PRAVA CRVENA
DAS
ERIE Oe
u
: U DUBROVNIKU, 16. DECEMBRA 1911.
IOM
LA nE pi m
God. VII.
= je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6: na pd
(=) godine surazmjerno; za fnozemstvo godišnje K. 9 — Ko
(" vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
polugodište.
Stranka Prava
IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PASA.
Brzotisa. i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.
Pretplata | oglasi šalju se
zahvale i priopćena plaća se
Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za
30 para po petif retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.
onda izrabe u svoju korist«; ni magjaronštinu i koalicijonaštvo. Da slo- |zlike, jer razlike izmegju njih nema.
'hrvatsko-srpskoj koaliciji, koja ničim boda vlada na izborima, to bi se bez Oni su svi jednako pogibeljni, dapače
pred narodom. nije pokazala »da je sposobna i sumnje i dogodilo, ali do toga smo|mi bi se usudili kazati, da je jedna
valjana voditi hrvatski narod kina žalost još daleko.
Jučer, danas i prekosutra stupaju. ujedinjenju i slobodi«.
stranke i političari u Banovini pred se u proglasu ističe, da hrvatski narod
Pravom | |
Nije sama koalicija koja vodi privi-
dnu borbu proti sistemu a u istinu sa-
hrvatski narod, da čuju mnijenje Ši-!ne smije da povjeri svoju sudbinu!mo za to, da se dočepa vlasti, a do-
rokih slojeva o svom dosadašnjem ra-/ stranci, koja je u bosanskom pitanju,
sadašnjeg eksponenta ugarske vlade
du, na za to najkompetentnijem mje- zauzela protuhrvatsko stanovište, koja zamijeni s drugim, već ima još jedna
stu, biralištu. Ovako se bar shvaća bi- |svojom borbom vrijegja vjerske osje-
ralište kod svih kulturnih naroda i dr-| ćaje naroda. Mi smo uvjereni, da će
žava, a vrijedi. li to u Hrvatskoj? Ne! koalicija izaći iz izbornog kreševa još
više prorijegjena nego li zadnjih izbo-
ra, jer ne smije dobiti narodnog po-
vjerenja stranka, koja je skrivila sve
ono, što se danas dogagja u Hrvat-
skoj. Ko bi nabrojio sva ona zla, što
ih je počinila hrvatsko-srpska koalicija
u kratkom vremenu svoga opstanka!
Poznata obveza u adresi na kralja, »da
će nagodbi, kao temeljnom zakonu ze-
mlje pribaviti sveopće poštivanje«, po-
djela naroda u dva: hrvatski i srpski,
deklaracija na peštanskom saboru, sve
je to tek jedan dio u moru pogrješa-
ka, da ne kažemo izdajstva, ove ču-
dne političke skupine. Ta i sam To-
mašić popeo se je preko njezinih le-
gja na bansku stolicu! On do jučer
uništavanju egsistencija pravih apor- | najomraženija ličnost u Hrvatskoj, on
benjaka, napijala zatvoru Dra. Davida. koji se nije smio ni na ulici pojaviti,
Starčevića, fanatizovala masu i na bi- a da sama njegova pojava ne izazove
ralište ju vodila, ali ne da vršenjem. \ogorčenje naroda, najednom sijeda na
izbornog prava, dade izražaja svom ne- \bansku stolicu praćen aplauzom veći-
godovanju nad magjarskim gospod- ne narodnog zastupstva — koalicije.
stvom, nego da pašaluk u Hrvatskoj, Ko bi opisao ono veselje, kojim su
njoj (obzoraštini) izruči. Narod je pro-, oni dočekali svog novog Mesiju! Bili
gledao gadnu ulogu obzoraštva i ne- su sretni, kad bi im se samo nasmije-
stalo ga je iz javnog života, da se od-, 'šio, natjecali su se ko će mu se prije
mah pojavi pod drugim imenom, ali nakloniti, a njihov tobože najradikai-
istom svrhom. Koalicija je nasljednica niji dio »Napednjaci« blejali su u nje-
obzoraških, nagodbenjačkih načela. Pot- ga, kako zgodno kaže Supilo.
