PRAVA

CRVENA ee

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE A JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

At JA rta

| ar. sagena
Osvijestili smo se!

Narodna naša stvar, ugovorom izmegju
pravaške i koalicijonaške stranke, krenula
je dobrim putem; ali bi imala biti prva sto-
pa da se ide dalje i zaište ne samo finan-
cijska samostalnost, nego i potpuna narodna
prava, a nadasve sjedinjenje svih djelova
rastrkane domovine, ne isključiv ni Rijeku
ni Megjumurje, te pritegnuv u kolo i braću
Slovence, što će za stalno se dogoditi, i ako
će se zato pričekati nekoliko godina i iz-
držati orijaških borba, jer svaki pravi rodo-
ljub ima biti posve uvjeren, da danas sama
snaga i broj nešto mogu postignuti; pošto
kad sila vlada razlozi i prilaganja ne vri-
jede. To očito vigjamo: u svijetu velevlasti
čine i provagjaju što ih je volja, imadu u
ruci silu i njome se služe ne uvijek u pra-
vedne i pohvaljive svrhe, dočim svi narodi
ili države koje ne imadu snage da mogu
obraniti svoje pravo, prisiljene su trpjeti i
podnašati i nepravdu i nasilje, mnogo puta
i neko ropstvo od onih koji se svojom si-
lom razmeću. Kao da je postala megjuna-
rodna praksa da i nepravda i zločin kad
je izvršen, o njemu se nema više govoriti,
a kad silnik nešto hoće slabiji mora da mu
se pokori.

Docet Persija i Maroko.

Rusija i Engleška davno, su bacili po-
željno oko na kraljevinu Persiju, i jedna su
se i druga dobro tamo namjestile i ugnije-
zdile, ova s mora, ona sa suha, a sad idu
dalje, da šah bude samo od imens, a oni
da zemljom vladaju, i ove godine su i je-
dni i drugi se pomakli, a do malo će vr€-
mena i potpuno izvršiti svoju želju ; narod
neće priupitati, bilo mu pravo, bilo krivo,
što su odredili mora biti.

Oko Maroka su se natjecali i Njemačka i
Francuska; Francuska i Španjolska dogovor-
no zapremiše vojskom zemlju, zarobiše Sul-
tana, a jer je Njemačka prigovorila došlo je
do gustijeh, skoro do rata; nu predomislili su
se, i sreli se da dijele tugje dogovorno, a
da narod i nije bio pitan pristaje li da mu
tako odjeću kroje i prekrajaju. Francuzi će
i Šanjolci sve to dalje utvrgjivati svoje po-
ložaje u tome carstvu, a Njemačka je pri-
mila kao mito veliki dio zemlje u tim stra-
nama, kako će sve to više stvarati naseo-
bine i pripravljati sebi bazu za budućnost.

Docet Turska.

Tursko je carstvo u raspadu već odavna:
njegova sila svaki dan to više otpada, gubi
neprestano i dižu mu ponajbolje zemlje: u
Europi još se nekako drži, jer ima dobru
kopnenu snagu, ali je po moru posve slab,
i to je uzrok da je morao i nehoteći vidjeti

PODLISTAK.

pjedan dan na slobodi“,
Putopisna crtica. Piše: V. Dračevac.

Bilo je jedne lijepe februarske večeri.
Mjesec je u svoj svojoj punini kružio ne-
bom obasjavajući spokojnu i u snu već u-
spavanu zemlju, te mirno i kO ravni mra-
mor glatko more, u kojemu se je nebo za-
jedno sa mjesecom i gdjekojom zvijezdom
ko u ogledalu jasno odrazivalo. U tom bli-
stavilu mjesečine, za tako mirnog vremena,
bijaše uprav krasno pogledati sa plokate
stolne crkve rodnog mi mjesta Lumbarde,
na istočnoj strani otoka Korčule, drugi dio
sela. Zaokružen sav bijelim cvijetovima pro-
cvijetalih bajamovih stabala, u onoj noćnoj
mirnoći pružaše duhu i oku tako ugodan

pH SSS E PS
Mo

NeLLtVJ Otta a tittmtitod tudi e

|da mu dižu Algir, pak Egipat te Tunis, a

\ ovijeh dana eto mu ltalija diže Tripolis: bi-
će krvi, borbe, nevolje, nagovaranja, ali na
koncu konca Turska će izgubiti tu prostra-
nu zemlju.

Docet Kreta.

