Br. 351 dne same gimnazijske zgrade mi moramo moliti na decenije, našoj mladosti ne pri- znaju se nauke svršene na hrvatskom sve- učilištu, a Talijanima se podiže pravnički fakultet. Mi nemamo ništa protiv toga, da Talijanci dobiju i potpuno svoje sveučilište, jer stojimo na stanovištu da svaki narod mo- ra uživati sva svoja prava, samo povlačimo prispodobu u zapostavljanju izmegju nas i njih: kvantitetom i kvalitetom, kud i kamo manje važnim za ovu državu od nas. Ali što ćemo, za njima stoji jedna velevlast, stoje brodovi i topovi, a mi nemamo ni pušaka ni bajuneta, ali ipak imamo formu gdje ra- dom i ustrajnošću možemo prisiliti odluču- juće faktore na poštovanje naših prava, a to je parlamenat. I Klofač je za nekoliko vre- mena smetao parlamentarni rad i zaustavljao državni stroj ! »Hrvatsko-slovenski klub« izjavio je pre- ko svog presjednika nepovjerenje Stiirgklo- voj vladi, stupio proti njoj u opoziciju i navijestio joj borbu, i za to je dobio prizna- nje-i pljesak gotovo svih jugoslavena, jer je Dr. Sušteršić govorio onako kako mi si- jemo i mislimo. Šušteršićev naviješteni pra- vac u odnošaju naših zastupnika prama vla- di davna je želja jugoslavenskih izbornika. Dužnost bi samo bila i »dalmatinskog klu- ba«, da podupre u borbi hrvatsko-slovenski klub« i š njim složno istupi, jer ako Stiirgkh ne prihvaća predloge Šušteršića valjda neće ni one Ivčevića, ako ovaj baš ne ide ispod minimuma. Razlike u shvaćanju naših narodnih potre- ba ne bi smjelo da bude! Politiku sitnica i moljakanja po ministar: skim hodnicima mora da zamijeni politika viših narodnih principa i interesa. Neka »hr- vatsko-slovenski klub« ostane nepopustljiv zahtjevima, ustrajan u borbi, a u slučaju po- trebe nek se ne žaca posegnuti za najskraj- nijim sredstvima što mu ih pruža moderni parlamentarizam. Onima gore treba već je- dnom pokazati, da se mi više ne zadovo- ljavamo samo sa ratnim medaljama i or- ganetima. Vjersko stanovište pravaške stranke. »Dan« se je malo okosio, jer stranka u izjavi nije izričito izjavila, da stoji na kr- šćanskom stanovištu. Dobri maš prijatelj i vrli spisatelj najbolje je razložio, da to ni- je bilo podesno, a da će stranka održati svoju riječ, osim proglasa, gdje se izričito obećaje obrana svetinja; najbolje jamče član- ci u »Hrvatskoj«: »Protuklerikalizam i pra- vaštvo«. Žao nam je, da nam prostor ne dopušta, pak bilo i u izvatku donijeti su- štinu krasnih članaka. Budi nam dopušteno donijeti sami ovaj ulomak: »Za to borba proti crkvi katoličkoj ne može i neće njoj naškoditi, ali može i ho- će naškoditi borbi hrvatskoga naroda za u- jedinjenje i slobodu. A kad vidimo, kakovi se beznačajnici kupe u redove protivnika katoličke vjere, onda nam je pogotovo ja- sno, da se ide za uništenjem hrvatskoga naroda putem vjerskih borba. Njihovo je geslo nama poznato: svak, koji se priznaje katolikom, koji svoju vjeru , tvorno ispovijeda, mora se maknuti iz jav- sve ti spominje prošle zgode i gledaš ih u šuštaju lišća, u drhtaju zraka, u prodiranju svijetla, u zuju leptira, u letu goluba, u