Br. 353 Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Novo Opč. Upraviteljstvo). Ovih je da- na bilo biranje Općinskog Upraviteljstva. Načelnikom je biran g. M. Radimiri, za ko- jeg se znade da je šest godina načelniko- vao, prekoračujuć općinski pravilnik; ne zna se pak, hoće li to dalje dopuštiti Zemalj- ski Odbor? Srbi imaju u upraviteljstvu je- dnog člana više, megju kojima crnogorskog konsularnog agenta, i prvim prisjednikom poznatog g. Gi. Vukotića. Karasteristično je da u Opć. Upraviteljstvu nema nijednog ro- gjenog Kotoranina. Sve bilo prosto, kad bi se ovi što bolje zauzimali i uradili na eko- nomskom polju od onih dosadanjih! (Rušitelji hrvatskih društava). Kao što je po svoj prilici svugdje hrvatska svijest ugrožena u većoj mjeri od samih »Hrvat4«, tako je bez dvojbe i u Kotoru. Svakomu je kod nas poznato, što su radili i rade gospoda srbohrvati da sruše Hrvatsko Ra- dničko Društvo »Napredak« i »Hrvatsku Bokeljsku Glazbu«. Nego u najnovije vrije- me osnovao se je »Hrvatski Soko«, a pošto je nekoj gospodi zadaća: rušiti i graditi, gra- diti i rušiti, izgleda kao da im nije ni u o- vome društvu do sokolstva, već do rušenja čiste hrvatske svijesti. U tome kao da se ističu Dr. Giunio i proi, Peručić. Ovaj prvi je to javno i potvrdio, kad je rekao da se mora u Kotoru srušiti stranku prava! ; U »Hrv. Sokolu« ne smije opstojati stran- ke ni slogaške ni pravaške, a oni se ipak ne žacaju napadati pravaše, tako da je do sad nekoliko puta došlo do razmirica, koje su se srećom izravnale. Kad tako rade u novom društvu, koje se još nije razvilo, što će biti tek kašnje? Na oprez dakle, braćo pravaši, pokažite »Hrv. Sokolu« da shvaća- te što je sokolstvo, da i ako ste u Sokolu, da ste ipak Hrvati! Iz Cavtata. (Novi vodovod. — Priznanje vrijednim majstorima.) Ovo zadnjih dana potpuno se je dovršilo sa radnjom, koja je bila nado- dana kolaudaciji novog vodovoda. Kako što smo Vas u svoje vrijeme bili izvijestili, taj je vodovod na svoje troškove dala izgradi- ti plemenita gospogja Marija Bogišić-Pohl, te poklonila svom milom rodnom mjestu, što nam je po cijelo mjesto od neprocije- njive koristi. Njezino ime i plemenito srce. uvijek će se u ovom narodu odanošću spo-' minjati, pa joj i ovom prilikom svesrdno kličemo: Bog je poživio, u dobrom zdravlju i zadovoljstvu ! Eva joj! Množile se takove! — Ovom zgodom ne možemo a da ne spo- menemo vrsne poduzetnike g. Šimuna Pa- pu, mehaničara u Dubrovniku i g. Donata Capursi, zidara u Cavtatu, koji su svu ra- radnju od početka do svršetka sasvim vješto, solidnoiu potpunom redu izveli, da zaslu- žuju svakog priznanja i pohvale, Četiri in- žinira, koji su se bavili tom radnjom i pre- gledavali, nikada nijesu imali povoda da niti najmanje bilo čemu prigovore, te su se o njihovim radnjama najlaskavije izrazi- li i hvalili ih koliko za vrijeme radnje toli- ko na svršetku. Na zahtjev pak Općine bio je ovdje došao da obavi definitivnu kolau- daciju viši inžinir g. Horovitz sa Namjesni- štva u Zadru, koji je takogjer sve do u tan- čine mnajskrupoloznije pregledao, te je i on Luigjin san. (Preragjeno.) Zimno