Radi tega otoka lasno da se dogje do e-
uropejskog rata, od koga se u strahu ima
sto godina čuvaju velevlasti, kao od žive
vatre. Pobunio se je bio tamo marod i je-
dnodušno je zavapio da se sajedini sa Grč-
kom, jer je od istoga naroda, od iste krvi,
od istoga jezika. Velevlasti radi važnog po-
ložaja u Sredozemnom moru, nijesu htjele
puštiti, dopuštile su autonomiju tome  oto-
ku, ali su sebi zadržale tutorstvo. Od onda
su neprestano glasno i jasno svakom pri-
likom krečani ponavljali čisto i bistro, da
neće biti mira dok se otok ne sajedini s
Grčkom. Ratne su lagje četiriju vlasti do-
šle tamo i naoružanom rukom digle gr-
čki barjak, kog su otočani bili podigli.
Odvažni je rodoljub Venizelos morao otići ;
ali stvari se nijesu uredile, niti duhovi umi-
rili. Tamo su preuzeli vlast oni, koji hoće
na svaki način izvestiti sjedinjenje sa Gr-
čkom; proveli su izbore i izabrali pnil

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

eat E GSS At JESAM Pro pin JEG PA JENS TA pt EE AO

RNS

 

pr tat tetmtRA MA a PRI

REAL JR At ENJE A

 

U DUBROVNIKU, 30. MARTA 1912.

džari, a ovamo Nijemci, i uspješno su do
danas vršili svoju volju, jer su nae nalazili
kivne, malodušne, nesložne. Dobrom Bogu
hvala, našli se ljudi od oka, od poštenja,
razbora, i rekli su: sjedinimo se, upri-
mo, pregnimo svi i ufat je da postignemo
što želimo ako ne o jednom, malo po ma-
lo, ali tako da se očigledno svaki dar, sva-
ko godište napreduje, da se narod oduševi
i ožive videći kako se primičemo kraju.
Stranka je prava pokrenula tu spasonosnu
i čestitu misao; nju su objeručke prihvatili
oni od koalicije, narodna se borba vodi je-
dnim smijerom sjedinjenom snagom: svi
smo se osvijestili, i budemo li se držati
stalno u toj plemenitoj svijesti doradićemo
u kratko doba što se nije moglo postignuti
kroz duge desetke godina. Držmo se dakle
u vjeri, svi za jedan štap, da smetnemo sa
nas tutore i napasnike! Svakom  rodoljubu
srce raste, duša se u milini topi, njegujmo
takovo raspoloženje, širimo ga u narodu,
radimo svaki revno i duševno koliko mo-
žemo, sokolimo jedan drugoga, bodrimo na-
še perjanike koji su najviše izloženi, pripo-
magajmo im u svemu i po svemu dok po-

|stignemo što po pravici tražimo !

 

koji će ravno u parlamenat u Atenu i tako
via facti izvršiti narodnu volju. Tutorske
vlasti ipak ne popuštaju: prisiliše Grčku da
se zaveže ne primiti t& zastupnike u parla-
menat; navedoše je da zatvori svoje luke
svakom brodu sa Kandije, jer da je tamo
kolera; napokon prisiliše da ratni brodovi
Grčke pucaju na. brodove koji bi se usmje-
lili od tamo pridoći. A kad ipak jedan dio
zastupnika na Kreti progje kroz oružane
lagje velevlasti, i preko konopa se popne
na brod »Speza« da ode u Grčku, zapo-
vjednici torpedače onda upotrijebiše silu i
privedoše kao zarobljene zastupnike na svo-
je brodove. Izmakne i oružanoj sili jedan
zastupnik i dogje do Grčke; ali ga vlada
Grčka uhvati i osobitim brodom povrati ga
odakle je došao. Nova pak vlada pod upra-
vom Mikelidakis-a u brk se velevlasti spra-
vlja da proglasi i izvrši sajedinjenje sa Gr-
čkom. Narod bi u Grčkoj prisilio vladu da
se ne opriječi: nastao bi rat izmegju Grčke
i Turske, ni jedna ni druga vlada nebi bile
osamljene, i ništa lašnjega, nego da se do-
gje do europejskoga rata: sva je prilika da
će vlasti tome doskočiti, i da će još jednom
ostati razočarane i Grčka i Kreta, te ustr-
pljivo čekati bolju priliku da davnu svoju
nakanu izvrše.

1 mi imamo tutore!...

Da, naš je vapaj od davna da postigne.
mo sjedinjenje stare nam domovine Hrvat.
ske; ali nam ne dadu tutori: onamo Ma-

je neko, opaziv da sam zadubljen u pro-
matranju večernjih krasnih vidika, upozorio
na neobičnu ljepotu i ugodnost te febru-
arske večeri, te tako u jedanput svratio raz-
govor na sasma drugi predmet, kojega nam
je sama priroda pružala. I pozornije se još
zadubismo u promatranje tih uprav izrazitih
ljepota, kojih zbilja rijetko koje mjesto ma
cijeloj dalmatinskoj, a usugjujem se ustvr-
diti i istarskoj obali pruža.