glasu pjesme, u suzama smole, u slomlje- noj grani i usahlom lišću.... a kroza sve to prolazi ko fantom tok prolazne mijene svega što opstoji. Ja sam kroz dva sata, prolazeći tom šumom, neprestano bio za- duben u takove misli. Žalio sam, što sam ostavio svoje ugodne drugove, nadajuć se, da će se oni obogatiti kakovom novom e- pizodom, što će lakše sresti pješice nego ja na konju. Nije im bilo teško zavirili pod krov koje kućice. Nu opet mirnije sam bio prepušten mislima i snatrenju, što no je mo- ja jaka duševna hrana. Takav sam po na- ravi. Kad mi duša nagje ugodne hrane, zaokupi se sva u se, pa žali, kad je ko o- mete u ujezinom užitku. A ništa nam tako ne zaokupi dušu i srce, kako jedna šuma. U njoj možeš puno naučiti i neprestano se obogaćivati novim predodžbama i novim is- kustvom. U šumi je u naponu život priro- de i smalaksanje toga života. Tu je svijet — mali svijet, sam za sebe — koji žive u crviću, u vuku, u lisici, u kuni, u vjeverici, u zecu, u ptičici i orlu, u šišmišu i leptiru, u zelenom i opalom lišću. Sve se kreće, giblje, gmiže, titra, raste, leti, diže se, pre- skače — sve izrazuje život, u svemu se budi duh svemira. Pa ono, kad zašušti bukovo lišće s tala- sanja jutrnjeg povjetarca, čini ti se, kao da m I noga života. Pošto mi to ne možemo do- puštiti, za to ta borba proti pravašima. Dr. Lazar Car je čovjek, koji pripada po- litički koaliciji. Nu on je i katolik, pa mu protukatolici za to. navijestiše rat. Treba ga maknuti iz javnoga života, da dade mjesto jednom notornom munkaču, magjaronu Maz- zuri, Tu se zaboraviše Careve zasluge za sokolstvo, njegov požrtvovni rad za procvat te inštitucije. On je katolik, pa mora otići. To mi ne izmišljavamo, to nam je poručio nedjeljni »Obzor«, kad je javno spočitnuo Caru, da je član jedne katolič .e organiza- cije«. Pokušaji u €. k. zemaljskom po- rodilištu u Crnovicama dokazaše: Na- ravna Franjo-Josip-grka voda djeluje već u malim dozama uzeta, bez bole- sti na očišćenje želudca; zato ovu »Franjo-Josip« vodu rado uzimlju i te- gotne i rodilje. — Može se dobiti u apotekama i drogarijama. Vijesti iz naroda. Iz Trebinja. (Pucao na H-godišnju djevojčicu.) U pro- šli utorak poslije podne ispalio je 27-go- dišnji stolar Karlo Wenzel u Trebinju tri hi- ca iz revolvera proti kćeri jednog uglednog mjesnog gostioničara, djevojčici I. B., od 14 godina. Misleći da ju je treći hitac pogodio, jer se je ista bježeć spotaknula i pala, o- pali u sama sebe dva hica, od kojih jedno- ga pod lijevu stranu. Njegovo je stanje be- znadno. Kao uzrok tome navagja se ta o- kolnost, što je isti u djevojčicu zaljubljen, a ni ona ni njezini, da nijesu o tome hjeli niti čuti. (Samoubijstvo). U ponedjeljak, dan prije gori opisanog dogagjaja, ubio se je hicem iz revolvera nadporučnik 81. pukovnije Ru- pert Hčrer. Uzrok je, kako kažu, ljubav. Iz Močića u Konavlima. (Pregledavanje vina.) Prošle je sedmice kod nas stigao konobarski nazornik g. Mu- sap, da pregleda vino, kao i po ostalim mjestima u Konavlima. Kažu, da je kod nas našao patvorenog i sumnjivog vina, te