PRAVA

RVENA HRVATSKA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN +
[ ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. \

;

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
4

 

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE

 

RSS RS

testna za SAA

ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

stete tinaaa asu

 

RSS SNP I PSU

liki dili a: niši
Ratt DAS DSS ŠAL AŠ SSA SENN I
Be. 369.

Složno i razborito!

Vrhunac Khuenovog nasilja bijaše iza-
zvao narodni gnjev, ali osim vike, buke,
zadušnica za žrtve, nije narodu donio ni-
kakav stvarni i trajni boljitak. Sretno i zna-
čajno ovaj pokret, otkad je Cuvaj otpuštio
sabor drakonskim načinom, silu nadmašuje
u prostoru i općenitosti onaj prvi pokret.
Prosvjedovaše svi glavni gradovi starodrev-
ne Hrvatske, na žalost danas raskomadane;
narod je na tisuću načina svoju iskazao ;
ustadoše učenici i učenice od pučkih škola
i srednjih zavoda; podigoše se učenici še-
grtskih i stručnih škola i baš divnim i za-
m radom i ponašanjem dokazaše ko-
liko i njihove mladenačke duše krvare, jer
im se domovini krivo čini ; akademičari se
poniješe kao vrsni sinovi naroda svoga, kao
oni koji će do malo godina naprtiti na svo-
ja legja ogromnu i nezahvalnn zadaću, pre-
dvoditi svoj narod u političkoj svojoj bor-
bi; ne izostadoše ni skromni klerici, ni pi-
tomkinje zavoda milosrdnih sestara, sve što
je živo, sve što ima razuma i čustva gla-
sno je i nedvoumno svoju iskazalo. Povjest
će jedan dan pohvalno pričati ovaj jedno-
dušni narodni vapaj; ona će uzvisiti pleme-
nitost duše tužne žrtve mladoga Sahinagi-
ća; a ganuto će ga spominjati kako su če-
dne učenice dumanskih zavoda korporativno
otišle u bonicu, da pozdrave ranjenog ju-
naka, kako su mu poklonile lijepu kitu cvi-
jeća, a dar popratile značajnim pisamcem.

To bi nam sve imalo nagovještati bolja
vremena, ali bi bilo slabo naše uzdanje da
nema i tvrgjih znakova bolje budućnosti.

Sloga Hrvata | Srba.

Glavno je dobro ovog pokreta, da su se
plemena u našoj domovini i pristaše hr-
vatske i srpske stranke dogovorno sreli i
istakli za pravo jedne nam hrvatske domo-
vine, I ovijeh dana »Srbobran« u Zagrebu
svojski pobija »Srpsku Riječ« u Sarajevu,
koja se muči nepohvalno opravdati prista-
še srpske stranke u Herceg-Bosni, koji su
htjeli nekakvu izvjetrenu autonomiju za sa-
me t& pokrajine, koji su isticali pogubni
separatizam, koji je i doveo hrvatski narod
do. ruba propasti. Pristaše srpske stran-
ke po ostaloj su se zemlji izjavili so-
liđarni sa Hrvatima, i tako su proveli onu
narodnu slogu, ono narodno jedinstvo u o-
brani svetih narodnih amaneta, što će bez
dvojbe domovini uskoriti bolje i sretnije dane.

Inostrane novine.

Harno Hrvati imadu pohvaliti odvažni i-
stup novina u ovoj poli nuše Monarhije; u
Beču i Gracu (a da ne spominjemo slavnu
Česku, koja je glasno zagovarala našu stvar,
kao i Poljačke novine) glavne su novine
veoma simpatično nabrojile sva nasilja i
bezakonja madžarske svesile, one su pokre-
nule živo pitanje, da se zadovolji narodu
ma jugu Monarhije, one su ustale u ime
pravice i na korist velevlasti da naznače,
je skrajno vrijeme, da se o našem pi-
da ga se uredi. Zaslugom

EE
i

čisto koju nevolju tr-

Rz

ETH
:

Hits
ili

E
i
i

i
i
i

:

si
hi

i radišnog zastupnika Lu- |

pa

REV ti AA PRSA DAJ

srestva da odvrati nezreloga brata od sa-
njarija.

Bože dragi, što hoće Srbi, ti protivnici
Beča i Pešte, veliki Slaveni, ozbiljni i zreli
političari? Oni hoće »status quo ante«, a
što hoće Beč i Pešta? Sudbina jarac, Srbi
neće Bečom ni Peštom, ali ovi hoće sa Sr-
bima proti Hrvatima, da održe »status quo
ante«.

