Br. 351

dne same gimnazijske zgrade mi moramo
moliti na decenije, našoj mladosti ne pri-
znaju se nauke svršene na hrvatskom sve-
učilištu, a Talijanima se podiže pravnički
fakultet. Mi nemamo ništa protiv toga, da
Talijanci dobiju i potpuno svoje sveučilište,
jer stojimo na stanovištu da svaki narod mo-
ra uživati sva svoja prava, samo povlačimo
prispodobu u zapostavljanju izmegju nas i
njih: kvantitetom i kvalitetom, kud i kamo
manje važnim za ovu državu od nas. Ali
što ćemo, za njima stoji jedna velevlast, stoje
brodovi i topovi, a mi nemamo ni pušaka
ni bajuneta, ali ipak imamo formu gdje ra-
dom i ustrajnošću možemo prisiliti odluču-
juće faktore na poštovanje naših prava, a to
je parlamenat. I Klofač je za nekoliko vre-
mena smetao parlamentarni rad i zaustavljao
državni stroj !

»Hrvatsko-slovenski klub« izjavio je pre-
ko svog presjednika nepovjerenje Stiirgklo-
voj vladi, stupio proti njoj u opoziciju i
navijestio joj borbu, i za to je dobio prizna-
nje-i pljesak gotovo svih jugoslavena, jer
je Dr. Sušteršić govorio onako kako mi si-
jemo i mislimo. Šušteršićev naviješteni pra-
vac u odnošaju naših zastupnika prama vla-
di davna je želja jugoslavenskih izbornika.
Dužnost bi samo bila i »dalmatinskog klu-
ba«, da podupre u borbi hrvatsko-slovenski
klub« i š njim složno istupi, jer ako Stiirgkh
ne prihvaća predloge Šušteršića valjda neće
ni one Ivčevića, ako ovaj baš ne ide ispod
minimuma.

Razlike u shvaćanju naših narodnih potre-
ba ne bi smjelo da bude!

Politiku sitnica i moljakanja po ministar:
skim hodnicima mora da zamijeni politika
viših narodnih principa i interesa. Neka »hr-
vatsko-slovenski klub« ostane nepopustljiv
zahtjevima, ustrajan u borbi, a u slučaju po-
trebe nek se ne žaca posegnuti za najskraj-
nijim sredstvima što mu ih pruža moderni
parlamentarizam. Onima gore treba već je-
dnom pokazati, da se mi više ne zadovo-
ljavamo samo sa ratnim medaljama i or-
ganetima.

 

Vjersko stanovište pravaške stranke.

»Dan« se je malo okosio, jer stranka u
izjavi nije izričito izjavila, da stoji na kr-
šćanskom stanovištu. Dobri maš prijatelj i
vrli spisatelj najbolje je razložio, da to ni-
je bilo podesno, a da će stranka održati
svoju riječ, osim proglasa, gdje se izričito
obećaje obrana svetinja; najbolje jamče član-
ci u »Hrvatskoj«: »Protuklerikalizam i pra-
vaštvo«. Žao nam je, da nam prostor ne
dopušta, pak bilo i u izvatku donijeti su-
štinu krasnih članaka. Budi nam dopušteno
donijeti sami ovaj ulomak:

»Za to borba proti crkvi katoličkoj ne
može i neće njoj naškoditi, ali može i ho-
će naškoditi borbi hrvatskoga naroda za u-
jedinjenje i slobodu. A kad vidimo, kakovi
se beznačajnici kupe u redove protivnika
katoličke vjere, onda nam je pogotovo ja-
sno, da se ide za uništenjem hrvatskoga
naroda putem vjerskih borba.

