CRVENA HRVATSKA PRAVA Br. 372. A sad?... CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN ( | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. 1 sretna nagoda, eksponenti madžarske vlade u Zagrebu i ministarstva u Pe- Jesu li ga našli, ili se je nametnuo šti nagomilali su silni niz osvajanja, i iznudio, ne znamo; svakako slika, kako kaže narod, našla priliku: te Ma- džari od prostog zugsfirera malo po malo podigli vajnoga Slavka do ban- stva, a eto sad do komisarijata. | on grubijan i neotesan, vičan u starim vremenima odrapiti nekoliko batina i tim zavezati usta svakom tražitelju svog prava i razloga, i sad dostojan slugan loših gospodara došao batinom da u- vede red u tužnu i nevoljnu Hrvatsku. I ćoso podjaren i zaštićen od zlogla- snoga Khuena, zapasao na daleko, pri- jeti desno i lijevo, i sva je prilika da iza grmljavine doći će i razorna tuča; koja će ipak, ufamo se, razgaliti vaz- duh i dati primirka teško iskušanoj na mrtvo mučeničkoj jadnoj našoj domo- vini. Raspustio je sabor na neustavni način, digao je svaku slobodu štampi, nametnuo je bezobzirne komisare, na- vukao je silu oružnika, uveo je svoju policiju, zaprijetio globama i tamnicama ako ko slobodnije progovori; ukinuo je pravo sastajanja i vijećanja, jednom riječi ukinuo je ustav i uveo straho- vladu. Nemamo što žaliti, jer je ustav ukinut, jer nam je ta krparija nanijela sve nesreće i nevolje, on nam je da- rovao sve one gorke jabuke, kojim su nas sustavno darivali nemili Madžari; učinio da isplivaju puzavci, prodane mješine & la Miškatović, strašivice a la Pejačević, nasilnici a la Khuen-Heder- vari: ne žalimo za njime, niti imamo što žaliti, jer plaštom ustavnosti izmr- cvarili su nas, iz nas do kapi krvi istje- štili; ali žalimo i imamo potpuno pravo, jer dok se nami ukida ustav bez ika- kve krivice, dotle vigjamo da se ne- opreznim i bezobzirnim Madžarima, koji su teško ucvilili istu krunu, sije- doga i ljubljenoga našeg kralja, ide spremno u susret i drakonska se vla- davina uvagja u Banovinu baš, jer oni tako hoće. U čemu smo mi krivi? U ničemu; ta poznato je svakomu, izvrćanja, nasilja, kako bi krasna naša domovina malo po malo postala po- korno leno njihovom gospostvu, nji- hovoj nezasitosti, njihovim grabžama. Skrpariše temeljni zakon, oteše nam Megjumurje, odnarodiše nam Rijeku, uvedoše svoje parasite da rastruju naš narod, nametnuše nam škole, narinuše nam grbove i zastave, napokon zahtje- vaše da ko ne zna madžarski ne smije vršiti službu u Banovini, Srbima uskra- tiše svako pravo u saboru u Karlov- cima, napokon očito i bjelodano htje- doše da nam posvoje more, da nam otrgnu Herceg-Bosnu, da nam narinu svoj jezik, da nas učine prostom po- krajinom svome imperijalizmu, i tako da neosjetno postanemo što prije po- turice ili pripadnici madžar-orszaga. To priznavaju iste njihove novine, koje pravo vele, da su odviše nakrivili, kad su htjeli od Sabora u Zagrebu učiniti prosti pokrajinski sabor, i kad su na- metali i neopozvali nespretnu Košu- tovu pragmatiku. Eto, to su sve ne- mile krivice njihove, satrapska nasilja, i Hrvatska je sve trpjela, sve podno- sila, nadala se je da će doći dan kad će i njoj puknuti pravda i