je doba, grozna je stvar na selu: Ona plahta snijega, koja pokriva sve dok oko dosiže, i dolinu i brežuljak, ono zastr- to nebo polojeno, ona stršeća stabla, golu- šave grane, sve na dušu čini kako neki pri- tisak, pojavlja se nujnost, zla volja, ubija kako pustara. Seljak nije toliko predeživ i ćutljiv; jeli mu rodilo, on se zatvori oko svoga ognjišta, naloži surovine, zabavlja se ženom i djecom; male tetoši, porasliće svjetuje: ugodno mu je u onom kutu, gdje ne dopire led, gdje ne mete snijeg, gdje se planduje baš jer je zima. Starci kako da i ne osjećaju: t& vi- gjeli su toliko zime, toliko ugodnih i ruž- nih vremena: sve prolazi, doći će opet lje- to, i ako ga možda ne dočekaju, jer im je smrt za vratom: a oni se smrti ne plaše, istrudili su se, izjadali su se, pravo je da opočinu. Mladost obojega spola bude naj- više sjetna: ne može da trta po baštinama, da se izšali i ispjeva kako o žetvi i berbi, nema sastajanja i razgovora, svak se žuri, svak spješi kući. Najviše je bila obješena lica Luigja, na- dasve od kad je bila kod gospara u gradu. A ipak joj otac bijaše dobrostojeć, koji je imao i štogod prištegjenog novca; staroga su Kastalda gospodari u velike cijenili, nje- mu bi predali ključe svoga zaselka, a radi staroga g. Riva želio je svako do- bro i Luigji, koja je bila i nadarena i va- ljana. Stari Riva bivši sproveo jesen na lada- sasvim zadovoljan izvađenjem radnje, izra- zivši pohvalu spomenutim vrijednim i zau- zetnim majstorima. Raduje nas, da u našoj sredini imamo tako valjanih i iskusnih maj- stora, te čestitamo koliko g. Šimunu Papi toliko g. Donatu Capursi, preporučujuć ih svim zanimanim. — Stari Caotaćanin. Prof. Lambl, direktor varšavske me- dicinske universitetne klinike, piše: Na- ravnu Franjo Josip-grku-vodu najvo- lim u svim slučajevima, gdje se o tom radi, da se sa malom količinom po- stigne sjegurni odvagjajući uspjeh. — Može se kupiti u ljekarnama i droga- rijama. Domaće vijesti. Dr. ivan Krstelj načelnik ši. benika. U Nedjelju 26. ov. mj. sastalo se je u Šlbeniku novo općinsko vijeće, u kojemu sjede sve sami pravaši, da izabere novu općinsku upravu. Na predlog vijećni- ka g. Joze Tambače izabran je jednogla- sno za načelnika dosadašnji načelnik g. Dr. Ivo Krstelj. Cijelo vijeće i mnogobrojno pri- sutno općinstvo popratilo je ovaj izbor bur- nim klicanjem zaslužnom načelniku i rodo- ljubu. Dr. Ivan Krstelj zahvalio se je toplim riječima na ovomu izboru, te iza kako je istaknuo administrativnu stranu, koja čeka novu općinsku upravu, kazao je: »Šibenik mora, da se odazove pozivu zemlje, koja ga u zadnje vrijeme stavlja za uzor i da visoko diže hrvatski barjak, pogotovo kad je u njemu stranka prava, jedina hrvatska stranka, digla svoje bedeme. Mi ćemo biti dužni da izvršimo administrativni dio, a u politički dio naše zadaće niko ne smije da dirne!