CRVENA PRAVA VATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE )A JE PREDBROJEN IZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU, ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NedODRLNON dena mA tae ftaottnjitt iš nij IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. ž tI SSA Ma I srt AA k ZRK esta PRIDSNSNE PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI: 4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI € UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. a Aa pw Mema MA et ISA titu mA | sma Slavlje i razmišljanje... Prekosutra ćemo da slavimo sveča- nost sv. Vlaha, milog nam pokrovite- lja slavnog grada. Svaki dubrovčanin — pa bilo kako politički osjećao, bio najžešći liberalac ili najveći klerikalac, nalazio se na ro- dnoj grudi ili na najdaljem kraju svi- jeta — nastojaće da na što dostojniji način proštavi dan 3%& Februara, svo- ga parca sv. Vlaha. Naši sugragjani, te se nalaze po dalexom svijetu, neće se taj din osjećati po onoj: »daleko od mjesta, daleko od srca«, pače pro- tivno: ko jedna će duša razmišljati o svom Dubrovniku, razmatraće o pro- šlošću i sadašnjošću, mišlju će biti iz- megju drevnih dubrovačkih zidina ...; koliko radosni toliko žalosni što se taj dan ne mogu da i tijelom ovdje na- gju. Blagdan svečev po naš grad i o- kolicu nije samo; cikvena, nego i na- rodna svečanost. Sveti Vlaho! Samo ove dvije riječi po svakog du- brovčanina sadržavaju i prošlost i sa- dašnjost, i slavu i veselje, i diku pa i žalost za izgubljenom Slobodom ..... Dubrovčanin se mora biti, ovdje se ro- diti i odgojiti a da možeš u pravom smislu shvaćati značenje ovog slavlja. Skopčano je sa žalošću u toliko, kad počnemo da razinišljamo o minuloj sla- vi i neodvisnosti, koju je franceska vojska koncem mjeseca Maja godine 1806 sapela, a 31 Januara 1808 za na- vijeke utenula... Da nijesu nakon o- nog strašnog potresa a nadasve XVIII. vijeka započele stranačke borbe izme- gju vlastele, a u drugoj polovici vije- ka pojavi se i jaka franceska stranka — ko zna što bi se s našim gradom bilo slučilo ... Dubrovčani su france- sko gospostvo nad sobom podnosili i sve trpjeli dok nije prevrsilo, te svr- hom godine 1813 muževno ustadoše protiv Franceza a uz pomoć Ingleza. Ali dok su ustanici, pod zapovjedni- štvom čeličnog i odvažnog rodoljuba vlastelina Iva Natali, spravljali se na Pločama da junački udare na France- ze, — dogje u Gruž austrijski general fit Nea PODLISTAK. Iz dubrovačke prošlosti. God. 1616. na 23. Srpnja: bi odlučeno, da g. knez me smije biti nošen u segjeti nego kad ugje u Dvor i izagje svrhom mje- seca; osim ako nebi bio bolestan. 1723. "na 20. Siječnja: Vlaho Junij di Cerva, koji je dovršio svoj mjesec knežev- stva, dogje u Veliko Vijeće odjeven cinom dukalom sa čipom, i sjedne na lijevu N. P, Ode doma u večer u segjeti sa kanče- larom | 4 zdura sa zubljema. 1724., Studenog: Vlaho Junlj di Cerva, izabrani knez za Prosinac, dogje u zatvo- renoj segjeti &1 kančelarom i 3 zdura, i sje- dne na prvo mjesto u prvoj sobi. , 1796.: Marin Junij di Gradi bivši knez, mjeseca Veljače izagje iz Dvora dne 28/2. a sutra dan dogje u Veliko Vijeće, obučen kneževskom logom sa čipom i sjedne me- glu gg. Provediture, | bi Lastovo. zelje ave izabran za kneza 1, 169.: Kad knez EE ei MO g 8 iii & ii: ad RJ Mt S ed NOVA e Milutinović sa jednim bataljonom voj- ske, i svrhom Januara uljeze u grad s Pila i zavlada u ime austrijskog ca- ra, tako da je god. 1814-15 po beč- kom kongresu dosugjena dubrovačka republika Austriji. * Sveti Vlaho! Koji je to dubrovčanin, a da mu od radosti srce ne zaigra, kad ga samo spomene? Od postanka grada do da- nas sve nam je tijesno spojeno s tim slatkim imen m. Shvatljiv je dakle i oduševljeni poklik potonjeg dubrovač- kog vlastelina-pjesnika Meda Pucića u »Cvijeti« : »Sveti Vlaho, ti si nam jedina I na kopnu i na moru dika, Ti si slava, ti si čast, istina, Ti si prava sreću Dubrovnika !