ona se sa- jediniti. Nadala se je nadasve, kad su Madžari istoj kruni zamjerili: na žalost se je prevarila, i danas je tamo Cuvaj komisar da ju tuče po glavi e bi ju smeo. A demostracije ? Eto jedinoga izgovora, jedinoga pri- jekora u madžarskim ustima. Da, pla- nuli smo svi, demostrirali smo svi, za- palili smo madžarsku zastavu svi, ali kad se je to dogodilo? Kad je nasilje prevršilo svaku mjeru. Koalicija ima godina tražila je sami opoziv pragmatike, i spravna bila da sudjeluje vladi na temelju nagode; a vi tvrdokorno nije- ste htjeli. I ne samo da nijeste dopu- štali jedini pravedni i opravdani nje zahtjev, nego ste-preko Tomašića na- stojali nametnuti narodu mameluke, da da od g. 1868, otkad je nastala ne- | gospodarite bez kontrole. Slijedom je PODLISTAK. Hannibal ante portas: tako sam zaključio, na dan presvetog Uskrsa, kad sam slasno čuo učenu i temeljitu omeliju našeg revnog dobrog Presvi. g. Biskupa, Molim, da mi date mrvičak prostora, da se osvrnem na razlaganje učeće crkve u tome najvažnijemu predmetu. Revni pastir u uvodu dokazuje, kako je to pitanje ne samo velevažno dapače vital- no za socijalnu dobrobit, za etični poredak, za ljudski napredak, nego nadasve za crkvu Božiju, koja u nerazdruživosti braka posta- vlja svoj temelj, svoje bistvovanje. U bečkom parlamentu, naglašuje biskup, glas, € bi se u Monarhiji u- svjedočio živa Istina, mili Spasitelj, kad je naglasio da je Moises propter uritiem tvr- dokornoga žudijskog naroda popustio od te Božije ustanove. Dobro uregjena obitelj sačinjava društvo, a razna društva narod, a ovi razne vlasti i skupine u svijetu. Kad je taj temelj labav i kržljav, onda nastaju su- kobi, borba i nevolja, što mi osobito opa- žamo danas u raznim narodima po svijetu, a nađasve kod onih naroda, gdje je uve- den razbrak. Takovo stanje kog raširuju za- kleti neprijatelji crkve i Božije ustanove, svim dopuštenim i nedopuštenim načinom, pak se oni zvali framasuni ili socijaliste ili naprednjaci, prijeti općim rasulom: tako- vom nevoljom, koja se može prispodobiti s onim stanjem kulturnih i negda slavnih naroda Grčkog i Rimskog, kad se poreme- tio stari i slavni red, kod njih u obitelji. Ti su moćni narodi na vrhuncu svoje kul- ture poprimili raspust, proveli razbrak iz početka s temeljiloga kakvoga razloga a do malo s kojegod bilo hira, pak vigjamo ka- ko su zapali u najvišu nevolju, kako su izgubili svaki ponos, svaku odvažnost, ka- ko su malo po malo slabili, okršžljavili, i IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. U DUBROVNIKU, 13. APRILA 1912. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE tE RA At JA ai peto godište da se neprestance redaju|značajni Bosanci, kremeniti Istrani: svi bezakonja i nasilja, od njih su puni|smo snjima, u oganj ćemo, u vodu svi naši listovi, oni odjeknuše i u Beču | vesele duše skupa snjima. Nema snage, i u Zadru i u Sarajevu, i u Parizu i|nema srestva da nas može više raz- Londonu, pak jeli čudo da kad je pre- vršilo, narod je sav ustao da kune one te ga muče i sramote i ne dadu mu primirja ni mira? Podla je i sramotna laž, što govore madžarski listovi, da su one demostracije »umjetno inšeni- rane«, da su »po naputku