| PRAVA CRVENA HRVATSK CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO ; NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. : : ; ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. APtainotja IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. MettRA Di zat ISSA za Ram ji PS RIN SS Ra A PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠIVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. PRSNI tuta RR testu PRES Čestito Uskrsenje! I okopni led, i svi se izvori napune vode, i vrutci i mlazoki lete, nabuje potoci i rijeke, zemlja se željnu na- paja, i u zagrljaju pomlagjenog sunca ragja biljke, cvijeće, voće, žito, sve ono što dobro narod nazivlje milostim Božjom. | živo rasteže se, nadimlje se: ta prekužilo je krutu zimu, kad je mo- ralo zbijeno u stajama ili pri kakvome okrajku na ledu i mrazu kuburiti od silne čiće, ogreznuti u živoj vodi plju- šte i mećave. Ako se pak nerazumna bićija toliko vesele pramaljeću i Uskrsu, kako da se ne veseli onaj koji smjelo gleda na nebo, koji je uvidio zemaljske snage, obuhvatio gvozdenom rukom da njome vlada, da ju u strojeve salije, da njome promakne dobrobit i sreću? Kako da se ne veseli onaj, koji je od Boga iz- ravno satvoren da mu služi, da mu se klanja, da ga ljubi, i tako postigne ne samo vremenito ono blaženstvo na zemlji, nego od vijeka do vijeka i ono na nebu? Čestit vam dakle Uskrs, mili pred- brojnici i čitaoci, ovaj vas zaskočio u zdravlju i pratio vas kroz dugi niz go- dina u svakoj sreći i dobru! Pomladili se mi svi u Spasitelju, koji je:svojim uskrsom nas oslobodio, nas usrećio, poravnali mi svi njegove staze, oplemenili naše duše, postigli blagosov Svevišnjega, jer veli sv. pismo, da je blažen narod, komu je Bog gospodar. Hrvatska, mila naša domovina, bila je uvijek Bogu vijerna, pobožna i nepo- mična u svom vjerovanju: to ju odr- žalo u snazi i na okupu kroz silna stradanja, kroz tisuće nevolja; to ju budilo u borbama, to ju slavodobitnu iznijelo iz mnoštva okršaja i napa- daja. Odma po Uskrsu pozvana je Hrvat- ska, da posvjedoči još jednom svoju žilavost, svoj ponos, svoje poštenje, svoj obraz, da neće za nikakovu ci- jenu biti izmećarka tugje sile, nenaro- dnog nameta. Pozvana je da izabere valjane spobornike, divove junake, koji će na Gjurgjevo kao stare haramije, narod na osvetnici kidisati da jednom za vavijek skrše okove i lisičine ma- džarskih krvopija. Dobri im Bog dao uma i snage a nadasve bratske ljubavi i sloge da izvojšte narodnu pobjedu. Čestit nam svima Uskrs! Duša nam šapće, da će narodna stvar pokročiti RAMA LL MNL SUL LN aL NNJS S A LL PL A Bre. 37. VAL EJ ad osvjetlati sebi i nami lice, da se pri- miće dan otkupljenja, slobode, uskrsa ! Sretan bio njima i narodu Uskrs! O položaju u Hrvatskoj. »Pesti Hirlap« donosi dva zanimljiva in- tervjeva o položaju u Hrvatskoj, i to Dra. Aleksandra Horvata i Svetozara Pribiče- vića. Dr. Aleksandar Horvat je izjavio : »Kooperacija oporbenih stranaka je nu- žna i logična posljedica eksperimentiranja madžarskih vlastodržaca s pravima i sa str- pljivošću hrvatskog naroda. Ona je u jednu ruku samoobrana protiv očitog kršenja za- kona sa strane onih, koji su ih u prvom redu dužni štovati i vršiti, a u drugu ruku osnova za složnu i jedinstvenu borbu cije- log hrvatskog naroda, za postignuće njego- vih najprečih potreba. Sistematsko iscrplji- vanje i prikraćivanje kraljevine Hrvatske na financijalnom i gospodarskom