« Nova općinska uprava u Dr. mišu. Novo općinsko vijeće u Drnišu je- dnoglasno je biralo u novu opć. upravu 5 pravaša, 1 od hrv. stranke i 1 t. zv, Srbin. Načelnikom je izabran pravaš g. Rade Gru- bišić, veleposjednik. Općinski izbori bijahu obavljeni sporazumno, te je bilo izabrano 18 pravaša, 10 t. zv. Srba i 8 što od hr- vatske a što od demokratske stranke. Pravo na to veli »Hrvatska Kruma«: Pri izboru općinske uprave novo općinsko vijeće sta- vilo se je u suglasje sa Drnišem, kakav je progovorio za izbora u carevinsko vijeće u velebnim manifestacijama za pravaškog kan- didata Dra. Krstelja. Želimo da njihov rad bude služio na čast i procvat Drniša te na ponos i napredak stranke prava. Živili! Iz novinarstva. Neke su novine do- nijele vijest, da »Naša Sloga«, što izlazi u Puli, preseljuje se u Trst. Na to izjavljuje »Naša Sloga«, da to ne odgovara istini. Konferencije i jezično pitanje u Bosni. Na konferenciji klubskih pro- čelnika u Sarajevu, sazvanoj u svrhu rije- šenja krize u saboru, još nijesu prihvaćeni nikakvi zaključci. Vijećanja su se nastavila. Rijet bi, da će bit postignut sporazum, jer su se protivštine znatno umanjile. Javljaju, da će jezično pitanje isključit, a pitanje o natpisima da će biti tako riješeno, da bu- du zadovoljene sve stranke. Barun Benko nju, opaziv kako je Luigja prilično opala i blijegjahna, povede ju u grad baš kad oti- gje da dočeka svog sina pravnika, koji je onijeh dana svršio svoje učenje. Gospodi: čić nije dolazio od godina na ladanje, jer mjesec praznika volio je uz prijatelje spro- vagjati u gradu. Stari bi zapostat rekao vi- še puta: »aja, biti će i mladi gospar dobar, ali nigda kako otac: ti Bože drži mi staro- ga, da umrem dok je još on živ«. A se- ljak ima pronicavo oko, i svaku dobro smi- sli prije nego izgovori. Netom Luigja obazna gospodarevu želju, užurba se, otrese se, razveseli se; dobra koliko ti duši drago, ali plaha, željna pro- mjene, veselja, a po nešto i ponosita, da- pače ohola, jer iz dobrostojeće porodice. Zaželi nove haljine, t& ne može u gradu kako divljaka, a sama prione radnji da sve prigotovi. To je sve skladno i dobro do neke mjere; ako li je želja. uživanja i ra- skoši u odijelu prekomjerna, postaje porok, a tako je bilo i s Luigjom. Hvalijaše se svakomu, kako će u grad, tamo se do sitina nauživati; svak joj po- vlagjivao, ali nije Dragutin, sin vrtlarov: o- tresit momak, koji je š njome iz djetinstva drugovao; dapače žalostan, jer ona ide u grad, i ako smeteno i zapučeno iskaže joj svoje negodovanje i žalost, jer .. ju je mislio u roditelja isprositi: a tamo će te u gradu gizdelini zamantrati. Luigja ne podade odgovor Dragutinu, pričini joj se u onaj čas glup i neotesan, a ne primjeti umiljati njegov pogled, rume- nilo stida, ljubav i privrženost u tihom gla- su; u mozgu joj se vrtio grad, uživanje, « |bili uabrojili Talijani; Nijemaca 2040 (za »PRAVA CRVENA HRVATSKA< u konferenciji je razložio vlađin program, što da su sve stranke sa zadovoljstvom pri- mile, Izgleda, da će sabor ovo dana nasta- viti svoj rad. Falsificirano brojenje stano- wništva. Stara je stvar, da u Austriji Ita- lijanci i Nijemci na štetu Slavena tjeraju u velike falsificiranje statistike. Na mnoge tu- žbe i prosvjede proti ovomu varanju nije se do sada poduzimalo ništa. Ipak je po- vodom lanjskog popisa žiteljstva uspjelo Slovencima u Gorici, da