PRAVA CRVENA ee CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE A JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. At JA rta | ar. sagena Osvijestili smo se! Narodna naša stvar, ugovorom izmegju pravaške i koalicijonaške stranke, krenula je dobrim putem; ali bi imala biti prva sto- pa da se ide dalje i zaište ne samo finan- cijska samostalnost, nego i potpuna narodna prava, a nadasve sjedinjenje svih djelova rastrkane domovine, ne isključiv ni Rijeku ni Megjumurje, te pritegnuv u kolo i braću Slovence, što će za stalno se dogoditi, i ako će se zato pričekati nekoliko godina i iz- držati orijaških borba, jer svaki pravi rodo- ljub ima biti posve uvjeren, da danas sama snaga i broj nešto mogu postignuti; pošto kad sila vlada razlozi i prilaganja ne vri- jede. To očito vigjamo: u svijetu velevlasti čine i provagjaju što ih je volja, imadu u ruci silu i njome se služe ne uvijek u pra- vedne i pohvaljive svrhe, dočim svi narodi ili države koje ne imadu snage da mogu obraniti svoje pravo, prisiljene su trpjeti i podnašati i nepravdu i nasilje, mnogo puta i neko ropstvo od onih koji se svojom si- lom razmeću. Kao da je postala megjuna- rodna praksa da i nepravda i zločin kad je izvršen, o njemu se nema više govoriti, a kad silnik nešto hoće slabiji mora da mu se pokori. Docet Persija i Maroko. Rusija i Engleška davno, su bacili po- željno oko na kraljevinu Persiju, i jedna su se i druga dobro tamo namjestile i ugnije- zdile, ova s mora, ona sa suha, a sad idu dalje, da šah bude samo od imens, a oni da zemljom vladaju, i ove godine su i je- dni i drugi se pomakli, a do malo će vr€- mena i potpuno izvršiti svoju želju ; narod neće priupitati, bilo mu pravo, bilo krivo, što su odredili mora biti. Oko Maroka su se natjecali i Njemačka i Francuska; Francuska i Španjolska dogovor- no zapremiše vojskom zemlju, zarobiše Sul- tana, a jer je Njemačka prigovorila došlo je do gustijeh, skoro do rata; nu predomislili su se, i sreli se da dijele tugje dogovorno, a da narod i nije bio pitan pristaje li da mu tako odjeću kroje i prekrajaju. Francuzi će i Šanjolci sve to dalje utvrgjivati svoje po- ložaje u tome carstvu, a Njemačka je pri- mila kao mito veliki dio zemlje u tim stra- nama, kako će sve to više stvarati naseo- bine i pripravljati sebi bazu za budućnost. Docet Turska. Tursko je carstvo u raspadu već odavna: njegova sila svaki dan to više otpada, gubi neprestano i dižu mu ponajbolje zemlje: u Europi još se nekako drži, jer ima dobru kopnenu snagu, ali je po moru posve slab, i to je uzrok da je morao i nehoteći vidjeti PODLISTAK. pjedan dan na slobodi“, Putopisna crtica. Piše: V. Dračevac. Bilo je jedne lijepe februarske večeri. Mjesec je u svoj svojoj punini kružio ne- bom obasjavajući spokojnu i u snu već u- spavanu zemlju, te mirno i kO ravni mra- mor glatko more, u kojemu se je nebo za- jedno sa mjesecom i gdjekojom zvijezdom ko u ogledalu jasno odrazivalo. U tom bli- stavilu mjesečine, za tako mirnog vremena, bijaše uprav krasno pogledati sa plokate stolne crkve rodnog mi mjesta Lumbarde, na istočnoj strani otoka Korčule, drugi dio sela. Zaokružen sav bijelim cvijetovima pro- cvijetalih bajamovih stabala, u onoj noćnoj mirnoći pružaše duhu i oku tako ugodan pH SSS E PS Mo NeLLtVJ Otta a tittmtitod tudi e |da mu dižu Algir, pak Egipat te Tunis, a \ ovijeh dana eto mu ltalija diže Tripolis: bi- će krvi, borbe, nevolje, nagovaranja, ali na koncu konca Turska će izgubiti tu prostra- nu zemlju. Docet Kreta. Radi tega otoka lasno da se dogje do e- uropejskog rata, od koga se u strahu ima sto godina čuvaju