« * *t* Dubrovnik je spoznao svemoćnu ru- ku svoga sveca, kako stara kronika bi- lježi, već 871 godine. Tad se je 112 bojnih lagja mletačke mornarice okre- ćalo oko Dubrovnika, prežući da otr- gnu njegovu slobodu. Već bijahu sve udesili i pripravili, da se Mlečići noćno popnu na gradske zidine. Tog časa prikaže se sv. Vlaho bogoljubnom žu- pniku crkve sv. Stjepana, Stojku, i obznani ga što pohlepni Mlečići snuju. Ne malo je čudnovata povjest Du- brovnika. Ni gordi Turčin na kopnu, ni proždrljivi Mlečić na moru, ni svi ostali uortačeni dušmani ne mogoše da Dubrovniku naškode, pomoću sve- moćne desnice sv. Vlaha i diplomatske vještine dubrovačke vlastele. Dušmani su zazirali dubrovačkoj slobodi i na- pretku u svakom pogledu, uvijek na- stojeći i rovareći da se dočepaju. nje- gove slobode. I te kako da su imali čemu da zavide! Dubrovačka republi- ka izlagala se i borila proti ropstvu još u ono doba, kad je u Ingleškoj neča- sna i podla trgovina s robljem cvala i napredovala. U to isto doba, pa i prije, Dubrovnik podiže zastavu izgle- da i ponosa čitavom svijetu: ostvaruje prosvjetne i dobrotvorne ustanove, si- romaška utočišta, bonice, nahodišta, gradi dolične stanove za siromašne iz- Vijeća, a mjesec. 1719.: Ugje u Dvor Serafin Ivan di Bona, i ostane jer knez nije mogao. Kad nebi bio imenovan knez, onda zauzimlje njegovo mjesto najstariji od Vijećnika i stoji mjesec dana, a ako ponovno nebi bio izabran, onđa drugi od Vijećnika i tako redom. Odluke Vijeća Umoljenih 30/8. 1681. i 4/9. i. g. 1680. 30/11.: Bi oslobogjen Niko Frano di Bona, koji je imao :zastupati kneza za mjesec dana, jer mu je žena umrla. 1720. Rujna: Jer se ove godine nije mo- glo sakupiti Veliko Vijeće, na 30/1. sakupi se Malo Vijeće, da odredi o tome, a jer nije došao Rafo Luka di Gozze najstariji od Vijećnika, koji je sutra imao zamijeniti kneza, nego se je šetao u svom vrtu, Malo mu je Vijeće poslalo Marina Franceschi kančelara, da mu naredi da u jutro nastupi mješte kneza, i po zdurima pozvaše svu vlastelu. Na 1. Listopada kad je malo zvono kle- ako bi knez umro nek ostane vas uma eu et palmn JEpat RANJA SABA BORJA RA Ap VARA JENS IA UBROVNIKU, (. FEBRUARA 1942. nemogle dubrovčane, i lovore i na kopnu i na moru, a to sve onda, ka- da niti najnaprednije i najprosvjetljeni- je države svega toga nijesu imale, | dan-danas još opstoji nekoliko miliju- na dubrovačkog novca za otkupljiva- nje roblja... Svaki dakle dubrovčanin i sada mo- že da se tim diči i ponosi. * ..* Dobro je jednom prilikom jedan stranac a visoka ličnost i ako za krat- kog boravka u našoj sredini opazio i govorio svuda gdje je dolazio, kako Dubrovnik u svemu i po svemu ima neku osobitost, čar, — izvanrednost, koja da i danas traje, što mora da svakoga pa i stranca zamamljuje, o- paja. Tako i po puku, pa i u samoj našoj okolici dokle je republika dosi- zala: uglagjenost, vještinu, finu evro- pejštinu, dobrotu, predusretljivost. A putuješ li dalmatinskom obalom — primjeti — svuda ti je pred očima krilati lav: vidiš ga na zidovima, na ulazima i svim starinskim zgradama, a lav je znak pohlepe i proždrljivosti. Netom pak stupiš u Dobrovnik osta- neš zapanjen: gledaš, tražiš lava, ali nikuda da ga opaziš! U mjesto njega vidiš na gradskim zidinama, na