PRAVA RVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN + [ ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. \ ; IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. 4 PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE RSS RS testna za SAA ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. stete tinaaa asu RSS SNP I PSU liki dili a: niši Ratt DAS DSS ŠAL AŠ SSA SENN I Be. 369. Složno i razborito! Vrhunac Khuenovog nasilja bijaše iza- zvao narodni gnjev, ali osim vike, buke, zadušnica za žrtve, nije narodu donio ni- kakav stvarni i trajni boljitak. Sretno i zna- čajno ovaj pokret, otkad je Cuvaj otpuštio sabor drakonskim načinom, silu nadmašuje u prostoru i općenitosti onaj prvi pokret. Prosvjedovaše svi glavni gradovi starodrev- ne Hrvatske, na žalost danas raskomadane; narod je na tisuću načina svoju iskazao ; ustadoše učenici i učenice od pučkih škola i srednjih zavoda; podigoše se učenici še- grtskih i stručnih škola i baš divnim i za- m radom i ponašanjem dokazaše ko- liko i njihove mladenačke duše krvare, jer im se domovini krivo čini ; akademičari se poniješe kao vrsni sinovi naroda svoga, kao oni koji će do malo godina naprtiti na svo- ja legja ogromnu i nezahvalnn zadaću, pre- dvoditi svoj narod u političkoj svojoj bor- bi; ne izostadoše ni skromni klerici, ni pi- tomkinje zavoda milosrdnih sestara, sve što je živo, sve što ima razuma i čustva gla- sno je i nedvoumno svoju iskazalo. Povjest će jedan dan pohvalno pričati ovaj jedno- dušni narodni vapaj; ona će uzvisiti pleme- nitost duše tužne žrtve mladoga Sahinagi- ća; a ganuto će ga spominjati kako su če- dne učenice dumanskih zavoda korporativno otišle u bonicu, da pozdrave ranjenog ju- naka, kako su mu poklonile lijepu kitu cvi- jeća, a dar popratile značajnim pisamcem. To bi nam sve imalo nagovještati bolja vremena, ali bi bilo slabo naše uzdanje da nema i tvrgjih znakova bolje budućnosti. Sloga Hrvata | Srba. Glavno je dobro ovog pokreta, da su se plemena u našoj domovini i pristaše hr- vatske i srpske stranke dogovorno sreli i istakli za pravo jedne nam hrvatske domo- vine, I ovijeh dana »Srbobran« u Zagrebu svojski pobija »Srpsku Riječ« u Sarajevu, koja se muči nepohvalno opravdati prista- še srpske stranke u Herceg-Bosni, koji su htjeli nekakvu izvjetrenu autonomiju za sa- me t& pokrajine, koji su isticali pogubni separatizam, koji je i doveo hrvatski narod do. ruba propasti. Pristaše srpske stran- ke po ostaloj su se zemlji izjavili so- liđarni sa Hrvatima, i tako su proveli onu narodnu slogu, ono narodno jedinstvo u o- brani svetih narodnih amaneta, što će bez dvojbe domovini uskoriti bolje i sretnije dane. Inostrane novine. Harno Hrvati imadu pohvaliti odvažni i- stup novina u ovoj poli nuše Monarhije; u Beču i Gracu (a da ne spominjemo slavnu Česku, koja je glasno zagovarala našu stvar, kao i Poljačke novine) glavne su novine veoma simpatično nabrojile sva nasilja i bezakonja madžarske svesile, one su pokre- nule živo pitanje, da se zadovolji narodu ma jugu Monarhije, one su ustale u ime pravice i na korist velevlasti da naznače, je skrajno vrijeme, da se o našem pi- da ga se uredi. Zaslugom EE i čisto koju nevolju tr- Rz ETH : Hits ili E i i i i i : si hi i radišnog zastupnika Lu- | pa REV ti AA PRSA DAJ srestva da odvrati nezreloga brata od sa- njarija. Bože dragi, što hoće Srbi, ti protivnici Beča i Pešte, veliki Slaveni, ozbiljni i zreli političari? Oni