velevlasti, kao od žive vatre. Pobunio se je bio tamo marod i je- dnodušno je zavapio da se sajedini sa Grč- kom, jer je od istoga naroda, od iste krvi, od istoga jezika. Velevlasti radi važnog po- ložaja u Sredozemnom moru, nijesu htjele puštiti, dopuštile su autonomiju tome oto- ku, ali su sebi zadržale tutorstvo. Od onda su neprestano glasno i jasno svakom pri- likom krečani ponavljali čisto i bistro, da neće biti mira dok se otok ne sajedini s Grčkom. Ratne su lagje četiriju vlasti do- šle tamo i naoružanom rukom digle gr- čki barjak, kog su otočani bili podigli. Odvažni je rodoljub Venizelos morao otići ; ali stvari se nijesu uredile, niti duhovi umi- rili. Tamo su preuzeli vlast oni, koji hoće na svaki način izvestiti sjedinjenje sa Gr- čkom; proveli su izbore i izabrali pnil IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. eat E GSS At JESAM Pro pin JEG PA JENS TA pt EE AO RNS pr tat tetmtRA MA a PRI REAL JR At ENJE A U DUBROVNIKU, 30. MARTA 1912. džari, a ovamo Nijemci, i uspješno su do danas vršili svoju volju, jer su nae nalazili kivne, malodušne, nesložne. Dobrom Bogu hvala, našli se ljudi od oka, od poštenja, razbora, i rekli su: sjedinimo se, upri- mo, pregnimo svi i ufat je da postignemo što želimo ako ne o jednom, malo po ma- lo, ali tako da se očigledno svaki dar, sva- ko godište napreduje, da se narod oduševi i ožive videći kako se primičemo kraju. Stranka je prava pokrenula tu spasonosnu i čestitu misao; nju su objeručke prihvatili oni od koalicije, narodna se borba vodi je- dnim smijerom sjedinjenom snagom: svi smo se osvijestili, i budemo li se držati stalno u toj plemenitoj svijesti doradićemo u kratko doba što se nije moglo postignuti kroz duge desetke godina. Držmo se dakle u vjeri, svi za jedan štap, da smetnemo sa nas tutore i napasnike! Svakom rodoljubu srce raste, duša se u milini topi, njegujmo takovo raspoloženje, širimo ga u narodu, radimo svaki revno i duševno koliko mo- žemo, sokolimo jedan drugoga, bodrimo na- še perjanike koji su najviše izloženi, pripo- magajmo im u svemu i po svemu dok po- |stignemo što po pravici tražimo ! koji će ravno u parlamenat u Atenu i tako via facti izvršiti narodnu volju. Tutorske vlasti ipak ne popuštaju: prisiliše Grčku da se zaveže ne primiti t& zastupnike u parla- menat; navedoše je da zatvori svoje luke svakom brodu sa Kandije, jer da je tamo kolera; napokon prisiliše da ratni brodovi Grčke pucaju na. brodove koji bi se usmje- lili od tamo pridoći. A kad ipak jedan dio zastupnika na Kreti progje kroz oružane lagje velevlasti, i preko konopa se popne na brod »Speza« da ode u Grčku, zapo- vjednici torpedače onda upotrijebiše silu i privedoše kao zarobljene zastupnike na svo- je brodove. Izmakne i oružanoj sili jedan zastupnik i dogje do Grčke; ali ga vlada Grčka uhvati i osobitim brodom povrati ga odakle je došao. Nova pak vlada pod upra- vom Mikelidakis-a u brk se velevlasti spra- vlja da proglasi i izvrši sajedinjenje sa Gr- čkom. Narod bi u Grčkoj prisilio vladu da se ne opriječi: nastao bi rat izmegju Grčke i Turske, ni jedna ni druga vlada nebi bile osamljene, i ništa lašnjega, nego da se do- gje do europejskoga rata: sva je prilika da će vlasti tome doskočiti, i da će još jednom ostati razočarane i Grčka i Kreta, te ustr- pljivo čekati bolju priliku da davnu svoju nakanu izvrše. 