buknule«. To mogu pričati maloumnim, a svaki pak kolikogod bio ograničene pameti, zna da nije od juče da naše novine uzdišu, da naši zastupnici prosvjeduju, da se narod komeša i svako malo da iskazima bilo koje vrsti hoće da do- kaže, kako je sit i presit bahatosti i madžarske brutalnosti. Otkad je Herceg- Bosna pripojena do aneksije pak do danas, otkada se je lstra osvijestila, otkad je Dalmacija uljegla u narodno kolo, od onda su oči svijeh nas uprte u Zagreb, dobro je Hrvatske naše do- bro, a nje su patnje ljute rane na na- šemu srcu. Nikakva sila, svi komisa- rijati ovoga nas svijeta neće otrgnuti od naše braće, došlo do tamnice, do- šlo do skapavanja mi ćemo svi u svako doba u svakoj zgodi dijeliti sa braćom našom i dobro i žlo. Od te nakane nas niko odvratiti neće, postostručite vaše bezakonje, vaše nasilje, ali ono što želite postignuti nećete, dapače protivno. Kooperacija pravaša i koalicije. Sretno i blagoslovljeno pravaši su se i koalicijonaši sreli, dogovorili, Hr- vati danas vojuju zagrljeni sa Srbima, svi smo jedna duša, jedna usta, ali koji su bili vinovnici takovoj narod- noj sreći; koji su otvorili oči i jednim i drugim; koji su okupili nas u jedno kolo? Nesmotrenost Madžara, madžar- sko nasilje; a bude li ovako slijediti doradiće, da će uz nas pristati i Slo- venci, da će za nas uložiti svoj glas i Česi i Poljaci, pak da vidimo onda, ko će iznijeti tanji kraj! Da, i koalici- jonaši i pravaši neće više tutorstva, hoće biti pravi gospodari u kući svo- joj, a mi Dalmatinci, kršni Hercegovci, koji i danas traje u Europi i drugamo, ali kojemu prijeti prijeka pogibelj da se povr- ne u pogubno prijašnje stanje. Presvijetli majstorski označuje sve neprilike razbraka, potištenost žene, koja postaje puko orugje izrabljivanja, bestidnost muževa koji popu- štuju neobuzdanim strastima slobodne uzde, nesreću i vapaj tužne djece i poroda, koji iz divljeg braka proizlaze kako sramotna kopilad, ili razbrakom ucviljena vuku se od nemila do nedraga i u višem dijelu u sla- bosti i nejakosti malodobnoj posrnu u sva- ko zlo, u svaki zločin, Dobro veli: dok su u Rimu Virginije i Kornelije bile uzor ma- tere i kćeri, pravi temelj kuće, dotle je vlast riniska junački koracala i svijet osvajala, ali kad su nastale Agnipine i njima slične, rimsku je vlast svaka bijeda zatekla, a na- rod je rimski propao, Po Božjoj je odredbi žena stožer u kući, oko koga treba da se sva obitelj vrti, ona je on& pčela radilica, koja proizvagja spasonosni med, ona hra- ni, ona odgaja, ona daje Bogu pribrane si- nove, a domovini uzorne junake; a takova može biti kad zna da je vijerna drugarica svome mužu, kad je osvjedočena da ju sa- ma smrt može odijeliti od druga, komu se je zavjetovala do zadnjeg izdisaja; kad je uvjerena da joj nikakova sila neće otrgnuti mil djecu iz materinskog skuta, koju je dvojiti, ni rastaviti. Mila braćo u Ba- novini, zadivljeni gledamo vašu borbu, , jer ste prvi na udarcu, ali smo mi, tvrdo vaše zapleće; ako su u vas za-| vezana usta mi ćemo govoriti, ako su. vas sputili mi ćemo vaše lisičine odri- ješiti. Svi za jednoga, to je naše ge-, slo, pak što god se dogodilo! | A sad? | Ponavljamo pilanje postavljeno i