PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

 

PRSA a PRSA MA a PASSA A. PISE
s RSA NeALM JE pat PRA A prat BE os

Br. 363.

 

CIJENA. JE LISTU .SA DONAŠANJEM U KUGU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE IA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. |

a

 

E EP NSRS PRN
NARA E E Atp je

U DUBROVNIKU, (0. FEBRUARA 1912.

ARS at JESI to E u

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

REČ AJE

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

S zA RAMA eto Amr A

RSA pa NASLJEDNA BA pita Pp

tai SAA RSA NA pa JESAM PSA

EDA A Am
God. Vili.

Pravaški Memorandum  Njeg. Veličanstvu Kralju.

Svaka žilica u našem srcu titra od
veselja i ushićenja s veoma važnoga
i epohalnoga ovog političkog pothva-
ta pravaške stranke. Ova je progovo-
rila smijerno viteškom kralju, koji je
još god. 1861. pozivao prestavnike mi-
le domovine, da se dogovore i urede
svoje posle bez Madžara, bez tugjin-
ske natruhe. Otkad postoji Hrvatska
nigda nije muževnije od naroda iska-
zano svijetloj kruni što isti želi, što
traži.

Dao dobri Bog, da sijedi naš kralj
završi slavno djelo, koje je od svoje
dobrote i očinske njege krijepak i mlad
bio namislio.

Eto memoranduma, kog su predali

| kabinetskoj pisarnici Ni. Vel. g.g. za-
stupnici veleuč. Sesardić i velepošt.
Zagorac, kog je potpisalo 55 narodnih
prestavnika, a glasi :

Svijetla kruno, hrvatski kralju!

Božjom pomoću i mudrim nastoja-
njem Vašega Veličanstva okupljen je
danias sav hrvatski narod sa svim svo-
jim zemljama pod žezlo Vašega Veli-
čanstva. Ali taj jedinstveni hrvatski
narod i nekada jedinstvena, hrvatska
država, umjetno stvorenim državoprav-
nim ustanovama raskomadani su u ne-
naravna posebna upravna područja.
Uslijed toga onemogućeno je, s jedne
strane hrvatskom narodu, da digne je-

dinstveni svoj glas, kao što je, s druge
strane, onemogućeno i Vašem Veličan-
stvu, da čuje preko odgovarajućega
ustavnog predstavničkog organa, jedin-
stveno izražene težnje naroda. Pa stoga,
u pomanjkanju ovakvog ustavnog pred-
stavničkog organa, mi potpisani naro-
dni zastupnici iz svih hrvatskih ze-
malja, kao ustavni predstavnici hrvat-
skoga naroda pod žezlom Vašega Ve-
ličanstva, .sakupljeni danas u glavnom
gradu Zagrebu na vijećanje o dobru
i sreći svoga naroda, upravljamo Va-
šemu Veličanstvu smjernu predstavku
uz homagijalno počitanje prama posve-
ćenoj osobi Vašega Veličanstva i prama
prejasnoj dinastiji.
; Veličanstvo |
Kad je, iza bitke kod Muhača, hr-
vatska država ostala bez kralja i di-
nastije, sve su susjedne države i vele-
vlasti priznavale hrvatskoj kraljevini
suverenu državnu samostalnost i ne-
odvisnost, bilo od Ugarske, bilo od
ma koje druge strane države, natječući
se za hrvatsku krunu. Tako silno oto-
mansko carstvo, kojemu je tada stajao
na čelu najveći vladar one dinastije,
Sulejman Veliki; tako moćna mletačka
tako sjajna dinastija Habs-
tako i sami Magjari i njihov
Zapolja.
i hrvatskoga naroda suvere-
bude tada, 1. siječnja 1527.
na Cetinskom sa-
olje hrvatske kraljevine
sni dom Habsburga i tako
domovina i naš narod u

 

s i
: ši
|

i
i

i

153
i

kao suve-| polju

 

Tom_ svečanom prigodom zavjerio
se je \adrani kralj Ferdinand I. prise-
gom, da će prejasna kraljevska dina-
stija sačuvati sva ona prava i slobodu
hrvatske države, koju je ova i za vri-
jeme domaćih kraljeva i uvijek kasnije
u potpunoj mjeri do tada uživala.

