Br. 365.

se sada glasa, da će se potražiti izli-
ka, e bi se zakon oskvrnuo i ustav
ukinuo. Javlja se u poluslužbenim no-
vinama, da će Cuvaj ili barun Rauch
biti imenovan komesarom.

Recept ugarske politike u Hrvatskoj
dakle glasi: ne ide li podjarmljivanje
obilazenjem i izvrćanjem zakona, tada
će poći povredom zakona, silom i u-
kinućem ustava. Naravno je, da se u
ovakovom boju Hrvatska .iora poka-
zati slabijom i podleći ako se pokazu-
je pritisnuta i bez ikakve zaštite zakona.

Napetošću čekaju Hrvati, ne samo
oni u Hrvatskoj i Slavoniji, već i oni
u Bosni, Dalmaciji i Istri, a i drugi
Slaveni, kako će se podnijeti Austrija
u ovoj borbi i da li će zakoni od Ni.
Veličanstva za Hrvatsku sankcionisani
na mjerodavnom mjestu naći istu o-
branu koju nalaze i oni za korist U-
garske.

Austrijanci, budnim očima pratite što
se dolje zbiva, da svrši na korist i po-
nos cijele monarhije kao i presvijetle
dinastije. Još ima. vremena, jer još Ma-
džari nijesu u sedlu«.

Spectator.

Iskazi i demostracije.

Za milu Hrvatsku su progovorili svi. Beč,
Prag, Trst, sva naša pokrajina i napokon
Herceg-Bosna. Ova nam je zadnja pojava
najmilija i najznačajnija, jer baš kad su o-
ni gore mislili sa Bosnom utisnuti klin, ko-
ji bi razdvojio rastrgane djelove domovine,
ta krasna i junačka je zemlja odgovorila
muževno, veličanstveno, divno, i tim doka-
zala da i ona gleda u sjedinjenju i sreći
Hrvatske jedini svoj probitak, velebnu svo-
ju sreću. Opće svijetsko zgražanje na po-
stupak madžarskog eksponenta ne samo da
je predobilo za Hrvatsku udivljenje i pošto-
vanje kulturnih umova, nego kao da je i
ako za malo osvjestilo i naše ilačitelje Ta-
tare, koji vide da se kandžijom ne vladaju
narodi, te su nešto popuštili od svoje go-
ropadnosti, dok se bura općeg negodova-
nja malko utiša, pak da opet nastave svoj
stari zanat zadirkivača i haramija.

Da, i u tužnom Zagrebu sila je malaksa-
la, ne plijene se listovi sve sebe, a i poli-
cija opreznije postupa. Na zauzimanje so-
cijalista bila je posred Zagreba ogromna
impozantna skupština, gdje su se istakli so-
cijalistični govornici, i neki od drugih stra-
naka a nadasve gorljiva i zauzetna mladost.
Zagreb ne pamti takove velike skupštine
otkad postoji; bilo je na okupu do 10.000
ljudi. Resolucija je urnebesnim klicanjem
primljena, ali je dobar dio iste zaplijenjen.
Svakako je Hrvatska glasno i ponovno pro-
govorila iz svijeh duša, jer su u toj skup-
štini bili i pravaši i koalicijonaši i pripa-
dnici seljačke stranke, socijalisti, Hrvati i
Srbi, dakle svi koji ljube milu i tužnu Hr-
vatsku, a i tad je srčika opet bila od hra-
brih lavova zauzetne omladine.

U Sarajevu prošle je nedjelje bila demo-
stracija, na žalost krvava, koja je nadobu-

kvicu. Suprug Božene se zanešenoj gospo-
gji Zdenki nasmije i reče: »Ne osugjujte
me tako lakomišljeno, mila šurjakinjo; sada
sam zdrav, kao riba u vodi, i madam se,
da ću još i svoje unuke upoznati, ali što se
sve neočekivanoga lako dogodi, to ne može
niko znati. Ako budem imati porodicu, neka
barem ne mislim sa strahom na njezinu bu-
dućnost, ako bi me štogod u životu nena:
dno zadesilo. Mislim dakle, da je dužnost
svakoga, koji je osnovao obitelj, svoju vla-
stitu rodbinu, da je pravodobno opskrbi za
svaku eventualnost, koja se može da lako
dogodi. Ja mislim, da takova osoba iskre-
no ljubi svoju suprugu i djecu —«.