Ne bi bilo bez interesa čuti braću iz Splje-
ta, što misli o težnjama Čeha i drugih Sla-
vena ove monarkije? Mislim, da bi se tu
našli složni, kad bi braća ustvrdila, da te-
žnje Čeha nijesu »/ijepi san«, u koliko im
je lakše sa Nijemcima nego nama sa »bra-
ćom Srbima«.

Hrvati, odrecite se vaših ideala, prestani-
te jalovom borbom, prilagodite se na »sta-
tus quo ante«; za Veliku Srbiju nije izgle-
da, trijalizam je lijepi san, a to vam je pak
i »Conditio sine qua non.,.« za složan
rad sa jednokrvnom i svjesnom braćom Sr-
bima.

okova. Glavni njemački su se govornici već
izjavili, a radosno smo ovih dana čitali kra-
sne riječi presjednika Carevinskog Vijeća,
Silvestra, u pohvalu naše pokrajine i naše
domovine.

Ali ono što nas majviše tješi, sokoli, u-
shićuje, to je čestito ponašanje zastupnika
pravaša u Banovini. Dne 14 ov. mj. u Za-
grebu je bila konferencija pravaške stranke,
gdje su bez dvojbe poprimljene veoma va-
žne odluke. Dr. Aleksandar Horvat taj je
div u stranc naglasio prem radosnu i po-
sve važnu činjenicu, da su se pravaška
stranka i koalicija sporazumjele ne samo za
skore izbore da će dogovorno raditi, nego
i za budući rad nakon izbora.

Stranka je prava isticala taj zahtjev već
davno, kad se sa Tomašićem nije moglo ni
na dobte ni na zle: onda su se koalicio-
naši priječili tomu zahtjevu, koji je posve
razložit i pravedan: nije bilo sreće da se
onda u tome dogovore, i kušnje su slije-
dile sve to gore i nasilnije, a eto sad kad

U DUBROVNIKU, 23. MARTA (912.

 

je prekipjelo, koalicija prima uvjet od pra-
vaške stranke, i to je glavni razlog s ko-
jega se nadamo dobru i sreći narodnoj. Sa-
mo neka bude ona narodaa: i ako kasnije
ali za to časnije! Da složno, jer u slozi
nam je spas, i razborito, jer treba još pre-
brditi silu poteškoća i prepona da se iza-
gje na čisto. A bude li složno i razborito,
narod će to višim udivljenjem pratiti ori-
jašku borbu, koja će se zametnuti, i koja
će izvojštiti narodu hrvatskom slobodu i
dobrostanje; narod će od pasa do pasa pre-
dati unucima i praunucima slavna imena
narodnih junaka i pobornika.

Autonomija nije samovolja.
Principi, koji moraju voditi za-
konodavaoca, jesuloni jednog oca
ili matere, a ne gospodara ili ti-
rjanina. (Platon.)

Da strast može pojedinca i privatnika za-
slijepiti, te učini nešto protiv zakona i svog
haraktera, samo da ,iskali zlo čuvstvo ma
nepoćudnu osobu, to se može da shvati;
ali da skup ljudi, što sačinjavaju vlast, ko-
ja i sama-.ima moć, da u dopuštenom dje-
lokrugu kroji zakone i na vršenje istih u-
pućuje podložnike — sablaznjivo i izazivno,
svijesno i znajući krše zakon, ne znajući ili
ne hoteći zla čuvstva i privatnu svoju oso-
bu zatomiti u javnom vršenju svoje vlasti
— to ne mogu da pojmim.

Ipak žalosno je, ali istinito i ovo.

Možda će biti tomu uzrok ona latinska:
quam parva sapientia regitur mundus, a
možda i ona naša: od koga bi se vrata i-
mala zatvoriti, onome se ključi davaju.
Bilo kako bilo, željeti je, što ne bi smjelo
da bude, nek se i ne dogagia.

Kad pak neko svojom pogrješkom hoteć
ili nehoteć ima da nanese štetu općem do-
bru, dužnost je svakog rodoljuba, da se
suprostavi u koliko može i prepriječi po-
jedinca i društvo u štetnom djelovanju.

$mijeram naime na općinska zastupstva
osobito u manjim mjestima.