punim pravom dakle poručuje »Po-/ Cijeli dakle ovaj današnji sustav u
slovni odbor stranke prava« hrvatskom ; Hrvatskoj skrivila je koalicija, jer je
narodu da ne smije, da iskaže svoje:ona podigla Tomašića, nastojala nje-
povjerenje ni »stranci narodnog na- | govo ime popularizovati i njegov po-
predka« koja kao »čisto magjaron- ložaj učvrstiti. Samo bi ovo bilo dovolj-
ska osniva svoju politiku na va- (no, bez obzira na to, da stvar-
ravoj nadi u nekakvu pravdo-. me razlike u shvaćanju spora
ljubivost i viteštvo Magjara, a izmegju Hrvatske i Ugarske,
svoju moć na državnoj vlasti, megju Tomašićom i koalicijom
koju joj davaju Magjari, da ju nema, da narod na izborima pokopa
Ukupni ispadak izbora u Banovini
nije do danas još nikada bio rezultat
čistog shvaćanja, odraz mišljenja, oO-
djek narodne volje, kakav bi morao
da bude, e da se smatra narodnim
sudom. Ispadak izbora bio je uvijek ili
posljedica besprimjernog terora ili ga-
'dnog haranguiranja masa. S jedne stra-
ne magjarština s bajunetama, progo-
nima, suspensijama, tamnicama i svim
sličnim sredstvima, koja mogu da sto-
je na raspoloženje jednoj vladi, gle-
dala je, da utuče svaki otpor, da u-
šutka svaki glas, koji bi se digao, da
traži prava onoga naroda; dok je s
druge strane obzoraština, koju danas
zamjenjuje koalicijonaštvo, uživala u
PODLISTAK.
Evo ih vrućijeh!...
(Preragjeno).
Da je kogod zabave radi ili posla pro-
lazio kroz ulicu »Kapucina« god. 1899 u ve-
čer od 5 sati do 9 pri svrsi godine, bio bi
bez dvojbe opazio malo djevojče, koje po-
miče na fornjeliću veliku prorešetanu pro-
sulju da ispeče kostanje, te ih proda mu-
šterijama, Ur& i ur& zamotana u ricšto stru-
čice vunene sa kockama modrim i crvenim,
posve velite i zasukane, sjedala je strpljivo
na tovjelici, uz zid dvorova na četiri kata,
na uglu ulice, koja odgovara ulici »Novom
Mostu«.
Tu bi svake večere bila, bilo kojegod vri-
jeme. Kad bi kišilo, sćućurila bi se pod ve.
likim kišobranom zelenoga platna, Prista-
jući bliže ognju gledala je da svrući tresuća
_ se i ukočena uda.
Kako pri vilinskom sijelu, stotine su i sto-
tine prolazile amo+tamo ispred nje: bogate
gospogje, zalizani mladići, radnici sa zama-
zanim bluzama, mornari sa kapom na hero,
starice uz četicu nepučadi, koji prpošno tra-
že slatkarija i zahara, U toj je vrevi ipak
bio po kojigod, kog bi pritegla žarka vatra,
a nadasve tankoviti glasić djevojčeta, koje
bi svako malo glasno vikalo: »evo ih vru:
ćijeh! Pribrane kostanje najbolje vrste. Amo,
amo!...«
I pristupili bi zaista velikom radosti ne-
voijnice. Radost bi joj sjuli ma licu, a nje
modre oči bi se ljubezno smješile.
— Hvala gospodo, a kad bi ih opremila
sa vrućim tečnim kostanjima, nazvala bi im;
dobru noć. One razumne i žive oči, zao-
kružene modrilow, isticale se na mršavom
bljedušastom licu, nježnom i redovitim cr-
tama, zaokvirenom sa bujnom kosom zaga-
sitoga žutila, a zvrci provirivali ispod žute
mahramice sa kericama iste boje, Tako bi
te pogledala velikim očima, da ako si ih
jednom spazio nijesi ih mogao zaboraviti.
Ali na Božić g. 1899 kako da su svi za-
boravili tužnu Minu i nje tečne kostanje.
Zima je prožimala, brijala preko običaja u
Toskani, da ju na dugo spominju. Sjever
je duvao i pribio kosti i krv smrzavao. Va-
tra nije nikako mogla oživjeti smrznuta u-
da, te je studen sve to više činila da se ja-
dunica trese,
Proparane bječvice i okratke suknj ce ne
branile od ciče nožice; ove se kamenile u
odrtim crevljicama, a ručice nabreknute bo-
ljele nevoljno ....