1 mi imamo tutore!... Da, naš je vapaj od davna da postigne. mo sjedinjenje stare nam domovine Hrvat. ske; ali nam ne dadu tutori: onamo Ma- je neko, opaziv da sam zadubljen u pro- matranju večernjih krasnih vidika, upozorio na neobičnu ljepotu i ugodnost te febru- arske večeri, te tako u jedanput svratio raz- govor na sasma drugi predmet, kojega nam je sama priroda pružala. I pozornije se još zadubismo u promatranje tih uprav izrazitih ljepota, kojih zbilja rijetko koje mjesto ma cijeloj dalmatinskoj, a usugjujem se ustvr- diti i istarskoj obali pruža. U našem se je društvu nalazio i g. prof. M., poljak, iz Galicije, Kao stranca gotovo ga začarale te krasote, a najviše ona glat- čina prostranog mora, koje nije on običan svaki dan gledati. Kako od nas niko nije znao snjime govoriti poljski, razumijevali smo se na njemačkom jeziku, premda je to njemu, kao radikalnom Poljaku a prijatelju i zagovaratelju megjusobnog upoznavanja svih Slavena na njihovim vlastitim jezicima, bilo teško. Svaki se čas okretaše sad m jednu sad na drugu stranu prama moru i uživajući u divnim panoramama, koje mu se u mjesečevom blistavilu svud otvarahu, neprestano samo klicaše: »sehr schon — wilnderschoni« Vidjevši ga u tom zanosu, putovati po mirnom Bla, slam g, bio rolnu se e laglom povezemo do otoka Badije, te Štrajk srpskih gjaka u Mostaru. »Srpska Riječ“ | ,Narod“ na djelu . . .. Gimnazijalci u Mostaru, pripadnici srp- ske stranke, onomadne stupiše na štrajko- vanje, zavedavši sa sobom i nekolicinu mu- slimana iz nižih razreda. Zašto su širajko- vali? Jer je vlada sa ondješnjeg gimnazija premjestila u Danju Tuzlu jednog suplenta, prevejanog srbendu a miljenika mostarske srbadije. Premjestila ga je zbog velikosrp- ske propagande megju gjacima, nadasve me- gju mlagjim muslimanima. Kako čitamo, dotični je suplenat ušao u jedan niži razred i porugljivim tonom ne- kako prekorio jednog muslimanskog gjaka, zašto i on ne štrajkuje, jer, kad se drugi- jem neće ništa dogoditi, neće valjda ni nje- mu. Zaslužuje da se i ovo upamti! — Za vrijeme pak štrajka cjelokupne naše omladine srednjih škola, nijesu im se pri- ključili srpski gjaci u Herceg-Bosni, a sada im je štrajk shodan i — |opravdan ! Onda se ticalo opće hrvatske stvari, a sada jer je jedan suplenat srbenda — premješten ! to će na ovo sarajevska »Srpska Riječ«, koja je »iz načela« protiv štrajku, pošto se »sa štrajkom ruši auktoritet profesora i vla- sti«? ! Kao »Srpska Riječ« tako i drugi srpski list: mostarski »Narod« — dok preko štraj- ka srpskih gjaka makom prelaze, na naj- niskiji način denunciraju hrvatsku mladež, drugih, ako bi nam ostalo vremena. Najpri- pravnije prihvati tu ponudu; odmah obeća da će donijeti sobom takogjer jedan dio hrane i spravu za kuhanje, a ko pogje s njim mek donese ostalo, što treba. I odmah se dogovorismo. Ja, kolega Ante i g. prof. u- rekosmo sutra sastanak, da otputujemo, kako je bila moja osnova. Osvanulo lijepo jutro. More je bilo mirno i glatko, a zrak nije baš bio posve čist, već natrunjen malom sitnom maglicom, koja je izgledala, kao ono isparivanje sitne rose ranog proljetnog jutra. I uputismo se slagjom. Na pozdrav oni- ma na obali, odgovoriše nam: »baš ste i- zabrali lijep dan, bit će vam do večera bu- maca ko ulje«. | zbilja more bijaše tad mirno baš ko površina ulja u velikoj kamenici. Ja i kolega po malo veslasmo, a g. prot. vas ushićen krasotama, koje ga okruživahu, upijaše gotovo u se svu okolicu, okrećući se sad na jednu, sad na drugu stranu i u- vijek davajući oduška samo čugjenju i uži- vanju u sred tako krasnih prirodnih polo- žaja. A zaista imao je i čemu 1... Plovija- smo po uprav divnom lumbarajsko-pelješkom kanalu, po kojemu se kO oaze amo tamo uzdižu zeleni otoci. Pred nama se ko div koči u visine gromovnik Ilija, (Monte Vipera) pretače Ewarszoajra kao i traže da ju se eksemplarno