od- govaramo: Velika je naša sreća, da se možemo uzajamno pomoći i braniti i progjimo se jalovih demostracija, buke \i galame, a trijezno i pametno i mu- iževno prionimo svi radnji. Neka naši |zastupnici u Beču zapostave svaku raz- \miricu, neka žrtvuju na oltar domo- | vine svoj ponos, neka svetoj stvaii \posvete svoj um i snagu, neka po- krenu živu agitaciju kod braće Slavena a nadasve kod Slovenaca, neka se bez javnog sastanka kako bolje znadu do- govore sa zastupnicima u Herceg- Bosni, a ponadasve sa onim u Bano- vini, pak nakon zrelog i dubokog pro- mišljanja i dogovora, neka udese svoj istup u obranu svetinja naš jeh, i dadu narodu i svim javnim faktorima direk- tivu što i kako da rade, i cnda će na- rodna stvar krenuti sretno orijaškim krokom, i mi ćemo postignuti ako ne sve barem glavno od onoga, šte nam po pravici pripada. Mudro i promi- šljeno, svi u ljubavi i dogovoru, a da što prije dočekamo sretni dan, da ra- dosno kličemo : Živjela Hrvatska svoja na pragu svome! SOM ŠtUMJA 0 Mrodtskoj, »Reichspost« kaže, što u vijeruom prijevo- du douosimo: »Kraljevski komesar Cuvaj izdaje na Hrvate proklamacije sa prijetnja- ma, kao na jedan buntovni narod. A što onda? Zar će možda strahovlada jednog Cuvaja uništiti hrvatsko nacijonalno ćustvo, hrvatsko državno pravo? Zar će komesar ukinućem slobode štampe, udruživanja i sa- ADMINISTRACIJI, A PISMA [ DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Hrvate poslušnijima i »nagodbenijima «?_ Zar se madžarski vlastodršci u Badimpešti na- daju, da će tijem načinom prisiliti Hrvate da panu na koljena pred madžarskim dr- žavnim pravom? Opasno je poduzeće, što se u mirnoj Hrvatskoj uvagja iznimno sta- nje. Iz toga se mogu izleći dogagjaji, koji neće samo odnošaj Hrvatske prama Ugar- skoj uzdrmati, nego će biti takogjer od naj većeg zamašaja po čitavu monarhiju. Hr- vati neće dragovoljno pognuti šiju pod ja- ram madžarskog državnog prava«. —:- »Arbeiter Zeitung« najodlučnije osugjuje novije promjene i strahovladu u Hrvatskoj, pa megju ostalim veli: »Što Ugarska u o- nim zemljama uvodi goli apsolutizam, tijem se diskredituje monarhija na Balkanu«. — »Grazer Volksblatt« kaže: »Takav po- stupak mora da iščupa iz srca hrvatskoga naroda brutalnom silom i posljednje oštat- ke tradicijonalne njegove vijernosti prema monarhiji. Hrvatski se narod vlastitim oči- ma osvjedočava, da nijesu imali pravo oni, koji su propovijedali ljubav i vijernost, već oni, koji su uspirivali tamnu mržnju. Hr- vati će svoj program revidirati .... Na na- silja, na ustanak niko ne misli, ali promi- jeniće se osjećaji Hrvata«. — »Tagespost«, koji nikada nije bio sklon južnim Slavenima, ipak i on osugjuje ko- mesarijat u Hrvatskoj, pa doslovce kaže: »Hrvatske se stranke nijesu nikada inadile sa krunom i u uajtežim načelnim borbama bile su vijerne vladaru i državi. A ministar, koga je kruna imenovala, lišava ih sada u ime zahvalnosti: ustava i političkih prava Kako da sudi o monarhiji inozemstvo ?« »Tagespost« se nadalje snebiva, što »pored ovakih dogagjaja šuti austrijska vlada«, — »Zeit«, u uvodniku »Diktatur in Agram« kaže, da se prilike u Banovini »tako razvi- jaju, da Austrija, i ako ne bi smjela mije- šati se u unutarnju politiku Ugarske, ne smije da ostane nijemi gledaoc. Ili zar ho- ćemo i na jugo-istoku iredentu ?