CRVENA

PRAVA

 

VATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE )A JE PREDBROJEN
IZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU,

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

NedODRLNON dena mA

 

tae ftaottnjitt iš nij

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

ž
tI SSA Ma I srt AA

k

 

ZRK esta PRIDSNSNE

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI:
4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
€ UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

a Aa pw

 

Mema MA et ISA titu
mA

| sma
Slavlje i razmišljanje...

Prekosutra ćemo da slavimo sveča-
nost sv. Vlaha, milog nam pokrovite-
lja slavnog grada.

Svaki dubrovčanin — pa bilo kako
politički osjećao, bio najžešći liberalac
ili najveći klerikalac, nalazio se na ro-
dnoj grudi ili na najdaljem kraju svi-
jeta — nastojaće da na što dostojniji
način proštavi dan 3%& Februara, svo-
ga parca sv. Vlaha. Naši sugragjani,
te se nalaze po dalexom svijetu, neće
se taj din osjećati po onoj: »daleko
od mjesta, daleko od srca«, pače pro-
tivno: ko jedna će duša razmišljati o
svom Dubrovniku, razmatraće o pro-
šlošću i sadašnjošću, mišlju će biti iz-
megju drevnih dubrovačkih zidina ...;
koliko radosni toliko žalosni što se taj
dan ne mogu da i tijelom ovdje na-
gju. Blagdan svečev po naš grad i o-
kolicu nije samo; cikvena, nego i na-
rodna svečanost.

Sveti Vlaho!

Samo ove dvije riječi po svakog du-
brovčanina sadržavaju i prošlost i sa-
dašnjost, i slavu i veselje, i diku pa i
žalost za izgubljenom Slobodom .....
Dubrovčanin se mora biti, ovdje se ro-
diti i odgojiti a da možeš u pravom
smislu shvaćati značenje ovog slavlja.

Skopčano je sa žalošću u toliko, kad
počnemo da razinišljamo o minuloj sla-
vi i neodvisnosti, koju je franceska
vojska koncem mjeseca Maja godine
1806 sapela, a 31 Januara 1808 za na-
vijeke utenula... Da nijesu nakon o-
nog strašnog potresa a nadasve XVIII.
vijeka započele stranačke borbe izme-
gju vlastele, a u drugoj polovici vije-
ka pojavi se i jaka franceska stranka
— ko zna što bi se s našim gradom
bilo slučilo ... Dubrovčani su france-
sko gospostvo nad sobom podnosili i
sve trpjeli dok nije prevrsilo, te svr-
hom godine 1813 muževno ustadoše
protiv Franceza a uz pomoć Ingleza.
Ali dok su ustanici, pod zapovjedni-
štvom čeličnog i odvažnog rodoljuba
vlastelina Iva Natali, spravljali se na
Pločama da junački udare na France-
ze, — dogje u Gruž austrijski general

fit
Nea

PODLISTAK.

Iz dubrovačke prošlosti.

God. 1616. na 23. Srpnja: bi odlučeno,
da g. knez me smije biti nošen u segjeti
nego kad ugje u Dvor i izagje svrhom mje-
seca; osim ako nebi bio bolestan.

1723. "na 20. Siječnja: Vlaho Junij di
Cerva, koji je dovršio svoj mjesec knežev-
stva, dogje u Veliko Vijeće odjeven cinom
dukalom sa čipom, i sjedne na lijevu N.
P, Ode doma u večer u segjeti sa kanče-
larom | 4 zdura sa zubljema.

1724., Studenog: Vlaho Junlj di Cerva,
izabrani knez za Prosinac, dogje u zatvo-
renoj segjeti &1 kančelarom i 3 zdura, i sje-
dne na prvo mjesto u prvoj sobi.

, 1796.: Marin Junij di Gradi bivši knez,
mjeseca Veljače izagje iz Dvora dne 28/2.
a sutra dan dogje u Veliko Vijeće, obučen
kneževskom logom sa čipom i sjedne me-
glu gg. Provediture, | bi
Lastovo.

zelje ave

izabran za kneza
1, 169.: Kad knez

EE ei MO

g 8
iii

&

ii: ad

RJ Mt S ed NOVA e

Milutinović sa jednim bataljonom voj-
ske, i svrhom Januara uljeze u grad
s Pila i zavlada u ime austrijskog ca-
ra, tako da je god. 1814-15 po beč-
kom kongresu dosugjena dubrovačka
republika Austriji.

*

Sveti Vlaho!