isposluju reviziju brojenja pučanstva u tom gradu. Talijanski je magistrat nabrojio u Gorici 17.856 Tali- jana, 6653 Slovenca, 2077 Nijemaca i 152 drugih Slavena. Reviziju su obavili državni organi, i tu se ustanovilo, da ima Talijana 14.720, dakle za 3.136 manje; Slovenaca 9819, dakle za 3186 više nego što su ih 37 manje), drugih Slavena 184 (za 34 više). Time je službeno ustanovljeno, da su Ta- lijani varali uprav besramno. Jednako su postupali u Trstu i Pulju, kao što i na Rijeci. Subvencija Ug.-Hrv. Parobro- darskom Društvu. Ugarska će vlada povisiti »Ungaro-Croati« subvenciju od 400.000 K na 1,200.000 K. Društvo se je obvezalo, da će za to uvesti još neke nove pruge. Nabava blaga iz Bosne. Obzirom na pomanjkanje životinja za radnju, rasplod i uporabu u pokrajini i na poteškoće koje postoje za nabavu takove vrsti životinja, Na- mjesništvo odlučilo je u slučajevima vrijednim obzira doći u susret poljodjelskom staležu te uz osobite uvjete u veterinarsko-redarstvenom pogledu od slučaja dozvoliti pojedincima nabavu gakove | vrsti životinja iz Bosne- Hercegovine. Uvjeti za uvoz ovakove vrsti životinja iz Bosne-Hercegovine biti će u opće slijedeći: I. Doprinošenje redovitih marvinskih pu- tnica, provigjenih potvrdom uređovnog ve- terinara iz Bosne-Hercegovine, da je dotično blago bilo pregledano i zdravim pronagjeno Saboru investicijski program i zakon o o“ dregjenju zajma, Gradit će sć željeznica Tuzla-Brčka sa spojem na Bjelinu, pak Ba- njaluka-Jajce i MNovi-Bihać. Za to se hoće 82 milijuna. Za poboljšanje željeznica što već postoje, uvršteno je 35 milijuna, za ce- ste 5, za zdravstvo 3, za školsko 9, za gragje- vine 8, za financije 5, za pravosugje 6, za gospodarstvo i šumarstvo 29 milijuna kru- na, od kojih su zadnjih 24 milijuna odre- gjena za poboljšice zemalja. Za ostvarenje ovoga investicijskoga programa hoće se u sve 182 milijuna, što se ima namaknuti o- dregjenjem zajma s najviše 4 i po postotnim ukamaćenjem i majduže za osamdeset go- dina. Zajam bi se imao pokriti iz većih pri- hoda preuregjenjem nekih poreza, što već postoje i uvedenjem novih poreza, kao i povišenjem prihoda državnih šuma, rudni- ka, željeznica i monopola. Uz to dolaze u obzir: zemljarina, kućarina i drugi nepo- sredni porezi, pak porez na pivo i rakiju, te biljegovina i pristojbine. — A Dalmaci- ja!... koliko li je zaostala za Bosnom i Hercegovinom! Okulist. Doznajemo, da je naš zemljak Dr. Albert Botteri, nekadašnji operator kod prof. Dra. Fuchsa u Beču, pik višegodišnji prvi asistent ma universitetskoj klinici u In- sbrucku, otvorio u Trstu uzoran ambula- torij za očne bolesti. Rado bilježimo ovu vijest u korist našeg općinstva. »Manonsko Pravo“, Izašac lje pot- pun ekscerpt »Kanonsko Pravo«, sa najno- vijim ženidbenim dekretom »Ne Temere«, kongregacijama i ost., prama predavanjima veleuč. gosp. prof. Dr. E. Lovrića. Cijena K 14. Ko ga želi imati nek se obrati na g. Gjura Stipetz, pravnika, Dubrovnik. BEE Molimo p. n. gg. predbrojnike, da se sjete svoje dužnosti. Na omaku je go- dina 1911, pa one koji još nijesu pod- mirili tekuću godinu molimo, da svaka- ko kretom pošte pošalju dugujući iznos. i da u općini porijekla kao i susjednim op- | ćinama ne vlada. nikakova na ovu vrst marve priljepćiva bolest; | ll. Uvoz ovakove vrsti životinja slijedit će | po mogućnosti željeznicom, ili gdje ovo nije. moguće u onim: danima i preko onih pu-| teva i mjesta, koja će ustan: vljivati ć, k, Na- mjesništvo. 