hoće »status quo ante«, a što hoće Beč i Pešta? Sudbina jarac, Srbi neće Bečom ni Peštom, ali ovi hoće sa Sr- bima proti Hrvatima, da održe »status quo ante«. Ne bi bilo bez interesa čuti braću iz Splje- ta, što misli o težnjama Čeha i drugih Sla- vena ove monarkije? Mislim, da bi se tu našli složni, kad bi braća ustvrdila, da te- žnje Čeha nijesu »/ijepi san«, u koliko im je lakše sa Nijemcima nego nama sa »bra- ćom Srbima«. Hrvati, odrecite se vaših ideala, prestani- te jalovom borbom, prilagodite se na »sta- tus quo ante«; za Veliku Srbiju nije izgle- da, trijalizam je lijepi san, a to vam je pak i »Conditio sine qua non.,.« za složan rad sa jednokrvnom i svjesnom braćom Sr- bima. okova. Glavni njemački su se govornici već izjavili, a radosno smo ovih dana čitali kra- sne riječi presjednika Carevinskog Vijeća, Silvestra, u pohvalu naše pokrajine i naše domovine. Ali ono što nas majviše tješi, sokoli, u- shićuje, to je čestito ponašanje zastupnika pravaša u Banovini. Dne 14 ov. mj. u Za- grebu je bila konferencija pravaške stranke, gdje su bez dvojbe poprimljene veoma va- žne odluke. Dr. Aleksandar Horvat taj je div u stranc naglasio prem radosnu i po- sve važnu činjenicu, da su se pravaška stranka i koalicija sporazumjele ne samo za skore izbore da će dogovorno raditi, nego i za budući rad nakon izbora. Stranka je prava isticala taj zahtjev već davno, kad se sa Tomašićem nije moglo ni na dobte ni na zle: onda su se koalicio- naši priječili tomu zahtjevu, koji je posve razložit i pravedan: nije bilo sreće da se onda u tome dogovore, i kušnje su slije- dile sve to gore i nasilnije, a eto sad kad U DUBROVNIKU, 23. MARTA (912. je prekipjelo, koalicija prima uvjet od pra- vaške stranke, i to je glavni razlog s ko- jega se nadamo dobru i sreći narodnoj. Sa- mo neka bude ona narodaa: i ako kasnije ali za to časnije! Da složno, jer u slozi nam je spas, i razborito, jer treba još pre- brditi silu poteškoća i prepona da se iza- gje na čisto. A bude li složno i razborito, narod će to višim udivljenjem pratiti ori- jašku borbu, koja će se zametnuti, i koja će izvojštiti narodu hrvatskom slobodu i dobrostanje; narod će od pasa do pasa pre- dati unucima i praunucima slavna imena narodnih junaka i pobornika. Autonomija nije samovolja. Principi, koji moraju voditi za- konodavaoca, jesuloni jednog oca ili matere, a ne gospodara ili ti- rjanina. (Platon.) Da strast može pojedinca i privatnika za- slijepiti, te učini nešto protiv zakona i svog haraktera, samo da ,iskali zlo čuvstvo ma nepoćudnu osobu, to se može da shvati; ali da skup ljudi, što sačinjavaju vlast, ko- ja i sama-.ima moć, da u dopuštenom dje- lokrugu kroji zakone i na vršenje istih u- pućuje podložnike — sablaznjivo i izazivno, svijesno i znajući krše zakon, ne znajući ili ne hoteći zla čuvstva i privatnu svoju oso- bu zatomiti u javnom vršenju svoje vlasti — to ne mogu da pojmim. Ipak žalosno je, ali istinito i ovo. Možda će biti tomu uzrok ona latinska: quam parva sapientia regitur mundus, a možda i ona naša: od koga bi se vrata i- mala zatvoriti, onome se ključi davaju. Bilo kako bilo, željeti je, što ne bi smjelo da bude, nek se i ne dogagia. Kad pak neko svojom pogrješkom hoteć ili nehoteć ima da nanese štetu općem do- bru, dužnost je svakog rodoljuba, da se suprostavi u koliko može i prepriječi po- jedinca i društvo u štetnom djelovanju. $mijeram naime na općinska zastupstva osobito