|

 

PRAVA

CRVENA HRVATSK

  

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU

KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN

I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO

;
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
:
:
;

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

APtainotja

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

MettRA Di zat ISSA za

Ram ji

PS RIN SS
Ra

 

A

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠIVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

PRSNI tuta RR

 

testu PRES

Čestito Uskrsenje!

I okopni led, i svi se izvori napune
vode, i vrutci i mlazoki lete, nabuje
potoci i rijeke, zemlja se željnu na-
paja, i u zagrljaju pomlagjenog sunca
ragja biljke, cvijeće, voće, žito, sve
ono što dobro narod nazivlje milostim
Božjom. | živo rasteže se, nadimlje se:
ta prekužilo je krutu zimu, kad je mo-
ralo zbijeno u stajama ili pri kakvome
okrajku na ledu i mrazu kuburiti od
silne čiće, ogreznuti u živoj vodi plju-
šte i mećave.

Ako se pak nerazumna bićija toliko
vesele pramaljeću i Uskrsu, kako da
se ne veseli onaj koji smjelo gleda na
nebo, koji je uvidio zemaljske snage,
obuhvatio gvozdenom rukom da njome
vlada, da ju u strojeve salije, da njome
promakne dobrobit i sreću? Kako da
se ne veseli onaj, koji je od Boga iz-
ravno satvoren da mu služi, da mu se
klanja, da ga ljubi, i tako postigne ne
samo vremenito ono blaženstvo na
zemlji, nego od vijeka do vijeka i ono
na nebu?

Čestit vam dakle Uskrs, mili pred-
brojnici i čitaoci, ovaj vas zaskočio u
zdravlju i pratio vas kroz dugi niz go-
dina u svakoj sreći i dobru!

Pomladili se mi svi u Spasitelju, koji
je:svojim uskrsom nas oslobodio, nas
usrećio, poravnali mi svi njegove staze,
oplemenili naše duše, postigli blagosov
Svevišnjega, jer veli sv. pismo, da je
blažen narod, komu je Bog gospodar.
Hrvatska, mila naša domovina, bila je
uvijek Bogu vijerna, pobožna i nepo-
mična u svom vjerovanju: to ju odr-
žalo u snazi i na okupu kroz silna
stradanja, kroz tisuće nevolja; to ju
budilo u borbama, to ju slavodobitnu
iznijelo iz mnoštva okršaja i napa-
daja.

Odma po Uskrsu pozvana je Hrvat-
ska, da posvjedoči još jednom svoju
žilavost, svoj ponos, svoje poštenje,
svoj obraz, da neće za nikakovu ci-
jenu biti izmećarka tugje sile, nenaro-
dnog nameta. Pozvana je da izabere
valjane spobornike, divove junake, koji
će na Gjurgjevo kao stare haramije,
narod na osvetnici kidisati da jednom
za vavijek skrše okove i lisičine ma-
džarskih krvopija. Dobri im Bog dao
uma i snage a nadasve bratske ljubavi
i sloge da izvojšte narodnu pobjedu.

Čestit nam svima Uskrs! Duša nam
šapće, da će narodna stvar pokročiti

RAMA LL MNL SUL LN aL NNJS S A LL PL A
Bre. 37.

VAL EJ ad

osvjetlati sebi i nami lice, da se pri-
miće dan otkupljenja, slobode, uskrsa !
Sretan bio njima i narodu Uskrs!

 

O položaju u Hrvatskoj.

»Pesti Hirlap« donosi dva zanimljiva in-
tervjeva o položaju u Hrvatskoj, i to Dra.
Aleksandra Horvata i Svetozara  Pribiče-
vića.
Dr. Aleksandar Horvat je izjavio :