— »Zdenka, zar se mi dvojica ne voli
mo?«, umiješa se Jaroslav posmjehljivo i
razdraženo. »Zdenka, zar Te ne ljubim? Zar
se ne brinem za Te?« posmješno je nasta-
vio, Zdenka ga, u mjesto odgovora, stane
ljubiti.

Time ti nijesam kazao, da nemaš svoju
suprugu rado, ali ako bi se za nju za svaki

mogući slučaj postarao i obezbijedio svoje

baštinike, svoju porodicu, to ti tako nebi
škodilo, reče Božene suprug.

— »Dosta mi je toga nauka, odvrati Ja-
roslav srdito.

— »Ne, nikada nijesam Te kanio pou-
čavati, nemam za to ni volje, ni prava; da-
jem Ti samo dobar savjet, kao što prijatelj
daje prijatelju«.

— »Tvojega savjeta nijesam Te molio«,
zaviče najednom Jaroslav, posvema razdra-
žen. Majka, Zdenka i Božena su se dosta

dnog i vrlog koljenovića muslimana, sre-
dnjoškolskog učenika, sina veleposjednika
Avdage Sahinagića teško ucvilila, da se rve sa
smrti. Neopreznost, surovost, divljaštvo po-
licije prostrijelilo je srce dobrog domaćina,
osakatilo mu sina, i zadužilo svu Hrvatsku
da iskaže svoje saučešće, svoju bol, svoje
gnušanje na svirijepnosti brutalne te poli-
cije. A to sve jer su se neki drznuli upali-
ti madžarsku zastavu, taj simbol brutalnog
nasilja n& madžarskog naroda nego ma-
džarskih kaponja i prvaka, koji gvozdenom
rukom hoće da smrve sve nemadžare, i jer
su usklicima iskazali svoje negodovanje da
im se braća tlače. Ni vojska se nije korek-
tuo podnijela, a istinito izvješće i nepristra-
no teško mori svakoga, jer napokon od ne-
smotrenih napadača nijedan nije ni ranjen
ni udaren, dočim od bestijalne njihove na-
vale mnogi su pretrpjeli nemilih udaraca,
i to ne samo oni od demostranata, nego
napokon i nedužne žene i nedorasla djeca.
Ista je policija zasramljena gledala od sebe
odbaciti svaku odgovornost, i to smiješnom
doskočicom pregledavši oružje policajcima
nakon 5 ur4 iza kako je sve bilo svršeno,
na što su razlogom protestovali novinari a
nadasve veleč. g. Tadin, naš sugragjanin a
uređiiik »Hrvatskog Dnevnika«. Sam je na-
čelnik Sarajeva i zastupnik u Saboru pri-
kazao prosvjed i zaželio da Sabor u ime
žalovanja i piosvjeda zaključi sjednicu, a
to se je uprav i dogodilo, te je policija pri-
mila svečanu čušku, koju je i zaslužila. Go-
spoda su zastupnici dokazali, da su spra-
vni na svaku žrtvu za svoj narod, i prave-
dno je da im sva Hrvatska harno se za-
hvali, kako je učinio poslovni odbor naše
stranke; i da Hrvatska iskaže duboko svo-
je sažaljenje g. Avdagi Sahinagiću, radi ne-
sreće milog mu sina. Mi to tronuti činimo,
i ako je naš glas sićušan: te dobrom« ocu
želimo iz srca da vidi opet zdrava i oporavlje-
na svog milog junaka, čigovo će ime ostali
časno i blagoslovljeno u domaćoj povjesti.