u manjim mjestima. Više puta dogodi se po vanjskim opći- nama, gdje su ljudi osim rijetkih ne velike naobrazbe ni širokih vidika, gdjekoje ne- zakonitosti na štetu političkih nesumišlje- nika, osvete, progonstva i slično, što baca slabu svjetlost na čast same ustanove i ze- mlje. Takav postupak dakako na uštrb je i autonomiji, što ju naše Općine, Bogu hva- la, još posjeduju; s toga taka pogrješka je- dne općine škodi ugledu i prejudicira au- tonomiji i svih drugih u zemlji ni krivih ni dužnih bez obzira na političku boju; pa bi — mislim — bila patriotska dužnost svakog zanimanika, pogotovo javne štam- pe svih stranaka, da ustane proti svakoj zloporabi vlasti i poduči pojedine vijećnike, da zaborave na svoju osobu i sve što je s njom spojeno, kad što rade ili odlučuju kao javna oblast imajući na umu i srcu ne strančarstvo i njegove osebine, nego korist naroda i čast zakona. % Kao ilustracija gornjoj tvrdnji neka služi ni malo utješljiv dogagjaj na sjednici op- ćinskog vijeća u Stonu dne 16 o. mj. Jer je g. M. Buško pravaš, opć. vijeće zaključuje sagraditi mu pred pročeljem od kuće zid, a da ne može tuda na trg. Ne pita se, hoće li biti dosta za tu svrhu 2000 do 3000 K, ne mari, što će to biti grdoba za mjesto; pa je dosta i presumpcija, da bi mogao uzurpirati koje pravo i ne traži se drugo srestvo, nego pomenuto! Da još bolje dokažu svoju imoć prama osobama drugog osvjedočenja, odbiše u i- stoj sjednici moj podnesak, kojim pitah ote i to samo djelomičnu za nejam stana. Daj brata, ali pravog brata!*) Koliko smušen toliko je i poučan uvo- dnik »Dubrovnika«: »Conditio sine qua non...«; kad si ga progutao ostaje ti con- ditio sine conditione. Sa »conditio sine qua non...« »brat Srbin« ruši sve ideale svih Hrvata; ovi ideali prije svega pobugjuju nenavidnost moćnijih susjeda (?), nijemo o- svješćeni (?), itd., pak u najzadnju trijalizam je san, zlatna jabuka dobačena iz Beča i Pešte. Daj do belaja svu našu idealnu po- litiku kod ovako realne srpske politike (do- cet ona Dušanova Carstva, za koju se Her- ceg-Bosna čuva), brastva puma usta i novi- ne, u srcu mržnja a u ruci nož za sve što je Ihrvatsko. Za sjedinjenje Herceg-Bosne samom Dalmacijom, otpadaju sve primjetbe i nemogućnosti, jer — po mnijenju braće iz Spljeta — megju 600 hiljada slavosrba dalmatinaca imade 90 hiljada čistokrvnih Srba, koji ujedinjeni sa skoro 2 milijuna bosanaca i hercegovaca većinom Srba, o- stavilo bi ove u dominirajućem položaju i hrvatstvo bi se stopilo u srpstvo (pia desi- deria), t. j. ovi bi lako upoznali braću Hr- vate sa srpskim »Conditio sine qua non . ,«; te je sasvim naravno, da Srbin zadojen o- vakovim bratskim osjećajem, boji se da bi Hrvati isto učinili sa Srbima u slučaju tri- jalizma, i jedino radi ovoga uzroka spopa- la je naše Srbe panika radi brastva sa Slo- vencima, da ih se ne majorizira i da ne propadne njihova realna politika.| Srbi iskreno i bratski teže za narodnim jedinstvom sa braćom Hrvatima, ali da pomognu braći Hrvatima da se ujedine, pro- tivi se srpski »Conditio sine qua non...