»Kooperacija oporbenih stranaka je nu-
žna i logična posljedica eksperimentiranja
madžarskih vlastodržaca s pravima i sa str-
pljivošću hrvatskog naroda. Ona je u jednu
ruku samoobrana protiv očitog kršenja za-
kona sa strane onih, koji su ih u prvom
redu dužni štovati i vršiti, a u drugu ruku
osnova za složnu i jedinstvenu borbu cije-
log hrvatskog naroda, za postignuće njego-
vih najprečih potreba. Sistematsko iscrplji-
vanje i prikraćivanje kraljevine Hrvatske na
financijalnom i gospodarskom području, ne-
mogućnost udovoljavanja neophodno nu-
žnim narodno-gospodarskim i kulturnim po-
trebama iz srestava autonomnog našeg pro-
računa; potpuno naše zanemarenje u obo-
stranom, trgovačkom i industrijalnom polju
sa strane t. zv. zajednice; osiromašivanje
našeg seljaštva uslijed silnih poreza, a bez
ikakve rekompensacije na polju investicija,
sve je to već g. 1903 urodilo snažnim po-
kretom za našu financijalnu i gospodarsku
samostalnost. Usljed raznih političkih po-
kušaja nije se tada u tom pravcu ništa po-
lučilo, stopro je potpuno dozrijela u svih
naših stranaka, koje imadu u narodu svoj
temelj, svijest i spoznaja da bez pravednog
uregjenja ovog pitanja na osnovi naše fi-
nancijalne i gospodarske samostalnosti ne-
ma sregjenja naših političkih prilika, jer je
to ne samo pitanje naše časti, već i pitanje
našega kruha, našega opstanka. Polučenjem
sporazuma u tom pitanju izmegju stranke
prava i koalicije, samo se od sebe riješilo
pitanje izbornog sporazuma, po kojemu je
isključena i sama pomisao, da bi tomu na-
stojanju protivna vlada više mogla skalupiti
ne većinu, već i onoliko zastupnika, kako
je to još kod posljednjih izbora uspjelo
Dru. Tomašiću.

Polučenim izbornim sporazumom nije
stranka prava ni u čemu odstupila od svog
državopravnog programa, kao što se i koa-
licija nije odrekla svog dosadanjeg temelja.
Stranka prava ne vodi računa o tom, da li
će se financijalna i gospodarska samostal-
nost naša polučiti putem revizije hrvatsko-
ugarske nagode od g. 1868., dakle na te-
melju Deakove propozicije; ona će se za
taj zahtjev sva založiti, te najspremniju, ali
i najodlučniju potporu svakomu pružiti, ko
će za taj zahtjev raditi. Stranka prava je
svijesna svoje jakosti u narodu, a ta joj
jakost pruža najjaču garanciju, da se pita-
nje naše financijalne i gospodarske samo-
stalnosti neće više skinuti s dnevnog reda
i da je u Hrvatskoj politički nemoguć svaki
onaj, koji taj zalitjev ne samo ne usvoji već

junački, da će vrli zastupnici u Banovini i za nj najživlje ne radi!«

PODLISTAK.

Svljataje Rucija.
Hoćeš li igda, tužna Poljsko, zemljo ju-
Sobjeskoga, zemljo mučenika, uživati

odvažne stradalnike u Poljskoj za tvoju slavu.
Svijataja je, tako zvana Rusija, onaj krvnik,

upire da ti otrgne najviše tvoje dobro, ama-
net otaca tvojih, svetu vjeru tvoju. Ona ti
progoni ponajbolje tvoje sinove, ako pregje
kod tebe revnosni pastir, zasužnji ga i pro-
ćera u kakav zabitni kut, da ne može po-
slovati; ako pak se ukrade razdirajući vuk,
ona ga brani i silom vrši bezdušne njegove
[maredbe; oma ti me dopušta, da općiš sa
|Majkom svega kršćanstva, sa Petrovom sto-
licom; ona njeguje onaj hudi troskot Ma-
riovita;; ona te je policajno zavezala i spu-

 

koji te neprestano muči, iskušava, gnječi i |

;zjlugenija Rejmana, kog od činovnika učini

 

sinova.|daleče, da se žive kako zakon naregjuje:

MeLaR RSA Mt ESSAYS DU pa JESSE Apt SENJ

U DUBROVNIKU, 6. APRILA 1912.

Svetozar Pribičević je izjavio: |

»Kooperacija izmegju hrv.-srpske koalici-
je i stranke prava, imaće za posljedicu, da
će se jedared za uvijek onemogućiti u Hr-
vatskoj stvaranje službene stranke, koja ne
ima nikakova korjena u narodu i ne raču-
na s narodnim potrebama, nego je slijepo
orugje u vladinim rukama. Sklapajući ovu
kooperaciju nije se hrv.-srp. koalicija ni za
dlaku pomakla sa svog dosadašnjeg stano-
višta, jer je ona već u svom prvom pro-
glasu na narod od 13. prosinca 1905, u ko-
jem je objavila svoj osnutak narodu, posta-
vila zahtjev gospodarske i financijalne sa-
mostalnosti.

