PRAVA" Drugo izdanje.

CRVENA HRVATSKA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO;

)
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. |

;
k

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

PRESS MEA Det at Ir:

rmtAA A ti

 

 

tat A za

1

( PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
€ "UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

tei tast u.

a te tRA
Nemate BEE Ap [PN ato Ra A

 

Mesttnt mA

( _ er. 372. i RGNAT TM
A sad?...

koja će ipak, ufamo se, razgaliti vaz-
duh i dati primirka teško iskušanoj na
mrtvo mučeničkoj jadnoj našoj domo-
vini. Zaplijenjeno

digao je svaku slobodu štampi,
nametnuo je bezobzirne komisare, na-
vukao je silu oružnika, uveo je svoju
policiju, zaprijetio globama i tamnicama
ako ko slobodnije progovori; ukinuo
je pravo sastajanja i vijećanja,

on nam je da-
rovao sve one gorke jabuke, kojim su
nas sustavno darivali nemili Madžari;
učinio da isplivaju puzavci, prodane
mješine & la Miškatović, strašivice & la
Pejačević,

U čemu smo mi krivi?

U ničemu ; ta poznato je svakomu,
da od g. 1868, otkad je nastala ne-

om

PODLISTAK.

ZR

Hannibal ante portas: tako sam zaključio,
na dan presvetog Uskrsa, kad sam slasno
čuo učenu i temeljitu omeliju našeg revnog
dobrog Presvi. g. Biskupa. Molim, da mi
date mrvičak prostora, da se osvrnem na
je učeće crkve u tome najvažnijemu

H

-Revni pastir u uvodu dokazuje, kako je

APO ve ve sd

HRSS AE S I

sretna nagoda,

Zaplijenjeno

oteše nam
Megjumurje, odnarodiše nam Rijeku,
uvedoše svoje parasite da rastruju naš
narod, nametnuše nam škole, narinuše
nam grbove i zastave, napokon zahtje-
vaše dako ne zna madžarski ne smije
vršiti službu u Banovini, Srbima uskra-
tiše svako pravo u saboru u Karlov-
cima, napokon očito i bjelodano htje-
doše da nam posvoje more, da nam
otrgnu Herceg-Bosnu, da nam narinu
svoj jezik, da nas učine prostom po-
krajinom svome imperijalizmu, i tako
da neosjetno postanemo što prije po-
turice ili pripadnici  madžar-orszaga.
To priznavaju iste njihove novine, koje
pravo vele, da su odviše nakrivili, kad
su htjeli od Sabora u Zagrebu učiniti
prosti pokrajinski sabor, i kad su na-
metali i meopozvali nespretnu Košu-
tovu pragmatiku. Zaplijenjeno

i Hrvatska je sve trpjela, sve podno-
sila, nadala se je da će doći dan kad
će i njoj puknuti pravda i ona se sa-
jediniti.

A demostracije?

Eto jedinoga izgovora, jedinoga pri-
jekora u madžarskim ustima. Da, pla-
nuli smo svi, demostrirali smo svi, za-
palili smo madžarsku zastavu svi, ali
kad se je to dogodilo? Kad je nasilje
prevršilo svaku mjeru. Koalicija ima
godina tražila je sami opoziv pragmatike,
i spravna bila da sudjeluje vladi na
temelju nagode; a vi tvrdokorno nije-
ste htjeli. I ne samo da nijeste dopu-
štali jedini pravedni i opravdani nje
zahtjev, nego ste preko Tomašića na-
stojali nametnuti narodu mameluke, da
gospodarite bez kontrole. (Zaplijenjeno)