« Hrvati hoće veliku Hrvatsku, hoće trijali- zam (ili bolje ujedinjenje i slobodu u kojoj god formi, za čim teže sva stvorenja), Srbi se svemu tome protive ili barem kažu da je to »Ujepi san« za koji, ozbiljni, iskreni i bratski Srbin — kao realan — ne može i nesmije zagrijavati se, već upotrebiti sva +) Više smo puta iskreno i odrješito pohvalili DRA a RSS A pai JE A Ne mari što se podnesak pozivlje i citi- ra zakon od g. 1874., koji čisto i bistro kaže, da Općina mora naknaditi župniku stanarinu, gdje nema župnog stana, koji župnik uživa uvijek besplatno; ne mari ni to, što su većim dijelom tu isti ljudi, koji su sjedali u vijeću dne 30/V. 1911 — kad su mi isto pitanje... odobrili do tog da- ma. Oni uprkos očitom zakonu, prošlogo- dišnjem precedensu i analogičnim poznatim im slučajevima, ipak moj podnesak odbijaju! »Vuol si cosi colla« — misle — ma fali im što Dante dalje kaže: »dove si puote cio, che si vuole«. Jadni ne bili, ne znadu, da razboriti ljudi vole učiniti milom, što. znadu, da i tako moraju silom. Da pak farsa — ako u ovako ožbiljnoj stvari smijem da upotrebim taj izraz — bude što ljepša i postigne record, uz ne- vješte glasuju da se podnesak odbije i ljudi vješti zakonu, koji su — ako se možete uzdržati od smijeha — upozorili kolege vi- jećnike, e je zakon, da valja da mi se plati! Skladnost i harakter ine uzdrže, da ova- kav izaziv ne ožigošem, kako zaslužuje ; ali eto neka štovana publika sudi, je li o- vo dostojno, plemenito i pametno. Ja samo ovo kažem: »Autonomija ne znači samovo- lju, jer i povrh općine ima zakon, kojemu se pokoravaju i viši krugovi, pa bi morali i... stonjski vijećnici. Vrhovitost, kratkovi- dnost i zla čuvstva nijesu svojstva ljudi, koji moraju da upravljaju i vladaju, pa ko ima uši da sluša, neka čuje i uvaži. D. Gj. K. Otvoreno pismo." ,Jednome (furtimašu) za mnoge“ Dubrovnik. I ako predbrojnik »Dana«, a »Dan« izlazi u Spljetu, ipak sam još jedan istisak po- sljednjeg primio iz — Dubrovnika. Valja da ne bi »zaluđu čekali«? Izvolite samo Vašim imenom na javu, da se vidimo oči i oči, pak ćete čuti i ono što biste »željeli znati« Vi i gospoda oko »Dana«, a i još koješta. Tada će se vidjeti ko ima »pojma«, pa ni Vama ni onim »mnogima« neće biti potre- bno »predpostavljati«: potpunom ćemo i- stinom na javnost, a svaki će odgovarati za svoje čine, Želite li za sada samo u društvu »mnogih«, ali uz uvjet da sve to kasnije ipak javnost sudi? evo me. Nu prije svega Vašim imenom na srijedu, jer sa svakim ne općim, a po gotovo ne sa onima koji onako lijepo uz »smiješak sažaljenja« znadu baciti kamen pa sakriti svoju ruku, a koji su kod nas poznati pod imenom »furtimaši« (po- sebna odlika parasita). Nijeste li Vi jedan od tih tada imenom na srijedu! Čeka Vas Banići, 17/Ill, 1912. M Prepuštamo doslovno, i ako nam se čini odviše papricasto i opaprito, a izbje- gavamo polemiku, jer ne može nikomu ko- ristiti, a mogla bi. komu i škodovati, Da iz- nesemo govor veleč. Jasprice dva su nas razloga naveli: prvi, jer on piše i promišije- no i bajnim stilom ; drugi, jer nije zagrižljivi trutinjak, koji sve kudi, svemu prigovara a ništa dobra ne uradi: on je često za naš list napisao krasnih članaka. Govor je no- e loa zli a sg i sao. oovi nije imalo za a 4 doslednosti | iskrenosti o e 4 Na ždrijelo delijo, si takav junak? pak Ante Jasprica, svećenik. Itemo>$e onda porazgovoriti: Položaj »P. C. H.