| u našem su se gradu ponovile demo-
stracije. Običaj je da _u srijedu pepelnicu
po podne glazbe odu »pokopati karnevala«.
Ove su godine i naši i narodnjaci i Srbi
bili u »sv. Jakobu«, i sve tri mjesne glaz-
be. Tamo šu se veselo zabavljali, a u ve-
čer su svi skupa došli u grad. Preko place
počeli su povici i iskazi, a posred place za-
sjala je u živom plamenu madžarska zasta-
va. Naravno da policija, ali ne općinska
nego ona od oružnika sa na čelu komesa-
rom g. Hrušom stala vanrednom marljivo-
sti uredovati, i po svoj bi prilici bilo i ne-
sreće i nevolje, nadasve kad su stali hap-
siti, da nije pohvalno i muževno priskočio
načelnik glavom, g. Dr. Melko Čingrija, te
se je svijet umirio a i policija ne gonila
mak na konac.
Dobar primjer za naše čitatelje morae bi
biti slijedeći list, koji je prejasnost Josip PRINZ
ROHAN u Schottwienu pisao: ,Iznenadno dje-
lovanje Elzafluida madkriljuje zbilja sva očeki-
vanja i možete razglasiti, da je meni i mojim
poznatima Fellerov Elzafluid i Elzapilule kod
ponajviše bolesti, kao glavo-i zubobolje, proba-
danja, trganja, boli križa, hunjavice, boli želudca,
mike, itd. izvrsne usluge učinio, osobito kod sla-
boga vida jača Elzafluid oči, zašto ja isti kao
neophodno kućno srestvo u svakoj kući na naj-
bolje preporučujem“. Naši čitatelji, koji žele po-
kus učiniti ovim preparatom, zadobiti će Fellerov
Elzafluid za 5 kruna franko, ako se obrate u-
pravo na dvorskog ljekarnika E. V. Feller u
Stubici, ,,Elsaplatz“ br, 264 (Zagorje).

trudile, da bi ga umirile, ali bez uspjeha.
Badnjak, koji se započeo u tako uzornoj
harmoniji, dovršio se u potpunoj disonanci,
Jaroslav, koji je bio odlučio provesti sve
praznike u Pragu, odmah je drugo jutro sa
svojom suprugom otputovao kući. Boženin
suprug je bio veoma sjetan, što je bio baš
on uzrokom, akoprem nehoteć takovoj ne-
ugodnoj razmirici, kojoj je bio odlučno
protivan. Napravio je bio sve što je mo-
guće, da bi se sa šurjakom Jaroslavo.m po-
mirio, — ali nije uspio.

Na to je pripovjedač umukne.

— »A kasnije, što se je kasnije zbilo?«,
propitivaše svi oko stola.

— »Sa svojom pripovješću sam već pri
kraju«, reče Dragutin užižvć smotku. Gnjev
megju šurjacima od tida nije više nikada
prestao. Sastali su se bili me dugo iza toga
na pogrebu svoje punice; kod diobe ba-
štine se je napetost pooštrila. Niti kasnije
nije bilo više srđačnosti u njihovom opće-
nju. Jaroslav bio, je kako se je kasnije uvi-
dilo, dosta lakomišljen, a nikada se nije
sjetio, da bi se obezbjedio, kako kažu: za
stare dane, Nije bilo dugo porogjenju če-
tvrtoga djetela, koje je već iza nekoliko
dana umilo, gdje su se kod njega, čovjeka
keo ljubitelja športa, koji se jednostavno
igrao sa svojim zdravljem, pojavili prvi
znaci sušice. Njegova duga nesposobnost
za rad, Česta putovanja i dugi boravak u
italiji, njegovo liječenje sve to ukupno je
|progutalo lijepu množinu novca.
udova se je zadužila, morala je prodavati

 

 

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«
Pismo iz Zagreba.

(Demostracije i manifestacije. Simpatije
svih za Hrvatsku).