svjedočio živa Istina, mili Spasitelj, kad je
naglasio da je Moises propter uritiem tvr-
dokornoga žudijskog narođa popustio od
te Božije ustanove. Dobro uregjena obitelj
sačinjava društvo, a razna društva narod, a
ovi razne vlasti i skupine u svijetu. Kad je
taj temelj labav i kržljav, onda nastaju su-
kobi, borba i nevolja, što mi osobito opa-
žamo danas u raznim narodima po svijetu,
a nadasve kod onih naroda, gdje je uve-
den razbrak. Takovo stanje kog raširuju za-
kleti neprijatelji crkve i Božije ustanove,
svim dopuštenim i nedopuštenim načinom,
pak se oni zvali framasuni ili socijaliste ili
naprednjaci, prijeti općim rasulom: tako-
vom nevoljom, koja se može prispodobiti
s onim stanjem kulturnih i negda slavnih
naroda Grčkog i Rimskog, kad se poreme-
tio stari i slavni red, kod njih u obitelji,
Ti su moćni narodi na vrhuncu svoje kul.
ture poprimili raspust, proveli razbrak iz
početka s temeljitoga kakvoga razloga a do
malo s kojegod bilo hira, pak vigjamo ka-
ko su zapali u najvišu nevolju, kako su
svaki ponos, svaku odvažnost, ka-
ko su malo po malo slabili, okržljavili, i
(napokon postali pljenom varvarskih naroda,
(koji su otrijebili gnjilež i trulost tih poti-
|vinčenih naroda i crkvom oplemenjeni uve-
su novi red, novi život, novi poredak,

 

=

Re JRGSA Apt ESSE A PSA pt JE

RA a JR GS A pa on EJ

stu
RANA a PRSA

RR am pt Nato

U DUBROVNIKU, 13. APRILA 1912.

Zaplijenjeno

od njih su puni
svi naši listovi, oni odjeknuše i u Beču
i u Zadru i u Sarajevu, i u Parizu i
Londonu, pak jeli čudo da kad je pre-
vršilo, narod je sav ustao da kune one
te ga muče i sramote i ne dadu mu
primirja ni mira? Podla je i sramotna
laž, što govore madžarski listovi, da
su one demostracije »umjetno inšeni-
rane«, da su »po naputku buknule«.
To mogu pričati maloumnim, a svaki
pak kolikogod bio ograničene pameti,
zna da nije od juče da naše novine
uzdišu, da naši zastupnici prosvjeduju,
da se narod komeša i svako malo da
iskazima bilo koje vrsti hoće da do-
kaže, Zaplijenjeno

Otkad je Herceg-
Bosna pripojena do aneksije pak do
danas, otkada se je Istra osvijestila,
otkad je Dalmacija uljegla u narodno
kolo, od onda su oči svijeh nas uprte
u Zagreb, dobro je Hrvatske naše do-
bro, a nje su patnje ljute rane na na-
šemu srcu.

Kooperacija pravaša i koalicije.

Sretno i blagoslovljeno pravaši su
se i koalicijonaši sreli, dogovorili, Hr-
vati danas vojuju zagrljeni sa Srbima,
svi smo jedna duša, jedna usta, ali
koji su bili vinovnici takovoj narod-
noj sreći; koji su otvorili oči i jednim
i drugim; koji su okupili nas u jedno
kolo? Nesmotrenost Madžara, madžar-
sko nasilje; a bude li ovako slijediti
doradiće, da će uz nas pristati i Slo-
venci, da će za nas uložiti svoj glas
i Česi i Poljaci, pak da vidimo onda,
ko će iznijeti tanji kraj! Da, i koalici-
jonaši i pravaši neće više tutorstva,
hoće biti pravi gospodari u kući svo-
joj, a mi Dalmatinci, kršni Hercegovci,