Više puta dogodi se po vanjskim opći-
nama, gdje su ljudi osim rijetkih ne velike
naobrazbe ni širokih vidika, gdjekoje ne-
zakonitosti na štetu političkih nesumišlje-
nika, osvete, progonstva i slično, što baca
slabu svjetlost na čast same ustanove i ze-
mlje. Takav postupak dakako na uštrb je i
autonomiji, što ju naše Općine, Bogu hva-
la, još posjeduju; s toga taka pogrješka je-
dne općine škodi ugledu i prejudicira au-
tonomiji i svih drugih u zemlji ni krivih
ni dužnih bez obzira na političku boju; pa
bi — mislim — bila patriotska dužnost
svakog zanimanika, pogotovo javne štam-
pe svih stranaka, da ustane proti svakoj
zloporabi vlasti i poduči pojedine vijećnike,
da zaborave na svoju osobu i sve što je
s njom spojeno, kad što rade ili odlučuju
kao javna oblast imajući na umu i srcu ne
strančarstvo i njegove osebine, nego korist
naroda i čast zakona. %

Kao ilustracija gornjoj tvrdnji neka služi
ni malo utješljiv dogagjaj na sjednici op-
ćinskog vijeća u Stonu dne 16 o. mj.

Jer je g. M. Buško pravaš, opć. vijeće
zaključuje sagraditi mu pred pročeljem od
kuće zid, a da ne može tuda na trg. Ne
pita se, hoće li biti dosta za tu svrhu 2000
do 3000 K, ne mari, što će to biti grdoba
za mjesto; pa je dosta i presumpcija, da
bi mogao uzurpirati koje pravo i ne traži
se drugo srestvo, nego pomenuto!

Da još bolje dokažu svoju imoć prama
osobama drugog osvjedočenja, odbiše u i-
stoj sjednici moj podnesak, kojim pitah
ote i to samo djelomičnu za nejam
stana.

 

Daj brata, ali pravog brata!*)

Koliko smušen toliko je i poučan uvo-
dnik »Dubrovnika«: »Conditio sine qua
non...«; kad si ga progutao ostaje ti con-
ditio sine conditione. Sa »conditio sine qua
non...« »brat Srbin« ruši sve ideale svih
Hrvata; ovi ideali prije svega pobugjuju
nenavidnost moćnijih susjeda (?), nijemo o-
svješćeni (?), itd., pak u najzadnju trijalizam
je san, zlatna jabuka dobačena iz Beča i
Pešte. Daj do belaja svu našu idealnu po-
litiku kod ovako realne srpske politike (do-
cet ona Dušanova Carstva, za koju se Her-
ceg-Bosna čuva), brastva puma usta i novi-
ne, u srcu mržnja a u ruci nož za sve što
je Ihrvatsko. Za sjedinjenje Herceg-Bosne
samom Dalmacijom, otpadaju sve primjetbe
i nemogućnosti, jer — po mnijenju braće
iz Spljeta — megju 600 hiljada slavosrba
dalmatinaca imade 90 hiljada čistokrvnih
Srba, koji ujedinjeni sa skoro 2 milijuna
bosanaca i hercegovaca većinom Srba, o-
stavilo bi ove u dominirajućem položaju i
hrvatstvo bi se stopilo u srpstvo (pia desi-
deria), t. j. ovi bi lako upoznali braću Hr-
vate sa srpskim »Conditio sine qua non . ,«;
te je sasvim naravno, da Srbin zadojen o-
vakovim bratskim osjećajem, boji se da bi
Hrvati isto učinili sa Srbima u slučaju tri-
jalizma, i jedino radi ovoga uzroka spopa-
la je naše Srbe panika radi brastva sa Slo-
vencima, da ih se ne majorizira i da ne
propadne njihova realna politika.|

Srbi iskreno i bratski teže za narodnim
jedinstvom sa braćom Hrvatima, ali da
pomognu braći Hrvatima da se ujedine, pro-
tivi se srpski »Conditio sine qua non...«

Hrvati hoće veliku Hrvatsku, hoće trijali-
zam (ili bolje ujedinjenje i slobodu u kojoj
god formi, za čim teže sva stvorenja), Srbi
se svemu tome protive ili barem kažu da
je to »Ujepi san« za koji, ozbiljni, iskreni
i bratski Srbin — kao realan — ne može
i nesmije zagrijavati se, već upotrebiti sva

+) Više smo puta iskreno i odrješito pohvalili

 

 

DRA a RSS A pai JE A

Ne mari što se podnesak pozivlje i citi-
ra zakon od g. 1874., koji čisto i bistro
kaže, da Općina mora naknaditi župniku
stanarinu, gdje nema župnog stana, koji
župnik uživa uvijek besplatno; ne mari ni
to, što su većim dijelom tu isti ljudi, koji
su sjedali u vijeću dne 30/V. 1911 — kad
su mi isto pitanje... odobrili do tog da-
ma. Oni uprkos očitom zakonu, prošlogo-
dišnjem precedensu i analogičnim poznatim
im slučajevima, ipak moj podnesak odbijaju!