A ipak nema još nijednog kupca ! Kosta-
nje pucale, nabreknule bi, pocmmjele bi ..
veoma pogibeljna struja, koja se kiti
u prozirne svrhe zvučnim i zamamlji-
vim imenom »seljačke stranke«. Radić,
utemeljitelj ove stranke, umišljeni Ma-
tija Gubec, zavodi i zavarava seljački
svijet kojekakvim neispunjivim obeća-
njima, truje ga širenjem pogubnih na-
čela, te isticanjem posebnih seljačkih
prava hoće, da uspiri nesavremenu i
pogibeljnu stalešku borbu. Braća Ra-
dići poput koalicije, hoće da pošto po
to dogju do korita, te, kako kaže prava-
ški proglas: stvaraju u Hrvatskoj
pod imenom seljačke stranke
čisto nagodbeno magjaronsku
stranku, koja će podržavati na
seljačkim legjima ovo stanje,
koje nas tišti preko četrdeset
godina«. -
Ne preostaje dakle hrvatskom na-
rodu drugo, nego da u velikom broju
pošalje u sabor kao zastupnike one
ljude, koje mu preporuča »stranka pra-
va«, one koji će najbolje zastupati nje-
gova prava sada, a napose dojduće
sudbonosne godine kad se moraju i-
zabirati kraljevinski odbori za obnovu
financijalne nagodbe s Ugarskom.
»Obnovi li se na današnjim temelji-
ma financijalna nagodba, onda će kra-
ljevina Hrvatska stenjati još punih de-
set godina pod teretom izrabljivanja i
izsisavanja«. Ovu živu istinu stavlja
»stranka prava« u izgled hrvatskom
narodu, jer dogje li u sabor kakva god
nagodbenjačka većina, neće tražiti fi-
nancijalnu i gospodarsku samostalnost
Hrvatske, jer »ona toga i ne mo-
že učiniti dok stoji na nagod-
benom temelju«.
Dužnost je dakle svakog Hrvata,
koji ljubi svoj narod, da pomogne ru-
šenju bilo kojeg nagodbenjaka bez ra-
nu sasvim tim uz buru se gubio njihov šum.
Nijednog kupca! Dva tri davno... a pak...
A što je vrijeme one noći izmicalo, nevolj-
nica postajala sve više snužđena.
Čeljad prolazila, a maglovitu polutamu
zamijenula plinska rasvjeta. Letjeli svi, zar
da se svruće, muškarci u prostranim kaba-
nicama, a žene u kožnim pokrivačima. A u
toliko su se kostanji ledenili.. . Uzalad ih
zainotavala u vunenoj krpi, oni se ledenili ka-
ko i nje ukočeni prstići, A što je gore bi-
lo, živi crljenkasti veseli oganj dunuo se i
sve to manji olsijev davao... ćumura i dr-
vlja ponestajalo... a novca nema da ga
nabavi 1... A što će biti kad dogje kući?
Aht Bože, kako će kući, bez novaca ?...
Pokuša hodati, potrčati po plokati, lupati
nogama da krv ožive, kako je vigjala druge
da čine, ali sve uzalud !, . Umorenost, i glad
ne dopustili da se kreće ... Pokuša pojestit
koju kostanju, da pridobije slabinu želu-
dca, jer se iz jutra nije ništa založila; ali
nijesu nikako mogle kroz grkljan... po ni-
jedan način da ih proguta... Nevoljnica
smalaksavala .,. slabila...
Na zvoniku oštro i zvučno zaudari 7 sati,
Ona odluči, zatvori otvoreni kišobran, koji
je u tjeskobi od vjetra branio; zaveže u kr-
pu kostanje, i po navadi, kako svake noći,
odvuče kišobran, tovjelicu i fornjelić u pri-
koalicijonaška-radićevska nagodbena ve-
ćina gotovo pogibeljnija od one To-
mašićeve. Sigurni smo, da će mnogi
radi ove naše tvrdnje baciti na nas
anatemu, ali je ovo naše duboko u-
vjerenje, koje pošten čovjek mora o-
tvoreno ispovijedati, i radi toga ne
smije pred ničim predati.