U našem se je društvu nalazio i g. prof.
M., poljak, iz Galicije, Kao stranca gotovo
ga začarale te krasote, a najviše ona glat-
čina prostranog mora, koje nije on običan
svaki dan gledati. Kako od nas niko nije
znao snjime govoriti poljski, razumijevali
smo se na njemačkom jeziku, premda je to
njemu, kao radikalnom Poljaku a prijatelju
i zagovaratelju megjusobnog upoznavanja
svih Slavena na njihovim vlastitim jezicima,
bilo teško. Svaki se čas okretaše sad m
jednu sad na drugu stranu prama moru i
uživajući u divnim panoramama, koje mu
se u mjesečevom blistavilu svud otvarahu,
neprestano samo klicaše: »sehr schon —
wilnderschoni« Vidjevši ga u tom zanosu,

putovati po mirnom
Bla, slam g, bio rolnu se e
laglom povezemo do otoka Badije, te

 

Štrajk srpskih gjaka u Mostaru.
»Srpska Riječ“ | ,Narod“ na djelu . . ..

Gimnazijalci u Mostaru, pripadnici srp-
ske stranke, onomadne stupiše na štrajko-
vanje, zavedavši sa sobom i nekolicinu mu-
slimana iz nižih razreda. Zašto su širajko-
vali? Jer je vlada sa ondješnjeg gimnazija
premjestila u Danju Tuzlu jednog suplenta,
prevejanog srbendu a miljenika mostarske
srbadije. Premjestila ga je zbog velikosrp-
ske propagande megju gjacima, nadasve me-
gju mlagjim muslimanima.

Kako čitamo, dotični je suplenat ušao u
jedan niži razred i porugljivim tonom ne-
kako prekorio jednog muslimanskog gjaka,
zašto i on ne štrajkuje, jer, kad se drugi-
jem neće ništa dogoditi, neće valjda ni nje-
mu. Zaslužuje da se i ovo upamti! —

Za vrijeme pak štrajka cjelokupne naše
omladine srednjih škola, nijesu im se pri-
ključili srpski gjaci u Herceg-Bosni, a sada
im je štrajk shodan i — |opravdan ! Onda
se ticalo opće hrvatske stvari, a sada jer je
jedan suplenat srbenda — premješten !

to će na ovo sarajevska »Srpska Riječ«,
koja je »iz načela« protiv štrajku, pošto se
»sa štrajkom ruši auktoritet profesora i vla-
sti«? !

Kao »Srpska Riječ« tako i drugi srpski
list: mostarski »Narod« — dok preko štraj-
ka srpskih gjaka makom prelaze, na naj-
niskiji način denunciraju hrvatsku mladež,

drugih, ako bi nam ostalo vremena. Najpri-
pravnije prihvati tu ponudu; odmah obeća
da će donijeti sobom takogjer jedan dio
hrane i spravu za kuhanje, a ko pogje s njim
mek donese ostalo, što treba. I odmah se
dogovorismo. Ja, kolega Ante i g. prof. u-
rekosmo sutra sastanak, da otputujemo,
kako je bila moja osnova.

Osvanulo lijepo jutro. More je bilo mirno
i glatko, a zrak nije baš bio posve čist, već
natrunjen malom sitnom maglicom, koja je
izgledala, kao ono isparivanje sitne rose
ranog proljetnog jutra.

I uputismo se slagjom. Na pozdrav oni-
ma na obali, odgovoriše nam: »baš ste i-
zabrali lijep dan, bit će vam do večera bu-
maca ko ulje«. | zbilja more bijaše tad mirno
baš ko površina ulja u velikoj kamenici.
Ja i kolega po malo veslasmo, a g. prot.
vas ushićen krasotama, koje ga okruživahu,
upijaše gotovo u se svu okolicu, okrećući
se sad na jednu, sad na drugu stranu i u-
vijek davajući oduška samo čugjenju i uži-
vanju u sred tako krasnih prirodnih polo-
žaja. A zaista imao je i čemu 1... Plovija-
smo po uprav divnom lumbarajsko-pelješkom
kanalu, po kojemu se kO oaze amo tamo
uzdižu zeleni otoci. Pred nama se ko div
koči u visine gromovnik Ilija, (Monte Vipera)

 

pretače Ewarszoajra kao

i traže da ju se eksemplarno kazni ! »Srp-
ska Riječ« ide još dalje: poziva srpska
potporna društva, da uskrate potporu o-
nim srpskim gjacima, koji su bili solidarni
sa svojim hrvatskim kolegama!

