentno. Princip stranke prava u vjerskom pogle- du jest religloznost proti principu areli- gloznosti raznovrsnih naprednjaka. I kako je stranka prava općenarodna stranka, koja obuhvaća sve vjere, zagrebačka rezoluci- ja morala se je držati samo općenitosti ga- rantirajuć uvažavanje i štovanje svih vjera, a odbijajuć, osugjujuć svaki protuvjerski a- religiozni istup u javnosti. Ovo je jedini i pravi čisti narodni liberalizam, koji je pra- vaštvo oduvijek vodilo«. Položaj baruna Gautscha. Pred malo dana raširene glasin? o nau- mljenoj osnovi baruna Gautscha, o rekon- strukciji kabineta, izazvale su živahnu de- batu u zastupničkim krugovima i u movin- stvu, osobito njemačkom. Ministar-presjednik ide za tim, da stvori radnu većinu u parlamentu, a misli da će to postignuti preustrojenjem ministarstva. U novo ministarstvo imali bi ući činovnici, koji uživaju povjerenje stranaka, koje bi sa- činjavale tu radnu većinu, a nipošto parla- mentarci. Plau je ministra-presjednika naišao do- duše kod nekih na simpatije, ali je i od jakih parlamentarnih klubova bio podvrgnut oštroj kritici. Njemački narodni savez ener- gično je ustao proti namjerama premiera, jer oni ne mogu sjedati u istom kabinetu s Česima prije nego svrše nagodbeni pre- govori u Pragu, kojima bi osnova baruna Gautscha mnogo škodila. Najviše pak što je razdražilo Nijemce u ovom pitanju jest broj činovnika češke narodnosti, koji bi i- mali sjedali u novom ministarstvu. Govori se naime, da bi Česi dobili ministarstvo tr- govine i javnih radnja. Ovo bi bilo prvo ministarstvo poslije Hohenwartova, u koje- mu bi Česi bili zastupani sa svoja dva po- uzdanika. Poljaci su se takogjer izjavili proti rekoustrukciji, a osobito proti činov- ničkom ininistarstvu. Kršćanski socijali pak izjaviše, da nemaju nikakva razloga, da pre kinu dosadašnju politiku slobodnih ruku prema vladi, te ne stupaju ni u većinu ni u ministarstvo. Barun Gautsch dakle ne može da računa na potporu ovih jakih sku- pina, a i sa samim Česima, koji su izgle- da najviše skloni njegovim osnovama, ne- će tako glatko ići. Prije svega Česi traže uz ponugjena im ministarstva trgovine i javnih radnja i ministarstvo poljodjelstva te da se pred zastupničku kuću iznese, upo- redo sa pregovorima u Pragu osnova o u- potrebi jezika kod državnih uređa u Českoj. | uzdanicu, pa udara na pleća junačka, a kad | ma je Kristo kod parobroda skinuo sa ra- mena, ostaše mu pri lijepoj bradi, koja va- tia koliko i tri ljetne kiše, kuštrave dlake s vreće. travurine, »Bog te sačuvo Kristo, | prtene vreće i zle sreće« Lujo će mu — dok \je posegnuo, da je SIE. Zadimismo put Ok Tu nas željno isče- | kivao moj dragi rogiak, mjesni župnik Don (Ivan Petković, kojemu sam ja već najavio \naš dolazak a nadamo se — da će i on s Imama na Orjen, Don Ivo je nikao gdje i ja, na onom lijepom otoku Korčuli, u sjeni borja i pred sagom zelenog lišća vinove loze, gdje se dobroćudno žive, pošteno misli i pleme- nito osijeća. Š njim me spajaju slatke uspo- mene mog djetinstva i mladosti i uvijek mi je ugodno, kad se š njim sastanem. Vucarili smo se od mjesta do mjesta, gau- snim parobrodićem »Bokeške Plovitbe«, ko- jega ne bi opralo sve more, što je u Bo- kama. A ipak se s takovim parobrodićima prevaža mnoštvo stranaca, kojima će zaista ostati u pameti ta nenatkriljiva gnusoba; a nijesmo pak ni mi mikrobi. Tu neu razbijao je pogled na onaj lijepi okoliš, te je većim dijelom već stajao u zasoju sunca, kojega mu oduze za ranijeg obruč brda u okolo. U 4 a sata prispjesmo u Risan. .. . smO_ uz —