Njihovo je geslo nama poznato: svak,
koji se priznaje katolikom, koji svoju vjeru

, tvorno ispovijeda, mora se maknuti iz jav-

sve ti spominje prošle zgode i gledaš ih u
šuštaju lišća, u drhtaju zraka, u prodiranju
svijetla, u zuju leptira, u letu goluba, u
glasu pjesme, u suzama smole, u slomlje-
noj grani i usahlom lišću.... a kroza sve
to prolazi ko fantom tok prolazne mijene
svega što opstoji. Ja sam kroz dva sata,
prolazeći tom šumom, neprestano bio za-
duben u takove misli. Žalio sam, što sam
ostavio svoje ugodne drugove, nadajuć se,
da će se oni obogatiti kakovom novom e-
pizodom, što će lakše sresti pješice nego
ja na konju. Nije im bilo teško zavirili pod
krov koje kućice. Nu opet mirnije sam bio
prepušten mislima i snatrenju, što no je mo-
ja jaka duševna hrana. Takav sam po na-
ravi. Kad mi duša nagje ugodne hrane,
zaokupi se sva u se, pa žali, kad je ko o-
mete u ujezinom užitku. A ništa nam tako
ne zaokupi dušu i srce, kako jedna šuma.
U njoj možeš puno naučiti i neprestano se
obogaćivati novim predodžbama i novim is-
kustvom. U šumi je u naponu život priro-
de i smalaksanje toga života. Tu je svijet
— mali svijet, sam za sebe — koji žive u
crviću, u vuku, u lisici, u kuni, u vjeverici,
u zecu, u ptičici i orlu, u šišmišu i leptiru,
u zelenom i opalom lišću. Sve se kreće,
giblje, gmiže, titra, raste, leti, diže se, pre-
skače — sve izrazuje život, u svemu se
budi duh svemira.

Pa ono, kad zašušti bukovo lišće s tala-
sanja jutrnjeg povjetarca, čini ti se, kao da

 

m
I

noga života. Pošto mi to ne možemo do-
puštiti, za to ta borba proti pravašima.

Dr. Lazar Car je čovjek, koji pripada po-
litički koaliciji. Nu on je i katolik, pa mu
protukatolici za to. navijestiše rat. Treba ga
maknuti iz javnoga života, da dade mjesto
jednom notornom munkaču, magjaronu Maz-
zuri, Tu se zaboraviše Careve zasluge za
sokolstvo, njegov požrtvovni rad za procvat
te inštitucije. On je katolik, pa mora otići.
To mi ne izmišljavamo, to nam je poručio
nedjeljni »Obzor«, kad je javno spočitnuo
Caru, da je član jedne katolič .e organiza-
cije«.

 

Pokušaji u €. k. zemaljskom po-
rodilištu u Crnovicama dokazaše: Na-
ravna Franjo-Josip-grka voda djeluje
već u malim dozama uzeta, bez bole-
sti na očišćenje želudca; zato ovu
»Franjo-Josip« vodu rado uzimlju i te-
gotne i rodilje. — Može se dobiti u
apotekama i drogarijama.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Trebinja.

(Pucao na H-godišnju djevojčicu.) U pro-
šli utorak poslije podne ispalio je 27-go-
dišnji stolar Karlo Wenzel u Trebinju tri hi-
ca iz revolvera proti kćeri jednog uglednog
mjesnog gostioničara, djevojčici I. B., od 14
godina. Misleći da ju je treći hitac pogodio,
jer se je ista bježeć spotaknula i pala, o-
pali u sama sebe dva hica, od kojih jedno-
ga pod lijevu stranu. Njegovo je stanje be-
znadno. Kao uzrok tome navagja se ta o-
kolnost, što je isti u djevojčicu zaljubljen,
a ni ona ni njezini, da nijesu o tome hjeli
niti čuti.

(Samoubijstvo). U ponedjeljak, dan prije
gori opisanog dogagjaja, ubio se je hicem
iz revolvera nadporučnik 81. pukovnije Ru-
pert Hčrer. Uzrok je, kako kažu, ljubav.

Iz Močića u Konavlima.