području, ne- mogućnost udovoljavanja neophodno nu- žnim narodno-gospodarskim i kulturnim po- trebama iz srestava autonomnog našeg pro- računa; potpuno naše zanemarenje u obo- stranom, trgovačkom i industrijalnom polju sa strane t. zv. zajednice; osiromašivanje našeg seljaštva uslijed silnih poreza, a bez ikakve rekompensacije na polju investicija, sve je to već g. 1903 urodilo snažnim po- kretom za našu financijalnu i gospodarsku samostalnost. Usljed raznih političkih po- kušaja nije se tada u tom pravcu ništa po- lučilo, stopro je potpuno dozrijela u svih naših stranaka, koje imadu u narodu svoj temelj, svijest i spoznaja da bez pravednog uregjenja ovog pitanja na osnovi naše fi- nancijalne i gospodarske samostalnosti ne- ma sregjenja naših političkih prilika, jer je to ne samo pitanje naše časti, već i pitanje našega kruha, našega opstanka. Polučenjem sporazuma u tom pitanju izmegju stranke prava i koalicije, samo se od sebe riješilo pitanje izbornog sporazuma, po kojemu je isključena i sama pomisao, da bi tomu na- stojanju protivna vlada više mogla skalupiti ne većinu, već i onoliko zastupnika, kako je to još kod posljednjih izbora uspjelo Dru. Tomašiću. Polučenim izbornim sporazumom nije stranka prava ni u čemu odstupila od svog državopravnog programa, kao što se i koa- licija nije odrekla svog dosadanjeg temelja. Stranka prava ne vodi računa o tom, da li će se financijalna i gospodarska samostal- nost naša polučiti putem revizije hrvatsko- ugarske nagode od g. 1868., dakle na te- melju Deakove propozicije; ona će se za taj zahtjev sva založiti, te najspremniju, ali i najodlučniju potporu svakomu pružiti, ko će za taj zahtjev raditi. Stranka prava je svijesna svoje jakosti u narodu, a ta joj jakost pruža najjaču garanciju, da se pita- nje naše financijalne i gospodarske samo- stalnosti neće više skinuti s dnevnog reda i da je u Hrvatskoj politički nemoguć svaki onaj, koji taj zalitjev ne samo ne usvoji već junački, da će vrli zastupnici u Banovini i za nj najživlje ne radi!« PODLISTAK. Svljataje Rucija. Hoćeš li igda, tužna Poljsko, zemljo ju- Sobjeskoga, zemljo mučenika, uživati odvažne stradalnike u Poljskoj za tvoju slavu. Svijataja je, tako zvana Rusija, onaj krvnik, upire da ti otrgne najviše tvoje dobro, ama- net otaca tvojih, svetu vjeru tvoju. Ona ti progoni ponajbolje tvoje sinove, ako pregje kod tebe revnosni pastir, zasužnji ga i pro- ćera u kakav zabitni kut, da ne može po- slovati; ako pak se ukrade razdirajući vuk, ona ga brani i silom vrši bezdušne njegove [maredbe; oma ti me dopušta, da općiš sa |Majkom svega kršćanstva, sa Petrovom sto- licom; ona njeguje onaj hudi troskot Ma- riovita;; ona te je policajno zavezala i spu- koji te neprestano muči, iskušava, gnječi i | ;zjlugenija Rejmana, kog od činovnika učini sinova.|daleče, da se žive kako zakon naregjuje: MeLaR RSA Mt ESSAYS DU pa JESSE Apt SENJ U DUBROVNIKU, 6. APRILA 1912. Svetozar Pribičević je izjavio: | »Kooperacija izmegju hrv.-srpske koalici- je i stranke prava, imaće za posljedicu, da će se jedared za uvijek onemogućiti u Hr- vatskoj stvaranje službene stranke, koja ne ima nikakova korjena u narodu i ne raču- na s narodnim potrebama, nego je slijepo orugje u vladinim rukama. Sklapajući ovu kooperaciju nije se hrv.