»Vuol si cosi colla« — misle — ma fali
im što Dante dalje kaže: »dove si puote
cio, che si vuole«. Jadni ne bili, ne znadu,
da razboriti ljudi vole učiniti milom, što.
znadu, da i tako moraju silom.

Da pak farsa — ako u ovako ožbiljnoj
stvari smijem da upotrebim taj izraz —
bude što ljepša i postigne record, uz ne-
vješte glasuju da se podnesak odbije i ljudi
vješti zakonu, koji su — ako se možete
uzdržati od smijeha — upozorili kolege vi-
jećnike, e je zakon, da valja da mi se plati!

Skladnost i harakter ine uzdrže, da ova-
kav izaziv ne ožigošem, kako zaslužuje ;
ali eto neka štovana publika sudi, je li o-
vo dostojno, plemenito i pametno. Ja samo
ovo kažem: »Autonomija ne znači samovo-
lju, jer i povrh općine ima zakon, kojemu
se pokoravaju i viši krugovi, pa bi morali
i... stonjski vijećnici. Vrhovitost, kratkovi-
dnost i zla čuvstva nijesu svojstva ljudi,
koji moraju da upravljaju i vladaju, pa ko
ima uši da sluša, neka čuje i uvaži.

D. Gj. K.

 

Otvoreno pismo."

,Jednome (furtimašu) za mnoge“
Dubrovnik.

I ako predbrojnik »Dana«, a »Dan« izlazi
u Spljetu, ipak sam još jedan istisak po-
sljednjeg primio iz — Dubrovnika. Valja da
ne bi »zaluđu čekali«? Izvolite samo Vašim
imenom na javu, da se vidimo oči i oči,
pak ćete čuti i ono što biste »željeli znati«
Vi i gospoda oko »Dana«, a i još koješta.
Tada će se vidjeti ko ima »pojma«, pa ni
Vama ni onim »mnogima« neće biti potre-
bno »predpostavljati«: potpunom ćemo i-
stinom na javnost, a svaki će odgovarati za
svoje čine, Želite li za sada samo u društvu
»mnogih«, ali uz uvjet da sve to kasnije
ipak javnost sudi? evo me. Nu prije svega
Vašim imenom na srijedu, jer sa svakim ne
općim, a po gotovo ne sa onima koji onako
lijepo uz »smiješak sažaljenja« znadu baciti
kamen pa sakriti svoju ruku, a koji su kod
nas poznati pod imenom »furtimaši« (po-
sebna odlika parasita).

Nijeste li Vi jedan od tih tada imenom
na srijedu! Čeka Vas

Banići, 17/Ill, 1912.

M Prepuštamo doslovno, i ako nam se
čini odviše papricasto i opaprito, a izbje-
gavamo polemiku, jer ne može nikomu ko-
ristiti, a mogla bi. komu i škodovati, Da iz-
nesemo govor veleč. Jasprice dva su nas
razloga naveli: prvi, jer on piše i promišije-
no i bajnim stilom ; drugi, jer nije zagrižljivi
trutinjak, koji sve kudi, svemu prigovara a
ništa dobra ne uradi: on je često za naš
list napisao krasnih članaka. Govor je no-
e loa zli a sg i sao. oovi
nije imalo za a

4 doslednosti | iskrenosti

o e 4
Na ždrijelo delijo, si takav junak? pak

Ante Jasprica,
svećenik.

Itemo>$e onda porazgovoriti: Položaj »P.

C. H.« tzmegju dvije vatre nije takav da se
možemo bez zjaviti kao list koji je
ex oli katolički; a gos »Dana«
nebi nam imali otegotiti već prilično škaklji-

, Ono o veleč. Jasprica istaknuo na u-

Di pe as

Baš onaj dolje zakrabuljeni u »Danu« pla-
najeli reinje I, o

, a zato naš zovu klerikalcima

i svećenici ! Jeli to dosljedno, jeli

iskreno ? Veleč. Jasprica nabraja one

3
:

ee ito prisanja Ša ih Mb ja ass binji

 

oko loga ion osugjuje

 

E

God. Vil.

koji ? Onaj koji bi bio težnja svečenstva,
kao staleža da se ojača na uštrb drugih
staleža. Pa ko razložit nebi ga osudio ?
On ide dalje i konstatuje, da dočim kler
i drugih vjeroispovjesti ima takvih tenden-
cija, ipak i tako zvani anmtiklerikalizam je-
dino se bori protiv klerikalizma
svećenika.