« tzmegju dvije vatre nije takav da se možemo bez zjaviti kao list koji je ex oli katolički; a gos »Dana« nebi nam imali otegotiti već prilično škaklji- , Ono o veleč. Jasprica istaknuo na u- Di pe as Baš onaj dolje zakrabuljeni u »Danu« pla- najeli reinje I, o , a zato naš zovu klerikalcima i svećenici ! Jeli to dosljedno, jeli iskreno ? Veleč. Jasprica nabraja one 3 : ee ito prisanja Ša ih Mb ja ass binji oko loga ion osugjuje E God. Vil. koji ? Onaj koji bi bio težnja svečenstva, kao staleža da se ojača na uštrb drugih staleža. Pa ko razložit nebi ga osudio ? On ide dalje i konstatuje, da dočim kler i drugih vjeroispovjesti ima takvih tenden- cija, ipak i tako zvani anmtiklerikalizam je- dino se bori protiv klerikalizma svećenika. Velečas. Jasprica potanko govori o bezvjer- cima, koji mješaju vjeru sa klerikalizmom, pa onda udaraju na nju i njezinu nauku. Navagja one, koji su prozvali klerikalizmom onaj minimalni dohodak raju na to, dok sami primaju — te. Nabraja i diplomate, koji su rikalizam sa Rimskim pitanjem... masne pla- spojili kle- a ono je vlasništvo svih katolika cijeloga svijeta. Spominje i one koji traže da svećenstvo o- daleče od javna rada za domovinu. Napo- kon navodi i one, koji udaraju na klerika- lizam (pod kojim razumiju vjeru i sve- ćenstvo.) Jasnoća za kojom uzdiše zakrabuljeni de- lija »Dana«, jasan ovor kog je »Dan« želio, nalazi se u govoru veleč. Jas- price, kad veli: ,Klerikalizam nije zlo u - koliko bi išao za očuvanjem SrEROANNJE : položaja svećenstva, a ni antiklerikali- zam u koliko pobija nepravednu težnju klerikalizma. Dopuštamo da veleč. Jasprica nije prika- : zao u pravom svjetlu hudopsko nasrtanje nekih liberalaca, ali ne stoji da je pak za- stranio kako bi anonimni dopisnik hotio. Bude li tražio naći će što ga ide, jer ako mu je bila dobra namjera zu p načina “ da stvar drukčije uredi, nč polemikom i to smušenom, kojom uz dvije tri neslane ništa; ne pobija. Eto je služen. (Uredništvo). Car Vilim i Frano Ferdinand. Kako iz Beča javljaju, u utorak će na 26. ov. mj. doći iz Mletaka na Brione njemački car Vilim, da se sretne sa prijestolonašlje- - dnikom Franom Ferdinandom. Zadržaće se - car Vilim na Brionima samo malo sati, a > 1 zatim će proslijediti put Krfa. Demostracije u Beogradu proti ,,ba- i nu“ Cuvaju. i Srpski djaci u Beogradu spremaju se na - burne demostracije proti »banu« tirjaninu Cuvaju, a najprije će obdržati zakazanu ja- vnu skupštinu, na koju je pozvano i neko- liko djaka iz Zagreba. Nakon skupštine biće - ophod. la je preko očekivanja, a bavila se je o do- - gagjajima u Hrvatskoj. Jednoglasno je pri- - hvaćena predložena resolucija, a govorio je, * uz mnogo drugih govornika, i jedan oda- i slanik zagrebačke sveučilišne omladine. U- - pravili su brzojavni pozdrav omladini u Za- grebu. a Turci pucali na parobrod ,Skodra“. Parobrod »Skodra« Ungaro-Croate, pola- , zeći od arbanaške luke Oboti, bio je napa- , nut na izlazu sa rijeke Bojane topovskom pucnjavom sa jedne turske tvrgjave. Turci su bili pozvali parobrod da stane, valjda misleći da je to koji italijanski parobrod, ali da nije mogao na zapovijed odmah sta- , ti, jer je plovio najvećom svojom brzinom. _ Dva su mornara ranjena. Netom je paro- . brod stigao na Senjsku Rijeku, povela se . je istraga. Vijesti iz naroda. Iz Luke kod Stona. * (Čitulja). Na 17 ov. mj. umro je u na-' šemu selu čestiti starina g. Niko Tovarac, posjednik. Bio je značajan, pošten, ljublje- žljiv i veseljak, pa od svakoga ljubljen i“ poštovan. Njegovoj čestitoj obitelji izrazu- | jemo naša iskrena sažaljenja, na ezaborav- ' nome pokojniku vapimo vječni pokoj. ' iz Orašca, |; (+ Vicko Banić pok. Marina). Dne 1. 0... mj. u muževnoj dobi umre mili, a Vice Banić. Koliko je bio ljubljen i ljeti is župnika, pa uda- - e. v- _ Najavljena skupština, kako javljaju, uspje- ,