Ono što je u nedjelju pokazao Zagreb
opisati se neda. Sveučilišni trg bio je ma-
len — premda prostran, da primi sve ono
rodoljubno općinstvo, koje je htjelo, da pri-.
sutnošću osudi postupak vlade — prama
ovoj bespravnoj zemlji. Deset tisuća ljudi
raznih stranaka a složni, jedinstveni pred
neprijateljem i podržavatelju nesnosnoga sta-
nja u zemlji. Poklici udivljenja za Prag i
Dalmaciju — zgražanje i užas nad postup-
kom bana — to je bio odraz duše zagre-
bačkog općinstva. Poslije dogagjaja na sve-
učilišta ova je prva večer prošla bez de-
mostracija — da se ponovi u Ponedjeljak
jača i žešća, brojna, potresena nad doga-
gjajima u Sarajevu. Bez dogovora, spora-
zumne duše pohrliše na Ilicu i za čas po-
vorka od 6000 ljudi pjevala je pjesme ru-
galice banu Cuvaju i klicalo Bosni, Sarajevu
i žrtvama svog uvjerenja i negodovanja,
koje je policajski revolver dohvatio. Danas
se je obdržavala skupština akademičara u
»Kolu«, na kojoj je zaključeno, da se da-
nas kao na zadnji dan poklada u znak na-
rodne žalosti mora obustaviti svaka za-
bava u kazalištu i u društvima. Popodne-
vna prestava odmah je obustavljena a ma-
nifestanti pogjoše dalje »llicom« da zapri-
ječe bacanje korjandola i sve što ima znak
zabave obustavi. Povorka je velika a do-
segla je do 5 sati po podne do 6000 ljudi.
Policija čuva javne zgrade i prati demo-
strante ali ne ureduje. Danas prijeti veliki
nemir obzirom na uzbugjenje koje vlada
radi sarajevskih dogagjaja.

I tako vidimo simpatije svih za našu do-
movinu; zgražanje Bosne, Dalmacije, Česke
— u opće svih Slavena. Dogorilo jel! Na-
rod, koji je potisnut, prava mu oduzeta,
esploatisan kao, kolonijalno roblje podigao
je glavu. Zatražio je svoja prava, svoje dv-
bro. Nije li čudo, ako taj tihi i pokoran na-
rod uvigja svoje zlo i hoće da g se siješi?
A odgovor?

Sablje, i revolveri; krv omladine, krv be-
spravnih koji traže svoja prava, za udovo-
ljiti jednoj zemlji kao Ugarskoj da i nadalje
uzmogne sprovagjati svoju politiku u Hr-
vatskoj i Slavoniji, u Bosni i Hercegovini

Jurišali su i jurišaju, U Bosni madžarski
zavodi pod raznim firmama; madžarski ka-
pital pritisnuo ljide na gospodarskom i fi-
nancijalnom polju. Slavonijom dižu se pro-
tunarodne škole, narod je osiromašio ili
pobjegao sa rodne grude. Željeznice i oko-
liš njihov madžarske su kolonije.

I vlastodršci se čude, da narod diže glas,
da traži svoje, Čude se, da Hrvat može po-
dići se, i doviknuti: stanite! — dosta je!
Kao da je rogjen samo da se s njim go-
spodari i da mu se otimlje život i dobro i
sve ono što ga narodom čini! MNovinstvo
posvećujući čitave strane dogagjajima u Pra-
gu, a osobito u Sarajevu, pozdravlja i divi
se tim junacima. Ovaj ogorčeni glas hrvat-
skih zemalja, rastrganih i pod različitim u-
pravama postavljenih, to znači pobjedu Hr-
vatske — i skori odlazak bana Cuvaja i
prestanak uasilja i bezpravnoga stanja.

I doći će dan odmazde i biti će težak,
Možda će onda »neki viši« uvidjeti, da se
narod neda satrti, da se prava moraju po-
štovati — sudac će biti Hrvat!

 

ijednu dragocijenost za drugom, dok uiie
ibilo svemu kraja. Megjutim ostala je udo-
\vom takogjer Božena i obe sestre su se
\ preselile jedna za drugom u Prag. Nikada
“se nijesu posjećivale. Obe su bile udove i
\kako ih je bila sudbina već prije odijelila,
takve su ostale, kako su ih bili supruzi
|uzgojili svaka sa svojim nazorima življenja
li porodice, tako su živjele još i dalje po
smrti svojih supruga, — niti kod dugih bo-
lesti u svojim porodicama se nijesu posje-
ćivale, svaka bila je takva, kako ju je bio
njezin suprug ,naučio, i svaka je imala to
što joj je bio muž priskrbio, odnosao o-
stavio. Kako teško je moralo biti suprugu,
koji se nije postarao, da obezbijedi, osje-
gura svoju žeuu i djecu po njegovoj smr-
ti... Teško je opisati, ako se je Jaroslav
sjetio u svojim zadnjim urama na tu okol-
nost, kako mu je bilo srce tužno ... Stalno,
ako bi bio mogao pomisliti, da bude nje-
gova porodica i njegova supruga, ona kra-
sna, uvijek vesela gospogja Zdenka svršila
tako žalosno, on ne, upravo on se toga
stalno nije nadao«. Pripovjedač umukne.