kazni ! »Srp- ska Riječ« ide još dalje: poziva srpska potporna društva, da uskrate potporu o- nim srpskim gjacima, koji su bili solidarni sa svojim hrvatskim kolegama! Uvjereni smo, da će tu podla, izdajničku rabotu dvaju srpskih listova čitav naš na- rod žigosati, uz Hrvata i svaki Slaven, koji iskreno i pošteno osjeća, te one nesretne zaslijepljene fanatike, koji nadahnjuju reče- na dva srpska denuncijantska lista, pravim njihovim imenom nazvati, koje odgovara njihovim niskim djelima. Prepuštamo čitaocima da prosude i osu- de i ovo, što »Srpska Riječ« bez iskre sti- da na vidnom mjestu donosi : , Drago nam je, što se Srbi, osim veoma malih izuzetaka nijesu odazvali ovo- me štrajku i nijesu na lijepak naišli svojim hrvatskim kolegama. Mislimo da bi »Pro- svjeta« i »Dobrotvorna Zapruga Srpkinja« trebali da malo pregledaju sve štipendiste i da vide, da nema koji megju njima, koji na onakav način vraća dobročinstvo, što mu ga Srpski Narod čini, neblagodarnošću, pa da mu uskrate svahu pomoć. Kako ču- jemo, biće i ovdi štrajkaši kažnjeni. Mi se s tijem potpuno slažemo i uvjereni smo da kazna treba da bude egzemplarna«... — Ovaj istup »bratskih« srpskih listova u Mostaru i u Sarajevu i previše je jasan, pa bi svaki daljnji komenat bio suvišan. Cavtat i Konavle proti madžarskom zulumu. Due 23. ov. mj. općinsko vijeće u Cavta- tu imalo je prvu svoju redovitu sjednicu. Na početku sjednice vijećnik narodni za- stupnik g. Niko Skurić diže se i govori 0 madžarskom zulumu i njihovoj brutalnoj sili, kojom vladaju sa našom braćom u Hr- vatskoj i Slavoniji, te na posljetku predlaže vijeću slijedeće zaglavke, koji su oduševlje- nim govorom vijećnika g. A. Bratića podu- prti, a od vijećnika jednoglasno prihvaće- ni, uz burni prosvjed proti madžarskoj sili i samovolji : I. Općinsko vijeće u Cavtatu tumačeći čuvstva ogorčenja cijelog pučanstva ove op- ćine zbog madžarskog nasilnog vladanja sa našom braćom u Hrvatskoj, najžešće pro- svjeduje proti toj brutalnoj sili divljih Azi- jata, koji gaze ustavna prava i sve ono, što je našem narodu najmilije i najsvetije, Il. Općinsko vijeće u Cavtatu šalje naj- topliji pozdrav školskoj mladeži i svim na- rodnim borcima u Hrvatskoj, izrazujući im potpunu svoju solidarnost i želeći slogu svih narodnih boraca za spas domovine, e DD NIN BS se obalom lijepi Orebić. Dok se, ko bedem tvrdi uzduž proteže ostrvo dugog poluotoka Pelješca, kao de želi zapriječiti očima da dalje gledaju, već da svrate svoju pažnju na ono, što i on uvijek bez umora motri i brani, i nehoteć se staneš okretati, da ti oko obuhvati daleki onaj pogled mljetskog kanala i da časom, pogledavši u onu da- leku maglu put istoka, u duhu sebi presta- viš ljepote okolice dragog mi Dubrovnika. A spustivši se amo bliže sebe, očima paseš po niskim malim našim otocima, ugodnim i sjegurnim boravištem milih mi galebova. U jedanput obuhvatiš pogledom bijele »Bi- sače«, prvi otočić već spomenutog našeg divnog kanala. Malo bliže eno i »Sutvare« sa velikim vinogradom, gdje još i danas prorov brda u obliku krasne sigaste špilje dokazuje, kako su i stari Rimiljani sutva- rački kamen cijenili za gradnju svojih ras- košnih stanova. U istom pravcu dalje vidiš male otočiće »Sestrice« sa svijetionikom i ceni »Maksan«, a bliže krasni »Gubavac« sa veoma lijepim bijelim žalom i rodnim vinogradom po sredini, To mi je najdraži otok cijelog našeg malog arhipelaga, jer u svojoj nizini i bijelini pruža toliko ugodno- sti, da se nebi nikada umorio po njemu za tihog mora hodati i diviti se onoj prirodi, koja kadkada umije biti i