1 II. Veterinarski pregled na granici i IV. 14. dnevna kontumacija životinja u mjestu opredijelišta, Kako Ugarska , uzdržava“ Hr- watsku. O tome čitamo u »Hrvatskom Narodu« : »Ugarska troši za regulacije svo- jih rijeka 9 milijuna kruna, a za naše je u proračunu za g! 1912. uvršteno 80.000 K. Da tih 80.000 Ki; dobijemo, moramo, jer je uregjenje rijeka zajednički trošak — platiti od onih 9 milijuna 8.12%, dakle to 800.000 kruna. Uz to moramo još 600.000 kruna trošiti iz svojega proračuna za rijeku Savu i Dravu; Ugarska troši za poljodjelstvo bez šumarstva čistih 78 milijuna kruna godišnje, a mi jedva 3 milijuna sa plaćama šumara i svih gospod. činovnika«. Zato mi, dakako, treba Ugarskoj ,da prinosimo — ljubav i povjerenje ! ! : Investicije u Bosni i Hercego- wimi. Bosansko-herc. vlada podnijela je | | l veselje. I jedno jutro ode ona uz gospare u kočiji. Iz okrajka ugleda Dragutina gdje je šiba očima, kako da ju prekara, Ona sa- že ramenima, nasmije se i ode, * * # Ostane u gradu pun mjesec. Kad se po- vrati dobro je snijeg priklopio svu zemlju, a ako se vlak približavao stanici tako viša tuga paraše Luigjino srce; ona plakaše lju- to, što se je imala radovati, da će do malo ogrliti mile svoje. Blijeda, mršava, uz nove gradske haljine pune vrpca, sa klobučićem, ko da više ras- poznaje prijašnju Luigju veselu: napunu sa modrim očima i zlaćanom kosom ? Na stanici je skup dočeka, svojta i znanci bili su tu, no Dragutina nije bilo. To je u- tješi, nasilnim .posmjehom odgovaraše upi- tima, stisne srce, a tamo doma baci se na krevet i nemilo proplače, Postane mušičava i hirovita, izbjegavala prijateljice, bila rastrešena, i često govorila da ne može dalje živjeti, kaživala e je luda bila ne uhititi sreću, i još neslanijeh i ma- loumnijeh riječi; nosila svaki dan novo o- dijelo, i majci, koja je prekarala, odvratila : ja više nijesam seljakinja. A da što si, Ido ? zavika oštro otac. Lu- igja ne odgovori, rasplače se, poleti u kre- vet, a tako bi uradila vazda kad joj što nebi bilo po ćudi. Ležeći u mraku, ona bi sna- irila o ljepotama, o veselju u gradu, 0 u- dvornosti i uglagjenosti mladog gospodičića Rikarda, koji je znao tako milo i tiho šap- tati; ko zna da nije otputovala, da ju nebi bio on isprosio, eto sreće! A tužni rodite. Predbrojba se unaprijed plaća, a cijena je da ne može biti umjerenija: na cijelu godinu samo K 6. — Nekoje pak, koji nijesu podmirili ni prošlu godinu opo- mihjemo po zadnji put, da pošalju dugujuće. Ko nema uamjere držati list i' redovito plaćati, neka ga odmah povrati \ali neka prije pošalje što duguje. Gradska kronika. Oproštaj. Ovijeh je dana Učiteljski Zbor mjesne ć. k. nautičke škole priredio oprosnu večeru u hotelu »Imperialu« svom dosadašnjem upravitelju