Pragmatičkom sankcijom god. 1712.
prenio je hrvatski narod »kraljevsko
pravo i preimućstvo onoj ženskoj lozi
prejasne krvi austrijske«, koja će dr-
žati Štajersku, Korušku i Kranjsku.
I tim činom utvrgjena je zakonita sa-
iosvojnost, nezavisnost i cjelokupnost
hrvatske države za sve vjekove tako,
da su se svi hrvatski kraljevi iz pre-
jasne Habsburške kuće, slijedeći od-
redbe i prisege Svoje i svojih slavnih
predšastnika odazivali prošnjama hrvat-
skih sabora za sjedinjenje, pa je i Vaše
Veličanstvo još god. 1861. naložilo,
da zakoniti predstavnici naroda pri-
stupe k radnji za sjedinjenje hrvatskih
zemalja pod žezlom Vašeg Veličan-
stva.

Ovaj nalog Vašeg Veličanstva nije
sve do danas izvršen, nego je kra-
ljevstvo hrvatsko još i sada raskoma-
dano i raznim upravama podvrgnuto
tako, da od državne nezavisnosti kra-
ljevine Hrvatske ne opstoji nego samo
blijeda sjena u osam županija, jer su
i u tom dijelu Hrvatske oduzete naj-
bitnije državne oznake samoopredje-
ljenja i samosvojnosti u najnuždnijim
granama državnoga života.

Ovaj nenaravni i protupravni odno-
šaj u kraljevstvu hrvatskom i u njego-
vim djelovima nastao je iz okolnosti,
što su predstavnici naroda hrvatskoga
god. 1791., radi obrane svoga ustava,
u naglosti i iz prevelike bojazni od
centralizacije i germanizacije, neke svoje
državne poslove bili uže privezali kra-
ljevini Ugarskoj. Ali to je bilo učinjeno
samo privremeno i uz izričito uzako-
njeni uvjet, da to časovito zajedništvo
sa kraljevinom Ugarskom ima potra-
jati: »dok se ne osvoje oni krajevi
kraljevine Hrvatske, koji su pod Ve-
necijom i Turskom i dok se toliki broj
županija ne nagje na okupu, da Hr-
vati sami uzmognu uzdržavati jednu
političku oblast«.

Veličanstvo!

Ovaj uvjet naših pregja, koji pred-
postavlja zakonito prekinuće zajedni-
štva sa kraljevinom Ugarskom, kao i
onaj pridržan u spomenutom nalogu
Vašega Veličanstva za ujedinjenje kra-
ljevine Hrvatske, može se danas bez
poteškoća ispuniti, jer, hvala nasto
nju Vašega Veličanstva, dospjele su
sve zemlje kraljevine Hrvatske poslije
dugih napora pod sjajno žezlo previ-
šnje dinastije i u sklop slavne babs-
burške monarhije.

Narod hrvatski nema danas svojih
u hrvatskom državnom pravu | u u-
govorima sa prejasnim vladarima za-

ni u kojem dijelu svoje domovine.

ja- [cjelokupnog pučanstva, mora zaduži-:

jamčenih uvjeta napretku na nijednom |
narodnoga života, ni u cjelosti,

 

Ovih zadnjih sto godina nije bilo
ugovora trgovačkog, a da nije bio na
štetu narodu hrvatskomu. Nema u mo-
narhiji prometne politike, a da nije
upravo uperena proti koristi hrvatskoga
naroda. Gospodarstveno i financijalno
hrvatski je narod izrabljivan, a uz to
još i ponižen, kao da živi od tugje
milosti.

Veličanstvo !

Teško da ima primjera u kojoj kul-
turnoj državi, — da bi se kojemu vi-
jernomu i državotvornomu narodu to-
liko umjetnih, ishitrenih, nenaravnih
sredstava i zapreka suprotstavljalo kao
hrvatskomu narodu. Ne ima primje-
ra, da bi se takvoga uvijek vijerno-
ga i samoprijegornoga braniča države
i dinastije ovako sustavno i zlonamjerno
slabilo i upropašćivalo, kao što se to
dogagja sa hrvatskim narodom od strane
raznih vlada, koje kao da imadu jedini
zadatak, da hrvatski narod u svim nje-
govim djelovima upropaste kulturno,
ekonomički i narodnosno unište.

Kroz 43 godine nagodbenog sustava
Banovina bila je izvrgnuta svakojakim
kušnjama, nasilnom odnarogjivanju, pro-
gonima, i korupcijama da se krivotvori
ili uguši njezina prava volja, a uništi
hrvatsko narodno bivstvo.