oštra, »Gubavac« PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Ai ta A, God. Vii. MestnAA Ruske novine o Hrvatskoj. Uvaženi petrogradski list »Novo Vrijeme« opširnim se člankom bavi o nesnosnim pri- likama u Hrvatskoj, te u potpunoj slici pri- kažuje peštansku i bečku politiku spram Hrvatske. ističe kako naši dušmani hoće da grade svoje uspjehe na neslozi braće. Na članak velikog petrogradskog lista o- svrću se drugi ruski listovi, pa i neki nje- mački u našoj monarhiji, a potonji naravno na svoj poznati način. Pravi khuenovski izbor u Ugarskoj. Neki dan obavljao se u Ugarskoj nakna- dni saborski izbor za kotar Szek, koji je jedan od najmanjih izbornih kotara: ima svega samo 168 izbornika. Za što je taj ko- tar stvoren vidi se najbolje po tome, što je mogao imati ćak dva kandidata vladine stranke, a ni jednoga opozicijonalnoga. Da- kle kotar, koji spada u stalni vladin inventar! Kako se izbor provodio, vidi se po tome, što je kandidat nu svoju ruku, makar s vla- dinim programom, dan prije izbora — za- tvoren, a pao je samo sa pet glasova razli- ke. Izbor je bio provagjan u prilog službe- nog kandidata na takav način, da je na tužbu propalog kandidata drž, odvjetništvo sjutri dan činilo uapsiti i zatvoriti i presjednika izbornog povjerenstva i t. z. velikog suca zbog raznih škandaloznih zloporaba ! Reciprocitet zagrebačkog sveučilišta. Jugoslavenskom je klubu austrijska vlada obećala, da će priznati reciprocitet zagre- bačkog sveučilišta, ako se odustane od op- strukcije u proračunskom odboru protiv i- talijanskog pravničkog fakulteta. Taj su pri- jedlog Slovenci odbili, s toga, što vlada nije htjela da prizna potpuni reciprocitet za sve austrijske zemlje, već jedino za gjake iz naše pokrajine. . e e Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Prenos smrtnih ostataka članova poro- dice kralja Petra). U nedjelju su ovdje bili donešeni sa Cetinja smrtni ostaci supruge srpskog kralja Petra Karagjorgjevića, kne- ginje Zorke, šćere kralja Nikole, i njihove djece Milene i Andrije, te ostaci knjaza Gjorgja, brata kralju Petra. Bili su sahra- njeni na Cetinju kod samostanske saborne crkve, a odavle su prenešeni na željezničku stanicu u Zelenici, te će preko Bosne u Sr- biju, da budu sahranjeni u obiteljskoj gro- bnici u Topolu. Kada su sa ljesovima stu- pili ma našu granicu, bili su pozdravljeni topovskom paljbom sa tvrgjava, a na obali \ih dočekaše gragjanski i vojeni prestavnici je naše mjesto malih izleta i fraja, za mene i grubih uspomena, jer baš blizu njega malo da nijesam našao smrt u dubini morskoj, kad smo se jedne noći sa takove jedne fraje veseli kući vraćali, te vjetar prevratio jednu lagju, u kojoj bijasmo ja, g. prof. L. i tri psa! Okrećući se još više prama jugu, opa- ziš odmah najistočniji dio cijelog otoka Korčule, t. zv. »Ražnić« (Punta Speo). Iza njega dalje put zapada eno krasne Lum- barde, Prirodne ljepote rodnog mi i milog mjesta zbilja nije lasno ni tako opisati a da se i samu približnu sliku poda onome, koji nikada još u njemu nije bio, Nu ovdje mi je nešto napomenuti. U eri smo, gdje se prometu stranaca po dalmatinskoj obali posvećuje toliko pažnje i rada. Po stranim se novinama piše o nama toliko toga, tako, da valjda neke krajeve stranac, koji prvi put k nama dogje, mnogo bolje pozna, nego li mi sami. Da je to tako, imao sam prilike dosta puta uvjerit se. A tome smo opet svemu krivi sami... Naši bi učinili, kad bi ono mjesto upotrebili u svrhu, da mi sami kod kuće upoznamo, što imamo, da to više cijenimo i ljubimo. Mladim pak poletarcima eto krasnog vješ- bališta i ugodne naslade, Mjesto da se muče 1 1 r >