cr- kvama i na zgradama kip našeg mi- tronosaog sveca, produge staračke bra- de, desnom rukom blagosivlja a u li- jevoj drži grad. I dosta je to, pa bio i stranac, da odmiah shvatiš, da je sa sv. Vlahom skopčana sva dubrovačka povjest. *ok Na dan svečanosti sv. Vlaha, za vrijeme republike, nije smjelo da bude nikakove razlike megju općinstvom ; svak je toga dana bio ravan jedan dru- gome; nije se različio ni vlastelin, ni pučanin, ni prosti gragjanin, ni gospar ni sluga, ni dužnik ni vjerovnik, već su svi ko jedno tijelo, ko jedna duša_rame uz rame radovali se i svetkovali taj veliki dan. |tamničar je taj dan bio slobodan. Knez bi u svilenom crvenom plaštu, duplijerom u ruci, senatori u crau, pa narod svake ruke, mnogobrojni barja- ci, straže republike, svećenstvo u dra- najstariji vijećnik; on uzme prsten i ključe, otpozdravi. Pak knez pokloni se na desno, ustane, i otpraćen od dva najmlagja vije« ćnika otigje po običaju u crkva sv. Vlaha na misu. Tom se prigodom stavlja jedan kušin i zamjenik se ne kune, jer je to učinio već kao vijećnik. Kad otigje knez, bi naznačeno zamjeniku da sjede na kušin, ali ne htjede i pričeka da dogju dva vijećnika s mise i kapetani zdura sa četom iz crkve, i tad otigje u Dvor. Te i ako ne htjede obući crljenu togu, do- gjoše ipak sve vlasti se pokloniti, što bi bile učinile kroz 5 dana prije di je mes o- dabran knezom. G. 1704. jednako se je postupalo sa se. rafinom Ivanom di Bona, koji je kneza u Kolovozu. G. 1721, Rajna jednako se je učinilo. Na 30. tog mjeseca prije Vijeća Krsto Fra- no di Gradi primi od zeta kneza prsten ključe, te ih preda Vladislavu Niku age zamjenuo | Ovaj preda u Vijeću ključe g. Sorgu, RER m JR pt IAA pa EJ Ro gocjenim ddorama, svete moći izveze- ne u žmaltima, dragim kamenjem i fi- ligranima, pa Veliki Admiralj vas u zlatu i skrletu, sa barjakom sv. Vla- ha u desnici, uz gruvanje topova, mu- žara i pušaka, na četiri strane grom- kim glasom viče: »U ime svih svetaca i svetica božjih, život i| pobjeda, mir i obilje ovoj našoj Preuzvišenoj i Presvijetloj dubrovačkoj Re- publici, da je Bog čuva i uzdr- ži mnogo godina po moru i po suhu! Živio sv. Vlaho«! Kome da srce od radosti jače ne zakuca, koga da ne ushiti i zanese!.. . * *# Kao dubrovčani želimo, da i mi sli- jedimo stazu slavnih svojih pregja, da svi bez razlike mišljenja i staleža u bratskoj ljubavi zajednički svečanost proslavimo, kao dostojni njihovi na- sljednici. Tako i u pogledu unapregje- nja grada da solidarao poradimo, kako ko bolje može, jer mam je drevni grad svima jednaka svetinja, i s toga neka nas ovo slavlje potakne, da bu- demo svi ko jedna duša na dobro mi- log našeg grada. Katolički svećenik o klerikalizmu. (v. br. 361), Nekoliko činjenica. Natuknuti ću, gospodo, samo nešto, jer mi ovaj čas onako na prvi mah nije mo- guće niti da sve pobrojim a niti nekim o- dregjenim redom. Bude li prigode o tome ću i opširnije možda pisati, kao i u opće o pitanju klerikalizma; danas zadovoljite se i ovim što sam do sada kazao i što ću još kazati. Klerikalizma nalazimo-u svako doba od najstarijih dama koje nam povijest zabilježi- la pa sve do danas. Vidimo ga kod sve- ćenstva svih vjera, ma kakova ona bila. U- vijek sad manje sad više je svećenstvo na- stojalo da se, recimo nešto, materijalno o- jača, da ima neko prvenstvo, da steče ra- zna privilegija — da se nad druge staleže izdigne. O takovom nastojanju svećenstva zabilježila nam je povijest nelijepih doista stranica. Bilo je i ima i opravdane borbe i takove na koju je svećenstvo primorano bi- To, nu to sve potvrgjuje naše mišljenje. zastupnik knežev odvrati: Molim i prosim vašu pripomoć, i đao Bog da budem za- dnji koji prima vlast od drugoga, a ne od zakonitog kneza na dobro i sreću domo- vine. 1726.: I ove godine se ne izabra knez za mjesec Listopad. Malo je Vijeće poslalo državnu feluku da ga digne i dovede, e bi zasio kako zamjenik, Luka Junij di Sorgo. najstariji od vijećnika. 