-srp. koalicija ni za dlaku pomakla sa svog dosadašnjeg stano- višta, jer je ona već u svom prvom pro- glasu na narod od 13. prosinca 1905, u ko- jem je objavila svoj osnutak narodu, posta- vila zahtjev gospodarske i financijalne sa- mostalnosti. Isti je zahtjev postavljen i u riječkoj re- zoluciji, na temelju koje su madžarske stran- ke htjele da pregovaraju sa zastupnicima hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj. Sasvim je krivo i zakonu protivno mišlje- nje, da jedna nagodbena stranka ne smije stojati na stanovištu financijske i gospodar- ske samostalnosti, jer i ug.-hrv. nagoda o- sigurava Hrvatskoj pravo, da može tražiti reviziju nagodbenog odnošaja prema Ugar- skoj. Na naše službene krugove djelovala je senzaciono moja izjava na osječkoj skup- štini, da se naš narod ne može više zado- voljavati tamošnjom nagodom. Megjutim je njihove iznenagjenje namješteno i izvješta- čeno, jer je koalicija već u svojoj adresi, koju je 1911 godine predložila saboru, re- kla da je okvir, koji je nagoda stavila za razvoj našega narodnoga i političkoga ži- vota, danas pretijesan i u onom slučaju, kad bi se ona u svim svojim ustanovama točno i strogo izvršivala. U ostalom pravi Mađžari, koji se bore za svoju narodnu slo- bodu, ne zadovoljavaju se čak ni sa onim položajem, koji im daje austro-ugarska na- goda, mogu lako shvatiti, da se mi ne mo- žemo trajno zadovoljavati s onom preuskom podlogom za život, koju nam daje današnja ug.-hrv. nagoda. Ta narod, koji bi u tako- voj nagodi gledao svoju magnu chartu ne bi bio dostojan za život. U ostalom, ako je istina, da se politika u Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve više radikalizuje, onda je to u veliko zasluga madžarske službene politike, a naročito gro- fa Khuena, koji sistematski vrijegja dana- šnju nagodu i tako dugo podržava apsolu- tizam u Hrvatskoj. U opće je Khuen vrlo nesretne ruke: u Ugarskoj je izazvao krizu, u Hrvatskoj ne izlazi iz krize, a u najno- vije vrijeme izazvao je oktroiranjem t. zv. synodalnog statuta i sudđbonosnu krizu u srpskoj narodno-crkvenoj autonomiji«. 1 »Danu“. Bezimenim dopisnicima ne odgovaram, a ponadasve ne onomu, koji nam podmeće (biti će to skladno i dostojno dopisnika ka- toličkog ex professo lista): da bi smo mi htjeli osobnu borbu, da se onda na nas i- spuca, a da stvar (kud ćeš skladnije !, za- bašuri; koji nam prijeti sastankom 19 ov. mj.; i koji nas dopokon (vrhunac skladno-| Tužna zemljo: imala si svetište u svemu svijetu glasovito; zenicu oka svoga, Ćen- stohovsku Gospinu crkvu, gdje su hrlili tvoji sinovi odasvuda, da od Rajske kraljice i Majke isprose ustrpljenje i blagoslov. Od g. 1382., od tvog kralja Vladislava, pak do lani, ta je »crna Gospa« od sv. Luke bila tvoja danica, tvoja uzdanica, sve tvoje do- bro. Tu si ti bijedni narode crpao onu div- sku, lavsku snagu, koja te je toliko uzvi- sila; a ta svetinja tvoja nad svetinjama, bila je trn u oku zatiračima tvojim. Svijataja je Rusija nametnula na silu toj tvojoj svetinji, kao priora g. 1895. o. E- kalugjerom; ona je otpremila tamo zlogla- sne kalugjere Maszoha, Starczewskog, Ale- sinskoga. Uzalud su ustajali sveti i pobo- žni kalugjeri a nadasve o. Pijo Przezdziecki da se čuva klauzura, da se ti nevaljanci o- RES m JE Aa omji oi stil) nazivlje zmijom. Hvala dobroti i skla- dnosti! Za svetu stvar vjere, za načela i- ma godina i godina da smo vojevali i to otvorito sa inicijalima imena i bez imena, i ne kajemo se; dapače to nam je najmilija u- tjeha, i ako smo s toga i dosta pretrpjeli ; s Božjom ćemo pomoći nastojati u tome perseverare usque ad finem. Ti, braniti sve- tinje najviša je slava pojedincu, koja nad- mašuje svaku svijetsku slavu. »P. C. H.