g. Nikoli vit, Di- doliću, koji je definitivno prešao u mirovi- nu i tom prigodom bio odlikovan nazivom vladinog savjetnika. Službeni pohod. U grad je stigao presjednik višeg zemaljskog suda g. Vjeko- pl. Benedelti. Došao je da pregleda sudišta u južnoj Dalmaciji. Imenovanja. Prizivni sud dalmatinski imenovao je prislušnicima u svome podru- čju pravne vježbenike a naše sugragjane g. Dra. Nikšu Posedela i g. Tomislava Sam- bugnacha. Čestitamo. Ah! da znadu gosparići gradski, koliko nevolja prouzrokuju njihove »bezazlene ša- le«, Oj! da znadu koliko zavrte mozgom kod prostodušnih seljaćica, i koliko im suza izmame ! Luigja je stradala, a još ju jedino uzdr- žavala nada e će na jesen doći gospari ai gosparić, i sva prilika da onda se nešto zaključi. Dragutin nevoljan, gledajući kako ga Lui- gja prezire otigje u grad na radnju. Kk * e Dogje i jesen. Poštar jedan dan dogje do Kastaldijeve kuće, i videći Luigju snužđenu reče joj: — Ej! djevojko, tvoje je doba; pjevaj kako si i prije pjevala, da te je milota bilo čuli. I pruži joj list za oca. Ona pozna da je od gospara, i dugo ga je prevrćala. Oh! da joj je saznati što pišu u listu. Ipak ga predade ocu kad kući dogje. On ga prouči i kaza, da će gospari doći do 8 dana, i da će u zaselku biti veliko vanredno veselje, cvijeća, zahara, i t. d. Luigja kad to čuje poleti iz kuće, kako da ju nešto duši, bo- ljela ju glava, mučila ju zamisao: gosparić | se ženi, hoće li ta sreća mene zapasti? Lu- tajući po noći nagje se ispred kuće jadnogu Dragutina; sva se strese i brže bolje spješi na povratak. Došav doma umorna i shrvana legne, a na oči san ne ide; ježure se po- jave, nakon toga ognjica. Roditelji zazvaše liječnika, ovaj propiše ljekarije, ali se je nemoć produljila. U žestokoj ognjici po- hodi ju divno djevojče, ugledna gospogjica, NR _Umicrovljenje vojnog zapavje. . dnika,. Zapovjednik : mjesnog :160g voj- nog zbora Ni. Pr. podmaršal pl. Hortstein (stupio je u mirovinu. Tom prilikom odli- kovan je od Njeg. Veličanstva naslovom pravog tajnog savjetnika i titulom generala pješaštva. i Novo općinsko upraviteljstvo. . U ponedjeljak obavilo se je biranje novog općinskog upraviteljstva, u prisutnosti 33 vi- jećnika. .Načelnikom je izabran g. Dr. Melko Čingrija, prvim prisjednikom g. Dr. Antun Pugliesi, te g. g. Stijepo Gjivić, Gjorgjo Drašković, Mato Kesovija, Dr. Mato Gracić i Dr. Ivo DeGiulli, Nadamo se, da s novom upravom. neće uskrsnuti druga era Gondulina; a bude li i to, svijesni će se pravaši održati kako su se održali i onda. Uspjeh našeg zemljaka u A. merici. Američke novine javljiju, da je dosadanji nazornik doseljeništva u Baltimo- re, g. Ivo Grgurević, bio promaknut od vla- de Sjedinjenih Država na čast posebnog povjerenika ministarstva pravde (Special A- gent of the Department of Justice), te kao takav postavljen na prvo mjesto vladina u- reda za istraživanje i sudbeno proganjanje prekršaja svih. saveznih zakona u okružju Baltimore-Washington. G. Ivo Grgurević rodom je iz naše Rije- ke Dubrovačke. Nakon svršefle gimnazije u našem gradu otišao je u Beč, i bio se dao na učenje