1728.: I ove se godine ne izabere knez za Listopad, Na 1, o. m. dogjoše vijećnici Ivan Karlo Marin di Sorgo, Frano smund di Gradi, Miho Luka di Boma i Ni- ko Marin di Sorgo, ali ih knez ne pričeka, nego na vratima Malog Vijeća dade ključe g. Boni, zasjede u segjetu i ode doma. —- 2) & ši sjedne na kušin i prisustvova vijeću, a tome praćen od NEMA i u kneževske i j 3 i; š 21 : i li i : i ; : i i i 318i ši Hi a t $ : i š : : i ši God. vuu. | Drugu činjenicu, koju nam povijest 0 kriva, imamo u tomu što vidimo, da, što pojedini svećenik na nižem stupnju izo- brazbe to je veći klerikalac; što je manje kulturan jedan narod, to je u njemu pro- stranije polje klerikalizmu. U oba slučaja klerikalizam se ili nameće ili prima — ne birajuć skrupolozno opravdana za to sred- stva. Na potvrdu mojih tvrdnja koje sam iznio ne služi, gospodo, da zalazimo u sre- dnji vijek ili stari — ogledajmo se oko se- be i činjenice su na dlanu. Nu, gospodo, to sam lek za općenitu sli- ku spomenuo. Nama katolicima wviđjeti je nešto drugo, što se specijalno tiče nas. Po- gledamo li ovu nesnosnu borbu, bilo kod drugih, bilo u našem narodu, upada nam namah u oči da se tako zvani antikferikal- ci jedino bore protiv klerikalizina katoličkih svećenika. "Zar ga kod svećenstva drugih vjera nema? O nš, ima ga, ima i previše | Zar taj, recimo po njihovu, nije pogibeljan? O, i te kako, i radi slabe izobrazbe sveće- nika i radi narođa! Za što dakle puštaju u miru druge, a bore se obično jedino protiv onoga naših svećenika? — Gospodo, tome su uzrokom razni razlozi a i tako zaplete- ni da ih nije lako razmrsiti. Nu ipak do- puštite da iskreno i otvoreno ko i do sada spomenem i te. Ne umišljam se, gospodo, da ća to ja tako na priječac osuditi, kao da je to: dva puta dva jednako četiri. To ne! Ja ću samo iznijeti što se meni čini da je uzrokom ili što sam barem približno iz činjenica poznatih mi i Osobno mogao sma- frati uzrokom. Neću, gospodo, ovdje govoriti u opće o uzrocima klerikalizma, jer to nam uprav praktično nebi ni služilo; već o domaćem klerikalizmu i o đanašnjoj borbi kod nas. Već sam u početku moga govota nešto ka- zao, pa neću da ponavljam, već ću nešto drugo. Uz one što sam naveo prije kao bezvjerje, prkos, neznanje itd, bio bi i taj što je naše svećenstvo izazvalo tu borbu svojim više puta netektičnim postupkom u javnim stvarima. Nije dostatno imati dobar program nego i disciplinu i dobru taktiku | A češće je jedan pokvario što su stotine sa- gradile! Neki maši svećenici, gospodo, do- duše vjerujem u najplemenitoj namjeri, btje- li bi sve od jednog mahe: čudom učiniti. Sve im je malo, sve slabo, svak im libera- lac, sve sami bezvjerci, svi romani nemo- ralni, sve pjesme bezbožne ili trivijalne, no- vine slabe... i ko da sve pobroji? I onđe udri, kuj, na sve strane ! Zaboravili &u ono što češće učeć spominjali snon datar saltwe in natura«, biva u naravi nema skokove: i da je — kad bi to bilo istina, što nije — to sve uzgoj, vrijeme, i razne druge okol- nosti malo po malo stvorilo. Svojim po- 1740.: Jer se ne izabere knez na 30/9. imao ga je zastupati Frano Šiško de ali star od 81 godinu, zahvali se i kneza drugi vijećnik Miho L, i i g9s Tai š š F š 3 ti f 1 -# i i i i sti sti "i Hi " i ši 1 6