koji i danas traje u Europi i drugamo, ali
kojemu prijeti prijeka pogibelj da se povr-
ne u pogubno prijašnje stanje, Presvijelli
majstorski označuje sve neprilike razbraka,
potištenost žene, koja postaje puko orugje
izrabljivanja, bestidnost muževa koji popu-
štuju neobuzdanim strastima slobodne uzde,
nesreću i vapaj tužne djece i poroda, koji
iz divljeg braka proizlaze kako sramotna
kopilad, ili razbrakom ucviljena vuku se od
nemila do nedraga i u višem dijelu u sla-
bosti i nejakosti malodobnoj posrnu u sva-
ko zlo, u svaki zločin, Dobro veli: dok su
u Rimu Virginije i Kornelije bile uzor ma-
tere i kćeri, pravi temelj kuće, dotle je vlast
rimska junački koracala i svijet osvajala, ali
kad su nastale Agnipine i njima slične,
rimsku je vlast svaka bijeda zatekla, a na-
rod je rimski propao. Po Božjoj je odredbi
žena stožer u kući, oko koga treba da se
sva obitelj vrti, ona je ona pčela radilica,
koja proizvagja spasonosni med, ona hra-
ni, ona odgaja, ona daje Bogu pribrane si-
nove, a domovini uzorne junake; a takova
može biti kad zna da je vijerna drugarica
svome mužu, kad je osvjedočena da ju sa-
ma smrt može odijeliti od druga, komu se
je zavjetovala do zadnjeg izdisaja; kad je
uvjerena da joj nikakova sila neće otrgnuti

 

 

 

|milu djecu iz materinskog skuta, koju je

 

značajni Bosanci, kremeniti Istrani: svi
smo snjima, u oganj ćemo, u vodu
vesele duše skupa snjima. Nema snage,
nema srestva da nas može više raz-
dvojiti, ni rastaviti. Mila braćo u Ba-
novini, zadivljeni gledamo vašu borbu,
jer ste prvi na udarcu, ali smo mi
tvrdo vaše zapleće; ako su u vas za-
vezana usta mi ćemo govoriti, ako su
vas sputili mi ćemo vaše lisičine odri-
ješiti. Svi za jednoga, to je naše ge-
slo, pak što god se dogodilo!

A sad?

Ponavljamo pitanje postavljeno i od-
govaramo: Velika je naša sreća, da se
možemo uzajamno pomoći i braniti i
progjimo se jalovih demostracija, buke
i galame, a trijezno i pametno i mu-
ževno prionimo svi radnji. Neka naši
zastupnici u Beču zapustave svaku raz-
miricu, neka žrtvuju na oltar domo-
vine svoj ponos, neka svetoj stvari
posvete svoj um i snagu, neka po-
krenu živu agitaciju kod braće Slavena
a nadasve kod Slovenaca, neka se bez
javnog sastanka kako bolje znadu do-
govore sa zastupnicima u  Herceg-
Bosni, a ponadasve sa onim u Bano-
vini, pak nakon zrelog i dubokog pro-
mišljanja i dogovora, neka udese svoj
istup u obranu svetinja našijeh, i dadu
narodu i svim javnim faktorima direk-
tivu što i kako da rade, i onda će na:
rodna stvar krenuti sretno orijaškim
krokom, i mi ćemo postignuti ako ne
sve barem glavno od onoga, šte nam
po pravici pripada. Mudro i promi-
šljeno, svi u ljubavi i dogovoru, a da
što prije dočekamo sretni dan, da ra-
dosno kličemo: Živjela Hrvatska svoja
na pragu svome!

SMMODA ŠtOMIA 0 Mrodtskoj

»Reichspost« kaže, što u vijeraom prijevo-
du douosimo: »Kraljevski komesar Cuvaj
izdaje na Hrvate proklamacije sa prijetnja-
ma, kao na jedan buntovni marod. A što
onda? Zar će možda strahovlada jednog
Cuvaja uništiti hrvatsko nacijonalno ćustvo,
hrvatsko državno pravo? Zar će ;komesar
ukinućem slobode štampe, udruživanja i sa-
kupljanja, zapljenama i zatvorima učiniti

 

svojom krvi dojila. A da je baš tako g.
biskup je naveo mnogo značajnih svjedo-
čanstva velikih i priznatih učenjaka i mu-
droznanaca, a napokon i istih socijalista,
koji su u razbraku ugledali skoro i isklju-
čivo temelj svim zabludama i nevoljama, ko-
je tište napredne i ugledne marođe, koji
skapavaju i slabe jer su razvezali ono, što
je Bog u svojoj dobroti zavezao nerazdru-
živim vezom. Po savjesnoj statistici on iz-
braja ono silno mnoštvo obitelji, koje su
otišle netragom u Francuskoj i u Amerika-
ma zbog nesretnog razbraka.