Takogjer mi, kolikogod nas je bilo oko
stola, nije dugo niko progovorio.

Prijatelj je imao pravo. Bila je to prosta
pripovjetka bez ikojih nakita, bez roman-
tike, epizoda iz svakiđanjeg života, a sadr-
žaj joj je takav, o čemu je vrijeduo promi-
šljati ...

 

a onda »na more« — na Dalmaciju je red. |

(Mjesto pokladnog korza i zabave uz hi-
ljade manifestanata idu akađemičari i sa-
kupljaju »llicom« i drugdje »novčić za hr-
vatske škole«. Tako valja — to je napredak
a skora budućaost će pokazati — i naša
pobjeda.) T.

 

Vijesti iz naroda.

iz Babinapolja (Mljet).

(Zabava. — Družbi Sv. Ćirila i Meto-
da). U Nedjelju u večer dala je oduška
svom veselju o pokladama nadobudna mla-
dost Babinapolja. Ne mogući ovom prigo-
dom učiniti više, pripravi odbor mladosti
Sršenovića domaću zabavu s večerom, na
koju pozovu uglednjje domaćine mjesta.
Pozivu se odazove dobar broj, a izmegju
njih g. načelnik I. Hajd ć-Kuzma, vič. Da.
I. Gjuračić, opć. tajnik Li. Taljeran, A. Gji-
vanović i drugih triđesetak gosi4. Pozdravi
ih u ime omladine g. A. Sršen-Car, a za-
hvali u lijepom govoru g. Li. Taljerag, po-
tičući mladost na ustrajnost i slogu. Večer
progje u veselom razgovoru i uz domolju-
bne pjesme. Ali da ne svrši domoljublje sa-
mo na riječi uz čašicu, predloži vič. Don
I. Gjuračić, da se sjete družbe sv. Ćirila i
Metoda. Svi rado pozdraviše predlog i sa-
kupiše K 28:60. Evala vrlim domoljubima!
Bilo na čast i ponos svijesnoj mladosti Sr-
šenovića! Cvala i napredovala na diku vje
re i domovine! — Gost.

iz Janjine.
(Pir. — Prinosi za »Družbu«). Prigodom
vjenčanja g. Ante Jasprica sa geom. Anom
Jaspiica, na prijedlog g. S jepana Osojnek
sakupilo se je za Družbu sv. Ćirila i Me-
toda K 14. Sreinom paru čestitamo, a g.g.
darovateljima zahvaljujemo.

 

Domaće vijesti.

Smrt ministra vanjskih posa-
la. U suboiu je preminuo grof Aleksandar
Aehrenihal, ministar vanjskih posala Austro-

|Ugarske monarhije. Rogjen je u Českoj g.

1844. Dau prije smuti..bio. je umirovljen.
Postao je ministrom vanjskih posala god.
1906, a god. 1908 proveo je aneksiju Bo-
sne i Hercegovine. Vladar je u njemu po-
lagao veliko povjerenje, što je dokazao i
tijem, da je njegovim nasljednikom imeno-
vao grofa Berchtolda, bivšega ambasadera
Austro-Ugarske monarhije u Petrogradu, ko-
jega mu je isti Aehrenthal bio preporučio.

Ostavka bar. Buriana. Ministar
financija barun Burian podastro je Ni. Ve-
ličanstvu svoju ostavku. Kao povod ostavci
navagia se imenovanje grofa Berchtolda mi-
nistrom vanjskih posala, jer je i ovaj ugar-
ski državljanin, a običaj traži, da nemogu
biti istodobno dva zajeduička ministra Ma-
džara.

— Novim zajedničkim ministrom financi-
ja imenovan je vit. Bilinski, te je prekjučer
u ruke vladara položio zakletvu.

Kako se u Českoj sudi. — De-
mostranti riješeni. U subotu na 17.
ov. mj. bila je u Pragu pred sudskim se-
natom rasprava protiv uapšenih i zatvorenih
djaka prigodom piaških demostracija protiv
nasilnoga Cuvajeva režima u Hrvatskoj. Te-
čajem rasprave pokazalo se, da su optuženi

Jedna gotovo neopažena 400.-obljetnica.