Po financijalnim nagodbama kroz
ove 43 godine iscrpljena je gospodar-
stvena snaga banovinske Hrvatske za
investicije i dugove učinjene samo u
korist Ugarske. Magjarska gospodarsko-
financijalna politika u Hrvatskoj i Sla-
voniji izagnala je po milijuna Hrvata
sa njihova gjedovskog ognjišta i otje-
rala preko mora.

Od svih golemih doprinosa Hrvat-
ske i Slavonije dobacuje im se tek to-
liko, da jedva pokrivaju izdatke za auto-
nomno činovništvo.

Osim silnih dugova do 6 miljarda
kruna za razne svoje investicije, izra-
bila je Ugarska za gradnju željeznica
još i bogate šume u bivšoj vojnoj Kra-
jini, koje je hrvatski krajišnik svojom
krvlju zalijevao, pa ipak ne ima gornja
Krajina niti pedlja željeznice, koja bi
ju spajala sa materom zemljom, sa po-
sestrimcm Bosnom i Dalmacijom.

Do rasipnosti sižući izdatci Ugarske,
koji se čine i ma teret banovinske Hr-
vatske bez ikakve koristi za hrvatski
narod, izazivlju vanredno visoke i mno-
gobrojne porezne terete. Porezna snaga
osiromašenoga naroda već je odavna
iscrpljena_u tolikoj mjeri, da hrvatski
seljački stališ, koji sačinjava oko 90%

vati svoj zemljišni posjed, da uzmogne
udovoljiti sve t& većim tražbinama nje-
mu tugje uprave.

Pomorske luke duž hrvatskih obala
od Trsta do Kotora, koje čine monar-
hiju velevlašću, stoje, — izuzev Trst
I Rijeku — bez uvjeta i srestava po-
trebnih za svoj razvitak; a njihovo pri-
morsko pučanstvo, kroz vjekove prvo
megju svjetskim pomorcima, prepušteno.
je svom kobnom udesu, pa, u koliko

 

ne srće za zaradom u daleki svijet,
propada materijalno i fizično.

Rijekom, protupravno otrgnutom od
kraljevine Hrvatske, nastoji se uništi-
ti razvoj ostalih luka shrvatskoga pri-
morja.

Isto tako Istra i Dalmacija, djelovi
starodrevne hrvatske države, postale
su puke pokrajine cislitavskog dijela
monarhije.

Istra, u kojoj živi većina hrvatskoga
i slovenskoga pučanstva, predana je
gospodstvu talijanske manjine, koja ve-
ćini priječi svaki narodno-kulturni i
gospodarski razvitak.

Pod upravom i krivnjom današnjeg
sustava Istra i Dalmacija jednako trpe
u gospodarskom pogledu. Trgovačka
mornarica, koja je prije sto godina
cvala po Dalmaciji i Istri i pružala ve-
liko i obilno vrelo blagostanja onom
pučanstvu, posve je propala nevaljalom
gospodarskom politikom.

Dok se drugdje u saionarhiji ure-
gjuju rijeke, probijaju kanali za olak-
šanje trgovine, ogromna zemljišta leže
pod vodom ne samo u Hrvatskoj i
Slavoniji, nego i u Istri i Dalmaciji.

Cijela Dalmacija, unatoč zakonima
i obvezama, nema prave željezničke
sveze ni sa monarhijom, ni sa svojim
naravnim zalegjem, Bosnom i Herce-
govinom.

Bosni i Hercegovisi udijeljena je vrsta
ustava. Nu taj se ustav već sada u
praksi pokazuje ništetnim. Veliki dio
državnih posala posve je izuzet iz kom-
petencije sabora. Nema zemaljske vlade,

koja bi bila odgovorna saboru. Za-

ključci stvoreni prama kompetenciji sa-
bora, ne mogu postati zakonom, ako
na nje ne privole dvije vanjske vlade,
na koje narodno predstavništvo nema
nikakova utjecaja.

Stanovnici Bosne i Hercegovine još
ni danas nemaju opredijeljena držav-
ljanstva niti zakonita zastupstva u de-
legacijama.

Veličanstvo !