Isti je zahtjev postavljen i u riječkoj re-

zoluciji, na temelju koje su madžarske stran-
ke htjele da pregovaraju sa zastupnicima
hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj.
Sasvim je krivo i zakonu protivno mišlje-
nje, da jedna nagodbena stranka ne smije
stojati na stanovištu financijske i gospodar-
ske samostalnosti, jer i ug.-hrv. nagoda o-
sigurava Hrvatskoj pravo, da može tražiti
reviziju nagodbenog odnošaja prema Ugar-
skoj.
Na naše službene krugove djelovala je
senzaciono moja izjava na osječkoj skup-
štini, da se naš narod ne može više zado-
voljavati tamošnjom nagodom. Megjutim je
njihove iznenagjenje namješteno i izvješta-
čeno, jer je koalicija već u svojoj adresi,
koju je 1911 godine predložila saboru, re-
kla da je okvir, koji je nagoda stavila za
razvoj našega narodnoga i političkoga ži-
vota, danas pretijesan i u onom slučaju,
kad bi se ona u svim svojim ustanovama
točno i strogo izvršivala. U ostalom pravi
Mađžari, koji se bore za svoju narodnu slo-
bodu, ne zadovoljavaju se čak ni sa onim
položajem, koji im daje austro-ugarska na-
goda, mogu lako shvatiti, da se mi ne mo-
žemo trajno zadovoljavati s onom preuskom
podlogom za život, koju nam daje današnja
ug.-hrv. nagoda. Ta narod, koji bi u tako-
voj nagodi gledao svoju magnu chartu ne
bi bio dostojan za život.

U ostalom, ako je istina, da se politika
u Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve više
radikalizuje, onda je to u veliko zasluga
madžarske službene politike, a naročito gro-
fa Khuena, koji sistematski vrijegja dana-
šnju nagodu i tako dugo podržava apsolu-
tizam u Hrvatskoj. U opće je Khuen vrlo
nesretne ruke: u Ugarskoj je izazvao krizu,
u Hrvatskoj ne izlazi iz krize, a u najno-
vije vrijeme izazvao je oktroiranjem t. zv.
synodalnog statuta i sudđbonosnu krizu u
srpskoj narodno-crkvenoj autonomiji«.

1

 

»Danu“.

Bezimenim dopisnicima ne odgovaram, a
ponadasve ne onomu, koji nam podmeće
(biti će to skladno i dostojno dopisnika ka-
toličkog ex professo lista): da bi smo mi
htjeli osobnu borbu, da se onda na nas i-
spuca, a da stvar (kud ćeš skladnije !, za-
bašuri; koji nam prijeti sastankom 19 ov.
mj.; i koji nas dopokon (vrhunac skladno-|

Tužna zemljo: imala si svetište u svemu
svijetu glasovito; zenicu oka svoga, Ćen-
stohovsku Gospinu crkvu, gdje su hrlili tvoji
sinovi odasvuda, da od Rajske kraljice i
Majke isprose ustrpljenje i blagoslov. Od
g. 1382., od tvog kralja Vladislava, pak do
lani, ta je »crna Gospa« od sv. Luke bila
tvoja danica, tvoja uzdanica, sve tvoje do-
bro. Tu si ti bijedni narode crpao onu div-
sku, lavsku snagu, koja te je toliko uzvi-
sila; a ta svetinja tvoja nad svetinjama, bila
je trn u oku zatiračima tvojim.

Svijataja je Rusija nametnula na silu toj
tvojoj svetinji, kao priora g. 1895. o. E-

kalugjerom; ona je otpremila tamo zlogla-
sne kalugjere Maszoha, Starczewskog, Ale-
sinskoga. Uzalud su ustajali sveti i pobo-
žni kalugjeri a nadasve o. Pijo Przezdziecki
da se čuva klauzura, da se ti nevaljanci o-

 

RES m JE Aa omji oi

stil) nazivlje zmijom. Hvala dobroti i skla-
dnosti! Za svetu stvar vjere, za načela i-
ma godina i godina da smo vojevali i to
otvorito sa inicijalima imena i bez imena, i ne
kajemo se; dapače to nam je najmilija u-
tjeha, i ako smo s toga i dosta pretrpjeli ;
s Božjom ćemo pomoći nastojati u tome
perseverare usque ad finem. Ti, braniti sve-
tinje najviša je slava pojedincu, koja nad-
mašuje svaku svijetsku slavu. »P. C. H.«
o tome se do danas ogriješila nije, a ufa-
mo da neće ni u naprijed; a kako u gla-
vnomu politički list, ne upire u pitanja skroz
religiozna, nego rado to prepušta »Danu«,
koji je navlaš za to i pokrenut.