(Pregledavanje vina.) Prošle je sedmice
kod nas stigao konobarski nazornik g. Mu-
sap, da pregleda vino, kao i po ostalim
mjestima u Konavlima. Kažu, da je kod nas
našao patvorenog i sumnjivog vina, te da
je sobom ponio nekoliko uzoraka na ana-
lizaciju. Nadati se je, da će dotičnici biti
naj strožije kažnjeni, kako što i zaslužuju,
da im što slična više ne dogje na pamet,
jer ne samo što je patvaranje na poniženje
i veliku štetu našeg mjesta nego i veoma
škodno po zdravlje kupaca. Cijenimo pak,
da bi se bilo i više našlo, da se je išlo dru-
gim redom. Ne prigovaramo g. nazorniku,
nego onim, koji su ga vodili po mjestu, jer
su hotimice ili nehotice mimoišli neke »go-
spare«, kod kojih bi se štogod našlo.....
Željeli bi smo, da ga drugi put ne budu
voditi seoski glavari, već neka š njim ide
jedan oružnik. N& da sumnjičimo kojeg se-
oskog glavara, ni najmanje, ali i sami će
valjda priznati što kod nas znače obziri i
prijateljstva, pa će ih biti koji neće da se
nikome zamjere. Bolje je dakle i po njih,
da izbjegnu prigovorima, da se ne pačaju
u posle, koji su skopčani sa spomenutim

ko neobuzdan, pa hoće uvijek novo da stva-
ra? — Najednom se jastreb sirjelimice spu-
šti kroz granje i u jednom grmu zacvili
mladi kos. Jednog života nema više. Nasi-
tit će se možda njegovim mesom jastrebo-
vi goliši — baš kao što i mi nosimo u svo-
jim torbama meso, da nasitimo sebe,

Moj je drug jašio preda mnom mučaljiv,
uživajući, bez sumnje, svu poeziju jutrnjeg
prolaza kroz šumu. I idemo sve to dalje
lijepom šumom, koja te tako čvrsto veživa
sa majkom prirodom, sa njezinim čarom,
da osijećaš, kao nigdje, ljubav prama njoj.
Naravno, onaj koji prolazi kroza nju bez
čuvstva i srca — neće uživati, jer ne osije-
ća, ne misli — za njega je to pustoš —
mrtva šuma, bez života, jer ne vidi sav nje-
zin izvorni i bujni život u svim razvojima
— ne zna, da se sprijatelji š njom, | du-
boka šutnja vlada sve to dalje prostorom
lijepe šume. Ni list ne pade, a da ga ne
zamjetiš, kao ni onu malu ptičicu, što, u
kori drveta, ubija mala sitna bića, da se
njima prehrani. I u tom miru, gdje sve sli-
jedi zakone svog instinkta, pričinja ti se,
ko da stupaš ispod svodovlja kakove veli-
čanstvene bazilike — polako i nečuveno,
dužnim pijetetom — da ne obesčastiš sveto
mjesto. Topot konja odbija se gdje i gdje
šumom i kao da neki drugi konjanici uza
te jezde, I kad nema toga, ta tišina posta-
je sve to jačom. Titraji svijetla privijaju se
uz granje i drhćući po rosnatom lišću od
prošle noći prelijevaju se te sitne kapljice
kao suze roblja — i prave male ruznoboj-
ne dage, oko kojih se njiše tanki, prozirni
zastor, poput najfinije paučine — da pade
opet po sahnutom lišću, koje se prostrlo,

ko nabrekla, okvašena koža. A gori, kad |

pogledaš iznad vrhova stabalja, probijaju

 

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

neprijaznostima. To spominjemo u najple-
menitijoj namjeri, na korist našeg seljaštva
kao i onih koji izvažaju i kupuju naše vino.

Iz Stona.
(Na zabadanja »Crv. Hrv.«) Poručujemo
skladnoj »Crvenoj Hrvatskoj«, da se ustrpi
za koji dan, dok obavimo preče i ozbiljnije
poslove, pa će dobiti zasluženi odgovor na
nje noticu u broju 90 od 11, ov. mj., što
će ju, nadamo se, potpuno zadovoljiti, kao
i njezine amošnje prijatelje, tako da će biti,

što no riječ, i vuk sit i koza na mjestu.

 

Domaće vijesti.

