PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO-NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. , ALEJA etnA Atti mt ae Politički položaj u Mrogtskoj (Posmatran sa stanovišta austrijskih nteresa). PRENESENI Matt a. ALAN pr Pon DREVNA mn NN |u svako «vrijeme uporabiti proti Ma- \džarima. Ali se (reba dobro čuvati, da |se previše na ovome pijesku ne gradi. ITo je istina, da Hrvati ne hoće dobro ASA MA e ISSA Ae SSA ua aa Rat Sat pate DES Aa ES S Aaa JELSA JES SM ENJE U DUBROVNIKU, 24. FEBRUARA (912. Uvažena bečka revija »Oestereich- | Madžare, ali i prama Austriji nemaju Ungarn« donosi ovaj članak, koji je| svratio pozornost dobrog dijela bečke. \nikakva povjerenja. »Austrija nas je uvijek u prepirkama s Ugarskom kao štampe, pa ga donosimo u prijevodu | kakvu sitnicu izigrala i zlorabila« — kao njemački bečki glas o Hrvatskoj : \kažu Hrvati. Ne smijemo zaboraviti da »Nova je godina počela u Hrvatskoj lje »riječka resolucija« nastala u vrije- sa dvije važne zgode, koje neće ostati bez utjecaja na razvoj budućih dogagjaja. me najoštrije borbe izmegju Madžara \i Hrvata, premda su se Madžari u isto To je vijećanje vrhovne uprave sje-| vrijeme nalazili u borbi kako proti Au- dinjene stranke prava, t. j. skupština |striji tako i proti Kruni. — Hrvati su svih zastupnika, te pripadaju stranci | prava iz Hrvatske, Slavonije, Bosne, ćanju, ili su se unaprijed podvrgli za- ključcima ove skupštine. Drugi je dogagjaj promjena na ban- skoj stolici. Ova dva dogagjaja dio su razvitka i etape su velikoga problema nazvana: »jugoslavensko pitanje«, čije je riješe- nje u interesu cijele monarhije, a oso- bito austrijske pole. Pisac ovih redaka, sam austrijanac, želio bi još na vrijeme svratiti najveću pozornost mjerodavnih austrijskih kru- gova na ovo pitanje, da ne bi došla naša mila Austrija i ovdje do pame- tnog uvjerenja, da se ne žanje gdje se nije sijalo. Za vrijeme kad ugarski »Deakovci« i tajni savjetnici Nj. Veličanstva javno raspravljaju o stvari odcijepljenja i pro- mišljaju na eventualnost odvojenja U- garske od hapsburške dinastije, i o po- zivu koje »druge njemačke dinastije«, od najvećega je interesa Austrije i di- nastije, da se osigura vijernošću pet milijuna Hrvata i s njima se čvrsto držećih Slovenaca. Kao stari austrijski patriota htio bi živo staviti na srce pisac ovih redaka mjerodavnim austrijskim krugovima, da se još na vrijeme upoznadu s »hrvat- skim pitanjem«, te da sve sile ulože, da Austrija prestane davati ruku Ma- džarima kako će Hrvate bolje pritisnuti. Čini s&, da je još uvijek u Austriji čvrsto uvjerenje, da se mogu Hrvati se pak radije sklonili na .cijeni mir s | Madžarima, nego li, da se postave na Hercegovine, Dalmacije i Istre; od ko- jih su svi ili osobno bili nazočni vije- | stranu Austrije, jer su se bojali, da bi ih Austrija u borbi s Madžarima mo- gla trebati kako materijal za topove, a pri sklopljenom miru da bi ih osta- vila na cjedilu i izdajnički ih predala srdžbi i osveti madžarskoj; uprav tako kako se je dogodilo prigodom aneksi- je Bosne, kad se je vijerne Hrvate i- zrabilo, a onda su se dale slobodne ruke Mađžarima i njihovim pomagači- ma, Srbima. Austriji je to nužno, da od Hrvata ukloni ovo — kako se meni čini gor- kim iskustvom i opravdano — nepo- vjerenje, te da im pruži nadu, da se mogu pouzdati u prijateljstvo Austrije, te da vjeruju u njezinu iskrenost. Ko bi to mogao izvesti, taj bi na- šao našoj Austriji vijernoga, plemeni- toga i jakoga saveznika u borbi proti čudnim ciljevima obijesnih sanjara o »podignuću koje druge njemačke di- nastije na ugarsko prijestolje«. To ne bi bilo za onoga teško, koji bi htio da uzdrži tvrdu i poštenu vijernost. Treba, da mi u Austriji imamo pred očima, da su sad Hrvati, kad sa Slo- vencima, sa bosanskim, dalmatinskim i istarskim Hrvatima vode skupnu i je- diastvenu politiku, postali faktor, sko- jim cijela naša monarhija mora da ra- čuna. — Zasijedanje skupne pravaške stranke pokazuje