Koji je to dubrovčanin, a da mu od
radosti srce ne zaigra, kad ga samo
spomene? Od postanka grada do da-
nas sve nam je tijesno spojeno s tim
slatkim imen m. Shvatljiv je dakle i
oduševljeni poklik potonjeg dubrovač-
kog vlastelina-pjesnika Meda Pucića u
»Cvijeti« :

»Sveti Vlaho, ti si nam jedina

I na kopnu i na moru dika,

Ti si slava, ti si čast, istina,

Ti si prava sreću Dubrovnika !«
*

*t*

Dubrovnik je spoznao svemoćnu ru-
ku svoga sveca, kako stara kronika bi-
lježi, već 871 godine. Tad se je 112
bojnih lagja mletačke mornarice okre-
ćalo oko Dubrovnika, prežući da otr-
gnu njegovu slobodu. Već bijahu sve
udesili i pripravili, da se Mlečići noćno
popnu na gradske zidine. Tog časa
prikaže se sv. Vlaho bogoljubnom žu-
pniku crkve sv. Stjepana, Stojku, i
obznani ga što pohlepni Mlečići snuju.

Ne malo je čudnovata povjest Du-
brovnika. Ni gordi Turčin na kopnu,
ni proždrljivi Mlečić na moru, ni svi
ostali uortačeni dušmani ne mogoše
da Dubrovniku naškode, pomoću sve-
moćne desnice sv. Vlaha i diplomatske
vještine dubrovačke vlastele. Dušmani
su zazirali dubrovačkoj slobodi i na-
pretku u svakom pogledu, uvijek na-
stojeći i rovareći da se dočepaju. nje-
gove slobode. I te kako da su imali
čemu da zavide! Dubrovačka republi-
ka izlagala se i borila proti ropstvu još
u ono doba, kad je u Ingleškoj neča-
sna i podla trgovina s robljem cvala
i napredovala. U to isto doba, pa i
prije, Dubrovnik podiže zastavu izgle-
da i ponosa čitavom svijetu: ostvaruje
prosvjetne i dobrotvorne ustanove, si-
romaška utočišta, bonice, nahodišta,

 

gradi dolične stanove za siromašne iz-

Vijeća, a
mjesec.

1719.: Ugje u Dvor Serafin Ivan di Bona,
i ostane jer knez nije mogao. Kad nebi bio
imenovan knez, onda zauzimlje njegovo
mjesto najstariji od Vijećnika i stoji mjesec
dana, a ako ponovno nebi bio izabran, onđa
drugi od Vijećnika i tako redom. Odluke
Vijeća Umoljenih 30/8. 1681. i 4/9. i. g.

1680. 30/11.: Bi oslobogjen Niko Frano
di Bona, koji je imao :zastupati kneza za
mjesec dana, jer mu je žena umrla.

1720. Rujna: Jer se ove godine nije mo-
glo sakupiti Veliko Vijeće, na 30/1. sakupi
se Malo Vijeće, da odredi o tome, a jer
nije došao Rafo Luka di Gozze najstariji
od Vijećnika, koji je sutra imao zamijeniti
kneza, nego se je šetao u svom vrtu, Malo
mu je Vijeće poslalo Marina Franceschi
kančelara, da mu naredi da u jutro nastupi
mješte kneza, i po zdurima pozvaše svu
vlastelu.

Na 1. Listopada kad je malo zvono kle-

ako bi knez umro nek ostane vas

 

uma
eu et palmn JEpat RANJA SABA BORJA RA Ap VARA JENS IA

UBROVNIKU, (. FEBRUARA 1942.

nemogle dubrovčane, i lovore i na
kopnu i na moru, a to sve onda, ka-
da niti najnaprednije i najprosvjetljeni-
je države svega toga nijesu imale, |
dan-danas još opstoji nekoliko miliju-
na dubrovačkog novca za otkupljiva-
nje roblja...

Svaki dakle dubrovčanin i sada mo-
že da se tim diči i ponosi.

*

..*

Dobro je jednom prilikom jedan
stranac a visoka ličnost i ako za krat-
kog boravka u našoj sredini opazio i
govorio svuda gdje je dolazio, kako
Dubrovnik u svemu i po svemu ima
neku osobitost, čar, — izvanrednost,
koja da i danas traje, što mora da
svakoga pa i stranca zamamljuje, o-
paja. Tako i po puku, pa i u samoj
našoj okolici dokle je republika dosi-
zala: uglagjenost, vještinu, finu evro-
pejštinu, dobrotu, predusretljivost. A
putuješ li dalmatinskom obalom —
primjeti — svuda ti je pred očima
krilati lav: vidiš ga na zidovima, na
ulazima i svim starinskim zgradama,
a lav je znak pohlepe i proždrljivosti.
Netom pak stupiš u Dobrovnik osta-
neš zapanjen: gledaš, tražiš lava, ali
nikuda da ga opaziš! U mjesto njega
vidiš na gradskim zidinama, na cr-
kvama i na zgradama kip našeg mi-
tronosaog sveca, produge staračke bra-
de, desnom rukom blagosivlja a u li-
jevoj drži grad. I dosta je to, pa bio
i stranac, da odmiah shvatiš, da je sa
sv. Vlahom skopčana sva dubrovačka
povjest.