Šibenički biskup. Bili smo javili,
\e bi rijeti da župnik u Supetru preč. Don
|Luka Pappafava ima najviše izgleda da bu-
de imenovan Šibeničkim biskupom. Zadnja
vijest to sada potvrgjuje, pače da se ovo
dana očekuju spisi iz Rima glede potvrde

 

njegova itnenovanja.

| Saziv dalmatinskog sahora.
\|Dalmatinski sabor biće sazvan iza nove go-
\dine na kratko zasjedanje.

| + Jerko Pavelić. U nedjelju u ve-
|čer preminuo je u Otočcu, uslijed otrova-
nja krvi, bivši narodni zastupnik Jerko Pa-
\velić, u 53.0j godini. Pripadao je Starčevi-
\ćevoj stranci prava. Bio je vrijedan i dobar
\Hrvat. Čestiloj njegovoj duši laka bila lju-
\bljena rodna gruda!

| Iz novinarstva. U Zagrebu je po-
čeo izlaziti novi list »Političke Novosti«, tri
| puta na sedmicu. Javljaju, da je to organ
| vladine stranke, na što isti list odgovara:
| »Naš list nije vlasništvo nikoje stranke, već
skup pojedinaca, koji žele pripomoći, da
|se izagje iz političkog kaosa, kojeg je stvo-
tr koalicija«.

 

| Bosanski sabor ne vijeća, jer su
| zastupnici Srbi zahtjevali, da se natpisi na
javnim mjestima označe: 1. ćirilicom i srp-
ski; 2. Arapskim slovima; 3. Srpsko-hrvat-
| skom latinicom!!

| Wnicuml U Biogradu sud je osudio

poznatog spisatelja Nušića, a kralj ga je
po dva puta — odlikovao!

Starčevićanska pobjeda na
zagrebačkoj universi. U prošlu
subotu bio je izbor uprave hrv. akad. pot-
pornog društva na zagrebaškoj universi.
Naprednjačka listina dobila je 190 glasova,
starčevićanska 189, dočim listina hrv. kat.
akad. omladine 71 glas. Prema tome, jer
nijedna stranka nije dobila pri tome izboru
japsolutnu većinu, došlo je pieksuiradan, u
ponedjenik, do. užeg izbora, pri kojem su
starčevićanci hametoin potukli naprednjake
— sa 100 glasova većine. Tim više izbiva
ova pobjeda, jer se je do sada snaga po-
jedinih stranaka na univerzi, mjerila brojem
članova dotične stranke, izabranih u upra-
vu tog humanitarnog akademskog društva.
Borba je bila žestoka, na život i smrt, nu
sasvim tim, pravaška mladost, kao takova,
odnijela je većinu. Tom sjajnom pobjedom
pokopan je za uvijek na zagrebačkoj uni-
verzi naprednjački dominirajući duh. Živje-
la svijesna starčevićanska akad. omladina!

raznoliki otvori u carstvo vazduha, kroz ko-
je se prolilo svijetlo na nebu oskočenog sun-
ca i ćutiš, kako se krili oko tebe velika lju-
bav i jaki osjećaji. Mašta se ispunja novim
slikama, a duša diše lakim, svježim dahom,
koji u nju ulijeva sve to skupa, sa svo-
jom čistom poezijom života i snatriš, kao
da si kralj te šume, poput fabuloznih kra-
ljeva iz djetinjskih priča. — Duboki je uti-
sak ostavio u meni taj uziaz. A kako ima
biti po noći strahovita, kao što je po danu
veličajna, ta bukova šuma! Dante, da nas
spravi za strahote »Pakla«, uvagja nas od-
mah, da š njim idemo već u početku kroz
mračnu i tmastu šumu.

Idem sve naprijed, spušten na krilu svo-
jih misli i osjećaja. Moj momčić kasa za
mnom — da li što misli? — Cijenim, da
ne misli ništa, jer je izgledao tako bedast,
kao kakav izobličeni kretin, Megjutim je,
sa svom ispražnjenom flašom konjaka, isto
zaostajao.