Velečas. Jasprica potanko govori o bezvjer-
cima, koji mješaju vjeru sa klerikalizmom,
pa onda udaraju na nju i njezinu nauku.
Navagja one, koji su prozvali klerikalizmom
onaj minimalni dohodak
raju na to, dok sami primaju —
te. Nabraja i diplomate, koji su
rikalizam sa Rimskim pitanjem...

masne pla-
spojili kle-
a ono

je vlasništvo svih katolika cijeloga svijeta.

Spominje i one koji traže da svećenstvo o-
daleče od javna rada za domovinu. Napo-
kon navodi i one, koji udaraju na klerika-
lizam (pod kojim razumiju vjeru i sve-
ćenstvo.)

Jasnoća za kojom uzdiše zakrabuljeni de-
lija »Dana«, jasan ovor kog je
»Dan« želio, nalazi se u govoru veleč. Jas-

price, kad veli: ,Klerikalizam nije zlo u -
koliko bi išao za očuvanjem SrEROANNJE :

položaja svećenstva, a ni antiklerikali-

zam u koliko pobija nepravednu težnju

klerikalizma.

Dopuštamo da veleč. Jasprica nije prika- :

zao u pravom svjetlu hudopsko nasrtanje
nekih liberalaca, ali ne stoji da je pak za-
stranio kako bi anonimni dopisnik hotio.
Bude li tražio naći će što ga ide, jer ako

mu je bila dobra namjera zu p načina “

da stvar drukčije uredi, nč polemikom i to

smušenom, kojom uz dvije tri neslane ništa;

ne pobija. Eto je služen. (Uredništvo).

 

Car Vilim i Frano Ferdinand.

Kako iz Beča javljaju, u utorak će na 26.
ov. mj. doći iz Mletaka na Brione njemački
car Vilim, da se sretne sa prijestolonašlje- -

dnikom Franom Ferdinandom. Zadržaće se -
car Vilim na Brionima samo malo sati, a >
1

zatim će proslijediti put Krfa.

 

Demostracije u Beogradu proti ,,ba- i
nu“ Cuvaju. i
Srpski djaci u Beogradu spremaju se na -

burne demostracije proti »banu« tirjaninu
Cuvaju, a najprije će obdržati zakazanu ja-
vnu skupštinu, na koju je pozvano i neko-
liko djaka iz Zagreba. Nakon skupštine biće -
ophod.

la je preko očekivanja, a bavila se je o do- -

gagjajima u Hrvatskoj. Jednoglasno je pri- -
hvaćena predložena resolucija, a govorio je, *
uz mnogo drugih govornika, i jedan oda- i
slanik zagrebačke sveučilišne omladine. U- -

pravili su brzojavni pozdrav omladini u Za-
grebu. a

Turci pucali na parobrod ,Skodra“.

Parobrod »Skodra« Ungaro-Croate, pola- ,
zeći od arbanaške luke Oboti, bio je napa- ,
nut na izlazu sa rijeke Bojane topovskom
pucnjavom sa jedne turske tvrgjave. Turci
su bili pozvali parobrod da stane, valjda
misleći da je to koji italijanski parobrod,
ali da nije mogao na zapovijed odmah sta- ,
ti, jer je plovio najvećom svojom brzinom. _
Dva su mornara ranjena. Netom je paro- .
brod stigao na Senjsku Rijeku, povela se .
je istraga.

Vijesti iz naroda.

Iz Luke kod Stona. *
(Čitulja). Na 17 ov. mj. umro je u na-'
šemu selu čestiti starina g. Niko Tovarac,
posjednik. Bio je značajan, pošten, ljublje-
žljiv i veseljak, pa od svakoga ljubljen i“
poštovan. Njegovoj čestitoj obitelji izrazu- |
jemo naša iskrena sažaljenja, na ezaborav- '
nome pokojniku vapimo vječni pokoj. '
iz Orašca, |;
(+ Vicko Banić pok. Marina). Dne 1. 0...
mj. u muževnoj dobi umre mili, a
Vice Banić. Koliko je bio ljubljen i
ljeti

 

is

župnika, pa uda- -

e.

v-

_

Najavljena skupština, kako javljaju, uspje-

,