« o tome se do danas ogriješila nije, a ufa- mo da neće ni u naprijed; a kako u gla- vnomu politički list, ne upire u pitanja skroz religiozna, nego rado to prepušta »Danu«, koji je navlaš za to i pokrenut. Ocu obitelji bi smo preporučili, da mje- šte uzdisati i jadikovati, pokrene u gragjan- stvu prosvjed na bogumrske navale smuše- nog apostate Vuličevića. Mi smo davno re- kli i zamjerili »Dubrovniku«, je: donaša ta- kove članke, koji su zaista sramota za naš grad, čigovo ime on usvaja; a kad on sli- jedi ipak, pozvani su, osim klera i dobri i bogoljubni svjetovnjaci da tome nagju li- jeka, doličnim prosvjedom. Pobijati pak bo- gumrske njegove teorije, nije uputno; jer bi se tim dalo važnosti, jadniku, koji je iz- gubio neprocijenjeno blago, vjeru svoju, i jer se nebi nigda na kraj izašlo. Anonimna su gospoda služena ; dalje ne- ćemo: a »Dan« neka bolje pripazi kome otvara svoje stujice. A. L. Već je gornji odgovor bio složen, kad primamo ovaj, kojeg donašamo : Dvije riječi uredništvu ,Dana“. Vaš dopisnik iz Dubrovnika javlja se, ali anonimno. Srami se svoga čina? boji se za svoju osobu? — U oba slučaja sam sebi potpisuje vrlo žalosnu svjedodžbu. Srami li se — uvigja da je počinio nešta nelije- pa; boji li se — znak je da je šupalj! U- zalud mu sve izmotavanje sa poznatom »non quis sed quid«. Da je barem zamu- ko, znala bi javnost ko je i što je i — stvar bi svršila. Ovako se javlja i hoće da svrne stvar drugim pravcem, pa tobože štedi me- ne dok udara na uredništvo »Prave«, koju u svojoj plemenitosti zove »zmijom na kri- lu svećenstva«. Mi ćemo se ipak još vidjet! Nu niko neće poreći da pošten čovjek, koji nešto hotimično ustvrdi, upozoren hotimice to ponavlja i nastoji da opravda, ne zna da ga poštenje sili da javno i prizna svoje djelo te kaže: evo me, ja sam taj, na se- be primam odgovornost za svoj čin! Tako radi pošten čovjek, a Vaš dopisnik — ne- će. Još je katolički svećenik! još je dopi- snik katoličkog lista ! I ako je i uredništvu »Prave« a i meni dobrano poznat, ipak moje otvoreno pismo upravljeno mu išlo jedino za tim ciljem da javnost vidi — moralnu visinu toga delije. Sada znamo na čemu smo. Nu pošto se Vaš tako odlični dopisnik srami svoga čina ili boji za svoju osobu, možda je to ure- dništvo preuzelo odgovornost kad se kiti plodom pera takova — junaka? |Pa dobro, ja ću k Vama! Mislim pak, da jednoj ka- toličkoj novini, koja prepušta u list i ano- zloglasni se Rejman ispričavao da ne smije, jer mu vlada to ne dopušta, dapače je tim izgovorom i ušutkao prosvjede sv. Stolice, i zlo je raslo i raskalašeni su kalugjeri to više upadali iz zla u gore. Kać su ipak tužbe iznova ganule Rim, ovaj potpunom oblasti pošalje provincijala bečkih karmeli- tanaca da ode i uredi to nevoljno stanje u tome glavnome manastiru svetišta. Ovaj je vidio vas trulež i naredio da ga se ukloni, ali zločesti i narinuti Rejman znao je pre- dobiti neograničenu vlast od vlade, a lu- kavo je znao radnjama oko crkve i mana- stira, i skupom agitacijom u novinstvu pri- tegnuti za sebe javno mnenje. No Rim nije popuštio, i pod očitom naredbom teda negda g. 1910. imenovanjem o. Justina Vel- voskog kao priora imalo se je uvestiti red i poredak. Ali i u tome ruska vlađa ostane tvrđokorno na svome stanovištu, novoga priora ne htjede priznati, a