da je sobom ponio nekoliko uzoraka na ana- lizaciju. Nadati se je, da će dotičnici biti naj strožije kažnjeni, kako što i zaslužuju, da im što slična više ne dogje na pamet, jer ne samo što je patvaranje na poniženje i veliku štetu našeg mjesta nego i veoma škodno po zdravlje kupaca. Cijenimo pak, da bi se bilo i više našlo, da se je išlo dru- gim redom. Ne prigovaramo g. nazorniku, nego onim, koji su ga vodili po mjestu, jer su hotimice ili nehotice mimoišli neke »go- spare«, kod kojih bi se štogod našlo..... Željeli bi smo, da ga drugi put ne budu voditi seoski glavari, već neka š njim ide jedan oružnik. N& da sumnjičimo kojeg se- oskog glavara, ni najmanje, ali i sami će valjda priznati što kod nas znače obziri i prijateljstva, pa će ih biti koji neće da se nikome zamjere. Bolje je dakle i po njih, da izbjegnu prigovorima, da se ne pačaju u posle, koji su skopčani sa spomenutim ko neobuzdan, pa hoće uvijek novo da stva- ra? — Najednom se jastreb sirjelimice spu- šti kroz granje i u jednom grmu zacvili mladi kos. Jednog života nema više. Nasi- tit će se možda njegovim mesom jastrebo- vi goliši — baš kao što i mi nosimo u svo- jim torbama meso, da nasitimo sebe, Moj je drug jašio preda mnom mučaljiv, uživajući, bez sumnje, svu poeziju jutrnjeg prolaza kroz šumu. I idemo sve to dalje lijepom šumom, koja te tako čvrsto veživa sa majkom prirodom, sa njezinim čarom, da osijećaš, kao nigdje, ljubav prama njoj. Naravno, onaj koji prolazi kroza nju bez čuvstva i srca — neće uživati, jer ne osije- ća, ne misli — za njega je to pustoš — mrtva šuma, bez života, jer ne vidi sav nje- zin izvorni i bujni život u svim razvojima — ne zna, da se sprijatelji š njom, | du- boka šutnja vlada sve to dalje prostorom lijepe šume. Ni list ne pade, a da ga ne zamjetiš, kao ni onu malu ptičicu, što, u kori drveta, ubija mala sitna bića, da se njima prehrani. I u tom miru, gdje sve sli- jedi zakone svog instinkta, pričinja ti se, ko da stupaš ispod svodovlja kakove veli- čanstvene bazilike — polako i nečuveno, dužnim pijetetom — da ne obesčastiš sveto mjesto. Topot konja odbija se gdje i gdje šumom i kao da neki drugi konjanici uza te jezde, I kad nema toga, ta tišina posta- je sve to jačom. Titraji svijetla privijaju se uz granje i drhćući po rosnatom lišću od prošle noći prelijevaju se te sitne kapljice kao suze roblja — i prave male ruznoboj- ne dage, oko kojih se njiše tanki, prozirni zastor, poput najfinije paučine — da pade opet po sahnutom lišću, koje se prostrlo, ko nabrekla, okvašena koža. A gori, kad | pogledaš iznad vrhova stabalja, probijaju »PRAVA CRVENA HRVATSKA« neprijaznostima. To spominjemo u najple- menitijoj namjeri, na korist našeg seljaštva kao i onih koji izvažaju i kupuju naše vino. Iz Stona. (Na zabadanja »Crv. Hrv.