Tomašićeva nagodbena većina ne bi
bila izabrana slobodnom voljom naro-
da, niti bi uživala njegovo povjerenje,
a vladati bi mogla samo u sjeni baju-
neta, kojima se može :zapovijedati da-
nas, sutra i prekosutra, ali dalje ne,
dočim bi jedna koalicijonaško-radićev-
ska većina značila sankciju nagodbe
po hrvatskom narodu, značilo bi da
se ovaj odrekao prava na jedinstvo,
prava na samostalni politički, gospo-
darski i kulturni život, a narod koji
se odriče svojih prirodnih i zakonitih
prava nije sposoban da živi narodnim
životom.
Nije ovo samo naše mišljenje, nego
svakog razboritog čovjeka i rodolju-
ba, pak se čvrsto nadamo, da će uza
sva nasilja i bezakonja ući u sabor li-
jepa četa pobornika Starčevićevih idea-
la, »jer su sve druge stranke ka-
ko koalicija, tako i radićevci,
upravo onako za nagodbeno
gospodstvo Magjara nad Hr-
vatskom, a proti ujedinjenju i
slobodi Hrvatske, kao i stran-
ka narodnog napredka«.
A da što je nego komedija?
»Nar. L.« pišu iz Beča, kako je prošla
javna skupština u dvorani svratišta »Zur
Post«, koju su sakupili zastupnici kako pro-
svjed na mnesnosno političko stanje u Ba-
| novini, pak odnosni dopisnik pri kraju do-
pisa — in cauda venenum — uz razmatra-
nja prigovara Šibenskoj »Hrvatskoj Riječi«,
jer je nazvala svu tu vajnu rabotu kome-
dijom! Pak razlogom pitamo, a da što je
nego komedija? Prije svega je Dr. Lorković
zakonito bio osugjen, jer je prokriomčario
tugji potpis. Možda je bio uoblašćen, a
naginjemo vjerovati da je tako, ali se to
prosti dućan voća i zelja, gdje je spremala
sve za sutrašnji dan; ali u dućanu ne sje-
gjela dobra starica priprodavalica, uvijek se
smiješećeg lica, koja bi je milo privriježila
i otpratila bi ju, dajuć joj fjelu kruha i ko-
je voće, nego osorni čovjek sa modrim o-
grtačem, koji videći gdje sve to vuče ras-
krivi se:
— Kojega belaja radiš ? Zar je moj du-
ćan spremište? Mina na takovu viku protrne,
u strahu izlane :
— Nu... nu... prostite; tu nema ništa
novo, uvijek sam tu spremala... pokrali bi
me... A kući ne mogu prenositi .., jer je
predaleko.
Čovjek nešto zamrmlja, i pokaže joj da
spremi, te Mina stavi sve u kut i ode,
Pokućena, pritisnuv na prsi kestenje, te-
turajući uputi se k »Novom mostu«, u gor-
kom strahu radi mraka, zbog visokih dvo-
rova. Pregje most, hitajući se rešetke, i do-
pre do »Velike Ulice« nakon napornoga ho-
da, a njoj se pričinjao vijek. Tu joj se za-
mautra, od velike svjetlosti joj navukla mrak,
gleda nemani a ne ljude — kako da sanja...
Sklopi oči... pritisne se o zid... neko ju
gurne i ona pokroći još malko... ali buka
tramvaja i kočija, zvačanje kolesa, topot ko-
nja, uzvici i žamor prolaznika posve joj
um pomutiše .,. bol... da uprav bol teža
dokazalo nije; a mnaknadna izjava ne diže
sumnju, dočim on je onda izričito tvrdio,
da je potpis ne po nalogu, nego vlastoru-
čni, a to ne bijaše istinito. Osim toga Dr.
Lorkoviću otvoren je put za priziv i po
tome konačna osuda nije pala, niti se on
može smatrati mučenikom. Pristajemo, đa
je banu dobro došla ta stvar, jer je uklo-
nio poglavicu stranke protivnika; nu ne-
može se kriviti bana ako mu je Dr. Lorko-
vić recimo najblaže svojom lakoumnosti dao
zgodu da postupa. Napokon Dr. Lorković
nije takova ličnost po Hrvatsku, da bi nje-
govo stradanje donijelo štete domovini. Hr-
vatska je upamtila groznijeh progona, mnogo
važnijih političara, pak se ipak niko nije
sa stolca podigao, a kamo li prosvjedovao!