Ocu obitelji bi smo preporučili, da mje-
šte uzdisati i jadikovati, pokrene u gragjan-
stvu prosvjed na bogumrske navale smuše-
nog apostate Vuličevića. Mi smo davno re-
kli i zamjerili »Dubrovniku«, je: donaša ta-
kove članke, koji su zaista sramota za naš
grad, čigovo ime on usvaja; a kad on sli-
jedi ipak, pozvani su, osim klera i dobri i
bogoljubni svjetovnjaci da tome nagju li-
jeka, doličnim prosvjedom. Pobijati pak bo-
gumrske njegove teorije, nije uputno; jer
bi se tim dalo važnosti, jadniku, koji je iz-
gubio neprocijenjeno blago, vjeru svoju, i
jer se nebi nigda na kraj izašlo.

Anonimna su gospoda služena ; dalje ne-
ćemo: a »Dan« neka bolje pripazi kome
otvara svoje stujice. A. L.

 

Već je gornji odgovor bio složen, kad
primamo ovaj, kojeg donašamo :

Dvije riječi uredništvu ,Dana“.

Vaš dopisnik iz Dubrovnika javlja se, ali
anonimno. Srami se svoga čina? boji se za
svoju osobu? — U oba slučaja sam sebi
potpisuje vrlo žalosnu svjedodžbu. Srami
li se — uvigja da je počinio nešta nelije-
pa; boji li se — znak je da je šupalj! U-
zalud mu sve izmotavanje sa poznatom
»non quis sed quid«. Da je barem zamu-
ko, znala bi javnost ko je i što je i — stvar
bi svršila. Ovako se javlja i hoće da svrne
stvar drugim pravcem, pa tobože štedi me-
ne dok udara na uredništvo »Prave«, koju
u svojoj plemenitosti zove »zmijom na kri-
lu svećenstva«. Mi ćemo se ipak još vidjet!
Nu niko neće poreći da pošten čovjek, koji
nešto hotimično ustvrdi, upozoren hotimice
to ponavlja i nastoji da opravda, ne zna
da ga poštenje sili da javno i prizna svoje
djelo te kaže: evo me, ja sam taj, na se-
be primam odgovornost za svoj čin! Tako
radi pošten čovjek, a Vaš dopisnik — ne-
će. Još je katolički svećenik! još je dopi-
snik katoličkog lista !

I ako je i uredništvu »Prave« a i meni
dobrano poznat, ipak moje otvoreno pismo
upravljeno mu išlo jedino za tim ciljem da
javnost vidi — moralnu visinu toga delije.
Sada znamo na čemu smo. Nu pošto se
Vaš tako odlični dopisnik srami svoga čina
ili boji za svoju osobu, možda je to ure-
dništvo preuzelo odgovornost kad se kiti
plodom pera takova — junaka? |Pa dobro,
ja ću k Vama! Mislim pak, da jednoj ka-
toličkoj novini, koja prepušta u list i ano-

zloglasni se Rejman ispričavao da ne smije,
jer mu vlada to ne dopušta, dapače je tim
izgovorom i ušutkao prosvjede sv. Stolice,
i zlo je raslo i raskalašeni su kalugjeri to
više upadali iz zla u gore. Kać su ipak
tužbe iznova ganule Rim, ovaj potpunom
oblasti pošalje provincijala bečkih karmeli-
tanaca da ode i uredi to nevoljno stanje u
tome glavnome manastiru svetišta. Ovaj je
vidio vas trulež i naredio da ga se ukloni,
ali zločesti i narinuti Rejman znao je pre-
dobiti neograničenu vlast od vlade, a lu-
kavo je znao radnjama oko crkve i mana-
stira, i skupom agitacijom u novinstvu pri-
tegnuti za sebe javno mnenje. No Rim nije
popuštio, i pod očitom naredbom teda
negda g. 1910. imenovanjem o. Justina Vel-
voskog kao priora imalo se je uvestiti red
i poredak. Ali i u tome ruska vlađa ostane
tvrđokorno na svome stanovištu, novoga
priora ne htjede priznati, a ne dopušti da

3
!
'

es tnA sa RSA A e SA A LAS
ms? mA as

 

God. Vili.

nimne dopisnike, neće biti teško dapače da
će rado pripustiti prostora i jednom  kato-
ličkom svećeniku, koji će svojim imenom
potpisati svaki svoj redak i za svoje nazo-
re i uzeti odgovornost na sebe, a ne sakri-
vati se za — uredništvo!