«) Poručujemo skladnoj »Crvenoj Hrvatskoj«, da se ustrpi za koji dan, dok obavimo preče i ozbiljnije poslove, pa će dobiti zasluženi odgovor na nje noticu u broju 90 od 11, ov. mj., što će ju, nadamo se, potpuno zadovoljiti, kao i njezine amošnje prijatelje, tako da će biti, što no riječ, i vuk sit i koza na mjestu. Domaće vijesti. Šibenički biskup. Bili smo javili, \e bi rijeti da župnik u Supetru preč. Don |Luka Pappafava ima najviše izgleda da bu- de imenovan Šibeničkim biskupom. Zadnja vijest to sada potvrgjuje, pače da se ovo dana očekuju spisi iz Rima glede potvrde njegova itnenovanja. | Saziv dalmatinskog sahora. \|Dalmatinski sabor biće sazvan iza nove go- \dine na kratko zasjedanje. | + Jerko Pavelić. U nedjelju u ve- |čer preminuo je u Otočcu, uslijed otrova- nja krvi, bivši narodni zastupnik Jerko Pa- \velić, u 53.0j godini. Pripadao je Starčevi- \ćevoj stranci prava. Bio je vrijedan i dobar \Hrvat. Čestiloj njegovoj duši laka bila lju- \bljena rodna gruda! | Iz novinarstva. U Zagrebu je po- čeo izlaziti novi list »Političke Novosti«, tri | puta na sedmicu. Javljaju, da je to organ | vladine stranke, na što isti list odgovara: | »Naš list nije vlasništvo nikoje stranke, već skup pojedinaca, koji žele pripomoći, da |se izagje iz političkog kaosa, kojeg je stvo- tr koalicija«. | Bosanski sabor ne vijeća, jer su | zastupnici Srbi zahtjevali, da se natpisi na javnim mjestima označe: 1. ćirilicom i srp- ski; 2. Arapskim slovima; 3. Srpsko-hrvat- | skom latinicom!! | Wnicuml U Biogradu sud je osudio poznatog spisatelja Nušića, a kralj ga je po dva puta — odlikovao! Starčevićanska pobjeda na zagrebačkoj universi. U prošlu subotu bio je izbor uprave hrv. akad. pot- pornog društva na zagrebaškoj universi. Naprednjačka listina dobila je 190 glasova, starčevićanska 189, dočim listina hrv. kat. akad. omladine 71 glas. Prema tome, jer nijedna stranka nije dobila pri tome izboru japsolutnu većinu, došlo je pieksuiradan, u ponedjenik, do. užeg izbora, pri kojem su starčevićanci hametoin potukli naprednjake — sa 100 glasova većine. Tim više izbiva ova pobjeda, jer se je do sada snaga po- jedinih stranaka na univerzi, mjerila brojem članova dotične stranke, izabranih u upra- vu tog humanitarnog akademskog društva. Borba je bila žestoka, na život i smrt, nu sasvim tim, pravaška mladost, kao takova, odnijela je većinu. Tom sjajnom pobjedom pokopan je za uvijek na zagrebačkoj uni- verzi naprednjački dominirajući duh. Živje- la svijesna starčevićanska akad. omladina! raznoliki otvori u carstvo vazduha, kroz ko- je se prolilo svijetlo na nebu oskočenog sun- ca i ćutiš, kako se krili oko tebe velika lju- bav i jaki osjećaji. Mašta se ispunja novim slikama, a duša diše lakim, svježim dahom, koji u nju ulijeva sve to skupa, sa svo- jom čistom poezijom života i snatriš, kao da si kralj te šume, poput fabuloznih kra- ljeva iz djetinjskih priča. — Duboki je uti- sak ostavio u meni taj uziaz. A kako ima biti po noći strahovita, kao što je po danu veličajna, ta bukova šuma! Dante, da nas spravi za strahote »Pakla«, uvagja nas od- mah, da š njim idemo već u početku kroz mračnu i tmastu šumu. Idem sve naprijed, spušten na krilu svo- jih misli i osjećaja. Moj momčić kasa za mnom — da li što misli? — Cijenim, da ne misli ništa, jer je izgledao tako bedast, kao kakav izobličeni