njezinu čvrstu orga- nizaciju, -kao što i veliku političku zre- lost hrvatskog naroda; dok s druge strane junačka borba i neslomivi ot- por proti madžarskim pokušajima oda- IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. est va snagu i životnu sposobnost Hrvata. Već pet godina bijesni krvavi boj iznegju Hrvatske i Ugarske, a naši Austrijanci manje o tome znaju nego li o Kini i više se brinu za Tripolis nego li za ovo. A ipak zaslužuje ova borba pravo udivljenje, jer takav boj jedva bi i veći i bogatiji narodi voje- vali, a da se ne iscrpe. Kroz ovo krat- ko vrijeme od 5 godina proveli su Hr- vati uza sva nasilja i u nebo vapijuće korupcije pet pobjedonosnih izbora ; pet je banova palo, pet se vlada pro- mijenilo, a da se na narodu ni najma- nje malaksanje ne opaža. Dapače pro- tivno; pravi boj ima tek sada da za- počne. Dosadašnja će se borba, koja je usplamtila radi željezničarske pra- gmatike — jer je decenij financijaln« nagode na kraju (1913) — zaplesti s borbom za ekonomsku i financijalnu samostalnost Hrvatske. Ovdje će se na- šoj miloj, tromoj Austriji pružiti pri- goda, da i u ovaj konflikt moćno po- segne, te da vijernošću predobije Hr- vate za sebe. Kao austrijski patriota želio bi da se kod nas u Austriji ovome skorome dogagjaju s razumijevanjem i intere- som za monarhiju i prejasnu dinastiju spremom u oči gleda. — Ne smijemo dopuštiti, da nas Madžari preteku i o- jačane Hrvate dobiju za saveznike pro- ti nama. Dokaz je narodne životne sposo- bnosti naroda, da uvijek nove sile za borbu stvara, te ih u boj šalje. Hrvat- ski narod, kod kojega bi se iza toliko izbora iscrpljenje i pad očekivati mo- gao, iznenagjuje nas baš neočekivanim razvojem svoje snage, kad u boj šalje, kao iz zemlje izniknulu armadu — svoju stranku prava. U času, kad se Madžari spremaju, da sataru i zadnje tragove političkog i narodnog individualiteta hrvatskog naroda, šalje im ovaj naproti borce, kakove Madžari još nazad vjekova ni- jesu vidjeli, stranku, kakove još nikad nije bilo. Ova cijela unutraja snaga i veličina ujedinjene stranke prava pokazala se je prigodom vijećanja vrhovne uprave Met Mata Ž amt usto IAA SASA M ove stranke od 12-15 siječnja. Jedin- stvena stranka obuhvaća sve hrvatske i slovenske zemlje. te se proteže od Drine i Kotora do Drave, Štajerske i Koruške. Ovoj stranci pripadaju svi Hrvati (katolici) Bosne i Hercegovine, kao šlo i jaka slovenska pučka stranka sa Dr. Šusteršićem na čelu; njoj pri- pada najača stranka u saboru i u na- rodu kraljevine Hrvatske i Slavonije; njoj pripadaju u puku najače stranke Dalmacije i Istre. Ova je moguća stranka uzela u svoje ruke sudbinu hrvatskoga naroda i vodi sada jedinstvenu borbu, ne sa stano- višta jedne pokrajine, nego sa stano- višta jedinstvenosti, sa stanovišta sje- dinjenja svih hrvatskih i slovenskih zemalja u jedinstveno državno i u- pravno tijelo u okviru hapsburške mo- narhije. Želio bi dakle svoje sunarodnjake živo opomenuti, da se ne puste za- vesti od Madžara i da ne shvate kao da je ovaj pokret Hrvata i Slovenaca uperen proti Austriji. Dapače je pro- tivno istinal; Hrvati kao i Slovenci stoje u kulturnom pogledu potpuno pod uplivom“Aistrije. To je mnogo, ali nije sve, jer i u gospodarskom od- nošaju naginje Hrvatska i Slavonija potpuno austrijskoj poli. Ovo vrhovno stranačko vijeće po- dastire iz svoje skupštine u ovome smislu spomenicu na Nj. Veličanstvo kralja i na njegovu kr. Visost Presto- lonašljednika. (U prvom budućem član- ku opet ću se na ovu stvar povratiti). Ovo je stranačko vijeće jamačno i tome doprinijelo, da je neposredno zatim uslijedila i promjena na vladi u Hrvatskoj, s kojom se je, e da se skrši . |protu-nagodbeni pokret, poslalo »jaču ruku« nego li je bila Tomašićeva. I odista, započeo je novi ban, g. pl. Slavko Cuvaj, da se pokaže vrijedan povjerenja, koga Madžari u nj posta- vljaju. Tek što je tri dana banom po- vregjuje ustav i zakon; bez obzira pli- jeni sve novine, koje i