*ok

Na dan svečanosti sv. Vlaha, za
vrijeme republike, nije smjelo da bude
nikakove razlike megju općinstvom ;
svak je toga dana bio ravan jedan dru-
gome; nije se različio ni vlastelin, ni
pučanin, ni prosti gragjanin, ni gospar
ni sluga, ni dužnik ni vjerovnik, već su
svi ko jedno tijelo, ko jedna duša_rame
uz rame radovali se i svetkovali taj veliki
dan. |tamničar je taj dan bio slobodan.
Knez bi u svilenom crvenom plaštu,
duplijerom u ruci, senatori u crau, pa
narod svake ruke, mnogobrojni barja-
ci, straže republike, svećenstvo u dra-

najstariji vijećnik; on uzme prsten i ključe,
otpozdravi. Pak knez pokloni se na desno,
ustane, i otpraćen od dva najmlagja vije«
ćnika otigje po običaju u crkva sv. Vlaha
na misu.

Tom se prigodom stavlja jedan kušin i
zamjenik se ne kune, jer je to učinio već
kao vijećnik.

Kad otigje knez, bi naznačeno zamjeniku
da sjede na kušin, ali ne htjede i pričeka
da dogju dva vijećnika s mise i kapetani
zdura sa četom iz crkve, i tad otigje u Dvor.
Te i ako ne htjede obući crljenu togu, do-
gjoše ipak sve vlasti se pokloniti, što bi
bile učinile kroz 5 dana prije di je mes o-
dabran knezom.

G. 1704. jednako se je postupalo sa se.
rafinom Ivanom di Bona, koji je
kneza u Kolovozu.

G. 1721, Rajna jednako se je učinilo.
Na 30. tog mjeseca prije Vijeća Krsto Fra-
no di Gradi primi od zeta kneza prsten
ključe, te ih preda Vladislavu Niku

age

 

zamjenuo | Ovaj preda u Vijeću ključe g. Sorgu,

RER m JR pt IAA pa EJ Ro

gocjenim ddorama, svete moći izveze-
ne u žmaltima, dragim kamenjem i fi-
ligranima, pa Veliki Admiralj vas
u zlatu i skrletu, sa barjakom sv. Vla-
ha u desnici, uz gruvanje topova, mu-
žara i pušaka, na četiri strane grom-
kim glasom viče:

»U ime svih svetaca i svetica
božjih, život i| pobjeda, mir i
obilje ovoj našoj Preuzvišenoj
i Presvijetloj dubrovačkoj Re-
publici, da je Bog čuva i uzdr-
ži mnogo godina po moru i po
suhu! Živio sv. Vlaho«!

Kome da srce od radosti jače ne
zakuca, koga da ne ushiti i zanese!..

. *

*#

Kao dubrovčani želimo, da i mi sli-
jedimo stazu slavnih svojih pregja, da
svi bez razlike mišljenja i staleža u
bratskoj ljubavi zajednički svečanost
proslavimo, kao dostojni njihovi na-
sljednici. Tako i u pogledu unapregje-
nja grada da solidarao poradimo, kako
ko bolje može, jer mam je drevni
grad svima jednaka svetinja, i s toga
neka nas ovo slavlje potakne, da bu-
demo svi ko jedna duša na dobro mi-

log našeg grada.

Katolički svećenik
o klerikalizmu.
(v. br. 361),
Nekoliko činjenica.

Natuknuti ću, gospodo, samo nešto, jer
mi ovaj čas onako na prvi mah nije mo-
guće niti da sve pobrojim a niti nekim o-
dregjenim redom. Bude li prigode o tome
ću i opširnije možda pisati, kao i u opće
o pitanju klerikalizma; danas zadovoljite
se i ovim što sam do sada kazao i što ću
još kazati.

Klerikalizma nalazimo-u svako doba od
najstarijih dama koje nam povijest zabilježi-
la pa sve do danas. Vidimo ga kod sve-
ćenstva svih vjera, ma kakova ona bila. U-
vijek sad manje sad više je svećenstvo na-
stojalo da se, recimo nešto, materijalno o-
jača, da ima neko prvenstvo, da steče ra-
zna privilegija — da se nad druge staleže
izdigne. O takovom nastojanju svećenstva
zabilježila nam je povijest nelijepih doista
stranica. Bilo je i ima i opravdane borbe i
takove na koju je svećenstvo primorano bi-
To, nu to sve potvrgjuje naše mišljenje.

zastupnik knežev odvrati: Molim i prosim
vašu pripomoć, i đao Bog da budem za-
dnji koji prima vlast od drugoga, a ne od
zakonitog kneza na dobro i sreću domo-
vine.