kretin, Megjutim je, sa svom ispražnjenom flašom konjaka, isto zaostajao. — Moj dragi i lijepi mladiću, kako ti takav momak, pa ne možeš, da ideš pored konja? — — Ne umijem ja Gospodine, ovim putem brzo ići, — — Da kojim, moj mladi delija? — — Po kršu, s kamena na kamen — od- vrati mi on, Napomenuti mi je, da lijepi, utreni put, usječen izmegju sivog i polutamnog kame. na, vodi kroz šumu sve do Orjenskog Se- dia. Naših drugova nema ni na pogled. Zao- stali su. Grbina Orjena propela se ponad šume, koju smo do skora pozdravili i našli se na Orjenskom Sedlu. Tu se .zaustavismo, da čekamo svoje drugove. Tod, Birani su u_ upravu slijedeći; Presjed- nik: Baričević Jako ; blagajnik: Klaić Mi- lan; odbornici: Abramović Ante, Ambrinac Josip, Budak Mile, Glavić Božo, Hurić A- zizbeg, Merdžan Josip, Ramov Viktor, So- mogjii Milivoj pl., Starčević Mirko, Sušić Lo- vro, Spalj Milan, Žagar Stanislav; odbor- nički zamjenici: Jurjević Ante, Makrovac Ni- kola, Pavelić Ante, Sgurić Milan; revizori: Brajković Antun, Zadro Nikola; časni sud: Gradaščević Smailbeg, Heinz Oton, Kova- čević Janko, Miličić Dragutin, Pruszkowsky pl. Juraj, Sćerbak Vladimir, Škarica Jakov, Jedan upit ,,Smotri Dalmatin. skoj“. Na novo pitamo »Smotru Dalma- tinsku«: Što je sa jubilejskom zakladom za djecu? Hoće li se jednom nešto učiniti, da se prepriječi posvemašnje podivljanje dje- ce? — Pedagogus. pNaprednjaci“ hulitelji Boga i BI. Gospe. Prizivni okružni Sud u Ši- beniku svojom odlukom od 30. oktobra 1911. Posl. br. BI. V. 518/11/1. 11, 310/11-18, potvrdio je osudu parnice u Vrlici od 6. septembra ov. god., što se je vodila proti župricima vičč. Kotarašu i Adžiji sa strane naprednjaka Šurmina, Lorkovića i Wildera, na kojoj je raspravi sudbeno bilo uglav- vljeno i dokazano, da su »uaprednjaci« u svojim novinama pisali o Isusu kao lopovu, a BI. Gospi Mariji kao o bludnici, o čeniu smo u svoje vrijeme bili izvijestili, te su »naprednjaci« još osugjeni na isplatu svih parničkih troškova. Temeljita, krasna i do- kažljiva opširna osuda biće tiskana na hi- ljade komada, na uvid i usvijest hrvatsko- me narodu, neka mu se je na vrijeme o- tresti one stranke, koja se blatom nabacuje očito i javno na najuzvišenije svetinje nje- gove kišćanske vjere. — Vrlim župnicima g. g. Kotarašu i Adžiji i naše najsrdačnije čestitanje ! Željezničko Vijeće. Posve prista- jemo uz prosvjed »Našeg Jedinstva«, jer to Vijeće, koje je spavalo godina, sad hoće da omete prugu željeznice Aržano-Bugojno, za nekakvu preko Rama. Kad se ima što zaključiti eto omete, i to od onih, koji bi prvi imali nastojati, da se izvrši što se je uglavilo. Sloga će nam donijeti željeni spoj, a ne kojekakvi gremopucateljni govori! Konstituisanje naših Općina. Pišu nam iz dubrovačkog kotara: U na- stajnom mjesecu će se konstituisati naše Općine. Ostat će sve na staromu — s ma- lim iznimkama. Na žalost je svakomu po- znato da, osobito u Dalmaciji, Općine su u većem dijelu fideikomes onih, koji se ra- znim manevrama i intrigama znadu name- tnuti boljemu i prosvjetljenijemu dijelu