« »Zeit« se nada, da ministar vanjskih posala neće biti za ove protuustavne mjere, pa »u delega- cijama ne smije prepuštiti samim jugosla- venskim zastupnicima, da se zauzmu za Hrvate, jer se ovdje ne radi samo o hrvat- skim nego i o državnim interesima«. — »Neues Wiener Ta;blatt« dvoji u uspjeh ovakvih mjera, jer se »preventivnom cenzu- rom i ukinućem prava sastajanja nije nika- da ništa dobra postiglo«. — »Extrablati« primjećujući, da je »trijali- zam pogibeljan«, kaže (da je žalosno što »madžarska vlada nije našla drugog srestva da garantuje red u Hrvatskoj«. — Ljubljanski pak »Slovenec« veli: »Bivši kupljanja, zapljenama i zatvorima učiniti svojom krvi dojila. A da je baš tako g. biskup je naveo mnogo značajnih svjedo- čanstva velikih i priznatih učenjaka i mu- droznanaca, a napokon i istih socijalista, koji su u razbraku ugledali skoro i isklju- čivo temelj svim zabludama i nevoljati1a, ko- je tište napredne i ugledne marode, koji skapavaju i slabe jer su razvezali ono, što je Bog u svojoj dobroti zavezao nerazdru- živim vezom. Po savjesnoj statislici on iz- braja ono silno mnoštvo obitelji, koje su otišle netragom u Francuskoj i u Amerika- ma zbog nesretnog razbraka. Osim spasiteljevih spasonosnih riječi, on spominje sveti i značajni nauk sv. Pavla apoštola, te kaže da je crkva nepopustljiva uvijck držala tu ustanovu Božiju, jer Bog tim što je privoljenje mladoženja podigao ma Svetotajstvo, i to magnum kako svjedo- či sveto pismo, htio je od vijeka do vijeka da ustanovi kršćansku obitelj kako podlo- gu svakoj ljudskoj udružbi. | baš zato sv. Pavao upire na to da ne govori od svoje, nego po očitom Božjem nadahnuću. Crkva pokorna Božijoj zapovjedi voljela je uvijek sve pretrpjeti a u tome ni za dlaku ne po- puštati. Neće on da spomene žestoke su- dare Svete Stolice kroz srednji vijek u to- feldvebel, sada ban pl. Cuvaj, imenovan je tne od vjere, a da ne dopušti nasilnome Enriku VIII. da proćerav zakonitu ženu vjen- ča Anu Bolem; spominje slučaj Napoleona I. Tako se je crkva do danas vladala, na- glašuje, a tako će raditi dok bude svijeta ; ona će gnušanjem odbaciti svaki pokušaj da se uzakoni razbrak, ona će ga do vije- ka osugjivati kao divlji brak, Neka vlade ustanove o ženidbi sve što spada u njiho- vu nadležnost, to im prosto i blagoslovlje- no; ali zahvati li na područje crkveno, pro- klestvo će je iste neminovno susteći, Po- novno naglašuje prijeku nuždu, da se mi katolici u Austriji maknemo, a da osujeti- mo hudo nastojanje onih te su u parlamen- tu pokušali uvestiti takovu nesretnu usla- novu, koja i ako bi nešto škodila dušama, ali bi najviše škodila Monarhiji, jer bi tim neminovno srmula u groznu propast. U glavnim crtama, i ako dosta sam bli- jedo prikazao sve ono što je muževno i o- činski govorio g. Biskup. Do nas je da se okoristimo njegovim ri- ječima, i pokrenemo takovu akciju, koja bi o- sujetila osnove onih dušmana, koji hoće da srčemo u bezdan nesreće i nevolje, me predmetu, spominje samo da je crkva voljela popuštiti da se i cijeli narod odm e- i bai u aišta s