Uvjereni smo, da će tu podla, izdajničku
rabotu dvaju srpskih listova čitav naš na-
rod žigosati, uz Hrvata i svaki Slaven, koji
iskreno i pošteno osjeća, te one nesretne
zaslijepljene fanatike, koji nadahnjuju reče-
na dva srpska denuncijantska lista, pravim
njihovim imenom nazvati, koje odgovara
njihovim niskim djelima.

Prepuštamo čitaocima da prosude i osu-
de i ovo, što »Srpska Riječ« bez iskre sti-
da na vidnom mjestu donosi :

, Drago nam je, što se Srbi, osim
veoma malih izuzetaka nijesu odazvali ovo-
me štrajku i nijesu na lijepak naišli svojim
hrvatskim kolegama. Mislimo da bi »Pro-
svjeta« i »Dobrotvorna Zapruga Srpkinja«
trebali da malo pregledaju sve štipendiste
i da vide, da nema koji megju njima, koji
na onakav način vraća dobročinstvo, što
mu ga Srpski Narod čini, neblagodarnošću,
pa da mu uskrate svahu pomoć. Kako ču-
jemo, biće i ovdi štrajkaši kažnjeni. Mi se
s tijem potpuno slažemo i uvjereni smo da
kazna treba da bude egzemplarna«... —

Ovaj istup »bratskih« srpskih listova u
Mostaru i u Sarajevu i previše je jasan, pa
bi svaki daljnji komenat bio suvišan.

 

Cavtat i Konavle
proti madžarskom zulumu.

Due 23. ov. mj. općinsko vijeće u Cavta-
tu imalo je prvu svoju redovitu sjednicu.

Na početku sjednice vijećnik narodni za-
stupnik g. Niko Skurić diže se i govori 0
madžarskom zulumu i njihovoj brutalnoj
sili, kojom vladaju sa našom braćom u Hr-
vatskoj i Slavoniji, te na posljetku predlaže
vijeću slijedeće zaglavke, koji su oduševlje-
nim govorom vijećnika g. A. Bratića podu-
prti, a od vijećnika jednoglasno prihvaće-
ni, uz burni prosvjed proti madžarskoj sili
i samovolji :

I. Općinsko vijeće u Cavtatu tumačeći
čuvstva ogorčenja cijelog pučanstva ove op-
ćine zbog madžarskog nasilnog vladanja sa
našom braćom u Hrvatskoj, najžešće pro-
svjeduje proti toj brutalnoj sili divljih Azi-
jata, koji gaze ustavna prava i sve ono, što
je našem narodu najmilije i najsvetije,

Il. Općinsko vijeće u Cavtatu šalje naj-
topliji pozdrav školskoj mladeži i svim na-
rodnim borcima u Hrvatskoj, izrazujući im
potpunu svoju solidarnost i želeći slogu
svih narodnih boraca za spas domovine,

e DD NIN BS

se obalom lijepi Orebić. Dok se, ko bedem
tvrdi uzduž proteže ostrvo dugog poluotoka
Pelješca, kao de želi zapriječiti očima da
dalje gledaju, već da svrate svoju pažnju
na ono, što i on uvijek bez umora motri
i brani, i nehoteć se staneš okretati, da ti
oko obuhvati daleki onaj pogled mljetskog
kanala i da časom, pogledavši u onu da-
leku maglu put istoka, u duhu sebi presta-
viš ljepote okolice dragog mi Dubrovnika.
A spustivši se amo bliže sebe, očima paseš
po niskim malim našim otocima, ugodnim
i sjegurnim boravištem milih mi galebova.
U jedanput obuhvatiš pogledom bijele »Bi-
sače«, prvi otočić već spomenutog našeg
divnog kanala. Malo bliže eno i »Sutvare«
sa velikim vinogradom, gdje još i danas
prorov brda u obliku krasne sigaste špilje
dokazuje, kako su i stari Rimiljani sutva-
rački kamen cijenili za gradnju svojih ras-
košnih stanova. U istom pravcu dalje vidiš
male otočiće »Sestrice« sa svijetionikom i
ceni »Maksan«, a bliže krasni »Gubavac«
sa veoma lijepim bijelim žalom i rodnim
vinogradom po sredini, To mi je najdraži
otok cijelog našeg malog arhipelaga, jer u
svojoj nizini i bijelini pruža toliko ugodno-
sti, da se nebi nikada umorio po njemu za
tihog mora hodati i diviti se onoj prirodi,

 

koja kadkada umije biti i oštra, »Gubavac«

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

Ai ta A,

God. Vii.