Osim spasiteljevih spasonosnih riječi, on
spominje sveti i značajni nauk sv, Pavla
apoštola, te kaže da je crkva nepopustljiva
uvijek držala tu ustanovu Božiju, jer Bog
tim što je privoljenje mladoženja podigao
na Svetotajstvo, i to magnum kako svjedo-
či sveto pismo, htio je od vijeka do vijeka
da ustanovi kršćansku obitelj kako podlo-
gu svakoj ljudskoj udružbi. | baš zato sv,
Pavao upire na to da ne govori od svoje,
nego po očitom Božjem nadahnuću. Crkva
pokorna Božijoj zapovjedi voljela je uvijek
sve pretrpjeti a u tome ni za dlaku ne po-
puštati. Neće on da spomene žestoke su-
dare, Svete Stolice kroz srednji vijek u to-

 

me predmetu, spominje samo da je crkva

God. vi.

Hrvate poslušnijima i »nagodbenijima«? Zar
se madžarski vlastodršci u Badimpešti na-
daju, da će tijem načinom prisiliti Hrvate
da panu na koljena pred madžarskim dr-
žavnim pravom ?

»Tagespost«, koji nikada nije bio sklon
južnim Slavenima, ipak i on osugjuje ko-
mesarijat u Hrvatskoj, pa doslovce kaže:
»Hrvatske se stranke nijesu nikada inadile
sa krunom i u najtežim načelnim borbama
bile su vijerne vladaru i državi.

»Zelt«, u uvodnikwu »Diktatur in Agram«
kaže, da se prilike u Banovini »tako razvi-
jaju, da Austrija, i ako ne bi smjela mije-
šati se u unutarnju politiku Ugarske, ne
smije da ostane nijemi gledaoc.

Zaplijenjeno
pa »u delega-
cijama ne smije prepuštiti samim  jugosla-
venskim zastupnicima, da se zauzmu za
Hrvate, jet se ovdje ne radi samo o hrvat-
skim nego i o državnim interesima«, —

»Neues Wiener Tagblatt« dvoji u uspjeh
ovakvih mjera, jer se »preventivnom cenzu-
rom i ukinućem prava sastajanja nije nika-
da ništa dobra postiglo«. —

»Extrablatt« primjećujući, da je »trijali-
zam pogibeljan«, kaže (da je žalosno što
»madžarska vlada nije našla drugog srestva
da garantuje red u Hrvatskoje, —

Ljubljanski pak »Sloveneč« veli:

Zaplijenjeno

 

tne od vjere, a da ne dopušti nasilnome
Enriku VIII, da proćerav zakonitu ženu vjen-
ča Anu Bolem; spominje slučaj Napoleona
I, Tako se je crkva do danas vladala, na-
glašuje, a tako će raditi dok bude svijeta ;
ona će gnušanjem odbaciti svaki pokušaj
da se uzakoni razbrak, ona će ga do vije-
ka osugjivati kao divlji brak, Neka vlade
ustanove o ženidbi sve što spada u njiho-
vu nadležnost, to im prosto i blagoslovlje-
no; ali zahvati li na područje crkveno, pro-
klestvo će je iste neminovno susteći, Po-
novno naglašuje prijeku nužđu, da se mi
katolici u Austriji maknemo, a da osujeti-
mo hudo nastojanje onih te su u parlamen-
tu pokušali uvestiti takovu nesretnu usta-
novu, koja i ako bi nešto škodila dušama,
ali bi najviše škodila Monarhiji, jer bi tim
neminovno srnula u groznu propast.

U glavnim crtama, i ako dosta sam bli-
jedo prikazao sve ono što je muževno i o-
činski govorio g. Biskup.

Do nas je da se okoristimo njegovim ri-
ječima, i pokrenemo takovu akciju, koja bi o-
sujetila osnove onih dušmana, koji hoće
da srčemo u bezdan nesreće i nevolje.

 

 

voljela popuštiti da se i cijeli narod odme-

DRED GS ST CSR

MO

,
1
?
,