na- roda. A radi ovisnosti o biračima, kojima duguju harnost, kod Općina vladaju obziri i pristranosti, protekcijonizam i neredi. Na- šim pravaškim zastupnicima na promišlja- nje za povedenje energične akcije u Sabo- ru. Treba započeti s glave, ako hoćemo iscijeliti marodni organizam. Ferro et igne — dok je još na vrijeme! Kragja. U Trpnju bila je okragjena crkva Matica, Podrobnosti u narednom broju. Odmah ti upada u oči kameni spomenik, koji označuje dokle se je popeo kraljević Rudolf. Vrh Orjena, ko glava junaka, podigo se pred nami i strši u svijetlu sunca. Do nje- ga je još dobar sat i po hoda. Orjen se nalazi na tromegji Dalmacije, Hercegovine i Crnegore i jedno je od naj- većih brda na Balkanu, visoko 1895 meta- ra. Jedan dio spada Hercegovini, a drugi Dalmaciji. Granica je odsječena sredinom, po vrhu. Sa Orjenskog Sedla vrlo je uzak pogled, jer ga zatvaraju razni visoki vrsi u nao- kolo. Tu otpočinusmo čekajući svoje drugo- ve, a momčić se sa konjima povratio, pjevajući niza stranu, veseo, što je istova- rio terete tih čudnih ljudi, bez brka, Dok smo tu stali, čobani su izvodili svoja stada na pašu. To nijesu više Krivošijani, već Hercegovci. Sa svih strana gore ozvanjaju praporci s vitorunog stada — doziva čoba- nica svoju dragu i čuvši odziv, odmagli preko onog kamenja kao da su je vile po- nijele, a u rukama kite kiti, podvezice ple- te. Razgovarasmo se neko vrijeme sa dva seljaka, koji, i ako u blizini stoje, nijesu nikad bili na vrhu Orjena. Gleđahu nas iz početka nekim nepovjerenjem, kao što gle- daju žandara ili financu. — Kuda vi ljudi zaputili? — — A bolan, idemo tražiti ljekovitog bi- lja. Danas nam je blagdan, pa nema što da radimo, a treba provigjeti lijeka za zimu — odvratiše nam. — Oni sami liječnici, a priroda im lje- karma — prišapnuh drugu. — A kuda vi? — upitat će oni nas. snama. God; VII. Gradska: kronika. Dolazak Nj. Vis. prijestolona- sljednika, Dojduće će godine Ni. Vis. prijestolonašljećnik Frano Ferdinand propu- tovati Bosnom i Hercegovinom, pa će tom prigodom preko Trebinja doći u naš grad. Potankosti o putovanju nijesu još ustaro- vljene, ali se zna, da ima želju posjetiti naš grad, a za tijem otići da upozna zagorski dio naše pokrajine, imenovanja i premječitaji na Sudu. Promaknuti su naši sugragjani : sudac Oskar Pržić zemalj. savjetnikom po- glavicom suda u Trogiru; Frano pl. Bizzaro- Ohmučević savjetnikom kod okružnog su- a u Kotoru; sucima Miho Vodopić za po- dručje prizivnoga suda a Dr. Marko Palun- ko za Kistanje; državnim odvjetnicima An- tun Zlošilo u Spljetu a Dr. Ivan Ucov'ć u Šibeniku; Jefto Marić: zem. savjetnikom u Zadru; Bogoslav Medini kot. sucem pogla- vicom suda u Tijesnu. — Sudac Božo Li- \sica premješten je iz Drniša u Dubrovnik. Promjena posade. Mjesni bataljun pukovnije br. 22, odregjen je za Livno u Bosni, a u naš će grad biti preinješten ba- taljun 52. pukovnije, koji se sada nalazi u Stdcu u Hercegovini. U 16. dubrovačkom zboru ponovno se ukida podjela, koja je postojala od godine 1897. pješačke pukov- nije br, 22. na sjevernu i južnu