Komedija je bilo upotrebiti takovu zgodu
a da se osudi nesmiljeni pašaluk Magjara
u domovini, a ne uzeti kako podlogu pro-
svjedu baš to nemilo ugnjetavanje. U Hr-
vatskoj bio exponent A ili B to je poredno,
glavno je da se exponenti uklone i da naša
postojbina ima svoje pravo. Komedija je
naglašivati, da smatra odgovornom za pro-
gone ugarsku vladu, dočim su uvjereni da
to ne želi ugarski narod. A pitamo razlo-
gom, taj narod jeli barem jednoga zastu-
pnika poslao u sabor, koji bi pravedno i
nepristrano sudio Hrvatskoj i osvrnuo se
na glasne nje vapaje ? Komedija je napokon
se zagrijavati za koaliciju, koja ako ne baš
izravno ali svakako je neizravno doradila,
da je Hrvatska lišena svakoga prava, jer
eto u 5 godina ovo se vrše četvrti izbori!
I to ona koalicija, koja je dala deklaraciju,
koja je prepuštila pragmatiku, koja je htjela
nametnuti magjarski jezik, koja se i danas
nudi Khuenu samo da dogje do vlade. Ako
je Tomašić pogazio riječ danu koaliciji, i
ova je prekršila svoje obećanje da će se
raskrstiti od Ugarske.
Ne zamjeramo gg. zastupnicima, koji su
se odazvali pozivu D.ra Lorkovića i D.ra Po-
povića, ali kad su htjeli skupštinu, imali
su je održati s višega gledišta, a nadasve
su imali koaliciju posavjetovati, da udre u
oporbene diple, jer ovako iskazuju samo
svoju golotinju i nemoć, ištu sebi povla-
stice a nirodu kako bude, Svaka čast uče-
snicima kako osobama, ali od Riječke reso-
lucije do danas mi vigjamo mješie radikal.
nog istupa ništa drugo nego komedija, ako
se hoće bučnijeh, ali svakako koje ne po-
spješuju izlaz na čistac, nego položaj sve
to više zamršuju i narod zavagjaju.
Zato je »Hrvatska Riječ« dobro označila
tu skupštinu. Pravaški zastupnici nijesu pri-
sustvovali, i dobro su uradili, Kako? Jer da
se izlažu za one koji su, kako dobro opaža
od studenila osvaja ju. A oni silni dućan
kako se koče u svjetlilu i bogastvu ! One
žarulje, koje tako živo bliješte na ulici, za
stalno odbijaju i studeu, i tamo ima biti u-
godno, toplo ....
Pogleda niza se u svjetlilu, i zasrami se
Oh! koliko li je jadna, odrpana, gadna uz
one svilene haljine, uz one skupocjene po
krivače, uz rukavice gospode! Nje repi uz
one dječake i djevojčice uredne i toplo pokri-
vene !., Iznenada velika žarulja pritegne nje
vid, nje oči koje su suzile ciče radi. Na cr-
noj kugli blistala poveća slova »Japan« —
»Restaurant«, a mješte izloga sjajnih, ogro-
mna staklena vrata zagragjena zavjesama,
svijetlila se. Dok je zablenuto gledala, skup
oficira, koji su veselo govorkali, pridogju;
jedan otvori u širinu vrata da svi ugju i
toplina i ukusni miris jestiva zaokupi oko-
licu vratija.
Unutra u dva reda stolovi, sa bijelim na-
picama i ručinčima; svijeće, cvijeće, flaše,
žmuli, i mnoštvo veliko koje veselo jede |
pije. Oficiri ugju zvekečuć sabljama. Neki
nagon, neka sila, ta svjetlost, ta toplina, t:
preugodni miris kako da su nevoljnicu ob-
čarale, občinile, te ona skromno ugje i sta-
se prodat E 09 00 se okupili oficiri.
Izvalila oči, i gleda kako da sanja. Bilo
njih pet od raznih konjaničkih četa, a bur-
e TD KEV. TD 3 m:
ue ikmoi e
£28RRR |S