1726.: I ove godine se ne izabra knez
za mjesec Listopad. Malo je Vijeće poslalo
državnu feluku da ga digne i dovede, e bi
zasio kako zamjenik, Luka Junij di Sorgo.
najstariji od vijećnika.

1728.: I ove se godine ne izabere knez
za Listopad, Na 1, o. m. dogjoše vijećnici
Ivan Karlo Marin di Sorgo, Frano
smund di Gradi, Miho Luka di Boma i Ni-
ko Marin di Sorgo, ali ih knez ne pričeka,
nego na vratima Malog Vijeća dade ključe
g. Boni, zasjede u segjetu i ode doma.

—-

2)

&

ši

sjedne na kušin i prisustvova vijeću, a
tome praćen od NEMA i
u kneževske

i
j
3

i;
š

21
:

i
li

i
:

i

;
:
i
i
i

318i

ši
Hi
a
t

$

:

i
š
:

:

 

i

ši

God. vuu. |

Drugu činjenicu, koju nam povijest 0
kriva, imamo u tomu što vidimo, da, što

pojedini svećenik na nižem stupnju izo-
brazbe to je veći klerikalac; što je manje
kulturan jedan narod, to je u njemu pro-
stranije polje klerikalizmu. U oba slučaja
klerikalizam se ili nameće ili prima — ne
birajuć skrupolozno opravdana za to sred-
stva. Na potvrdu mojih tvrdnja koje sam
iznio ne služi, gospodo, da zalazimo u sre-
dnji vijek ili stari — ogledajmo se oko se-
be i činjenice su na dlanu.

Nu, gospodo, to sam lek za općenitu sli-
ku spomenuo. Nama katolicima wviđjeti je
nešto drugo, što se specijalno tiče nas. Po-
gledamo li ovu nesnosnu borbu, bilo kod
drugih, bilo u našem narodu, upada nam
namah u oči da se tako zvani antikferikal-
ci jedino bore protiv klerikalizina katoličkih
svećenika. "Zar ga kod svećenstva drugih
vjera nema? O nš, ima ga, ima i previše |
Zar taj, recimo po njihovu, nije pogibeljan?
O, i te kako, i radi slabe izobrazbe sveće-
nika i radi narođa! Za što dakle puštaju u
miru druge, a bore se obično jedino protiv
onoga naših svećenika? — Gospodo, tome
su uzrokom razni razlozi a i tako zaplete-
ni da ih nije lako razmrsiti. Nu ipak do-
puštite da iskreno i otvoreno ko i do sada
spomenem i te. Ne umišljam se, gospodo,
da ća to ja tako na priječac osuditi, kao
da je to: dva puta dva jednako četiri. To
ne! Ja ću samo iznijeti što se meni čini da
je uzrokom ili što sam barem približno iz
činjenica poznatih mi i Osobno mogao sma-
frati uzrokom.

Neću, gospodo, ovdje govoriti u opće o
uzrocima klerikalizma, jer to nam uprav
praktično nebi ni služilo; već o domaćem
klerikalizmu i o đanašnjoj borbi kod nas.
Već sam u početku moga govota nešto ka-
zao, pa neću da ponavljam, već ću nešto
drugo. Uz one što sam naveo prije kao
bezvjerje, prkos, neznanje itd, bio bi i taj
što je naše svećenstvo izazvalo tu borbu
svojim više puta netektičnim postupkom u
javnim stvarima. Nije dostatno imati dobar
program nego i disciplinu i dobru taktiku |
A češće je jedan pokvario što su stotine sa-
gradile! Neki maši svećenici, gospodo, do-
duše vjerujem u najplemenitoj namjeri, btje-
li bi sve od jednog mahe: čudom učiniti.
Sve im je malo, sve slabo, svak im libera-
lac, sve sami bezvjerci, svi romani nemo-
ralni, sve pjesme bezbožne ili trivijalne, no-
vine slabe... i ko da sve pobroji? I onđe
udri, kuj, na sve strane ! Zaboravili &u ono
što češće učeć spominjali snon datar saltwe
in natura«, biva u naravi nema skokove: i
da je — kad bi to bilo istina, što nije —
to sve uzgoj, vrijeme, i razne druge okol-
nosti malo po malo stvorilo. Svojim po-

1740.: Jer se ne izabere knez na 30/9.
imao ga je zastupati Frano Šiško de
ali star od 81 godinu, zahvali se i
kneza drugi vijećnik Miho L,

i

i
g9s

Tai

š
š
F

š
3

ti
f

1

-#
i

i
i

i

sti
sti
"i

Hi

 

"
i

ši
1
6