Prekojučer, u četvrtak na 22. ov. mj., na-
vršilo se je ravno 400 godina od smrti ts-
lijanskog pomorca i istraživaoca američkih
obala Ameriga Vespucci, po kojemu se nc-
vi svijet i prozva Amerikom.

Amerigo Vespucci rodio se je 9. Ožujka
1451. u Firenzi, gdje ga je poučavao nje-
gov stric Antonio Vespucci, vrijedan učenjak
onoga vremena, God. 1490. ode u Spanjol-
sku kao trgovački pomoćnik. tomu je
svojstvu bio zaposlen devet godina u ne-
kom talijanskom dućanu u Sevilli, opskr-
bljujuć raznom robom učesnike drugog i
trećeg Kolumbovog putovanja u novi svi-
jet. God. 1499. otisne se i on sa ekspedi-
cijom admirala Alonza de Hojeda (čitaj O-
hćda) prvi put u Ameriku, Povrativši se
sljedeće godine u Španjolsku, stupi u Por-
tugalsku službu, te ode još dva puta uno-
vi svijet i istraži ra raznim portugalskim
brodovima brazilsku obalu do ita Cananea
da i još dalje na

 

9 južne širine), a va

 

ug. Kolumbovim posredovanjem stupi on
od. 1505. opet u španjolsku službu i po-
stane španjolskim gragjaninom, Kao takav
ode još je an (i to zadnji) p. u Ameriku,
ili — kako su oni gri — u lodi
Posjetio je dakle novi svijet četiri puta,

a slagara Mart

redlog ujemačk

w kazenfiia tE Lotaringije prozvaše po
njemu — a bez njegova znanja — novi
svijet Amerikom, čim je, dakako, Kolumbu
nanešena velika nepravda. Bez sumnje

krivo mnijenje, da se je Amerika prozva
po indijanskomu plemenu Amerriques
do istoimenom gorskom lancu u Nicaraqui,

 

god. 1512, u Sevilli,

a da je tek zatim V svo-|
o plo E

 

God. Vlil.

slučajno uapšeni. Policisti su kod demostra-
cija uapšivali bez ikakvoga razloga. Poradi
loga su se izjave stražara i komesara vrlo
protivile izjavama svjedoka. Rezultat je sve-
ga toga, da su dva optuženika bila sasvim
riješena. Oslobogjen je i onaj optuženik,
koji je optužen za zločin javnog nasilja. Kod
rasprave se dokazalo, da je u vrijeme, kad
je uapšen, stajao sasvim mirno. Optuženi
su bili študenti: Miloš Tupanjanin, Dragu-
tin Klepac i Antun Bedalov poradi bunje-
nja i nepokoravanja straži, vrijegjanija \slu-
žbenih osoba itd. po $ 283 kz. Optuženi
Tupanjanin optužen je osim toga i poradi
zločinstva javnoga nasilja. Prvu je dvojicu
branio dr. V. Bouček, a Bedalova dr. Kor-
ner, Optužbu je zastupao šef državnoga od-
vjetništva dr. Sandtmann. Pošto se prvoj
dvojici nije moglo ništa dokazati i pošto su
svjedoci dokazali baš protivno onom, što
tvrdi optužnica, Klepec i Tupanjanin rije-
šeni su sasvim optužbe. A buduć da je se-
nat glede Bedalova povjerovao izjavama po-
licajnog komesara i policajnih stražara, o-
sugjen na pet dana zatvora, pretvorivo u
globu od 50 K. Sva su trojica s mjesta pu-
štena na slobodu.

Nadbiskup Posilović dobro-
tvor hrvatskog naroda. U sveča-
nom ruhu izašli »Katolički List« donosi 1a-
sporedbu, koja je sva društva i korporacije
obdario zagrebački nadbiskup Posilović svo-
jim darom, te ga je dao »crkvi i narodu«
u iznosu od 1,646.500 K.