najblaže kriti- kuju ovu povredu ustava. On je ovla- šten od Nj. Veličanstva kralja, da ra- spušti u prosincu izabrani sabor. Mje- PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Ar A šte da ga raspušti prama zakonskim propisima (u svečanoj sjednici u svoj- stvu kraljevskog komisara ad hoc) u- kida novi ban putem novina zakonsku periodu kao kakvu plesnu zabavu, u- kida mandate izabranih zastupnika i na taj način povrijegjuje najsvetije pravo legislative. Posljedica je toga bila opća zlovolja, koju je htjela izraziti zagre- bačka sveučilišna omladina u javnoj prosvjednoj skupštini. Kad se je mla- dost sakupila pred sveučilištem i kad je htjela da otvori skupštinu narod- nom himnom, bila je za pjevanja na- padnuta od redarstva i sa golim sa- bljama zlostavljana, akoprem se je pot- puno mirno držala. Da se je stim opće ogorčenje još više povećalo ne treba ni spominjati. Sto se je stim htjelo, teško je reći. Posljedice će se !kod izbora zato još jače pokazati. Da li će tako započeta strahovlada dalje trajati, ili će metla mesti dok je nova, to moramo jos čekati. Ipak se čini, da ima u Ugarskoj ljudi, koji znaju, da što se previše nategne i pukne, zato se poručuje Hrvatima, da će doći u Zagreb nekoliko zajedničkih ugarsko- hrvatskih - ministara, da stupe u doti- caj s hrvatskim političarima. Ali se može. sada u napiijed kazati, da će svi po- sjeti i obećanja veoma malo koristiti, Ugarske preuzvišenosti će iskusiti, da su Hrvati ljudi toplog i prijateljskog susretaja, ali uza svu ovu skladnost osjetiće oni jasno, duboko nezado- voljstvo i sumnje prama madžarskim obećanjima. Zaključujemo ipak ova razmatranja sa vjerojatnom — dapače, ako se budu zakoni i na pola izvršivali — i sa si- gurnom prognozom : Rko se u smislu zakona provedu izbori za tri mjeseca i novi sabor bude sazvan; tad ne ostaje drugo već će novoga bana, iza sigurnog poraza kod izbora, sabor radi gaženja ustava sta- viti pod optužbu. Zakonite bi posljedice toga bile: ili svrgnuće bana, ili ponovni raspust sa- bora. Da se izbjegne ovom novom pora- zu madžarske politike u Hrvatskoj, već PODLISTAK. DVOSTRUKI DAR, Jednog jutra sam po svom starom obi- čaju čitao novine, pa megju dnevnim vije- stima opazih opis o jednom dogagjaju, pod naslovom »U bijedi«; Udova nekog tvorničara dobro poznata i bogata gospogja je otrovala sebe i troje svo- je djece, godinu dana po suprugovoj smrti, — radi bijede. Velikim čudom ostala je ži- va 7-godišnja najmlagja kćerka, koju su ve« likim trudom riješili i koja nadaju se, da izbjegne smrti; megjutim su žitve toga ža- losnoga čina bile majka i ostale njezine dvije kćeri, koje su već mrtve. Takvi i slični dogagjaji se danonice po- javljaju u svakiđanjem životu i novine su pune takvih vijesti, koje obično svršavaju sa dodatkom: »Taj dogagjaj je neizmjerno iznenadio i uzbunio cijelu okolicu«, U naj- bližoj okolici je moguće u istinu sve uzru- jano, dok drugi čitatelj novina pročita do- iro i hladnokrvno. Potrese i za- mo onda, kada slučajno u toj što se je tako neočekivano zbio. o. Pokojnom suprugu te gospogje, koja je bila kadra o- duzeti život sebi i svojoj djeci, bio sam do- bar znanac, Jaroslav bio je u nekoliko lako- mišljen, dočim megju znancima nije bilo ugodnijega druga do njega. Bilo mi je do- duše poznato, da po njegovoj smrti njego- va obitelj nije više živjela u prijašnjem ra- skošju, znao sam, da se je morala mnogo toga odreći; da je pak stanje njegove obi- telji bilo tako kritično, to nijesam znao a niti iz daleka nijesam sumnjao, da ne bi bila njegova obitelj mogla naći drugoga pu- ta, nego onej — »u smrt..,,« Istu večer smo se takogjer u društvu 0 tajinstvenom dogagjaju razgovarali: raspra- vljanje o njemu nije uzrujalo mene samoga već takogjer cijelo drušivo, jer je obitelj bila svima dobro poznato. Društvo je već prije nego sam ja došao govorilo o doga- giaju, i svi su nazočni sa zanimanjem sli- jedili pripovijedanje Dragutina, koji je bio sa nezaboravnim Jaroslavom