Jer pako — kako je i »Dan« javio — u
Dubrovačkoj biskupiji imamo 19. ov. mj.
svećenički sastanak, to ću biti toliko slo-
bodan pa ću se javiti poslje toga tom ugl.
uredništvu malo — opširnije. Do tađa se
ustrpite i primite izraz štovanja. Sretni u-
skrsni blagdani!

Banići, 2/4 1912.

Vaš
Ante Jasprica, svećenik.

 

Marijan bar. Varešanin.

Svom se je junačkom dušom bio zauzeo
taj ponajbolji vojskovogja carstva, taj obzir-
ni državnik, ta slavna čelenka na kapi mi-
le nam domovine, da usreći i uvede red i
blagostanje u prostranoj Herceg-Bosni ; on
je pregnuo da to faktično postigne; on je
u tome smislu i prvi pozdravio narodne
prestavnike muževnom besjedom; on je pre-
zirno bacio oko na nevoljnika, koji !je ki-
disao na njegov život a sebe usmrtio; on
je jedini i zborom i tvorom bio kađar da
to izvrši; ali mu ne dadoše oni, koji hoće
da od tih bogatih pokrajina stvore svoje
podružnice, koji hoće da ih drže skučene
iz sužanjstva u sužanjstvo. On prvi podi-
gne svoj glas, da se zemlji dade prilična
sloboda, da se uprava zemlje liši tutorstva,
da uživa ustavne blagodati. Kad je pak uvi-
dio, da ne može polučiti što po pravici i
razboru traži, značajno i muževno otstupi,
a svome nasljedniku naznači put kojim će
krenuti. I odvažni njegov otstup uskorio je,
da najviši krugovi dogju u susret njegovim
i narodnim željama. Uprava će Bosne do-
biti mnogo više povlastica, i poglavica će
zemlje. biti ne lutka nego važni čimbenik
na dobro naroda. To će se u brzo slučiti,
netom novi ministar financija bude se o
svemu obavjestio na licu mjesta.

I kad se to zbude, jedan će dan neumi-
tna povjest časno i uzvišeno spominjati jme
Marijana baruna Varešanina, koji je prvi
probio led, i postignuo da Herceg-Bosna
bude u dobrom dijelu sebi svoja. Radosno
to naspominjemo, nadasve u ovim danima,
kad vlastiti sinovi ne žacaju se ostentativno
zasužnjiti milu našu domaju. Narodno pro-
klestvo ovijem a slava piavim rodoljubima!

 

Izbora nema!l... —
Ustav obustavljen |

Prekjuče u jutro primili smo iz Zagreba
slijedeću brzojavku :

Izbora nema. Ustav obustavljen. Cuvaj
je imenovan komesarom. Sve sinoćnje opo-
zicijonalne novine zaplijenjene.

Ovo par riječi i premnogo kaže, u kako-
vom se ljutom iskušanju naša tužna domo-
vina nalazi, pa bi bio suvišan svaki komen-

budu odalečeni iz manastira zloglasni ka-
lugjeri. Ovi pak osokoljeni zaštitom vlade,
jednoga dana pokrađoše nakon mnogo ne-
podopština blago Blažene Gospe i pobje-
goše u svijet; nu ih zateče ruka pravde i
početkom ove godine pred suđom u Petri-
kovu ova se njihova nedjela obaznaše, i
oni su bili po zakonu pedepsani.

Rim je i tu svu svoju moć postavio, da
se izbjegne sablazni i svim lopovštinama koje
su slijedile, ali svijataja Rusija nije dela, i
tako je pružila najbolji i najeklatantniji do-
kaz svog brutalnog postupka sa katoličkim
svetinjama.

Doći će dan, kad će milosrgje Božije u-
gledati tužnu Poljsku, skroz katoličku ze-
mlju, kad će tražiti od usilnika odmasdu
na mučenstva i krvoproliće, a do nas je da

|uskorimo to djelo svete Božije desnice!

—— RO

a OAO Uši a AAN CAC

.
PROS

E a i

. Ch +

S ae DOW S

nuaulu
an

- _-

u