— Moj dragi i lijepi mladiću, kako ti
takav momak, pa ne možeš, da ideš pored
konja? —

— Ne umijem ja Gospodine, ovim putem
brzo ići, —

— Da kojim, moj mladi delija? —

— Po kršu, s kamena na kamen — od-
vrati mi on,

Napomenuti mi je, da lijepi, utreni put,
usječen izmegju sivog i polutamnog kame.
na, vodi kroz šumu sve do Orjenskog Se-
dia.

Naših drugova nema ni na pogled. Zao-
stali su.

Grbina Orjena propela se ponad šume,
koju smo do skora pozdravili i našli se na
Orjenskom Sedlu. Tu se .zaustavismo, da
čekamo svoje drugove. Tod,

 

 

Birani su u_ upravu slijedeći;  Presjed-
nik: Baričević Jako ; blagajnik: Klaić Mi-
lan; odbornici: Abramović Ante, Ambrinac
Josip, Budak Mile, Glavić Božo, Hurić A-
zizbeg, Merdžan Josip, Ramov Viktor, So-
mogjii Milivoj pl., Starčević Mirko, Sušić Lo-
vro, Spalj Milan, Žagar Stanislav; odbor-
nički zamjenici: Jurjević Ante, Makrovac Ni-
kola, Pavelić Ante, Sgurić Milan;  revizori:
Brajković Antun, Zadro Nikola; časni sud:
Gradaščević Smailbeg, Heinz Oton, Kova-
čević Janko, Miličić Dragutin, Pruszkowsky
pl. Juraj, Sćerbak Vladimir, Škarica Jakov,

Jedan upit ,,Smotri Dalmatin.
skoj“. Na novo pitamo »Smotru Dalma-
tinsku«: Što je sa jubilejskom zakladom za
djecu? Hoće li se jednom nešto učiniti, da
se prepriječi posvemašnje podivljanje dje-
ce? — Pedagogus.

pNaprednjaci“ hulitelji Boga
i BI. Gospe. Prizivni okružni Sud u Ši-
beniku svojom odlukom od 30. oktobra
1911. Posl. br. BI. V. 518/11/1. 11, 310/11-18,
potvrdio je osudu parnice u Vrlici od 6.
septembra ov. god., što se je vodila proti
župricima vičč. Kotarašu i Adžiji sa strane
naprednjaka Šurmina, Lorkovića i Wildera,
na kojoj je raspravi sudbeno bilo uglav-
vljeno i dokazano, da su »uaprednjaci« u
svojim novinama pisali o Isusu kao lopovu,
a BI. Gospi Mariji kao o bludnici, o čeniu
smo u svoje vrijeme bili izvijestili, te su
»naprednjaci« još osugjeni na isplatu svih
parničkih troškova. Temeljita, krasna i do-
kažljiva opširna osuda biće tiskana na hi-
ljade komada, na uvid i usvijest hrvatsko-
me narodu, neka mu se je na vrijeme o-
tresti one stranke, koja se blatom nabacuje
očito i javno na najuzvišenije svetinje nje-
gove kišćanske vjere. — Vrlim župnicima
g. g. Kotarašu i Adžiji i naše najsrdačnije
čestitanje !

Željezničko Vijeće. Posve prista-
jemo uz prosvjed »Našeg Jedinstva«, jer to
Vijeće, koje je spavalo godina, sad hoće
da omete prugu željeznice Aržano-Bugojno,
za nekakvu preko Rama. Kad se ima što
zaključiti eto omete, i to od onih, koji bi
prvi imali nastojati, da se izvrši što se je
uglavilo. Sloga će nam donijeti željeni spoj,
a ne kojekakvi gremopucateljni govori!

Konstituisanje naših Općina.
Pišu nam iz dubrovačkog kotara: U na-
stajnom mjesecu će se konstituisati naše
Općine. Ostat će sve na staromu — s ma-
lim iznimkama. Na žalost je svakomu po-
znato da, osobito u Dalmaciji, Općine su u
većem dijelu fideikomes onih, koji se ra-
znim manevrama i intrigama znadu name-
tnuti boljemu i prosvjetljenijemu dijelu na-
roda. A radi ovisnosti o biračima, kojima
duguju harnost, kod Općina vladaju obziri
i pristranosti, protekcijonizam i neredi. Na-
šim pravaškim zastupnicima na promišlja-
nje za povedenje energične akcije u Sabo-
ru. Treba započeti s glave, ako hoćemo
iscijeliti marodni organizam. Ferro et igne
— dok je još na vrijeme!