skupinu, a ujedno se raspušta pukovnijski štab južne skupine. Pukovnijski štab i 3 bataljun ove pukovnije prelazi u Spljet. Rasprava protiv omladinaca. Rasprava proti našim pravaškim omladin- cima, na tužbu Državnog Odvjetnika zbog poznatih dogagjaja prilikom mladohrvatskog zbora u našem gradu, zakazana za 30. pr. mj., odgogjena je na prijedlog branitelja Dra. Krstelja za dojduću srijedu 22. ov. mj. Svi su tuženi po $ 81, a to jedan sarajlija da bi bio udario komesara Hruša, a ostali da bi se bili oprli redaru i uhvatili ga neki za prsa a neki za ruke. Samoubijstvo. Pred desetak dana nestalo je iz Dubrovnika poručnika Domo- branstva Manlia Schebath-a. Propitivali su se i po svuda ga tražili, ali utaman. Mislilo se, da je dezertirao, i po gradu se bio pronio glas, da je umaknuo u Italiju. Svak je pri- povijedao na svoj način. Dvije mjesne satnije dobrovoljaca bile su jučer po podne na vježbama po Lapadu, te nekoji vojnici spuštajući se niz »Goricu sv. Vlaha« prama moru, osjetiše kako iz jedne špilje kraj mora dopire užasan zadah. Kad imadoše što vidjeti: poručnika Schebatha na kamenu prostrta, mrtva ... Ubio se je hicem iz revolvera. Kao da je njegova namjera bila, da se ne bude nikada znati ni gdje je ni kako je svršio, i s toga se je ubio kraj mo- ra, držeći da će ga more kad se uztalasa odvući u dubinu, ili inače da će na istom mjestu kroz nekoliko vremena istrunuti. Ro- dom je iz Senjske Rijeke. Vojnici se uvijek ma nj hvališe, da je bio sasvim dobar. Ču- jemo, da je imao nekih neprilika, a ničijom krivnjom, a da je bio i piću odan. — Bog mu se duši smilovao | — Mnogo »švaba« dolazi amo, da se penju na Orjen — — Ali mi nijesmo švabi, ljudi božji, — — Vuk se pozna po dlaci — odvratiše nam, ne baš ljubezno. Ja sam već počeo osjećati neugodnost blizine tih ljudi, a moj drug stado ih uvjeravati, da smo mi kako i oni istog. jezika i roda. .Ja sam sve io više nastojao, kako ćemo ih se riješiti. Da li ih je Don Ivo uvjerio — bojim se, — Najednom od nas odmagliše, bez pozdra- va, a meni je odlanulo, Studen zrak provejavao i š njega mi bilo neugodno, pa ću drugu s Horacijem : »Dissolve frigus ligna super foco large reponens atque benignins deprome quadrinum . . . .* a on ti izvadi iz torbe flašu svog doma. ćeg vinca, pa će mi: — Ne treba ti ognja, ovo će te ugrijati, Kad se dobro okrijepi- smo, sigjosmo do obližnjeg zdenca, gdje su čobanice pojile marvu, jer čuli nekakvo za- pomaganje. — Što je, što može biti? — Drpile se dvije ženske, kao očupane vra- ne, pestima jedna po drugoj, potezale se za kose — grom i pakao. Što je? Koji im je belaj? Pripovijedaše nam one ostale, da je ona starija napa'a mlagju — a to joj bje ztova — jer da je mrazi s mužem. Ljudi svugdje ljudi, promislih u sebi, u taznim oblicima, u manje li više finijim izdanjima, a sadržina ista. Nu neću ipak nikad zaboraviti onu ne- hajnost, kojom su druge stajale pri tom prizoru. Dok su se one dvije najžešće ču- pale, ostale su pojile marvu i ne obaziruć se, kao da se ništa oko njih ne sbiva, o se). + — Penjemo se na Orjen, — i