ne dopušti da 3 ! ' es tnA sa RSA A e SA A LAS ms? mA as God. Vili. nimne dopisnike, neće biti teško dapače da će rado pripustiti prostora i jednom kato- ličkom svećeniku, koji će svojim imenom potpisati svaki svoj redak i za svoje nazo- re i uzeti odgovornost na sebe, a ne sakri- vati se za — uredništvo! Jer pako — kako je i »Dan« javio — u Dubrovačkoj biskupiji imamo 19. ov. mj. svećenički sastanak, to ću biti toliko slo- bodan pa ću se javiti poslje toga tom ugl. uredništvu malo — opširnije. Do tađa se ustrpite i primite izraz štovanja. Sretni u- skrsni blagdani! Banići, 2/4 1912. Vaš Ante Jasprica, svećenik. Marijan bar. Varešanin. Svom se je junačkom dušom bio zauzeo taj ponajbolji vojskovogja carstva, taj obzir- ni državnik, ta slavna čelenka na kapi mi- le nam domovine, da usreći i uvede red i blagostanje u prostranoj Herceg-Bosni ; on je pregnuo da to faktično postigne; on je u tome smislu i prvi pozdravio narodne prestavnike muževnom besjedom; on je pre- zirno bacio oko na nevoljnika, koji !je ki- disao na njegov život a sebe usmrtio; on je jedini i zborom i tvorom bio kađar da to izvrši; ali mu ne dadoše oni, koji hoće da od tih bogatih pokrajina stvore svoje podružnice, koji hoće da ih drže skučene iz sužanjstva u sužanjstvo. On prvi podi- gne svoj glas, da se zemlji dade prilična sloboda, da se uprava zemlje liši tutorstva, da uživa ustavne blagodati. Kad je pak uvi- dio, da ne može polučiti što po pravici i razboru traži, značajno i muževno otstupi, a svome nasljedniku naznači put kojim će krenuti. I odvažni njegov otstup uskorio je, da najviši krugovi dogju u susret njegovim i narodnim željama. Uprava će Bosne do- biti mnogo više povlastica, i poglavica će zemlje. biti ne lutka nego važni čimbenik na dobro naroda. To će se u brzo slučiti, netom novi ministar financija bude se o svemu obavjestio na licu mjesta. I kad se to zbude, jedan će dan neumi- tna povjest časno i uzvišeno spominjati jme Marijana baruna Varešanina, koji je prvi probio led, i postignuo da Herceg-Bosna bude u dobrom dijelu sebi svoja. Radosno to naspominjemo, nadasve u ovim danima, kad vlastiti sinovi ne žacaju se ostentativno zasužnjiti milu našu domaju. Narodno pro- klestvo ovijem a slava piavim rodoljubima! Izbora nema!l... — Ustav obustavljen | Prekjuče u jutro primili smo iz Zagreba slijedeću brzojavku : Izbora nema. Ustav obustavljen. Cuvaj je imenovan komesarom. Sve sinoćnje opo- zicijonalne novine zaplijenjene. Ovo par riječi i premnogo kaže, u kako- vom se ljutom iskušanju naša tužna domo- vina nalazi, pa bi bio suvišan svaki komen- budu odalečeni iz manastira zloglasni ka- lugjeri. Ovi pak osokoljeni zaštitom vlade, jednoga dana pokrađoše nakon mnogo ne- podopština blago Blažene Gospe i pobje- goše u svijet; nu ih zateče ruka pravde i početkom ove godine pred suđom u Petri- kovu ova se njihova nedjela obaznaše, i oni su bili po zakonu pedepsani. Rim je i tu svu svoju moć postavio, da se izbjegne sablazni i svim lopovštinama koje su slijedile, ali svijataja Rusija nije dela, i tako je pružila najbolji i najeklatantniji do- kaz svog brutalnog postupka sa katoličkim svetinjama. Doći će dan, kad će milosrgje Božije u- gledati tužnu Poljsku, skroz katoličku ze- mlju, kad će tražiti od usilnika odmasdu na mučenstva i krvoproliće, a do nas je da |uskorimo to djelo svete Božije desnice! —— RO a OAO Uši a AAN CAC . PROS E a i . Ch + S ae DOW S nuaulu an - _- u