Kragja. U Trpnju bila je okragjena
crkva Matica, Podrobnosti u narednom broju.

Odmah ti upada u oči kameni spomenik,
koji označuje dokle se je popeo kraljević
Rudolf.

Vrh Orjena, ko glava junaka, podigo se
pred nami i strši u svijetlu sunca. Do nje-
ga je još dobar sat i po hoda.

Orjen se nalazi na tromegji Dalmacije,
Hercegovine i Crnegore i jedno je od naj-
većih brda na Balkanu, visoko 1895 meta-
ra. Jedan dio spada Hercegovini, a drugi
Dalmaciji. Granica je odsječena sredinom,
po vrhu.

Sa Orjenskog Sedla vrlo je uzak pogled,
jer ga zatvaraju razni visoki vrsi u nao-
kolo.

Tu otpočinusmo čekajući svoje drugo-
ve, a momčić se sa konjima povratio,
pjevajući niza stranu, veseo, što je istova-
rio terete tih čudnih ljudi, bez brka, Dok
smo tu stali, čobani su izvodili svoja stada
na pašu. To nijesu više Krivošijani, već
Hercegovci. Sa svih strana gore ozvanjaju
praporci s vitorunog stada — doziva čoba-
nica svoju dragu i čuvši odziv, odmagli
preko onog kamenja kao da su je vile po-
nijele, a u rukama kite kiti, podvezice ple-
te. Razgovarasmo se neko vrijeme sa dva
seljaka, koji, i ako u blizini stoje, nijesu
nikad bili na vrhu Orjena. Gleđahu nas iz
početka nekim nepovjerenjem, kao što gle-
daju žandara ili financu.

— Kuda vi ljudi zaputili? —

— A bolan, idemo tražiti ljekovitog bi-
lja. Danas nam je blagdan, pa nema što da
radimo, a treba provigjeti lijeka za zimu —
odvratiše nam.

— Oni sami liječnici, a priroda im lje-
karma — prišapnuh drugu.

— A kuda vi? — upitat će oni nas.

 

snama.
God; VII.

Gradska: kronika.

Dolazak Nj. Vis. prijestolona-
sljednika, Dojduće će godine Ni. Vis.
prijestolonašljećnik Frano Ferdinand propu-
tovati Bosnom i Hercegovinom, pa će tom
prigodom preko Trebinja doći u naš grad.
Potankosti o putovanju nijesu još ustaro-
vljene, ali se zna, da ima želju posjetiti naš
grad, a za tijem otići da upozna zagorski
dio naše pokrajine,

imenovanja i premječitaji na
Sudu. Promaknuti su naši sugragjani :
sudac Oskar Pržić zemalj. savjetnikom po-
glavicom suda u Trogiru; Frano pl. Bizzaro-
Ohmučević savjetnikom kod okružnog su-
a u Kotoru; sucima Miho Vodopić za po-
dručje prizivnoga suda a Dr. Marko Palun-
ko za Kistanje; državnim odvjetnicima An-
tun Zlošilo u Spljetu a Dr. Ivan Ucov'ć u
Šibeniku; Jefto Marić: zem. savjetnikom u
Zadru; Bogoslav Medini kot. sucem pogla-
vicom suda u Tijesnu. — Sudac Božo Li-

  

\sica premješten je iz Drniša u Dubrovnik.

Promjena posade. Mjesni bataljun
pukovnije br. 22, odregjen je za Livno u
Bosni, a u naš će grad biti preinješten ba-
taljun 52. pukovnije, koji se sada nalazi u
Stdcu u Hercegovini. U 16. dubrovačkom
zboru ponovno se ukida podjela, koja je
postojala od godine 1897. pješačke pukov-
nije br, 22. na sjevernu i južnu skupinu, a
ujedno se raspušta pukovnijski štab južne
skupine. Pukovnijski štab i 3 bataljun ove
pukovnije prelazi u Spljet.

Rasprava protiv omladinaca.
Rasprava proti našim pravaškim omladin-
cima, na tužbu Državnog Odvjetnika zbog
poznatih dogagjaja prilikom mladohrvatskog
zbora u našem gradu, zakazana za 30. pr.
mj., odgogjena je na prijedlog branitelja
Dra. Krstelja za dojduću srijedu 22. ov. mj.
Svi su tuženi po $ 81, a to jedan sarajlija
da bi bio udario komesara Hruša, a ostali
da bi se bili oprli redaru i uhvatili ga neki
za prsa a neki za ruke.

Samoubijstvo. Pred desetak dana
nestalo je iz Dubrovnika poručnika Domo-
branstva Manlia Schebath-a. Propitivali su se
i po svuda ga tražili, ali utaman. Mislilo se,
da je dezertirao, i po gradu se bio pronio
glas, da je umaknuo u Italiju. Svak je pri-
povijedao na svoj način.

Dvije mjesne satnije dobrovoljaca bile su
jučer po podne na vježbama po Lapadu, te
nekoji vojnici spuštajući se niz »Goricu sv.
Vlaha« prama moru, osjetiše kako iz jedne
špilje kraj mora dopire užasan zadah. Kad
imadoše što vidjeti: poručnika Schebatha na
kamenu prostrta, mrtva ... Ubio se je hicem iz
revolvera. Kao da je njegova namjera bila,
da se ne bude nikada znati ni gdje je ni
kako je svršio, i s toga se je ubio kraj mo-
ra, držeći da će ga more kad se uztalasa
odvući u dubinu, ili inače da će na istom
mjestu kroz nekoliko vremena istrunuti. Ro-
dom je iz Senjske Rijeke. Vojnici se uvijek
ma nj hvališe, da je bio sasvim dobar. Ču-
jemo, da je imao nekih neprilika, a ničijom
krivnjom, a da je bio i piću odan. — Bog
mu se duši smilovao |

— Mnogo »švaba« dolazi amo, da se
penju na Orjen —

— Ali mi nijesmo švabi, ljudi božji, —

— Vuk se pozna po dlaci — odvratiše
nam, ne baš ljubezno. Ja sam već počeo
osjećati neugodnost blizine tih ljudi, a moj
drug stado ih uvjeravati, da smo mi kako
i oni istog. jezika i roda. .Ja sam sve io
više nastojao, kako ćemo ih se riješiti.

Da li ih je Don Ivo uvjerio — bojim se, —

Najednom od nas odmagliše, bez pozdra-
va, a meni je odlanulo,

Studen zrak provejavao i š njega mi bilo
neugodno, pa ću drugu s Horacijem :

»Dissolve frigus ligna super foco

large reponens atque benignins

deprome quadrinum . . . .*
a on ti izvadi iz torbe flašu svog doma.
ćeg vinca, pa će mi: — Ne treba ti ognja,
ovo će te ugrijati, Kad se dobro okrijepi-
smo, sigjosmo do obližnjeg zdenca, gdje su
čobanice pojile marvu, jer čuli nekakvo za-
pomaganje. — Što je, što može biti? —

Drpile se dvije ženske, kao očupane vra-
ne, pestima jedna po drugoj, potezale se za
kose — grom i pakao.

Što je? Koji im je belaj?

Pripovijedaše nam one ostale, da je ona
starija napa'a mlagju — a to joj bje ztova
— jer da je mrazi s mužem. Ljudi svugdje
ljudi, promislih u sebi, u taznim oblicima,
u manje li više finijim izdanjima, a sadržina
ista. Nu neću ipak nikad zaboraviti onu ne-
hajnost, kojom su druge stajale pri tom
prizoru. Dok su se one dvije najžešće ču-
pale, ostale su pojile marvu i ne obaziruć
se, kao da se ništa oko njih ne sbiva,
o se).

 

 

+ — Penjemo se na Orjen, — i