Darovi su razdijeljeni: Za dječačko sje-
menište (kat. gimnazija) 500.000 K. -— Za
crkvenu svrhu na dispoziciju nadbiskupa
kcadjutora 200.000. — Za potporu svećeni-
cima 100.000. — Za prvostolnu crkvu za-
grebačku 100.000. — Za siromašne crkve
u nadbiskupiji zagr. 50.000. — Kong. mil.
sestara u Zagr. 30.000 — Uršulinkama u
Varaždinu 20.000 — Isusovcima u Zagrebu
20.000. — Franjevcima u Zagrebu 20.000.
— Kapucinima na Rijeci 20.000. — Senj-
skom kaptolu 20.000. — Modruškom kap-
tolu 20.000 — Za misne zaklade u Senju
5000. — Za misne zaklade u Zagrebu 5000.
— Nadbiskupu Stadleru za crkvene svrhe
50.000. — Petrov novčić 10.000. — Za me-
dicinski fakultet 40.000. — Leonovom dru-
stvu za izdanje enciklopedije, daljnih 20.000.
— Družbi sv. Ćirila i Metoda 25.000. —
Za konvikat u Pazinu 20.000. —  Glazbe-
nom zavodu 5000. — Jugoslavenskoj aka-
demiji 10.000. — Pijevom društvu u Za-
grebu 10.000. — Pijevom društvu za osnu-
tak katoličkog beletrističkog lista 5000. —
Društvu umjetnosti 20.000. — Društvu sv.
Jeronima 5000. — Društvu sv. Vinka 10,000.
— »Bogoslovnoj Smotri« 10.000. — Za dom
katoličkih gjačkih društva 50,000. »Matici
Hrvatskoj« 5000. — Zboru duhovne mla-
deži 5000. — Pjev. društvu »Vijenac« u
nadbis. sjem. u Zagrebu 2000. — Zagreb.
radničkom društvu 3000. — Zanatlijskom
društvu 2000. — Pjev. društvu »Kolo« 5000.
— Dobrov. vatrogas. društvu 5000, — Druš-
za sveudilj. klanjanje 5000. — Kat. djet.
druš. u Zagrebu 5000. — Katol. djet. dru-
štvu u Varaždinu 2000. — Katehet. društvu
u Zagrebu 5000. — Jelisavinom društvu
10.000. — Društvu za prehranu školske mla-
deži 2000. — »Pjestovalištu« gospojinskom
2000. — Gospojinskom klubu za potporu
udova i siročadi 2000. — Ligi 5000. —
Patronaži 5000. — Veteranskom društvu
2000. — Pjev. društvu »Slogi« 2000. —
Podvorničkom društvu 2000. — Vojno pod-
časničkom društvu 2000. — Obrtiom zboru
2000. — Društvu »Dobrotvor« 2000. — No-
vinarskom društvu 2000. — Društvu sred.
profesora 2000. — Savezu hrv. učitelj. dru-
štava za učiteljski konvikat 2000. — Hrvat.
kat. kasinu 5000. — Društvu za spasavanje
3000. — Društvu za pripomoć svršenih u-
čenika zemalj. zavoda za gluhonijeme 2000.
— Društvu sv. Vida za slijepe 2000. —
Cecilijinom društvu u Zagrebu 2000, —
Arheološkom društvu 2000. — Geološkom
povjerenstvu 2000. — Zoološkom muzeju
500. — Za uboge grada Zagreba 100.000.
— Za uboge grada Senja 5000. — Društvu
za potporu siromašnih učenika gornjograd-
ske gimnazije 1000. — Društvu za potporu
siromašnih učenika donjogradske gimnazije
1000. — Društvu za polporu siromašnih
učenika realne gimnazije 1000. — Društvu
za potporu siromašnih učenika muške uči-
teljske škole 1000. — Za potporu siroma-
šnih klerika 10.000, — Mensa academica
8000. — Kninskom starinar, društvu 1000.
— Star. društvu »Bihać« 1000. — Sveuči-

ina|lišnom potpornom društvu 4000, — Lječi-

lištu Brestovac za sušičave 5000, — Krš-

ćanskim radnicima 3000. — »Sokolu« u

Zagrebu 2000. — Ukupno 1,646,500 K.
Bilo na izgled, a vrlom rodoljubu presvij.

ili | Posiloviću na ponos i trajnu spomen u har-

nom hrvatskom narodu! Množili se takovi!

unapregjenja prometa Oto:
ia utorak se je u Trstu vijećalo,

kako da se unapredi promet stranaca na Ja-