međicine, ali_nakon očeve smrti odluči godine 1897 da se iseli u A- meriku. God. 1898 služio je u američko-špa- njolskom ratu, gdje se je odlikovao. God. 1902 imenovan je tumačem na doseljenič- kom iskrcalištu Ellis Island, a osam mjese- ca zatim pomoćnim nazornikom doseljeni- štva. God. 1903 bio je premješten u Balti- more, te je dospio do časti nazornika pr- vog razreda, a sad ga je eto vlada proma- knula na novu čast, Svi pak naši iseljenici hvale se za g. Grgurevića, da im je u sve- mu što moguće više predusreiljiv i da š nji- ma postupa kao rogjeni brat, te uvijek pazi, da naši ljudi nebi bili prevareni od raznih zlikovaca, kojih onamo na pretek ima. — Na tom zasluženom promaknuću divimo mu se, upravljajuć mu i naše srdačno če- stitanje ! Čitulja. U srijedu je preminuo g. Vlaho Arkulin, posjednik, u 78.oj godini. Laka mu zemlja, a teško ožalošćene Bog utješio. Nasukao se parobrod ,,Gra. . dao“*, Veliki parobrod »Gradac«, dubrova- čkog društva »Naprijed«, na putu iz Breme- na za Methil uslijed silne oluje i magle na- sukao se je na plitko dno na hridine kod Crastera u Engleškoj, 9 milja južno od Langston-lighta. Bio je prazan. Katastrofa se je dogodila u noći dneva 27/11., izmegju nedjelje i ponedjelnika. Engleško društvo za spašavanje upotrebilo je sve sile, da se brod spasi, i nade je da će biti spašen, tim više što u štivu br, 2 i u prostor za stroj nije ušla voda, već je prodrla u br. 1, 3 i 4. Nije niko životom mastradao. Parobrod je »Gradac« sagragjen godine 1900, a zapadao je oko milijun kruna. Pobijesnila mačka na paro- brodu. U utorak u jutro netom je prispio kazaše joj, da je ta mlada nevjesta Rikar- dova vjerenica, koja se sutra ima udati. Tad joj puče pred očima svoja ludost, lakoumnost, nerazbor; zabaci misao, koja ju mučila, i u malo se doba oporavi. Do- bri Bog posla joj memoć da se razabere, jer da bijaše zdrava bila bi od jeđa ska- pala. Prije polaska ponovno ju pohodi mla- da Rikardova žena, i tako ju blago i lju- bezno zabavi, da je sama u sebi govorila; lude mene, nije li ova nebeski stvor prama meni? Odoše gospari, a Luigja stane hodati po baštinama, zavratila suknju i marljivo se zauzela da doskoči i živomu i težacima i svakdanjoj radnji; polećela bi do mlina, do košare, do staje; svojoj majci bila desna ruka, a svome ocu ponos i veselje. Srela bi češće i Dragutina, ali bi sramlježivo o- borila oči; bojala se da ju ne prekara po- gledom; on bi ju vazda. radosno pozdrav- ljao, a kad se je to više puta ponovilo, je- dan ju dan zaustavi, i umiljato uprosi bili ju smio preko svog oca isprositi. Kad se ona zažarena stala nevali, on olsjeće; ja ću te prositi : a ako me odbiješ otić ću ne- povratom u svijet; neka mi starci roditelji skapaju, neka mi se dom iskorjeni! A kad ona stidljivo prošapće: a hoćeš li mi opro- stiti moju lakoumnost? On joj odvrati: to je bilo i prošlo, ni _ja-ni ti o tome nigda progovorit nećemo, ja barem za sebe sve- ćano ti se kunem.. I Dragutin isprosi Luigju, te su živjeli u najboljoj sreći i ljubavi do stare starosti, [lji o tome ništa ne znali. koja ju utješi i pomiluje. Kad je olišla, EE M