već iz mladih godina u tijesnom prijateljstvu. Dragutin ni- za-|je nikada slutio, da stasitoj gospogji Zden- ki ide tako slabo, On takogjer nije svo- jim vlastitim očima vjerovao, kada je u ju- tro o tom dogagjaju č tao, a da bi barem nekoliko saznao, otišao je odmah sestri o- ne nesretne gospogje, koju je našao svu rasplakanu. i | neizm jerno od jada shrvanu. | Veoma ju je potresao taj nemadni žalosni dogagjaj. Takogjer ona nije do današnjega jutra slutila u kakvom kritičnom položaju se je njezina sestra nalazila. Rogjena sestra njoj je uvijek sakrivala, da se nalazi na pra- gu skrajne bijede i propasti. Gospogja Božena jje jeukajući pokazala Dragutinu pismo, zadnji pozdrav nesretne Zdenke. Sestru je molila oproštenje za boli, koje njojzi prouzrokuje; dijelila se je od se- stre upravo srđačno i navela uzrok zašto je morala tako svršiti. Trpjela je glad i bi- jedu sa svojom djecom i skrb joj je za bu- dućnost svojih siromašnih kćeri napunila dušu grozom i strahom... Svoj kritični položaj nije nikomu povjerila, sramila se je svoje bijede, koje nije bila priviknuta i šu- teći je trpjela svoju nesreću, očekujući zeb- njom u srcu siromaštvo, u koje je danomi- ce više padala. »Svoje bijede nijesam niko- mu priznala, niti Tebi«, bilo je u pismu [navedeno, »jer sam se upravo pred Tobom najviše sramila. Više puta, oh 1, da, više pu- ta sjetila sam se prve božićne večeri po na- šoj udaji, ma taj prvi zlatni krasni božić na kojega mi je najbolnija uspomena od svih što sam ih u svom životu doživjela — sa- da jedva spoznajem, da ste Ti i Tvoj su. prug imali onda potpuno pravo«. »Propitao sam se, nastavi Dragutin, što znače te riječi, i iznova je počela plakati i jedva onda kada se je opeta nekoliko umi- rila, stvar mi je razložila te sam se i ja na to duboko zamislio i uzdahnuo : Oh | Kako čudna sudbina na tom svijelu...« — »Tada kažite nam to!« »Ako hoćete napišite cijelu novelu«, na- glo reče Dragutin, a vjerujte mi, da bi ta- kva prosta i istinita pripovijest iz čovječjeg života lako mnogim koristila, zapriječila mnogim bilo kakovo zlo, zapriječila različi- te propasti i otrla više suza .,.« — »U istinu sam znatiželjan i rado bi doznao što je«. — Božena i nesretna Zdenka, pripovijeda Dragutin, ako se još sjećate — istoga su se dana udale. Do dana svojega vjenčanja su kao djevojke uvijek zajedno živjele, dok se nijesu na dan udaje prvi put rastale, kao mlađe gospogie, slijedeći svaka svoga su- pruga. Prvi put su se opet bile sastale kod budućih božićnih praznika, kada je gospo- gla Zdenka došla u Prag, do ondje sa svo- jim suprugom sprovede božićne praznike kod svoje majke, kamo je bila došla tako- gler Božena sa svojim suprugom. Oba mla- da para su se od sreće i zadovoljstva ra- stapljali — svi su se Jveselili videći svoju staru majku, koja im nije bila već dva mje- | opet seca u njihovom krugu. Ona je bila onda još veoma živahna i radosna na sreći svoje djece. Po večeri na badnji-dan su počeli dijeliti megjusobno različite darove; obe mlade gospogje dobile su od svoje majke, svaka po jednu koljevku za svoju dječicu. Gospogja Zdenka dobila je od svog supru- ga dragocijenu narukvicu, takvu kakvu je već odavna željela. — Gospogji Boženi je pak darovao njezin suprug nekakov arak pa- pira u omotu. Zacrvenila se u licu i odlu- čila se čitati; pročitala je nekoliko riječi i ruke joj počimlju drhtati, a suze joj obliju oči, koje su dugim i žarkim pogledom bile naperene na krasnog, čvrstog zdravog joj supruga, krupnoga stasa; za tijem baci mu se u naručaj. Gospogja Zdenka je znatiželjno uzela pa- pir. »Je li srećka ?« upita, Najedanput joj se lice smrači i reče hladno: »Ali šurjače, Vi imate katkada čudne nazore: osiguranje za slučaj smrti; — za takav dar ne bi se niti zahvalila, Kako ste se mogli upravo na što takvoga sjetiti, da ste barem kakvu sre- ćku kupili gdje bi bilo nade na glavni do- bitak — hajte sa Vašim idejama«! metne na ruku narukvicu, ukrašenu slast, Ti ira or EDE: