CRVENA HRVATSKA

PRAVA

 

 

  
  
 
  

Br. 372.

A sad?...

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN (
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

1

 

sretna nagoda, eksponenti madžarske
vlade u Zagrebu i ministarstva u Pe-

Jesu li ga našli, ili se je nametnuo šti nagomilali su silni niz osvajanja,

i iznudio, ne znamo; svakako slika,
kako kaže narod, našla priliku: te Ma-
džari od prostog zugsfirera malo po
malo podigli vajnoga Slavka do ban-
stva, a eto sad do komisarijata. | on
grubijan i neotesan, vičan u starim
vremenima odrapiti nekoliko batina i
tim zavezati usta svakom tražitelju svog
prava i razloga, i sad dostojan slugan
loših gospodara došao batinom da u-
vede red u tužnu i nevoljnu Hrvatsku.
I ćoso podjaren i zaštićen od  zlogla-
snoga Khuena, zapasao na daleko, pri-
jeti desno i lijevo, i sva je prilika da
iza grmljavine doći će i razorna tuča;
koja će ipak, ufamo se, razgaliti vaz-
duh i dati primirka teško iskušanoj na
mrtvo mučeničkoj jadnoj našoj domo-
vini. Raspustio je sabor na neustavni
način, digao je svaku slobodu štampi,
nametnuo je bezobzirne komisare, na-
vukao je silu oružnika, uveo je svoju
policiju, zaprijetio globama i tamnicama
ako ko slobodnije progovori; ukinuo
je pravo sastajanja i vijećanja, jednom
riječi ukinuo je ustav i uveo straho-
vladu. Nemamo što žaliti, jer je ustav
ukinut, jer nam je ta krparija nanijela
sve nesreće i nevolje, on nam je da-
rovao sve one gorke jabuke, kojim su
nas sustavno darivali nemili Madžari;
učinio da isplivaju puzavci, prodane
mješine & la Miškatović, strašivice a la
Pejačević, nasilnici a la Khuen-Heder-
vari: ne žalimo za njime, niti imamo
što žaliti, jer plaštom ustavnosti izmr-
cvarili su nas, iz nas do kapi krvi istje-
štili; ali žalimo i imamo potpuno pravo,
jer dok se nami ukida ustav bez ika-
kve krivice, dotle vigjamo da se ne-
opreznim i bezobzirnim Madžarima,
koji su teško ucvilili istu krunu, sije-
doga i ljubljenoga našeg kralja, ide
spremno u susret i drakonska se vla-
davina uvagja u Banovinu baš, jer oni
tako hoće.

U čemu smo mi krivi?

U ničemu; ta poznato je svakomu,

 

izvrćanja, nasilja, kako bi krasna naša
domovina malo po malo postala po-
korno leno njihovom gospostvu, nji-
hovoj nezasitosti, njihovim grabžama.
Skrpariše temeljni zakon, oteše nam
Megjumurje, odnarodiše nam Rijeku,
uvedoše svoje parasite da rastruju naš
narod, nametnuše nam škole, narinuše
nam grbove i zastave, napokon zahtje-
vaše da ko ne zna madžarski ne smije
vršiti službu u Banovini, Srbima uskra-
tiše svako pravo u saboru u Karlov-
cima, napokon očito i bjelodano htje-
doše da nam posvoje more, da nam
otrgnu Herceg-Bosnu, da nam narinu
svoj jezik, da nas učine prostom po-
krajinom svome imperijalizmu, i tako
da neosjetno postanemo što prije po-
turice ili pripadnici  madžar-orszaga.
To priznavaju iste njihove novine, koje
pravo vele, da su odviše nakrivili, kad
su htjeli od Sabora u Zagrebu učiniti
prosti pokrajinski sabor, i kad su na-
metali i neopozvali nespretnu Košu-
tovu pragmatiku. Eto, to su sve ne-
mile krivice njihove, satrapska nasilja,
i Hrvatska je sve trpjela, sve podno-
sila, nadala se je da će doći dan kad
će i njoj puknuti pravda i ona se sa-
jediniti. Nadala se je nadasve, kad su
Madžari istoj kruni zamjerili: na žalost
se je prevarila, i danas je tamo Cuvaj
komisar da ju tuče po glavi e bi ju
smeo.

A demostracije ?

Eto jedinoga izgovora, jedinoga pri-
jekora u madžarskim ustima. Da, pla-
nuli smo svi, demostrirali smo svi, za-
palili smo madžarsku zastavu svi, ali
kad se je to dogodilo? Kad je nasilje
prevršilo svaku mjeru. Koalicija ima
godina tražila je sami opoziv pragmatike,
i spravna bila da sudjeluje vladi na
temelju nagode; a vi tvrdokorno nije-
ste htjeli. I ne samo da nijeste dopu-
štali jedini pravedni i opravdani nje
zahtjev, nego ste-preko Tomašića na-
stojali nametnuti narodu mameluke, da

da od g. 1868, otkad je nastala ne- | gospodarite bez kontrole. Slijedom je

PODLISTAK.

Hannibal ante portas: tako sam zaključio,
na dan presvetog Uskrsa, kad sam slasno
čuo učenu i temeljitu omeliju našeg revnog
dobrog Presvi. g. Biskupa, Molim, da mi
date mrvičak prostora, da se osvrnem na
razlaganje učeće crkve u tome najvažnijemu
predmetu.

Revni pastir u uvodu dokazuje, kako je
to pitanje ne samo velevažno dapače vital-
no za socijalnu dobrobit, za etični poredak,
za ljudski napredak, nego nadasve za crkvu
Božiju, koja u nerazdruživosti braka posta-
vlja svoj temelj, svoje bistvovanje.

U bečkom parlamentu, naglašuje biskup,
glas, € bi se u Monarhiji u-

 

svjedočio živa Istina, mili Spasitelj, kad je
naglasio da je Moises propter uritiem tvr-
dokornoga žudijskog naroda popustio od
te Božije ustanove. Dobro uregjena obitelj
sačinjava društvo, a razna društva narod, a
ovi razne vlasti i skupine u svijetu. Kad je
taj temelj labav i kržljav, onda nastaju su-
kobi, borba i nevolja, što mi osobito opa-
žamo danas u raznim narodima po svijetu,
a nađasve kod onih naroda, gdje je uve-
den razbrak. Takovo stanje kog raširuju za-
kleti neprijatelji crkve i Božije ustanove,
svim dopuštenim i nedopuštenim načinom,
pak se oni zvali framasuni ili socijaliste ili
naprednjaci, prijeti općim rasulom: tako-
vom nevoljom, koja se može prispodobiti
s onim stanjem kulturnih i negda slavnih
naroda Grčkog i Rimskog, kad se poreme-
tio stari i slavni red, kod njih u obitelji.
Ti su moćni narodi na vrhuncu svoje kul-
ture poprimili raspust, proveli razbrak iz
početka s temeljiloga kakvoga razloga a do
malo s kojegod bilo hira, pak vigjamo ka-
ko su zapali u najvišu nevolju, kako su
izgubili svaki ponos, svaku odvažnost, ka-
ko su malo po malo slabili, okršžljavili, i

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

U DUBROVNIKU, 13. APRILA 1912.

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE

tE RA At JA
ai

 

peto godište da se neprestance redaju|značajni Bosanci, kremeniti Istrani: svi

bezakonja i nasilja, od njih su puni|smo snjima, u oganj ćemo,

u vodu

svi naši listovi, oni odjeknuše i u Beču | vesele duše skupa snjima. Nema snage,
i u Zadru i u Sarajevu, i u Parizu i|nema srestva da nas može više raz-

Londonu, pak jeli čudo da kad je pre-
vršilo, narod je sav ustao da kune one
te ga muče i sramote i ne dadu mu
primirja ni mira? Podla je i sramotna
laž, što govore madžarski listovi, da
su one demostracije »umjetno inšeni-
rane«, da su »po naputku buknule«.
To mogu pričati maloumnim, a svaki
pak kolikogod bio ograničene pameti,
zna da nije od juče da naše novine
uzdišu, da naši zastupnici prosvjeduju,
da se narod komeša i svako malo da
iskazima bilo koje vrsti hoće da do-
kaže, kako je sit i presit bahatosti i
madžarske brutalnosti. Otkad je Herceg-
Bosna pripojena do aneksije pak do
danas, otkada se je lstra osvijestila,
otkad je Dalmacija uljegla u narodno
kolo, od onda su oči svijeh nas uprte
u Zagreb, dobro je Hrvatske naše do-
bro, a nje su patnje ljute rane na na-
šemu srcu. Nikakva sila, svi komisa-
rijati ovoga nas svijeta neće otrgnuti
od naše braće, došlo do tamnice, do-
šlo do skapavanja mi ćemo svi u svako
doba u svakoj zgodi dijeliti sa braćom
našom i dobro i žlo. Od te nakane
nas niko odvratiti neće, postostručite
vaše bezakonje, vaše nasilje, ali ono
što želite postignuti nećete, dapače
protivno.

Kooperacija pravaša i koalicije.

Sretno i blagoslovljeno pravaši su
se i koalicijonaši sreli, dogovorili, Hr-
vati danas vojuju zagrljeni sa Srbima,
svi smo jedna duša, jedna usta, ali
koji su bili vinovnici takovoj narod-
noj sreći; koji su otvorili oči i jednim
i drugim; koji su okupili nas u jedno
kolo? Nesmotrenost Madžara, madžar-
sko nasilje; a bude li ovako slijediti
doradiće, da će uz nas pristati i Slo-
venci, da će za nas uložiti svoj glas
i Česi i Poljaci, pak da vidimo onda,
ko će iznijeti tanji kraj! Da, i koalici-
jonaši i pravaši neće više tutorstva,
hoće biti pravi gospodari u kući svo-
joj, a mi Dalmatinci, kršni Hercegovci,

koji i danas traje u Europi i drugamo, ali
kojemu prijeti prijeka pogibelj da se povr-
ne u pogubno prijašnje stanje. Presvijetli
majstorski označuje sve neprilike razbraka,
potištenost žene, koja postaje puko orugje
izrabljivanja, bestidnost muževa koji popu-
štuju neobuzdanim strastima slobodne uzde,
nesreću i vapaj tužne djece i poroda, koji
iz divljeg braka proizlaze kako sramotna
kopilad, ili razbrakom ucviljena vuku se od
nemila do nedraga i u višem dijelu u sla-
bosti i nejakosti malodobnoj posrnu u sva-
ko zlo, u svaki zločin, Dobro veli: dok su
u Rimu Virginije i Kornelije bile uzor ma-
tere i kćeri, pravi temelj kuće, dotle je vlast
riniska junački koracala i svijet osvajala, ali
kad su nastale Agnipine i njima slične,
rimsku je vlast svaka bijeda zatekla, a na-
rod je rimski propao, Po Božjoj je odredbi
žena stožer u kući, oko koga treba da se
sva obitelj vrti, ona je on& pčela radilica,
koja proizvagja spasonosni med, ona hra-
ni, ona odgaja, ona daje Bogu pribrane si-
nove, a domovini uzorne junake; a takova
može biti kad zna da je vijerna drugarica
svome mužu, kad je osvjedočena da ju sa-
ma smrt može odijeliti od druga, komu se
je zavjetovala do zadnjeg izdisaja; kad je
uvjerena da joj nikakova sila neće otrgnuti

 

mil djecu iz materinskog skuta, koju je

dvojiti, ni rastaviti. Mila braćo u Ba-
novini, zadivljeni gledamo vašu borbu, ,
jer ste prvi na udarcu, ali smo mi,

tvrdo vaše zapleće; ako su u vas za-|

vezana usta mi ćemo govoriti, ako su.
vas sputili mi ćemo vaše lisičine odri-
ješiti. Svi za jednoga, to je naše ge-,

slo, pak što god se dogodilo! |
A sad? |

Ponavljamo pilanje postavljeno i od-
govaramo: Velika je naša sreća, da se
možemo uzajamno pomoći i braniti i
progjimo se jalovih demostracija, buke
\i galame, a trijezno i pametno i mu-
iževno prionimo svi radnji. Neka naši
|zastupnici u Beču zapostave svaku raz-
\miricu, neka žrtvuju na oltar domo-
| vine svoj ponos, neka svetoj stvaii
\posvete svoj um i snagu, neka po-
krenu živu agitaciju kod braće Slavena
a nadasve kod Slovenaca, neka se bez
javnog sastanka kako bolje znadu do-
govore sa zastupnicima u  Herceg-
Bosni, a ponadasve sa onim u Bano-
vini, pak nakon zrelog i dubokog pro-
mišljanja i dogovora, neka udese svoj
istup u obranu svetinja naš jeh, i dadu
narodu i svim javnim faktorima direk-
tivu što i kako da rade, i cnda će na-
rodna stvar krenuti sretno orijaškim
krokom, i mi ćemo postignuti ako ne
sve barem glavno od onoga, šte nam
po pravici pripada. Mudro i promi-
šljeno, svi u ljubavi i dogovoru, a da
što prije dočekamo sretni dan, da ra-
dosno kličemo : Živjela Hrvatska svoja
na pragu svome!

SOM ŠtUMJA 0 Mrodtskoj,

»Reichspost« kaže, što u vijeruom prijevo-
du douosimo: »Kraljevski komesar Cuvaj
izdaje na Hrvate proklamacije sa prijetnja-
ma, kao na jedan buntovni narod. A što
onda? Zar će možda strahovlada jednog
Cuvaja uništiti hrvatsko nacijonalno ćustvo,
hrvatsko državno pravo? Zar će komesar
ukinućem slobode štampe, udruživanja i sa-

 

 

 

ADMINISTRACIJI, A PISMA [ DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

Hrvate poslušnijima i »nagodbenijima «?_ Zar
se madžarski vlastodršci u Badimpešti na-
daju, da će tijem načinom prisiliti Hrvate
da panu na koljena pred madžarskim dr-
žavnim pravom? Opasno je poduzeće, što
se u mirnoj Hrvatskoj uvagja iznimno sta-
nje. Iz toga se mogu izleći dogagjaji, koji
neće samo odnošaj Hrvatske prama Ugar-
skoj uzdrmati, nego će biti takogjer od naj
većeg zamašaja po čitavu monarhiju. Hr-
vati neće dragovoljno pognuti šiju pod ja-
ram madžarskog državnog prava«. —:-

»Arbeiter Zeitung« najodlučnije osugjuje
novije promjene i strahovladu u Hrvatskoj,
pa megju ostalim veli: »Što Ugarska u o-
nim zemljama uvodi goli apsolutizam, tijem
se diskredituje monarhija na Balkanu«. —

»Grazer Volksblatt« kaže: »Takav po-
stupak mora da iščupa iz srca hrvatskoga
naroda brutalnom silom i posljednje oštat-
ke tradicijonalne njegove vijernosti prema
monarhiji. Hrvatski se narod vlastitim oči-
ma osvjedočava, da nijesu imali pravo oni,
koji su propovijedali ljubav i vijernost, već
oni, koji su uspirivali tamnu mržnju. Hr-
vati će svoj program revidirati .... Na na-
silja, na ustanak niko ne misli, ali promi-
jeniće se osjećaji Hrvata«. —

»Tagespost«, koji nikada nije bio sklon
južnim Slavenima, ipak i on osugjuje ko-
mesarijat u Hrvatskoj, pa doslovce kaže:
»Hrvatske se stranke nijesu nikada inadile
sa krunom i u uajtežim načelnim borbama
bile su vijerne vladaru i državi. A ministar,
koga je kruna imenovala, lišava ih sada u
ime zahvalnosti: ustava i političkih prava
Kako da sudi o monarhiji inozemstvo ?«
»Tagespost« se nadalje snebiva, što »pored
ovakih dogagjaja šuti austrijska vlada«, —

»Zeit«, u uvodniku »Diktatur in Agram«
kaže, da se prilike u Banovini »tako razvi-
jaju, da Austrija, i ako ne bi smjela mije-
šati se u unutarnju politiku Ugarske, ne
smije da ostane nijemi gledaoc. Ili zar ho-
ćemo i na jugo-istoku iredentu ?« »Zeit« se
nada, da ministar vanjskih posala neće biti
za ove protuustavne mjere, pa »u delega-
cijama ne smije prepuštiti samim  jugosla-
venskim zastupnicima, da se zauzmu za
Hrvate, jer se ovdje ne radi samo o hrvat-
skim nego i o državnim interesima«. —

»Neues Wiener Ta;blatt« dvoji u uspjeh
ovakvih mjera, jer se »preventivnom cenzu-
rom i ukinućem prava sastajanja nije nika-
da ništa dobra postiglo«. —

»Extrablati« primjećujući, da je »trijali-
zam pogibeljan«, kaže (da je žalosno što
»madžarska vlada nije našla drugog srestva
da garantuje red u Hrvatskoj«. —

Ljubljanski pak »Slovenec« veli: »Bivši

 

kupljanja, zapljenama i zatvorima učiniti

svojom krvi dojila. A da je baš tako g.
biskup je naveo mnogo značajnih svjedo-
čanstva velikih i priznatih učenjaka i mu-
droznanaca, a napokon i istih socijalista,
koji su u razbraku ugledali skoro i isklju-
čivo temelj svim zabludama i nevoljati1a, ko-
je tište napredne i ugledne marode, koji
skapavaju i slabe jer su razvezali ono, što
je Bog u svojoj dobroti zavezao nerazdru-
živim vezom. Po savjesnoj statislici on iz-
braja ono silno mnoštvo obitelji, koje su
otišle netragom u Francuskoj i u Amerika-
ma zbog nesretnog razbraka.

Osim spasiteljevih spasonosnih riječi, on
spominje sveti i značajni nauk sv. Pavla
apoštola, te kaže da je crkva nepopustljiva
uvijck držala tu ustanovu Božiju, jer Bog
tim što je privoljenje mladoženja podigao
ma Svetotajstvo, i to magnum kako svjedo-

 

či sveto pismo, htio je od vijeka do vijeka
da ustanovi kršćansku obitelj kako podlo-
gu svakoj ljudskoj udružbi. | baš zato sv.
Pavao upire na to da ne govori od svoje,
nego po očitom Božjem nadahnuću. Crkva
pokorna Božijoj zapovjedi voljela je uvijek
sve pretrpjeti a u tome ni za dlaku ne po-
puštati. Neće on da spomene žestoke su-
dare Svete Stolice kroz srednji vijek u to-

feldvebel, sada ban pl. Cuvaj, imenovan je

tne od vjere, a da ne dopušti nasilnome
Enriku VIII. da proćerav zakonitu ženu vjen-
ča Anu Bolem; spominje slučaj Napoleona
I. Tako se je crkva do danas vladala, na-
glašuje, a tako će raditi dok bude svijeta ;
ona će gnušanjem odbaciti svaki pokušaj
da se uzakoni razbrak, ona će ga do vije-
ka osugjivati kao divlji brak, Neka vlade
ustanove o ženidbi sve što spada u njiho-
vu nadležnost, to im prosto i blagoslovlje-
no; ali zahvati li na područje crkveno, pro-
klestvo će je iste neminovno susteći, Po-
novno naglašuje prijeku nuždu, da se mi
katolici u Austriji maknemo, a da osujeti-
mo hudo nastojanje onih te su u parlamen-
tu pokušali uvestiti takovu nesretnu usla-
novu, koja i ako bi nešto škodila dušama,
ali bi najviše škodila Monarhiji, jer bi tim
neminovno srmula u groznu propast.

U glavnim crtama, i ako dosta sam bli-
jedo prikazao sve ono što je muževno i o-
činski govorio g. Biskup.

Do nas je da se okoristimo njegovim ri-
ječima, i pokrenemo takovu akciju, koja bi o-
sujetila osnove onih dušmana, koji hoće
da srčemo u bezdan nesreće i nevolje,

 

me predmetu, spominje samo da je crkva

 

voljela popuštiti da se i cijeli narod odm e-

i bai u aišta s