Hrvatski narod, koji je ovako ras-
komadan, kojemu je jošte i Megju-
murje protupravno oduzeto, izrabljivan
je tako, da ne može nikako izvršiti u
monarhiji onaj zadatak, na koji je po-
zvan, po naravi i po svojem polo-

žaju.

Narod, raznim političkim upravama

razdvojen, gospodarstveno sve to više
propada, te po prirodnom zakonu ne

bi mogao imati nikakvoga poticaja, da

se u času pogibelji, kad bi i htio, za-

loži, kako bi se moglo očekivati od

(njegovoga položaja, brojne snage i u

prošlosti iskazana junaštva. A ako po-

traje ovakovo stanje, kakovo je sada

u narodu hrvatskomu, stalno je, da bi

on morao očajati.

U podržavanju ovoga stanja stoji ve-
lika pogibelj za dinastiju i monarhiju.

Hrvatski narod pristupom u monarhiju
Vašega Veličanstva, donio je sve blago
suverene slobodne države, a izgubio
sve do fizičkog života. Hrvatski narod

 

bio je i jest svojim zemljopisnim po-
ložajem i svojom snagom temelj i u-
vjet velevlasnosti monarhije, Za tu mo-
narhiju hrvatski narod je doprinio ne-
izmjernih žrtava, pa u svojoj iskrenoj
odanosti dinastiji sa strahom gleda u
mogućnost, da bi sve ie žrtve mogle
biti jednog dana uzaludne, i ćuti pre-
velikom bolju ovo današnje žalosno i
nenaravno stanje.

Mi potpisani zastupnici hrvatskoga
naroda iz svih hrvatskih zemalja ne
vidimo drugog izlaza, niti poznamo
drugog srestva, da hrvatski narod, sre-
tan i u svojoj kući slobodan, izvrši
svoje historičko poslanstvo na slayu
prejasne dinastije i korist cijele monar-
hije, nego da se čim prije hrvatskomu
narodu povrati njegov starodrevni u-
stav i njegova teritorijalna cjeloku-
pnost.

Političkim ujedinjenjem svih hrvat-
skih zemalja u jedno samostalno dr-
žavno tijelo u okviru monarhije ispu-
nila bi se životna potreba naroda hr-
vatskoga i postavila bi se na jugu mo-
narhije Vašega Veličanstva najača za-
štita moći, veličine i sjajnosti prijestolja.
Narod hrvatski proslavljen po istom
Vašem Veličanstvu radi poznate nje-
gove vijernosti i prokušane obrane
prijestolja u prošlosti, našao bi i u bu-
dućnosti uvijek snage u svojim miši-
cama i u svojem imanju, da u obrani
svoje državne samosvojnosti bude naj-
jača i najpouzdanija obrana prijestolja
i monarhije. :

Ova zakonita težnja hrvatskoga na-
roda, koja odgovara ne samo pravu,
nego i ekonomskoj i kulturnoj potrebi
njegovoj, tako je ukorijenjena u srcu
i volji naroda, da nema sile, koja bi
ju ugušiti mogla.

Radi toga potpisani zastupnici hr-
vatskoga naroda, članovi stranke prava
iz Hrvatske, Slavonije, Bosne, Herce-
govine, Dalmacije i Istre, uvjereni, da
su sve težnje hrvatskoga naroda, ne
samo u skladu, nego i u interesu i
velevlasnosti monarhije i previšnje di-
nastije, usugjuju se najsmijernije zamo-
liti Vaše Veličanstvo, da, nadovezujuć
na reskript od 26. veljače 1861. uprav-
ljen hrvatskomu saboru, sazove zastu-
pnike iz svih tih hrvatskih zemalja na
vijećanje u glavni grad Zagreb. Ovaj
sabor će imati zadaću, da, sporazumno
s Vašim Veličanstvom, svojim zakoni-
tim kraljem, uredi unutarnje odnošaje
kraljestva hrvatskoga i njegove odno-
šaje prama cjelokupnoj monarhiji o-
nako, kako odgovara pravima i pro-
bitcima hrvatskoga naroda, sjaju i moći
prejasne dinastije.

Bog poživi, Bog zaštiti Vaše Ve-
ličanstvo |

U Zagrebu, 12. siječnja 1912.

Vašemu Veličanstvu odani:
(Slijedi pedeset i pet potpisa članova

|zakonodavnih tijela Bosne i Hercego-

vine, Dalmacije, Istre te sada raspušte-
nog sabora Hrvatske i Slavonije),