MestnAA

Ruske novine o Hrvatskoj.

Uvaženi petrogradski list »Novo Vrijeme«
opširnim se člankom bavi o nesnosnim pri-
likama u Hrvatskoj, te u potpunoj slici pri-
kažuje peštansku i bečku politiku spram
Hrvatske. ističe kako naši dušmani hoće da
grade svoje uspjehe na neslozi braće.

Na članak velikog petrogradskog lista o-
svrću se drugi ruski listovi, pa i neki nje-
mački u našoj monarhiji, a potonji naravno
na svoj poznati način.

 

Pravi khuenovski izbor u Ugarskoj.

Neki dan obavljao se u Ugarskoj nakna-
dni saborski izbor za kotar Szek, koji je
jedan od najmanjih izbornih kotara: ima
svega samo 168 izbornika. Za što je taj ko-
tar stvoren vidi se najbolje po tome, što
je mogao imati ćak dva kandidata vladine
stranke, a ni jednoga opozicijonalnoga. Da-
kle kotar, koji spada u stalni vladin inventar!

Kako se izbor provodio, vidi se po tome,
što je kandidat nu svoju ruku, makar s vla-
dinim programom, dan prije izbora — za-
tvoren, a pao je samo sa pet glasova razli-
ke. Izbor je bio provagjan u prilog službe-
nog kandidata na takav način, da je na tužbu
propalog kandidata drž, odvjetništvo sjutri
dan činilo uapsiti i zatvoriti i presjednika
izbornog povjerenstva i t. z. velikog suca
zbog raznih škandaloznih zloporaba !

 

 

Reciprocitet zagrebačkog sveučilišta.

Jugoslavenskom je klubu austrijska vlada
obećala, da će priznati reciprocitet zagre-
bačkog sveučilišta, ako se odustane od op-
strukcije u proračunskom odboru protiv i-
talijanskog pravničkog fakulteta. Taj su pri-
jedlog Slovenci odbili, s toga, što vlada nije
htjela da prizna potpuni reciprocitet za sve
austrijske zemlje, već jedino za gjake iz
naše pokrajine.

 

. e e

Vijesti iz naroda.
Iz Kotora.

(Prenos smrtnih ostataka članova poro-
dice kralja Petra). U nedjelju su ovdje bili
donešeni sa Cetinja smrtni ostaci supruge
srpskog kralja Petra Karagjorgjevića, kne-
ginje Zorke, šćere kralja Nikole, i njihove
djece Milene i Andrije, te ostaci knjaza
Gjorgja, brata kralju Petra. Bili su sahra-
njeni na Cetinju kod samostanske saborne
crkve, a odavle su prenešeni na željezničku
stanicu u Zelenici, te će preko Bosne u Sr-
biju, da budu sahranjeni u obiteljskoj gro-
bnici u Topolu. Kada su sa ljesovima stu-
pili ma našu granicu, bili su pozdravljeni
topovskom paljbom sa tvrgjava, a na obali

\ih dočekaše gragjanski i vojeni prestavnici

je naše mjesto malih izleta i fraja, za mene
i grubih uspomena, jer baš blizu njega malo
da nijesam našao smrt u dubini morskoj,
kad smo se jedne noći sa takove jedne fraje
veseli kući vraćali, te vjetar prevratio jednu
lagju, u kojoj bijasmo ja, g. prof. L. i tri
psa! Okrećući se još više prama jugu, opa-
ziš odmah najistočniji dio cijelog otoka
Korčule, t. zv. »Ražnić« (Punta Speo). Iza
njega dalje put zapada eno krasne Lum-
barde, Prirodne ljepote rodnog mi i milog
mjesta zbilja nije lasno ni tako opisati a
da se i samu približnu sliku poda onome,
koji nikada još u njemu nije bio, Nu ovdje
mi je nešto napomenuti.

U eri smo, gdje se prometu stranaca po
dalmatinskoj obali posvećuje toliko pažnje
i rada. Po stranim se novinama piše o nama
toliko toga, tako, da valjda neke krajeve
stranac, koji prvi put k nama dogje, mnogo
bolje pozna, nego li mi sami. Da je to tako,
imao sam prilike dosta puta uvjerit se.
A tome smo opet svemu krivi sami... Naši

bi učinili, kad bi ono mjesto upotrebili u
svrhu, da mi sami kod kuće upoznamo,
što imamo, da to više cijenimo i ljubimo.
Mladim pak poletarcima eto krasnog vješ-
bališta i ugodne naslade, Mjesto da se muče

1
1
r
>