CRVENA HRVATSKA

i RA U A

 

CIJENA .JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE,

I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO

 

Br. 376.

Razbor i prkos.

\Hrvatska je stvar ovih dana naišla
na izgledni tazbor sa strane ponajbo-
ljih zastupnika na Parlamentu u Beču
i u austrijskoj delegaciji, a istodobno
na odurni razvratni prkos sa strane
državnika, zastupnika i delegata goro-
padnih Magjara; a što je uprav gro-
zno nažalost i sa strane ništa manje,
nego bivšeg bana grofa Pejačevića. Taj
velikaš, koji je sam morao odstupiti,
jer nije našao kod magjarskog mini-
starstva ni najmanji obzir, taj gospo-
din, koji je bio prisiljen otići u Beč i
braniti se od sumnje veleizdaje, taj de-
lija koji je uskočio iz koalicije u tabor
- magjarona i primio čast poglavice istih;
taj bogataš koji jer žive u Hrvatskoj
svaki dan čuje to glasniji vapaj bije-
dnog naroda; koji jer dolazi u Zagreb
dobro zna sva bezakonja i nasilja, ko-
ja se tamo vrše; taj vajni rodoljub, ko-
ji vidi, da je oštra uzda tako pritegnu-
ta da svatko strepi za svoj životi slo-
bodu; koji gleda da je novinstvo tako
masreglovano da ne smije ni pisnuti,
te raspravlja o Kitaju i Mongoliji, ks-
ko da Hrvatska i ne postoji, taj je u-
stao da osudi značajne rodoljube koji
su se izložili da brane sveta prava do-
movine, taj je pokudno izjavio, da se
o nemilom stanju dopokon i njegove
domovine može raspravljati samo u _u-
garskom saboru. Grsti nam se dalje o
tomu govoriti.

Zadnji smo put nanizali sve lijepe,
važne, značajne izjave, koje su pale u
Parlamentu za našu svetu stvar; isto
je slijedilo i u Delegaciji austrijskoj
gdje je vladao uzorni razbor,

U austrijskoj delegaciji.

Muževno i odprto su istupili naši,
svi složni, kako prava braća: Dr. Šu-
steršić, Spinčić i Dr. Čingrija. Oni su
postavili prosvjed, da austrijska dele-
gacija ne smije primiti zaključke ugar-
ske delegacije, jer u njoj Hrvati nijesu
i nemogu sudjelovati, pokli je ukinut
ustav, sabor raspušten, a starim je de-
legatima mandat utrnut. I važnost toga
prosvjeda bi pripoznata po presjedniku

PODLISTAK.

»y a 144,
Glasilo hrvatsko-srpske radikalno napredne
omladine. Broj 1. God. 1. 1912.

Početkom aprila izišao je u Pragu prvi
broj ponovljenog »Val-a« pod uregjivanjem
Frana Cvjetiše, te će, kako javlja izlaziti
unaprijed svakog 1. u mjesecu, osim kolo-
voza i rujna.

Programatična mu je riječ »napredak«.
Na prvom mjestu donosi nagovor »Mili dru-
govi« od prof, Masaryka. Razumije se po
sebi da gospodin profesor odma ističe »da
crkovni nasor o svijetn i životu danas ne
dostaje nijednom narodu«, i da »misaoni
čovjek. u sporu izmegju crkve i znanosti,

; mora dati pravo znanosti«. Poznato je, da
»nazor o svijetu i o životu« sačinjava spor
izmegju crkve i znanosti, ali znanosti bez
Boga; jer ova u tumačenju postanka svijeta
k SVA ZANA Ana RNS NEO
ona fundamentalna tačka SON
ateizma, ug danas sačinjava pregradu iz-
megju vjere i znanosti, No zar
je gospodin profesor tako siguran o za-
ključcima znanosti? Pravi naučenjaci tako

= me-misle. : Čuveni : fizljolog, malerijalist Du
Bois-Reymond u M 7, Welt.

 

SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

NOR ta mad

 

a

Dobernigg-u, a mi se zaista dičimo
da ga je iznio naš načelnik Dr. Čin-
grija. Spinčić je upitao zajedničku vla-
du, je li voljna nastojati kod nadle-
žnih, e se Hrvatskoj povrati ustav, €e
se Hrvatima propusti pravo samoodlu-
čivanja, te se pristupi riješavanju toga
pitanja.  Šusteršić osim nepriznavanja
zakonitosti ugarskoj delegaciji, pobijao
je i istu nagodu, naslanjajući se na
nepriznavanje iste po većini hrvatskog
naroda. Sjajni i dugi je govor držao
Dr. Melko Čingrija. Iz duše naroda
našeg je izvadio one krasne riječi, kad
je ustanovio, da je hrvatsko pitanje o-
tvoreno otkad je Dalmacija bila prisa-
jedinjena, da je aneksijom Herceg-Bosne
postalo akutnim, a komisarijatom  po-
stalo neodgodivim. Odlučno je i mu-
ževno odporučio Lukaču; Hrvatske se
pitanje mora riješiti, jer interes države
to zahtjeva, jer jedinstvena i jaka na-
rodna volja vapi za tim, ali komisari-
jatima, koji duboko vrijegjaju hrvatski
i srpski narod, ta se svrha neće po-
stići. I još je odvažnije Dr. Čingrija
odvratio kukavici Pejačeviću.

Istom su odvažnosti govorili i Šu-
steršić i Spinčić, a našli su bratskog
odziva u Sedlaku, koji je izjavio da
svi slavenski zastupnici moraju biti so-
lidarni sa hrvatskim, u Masaržiku, u
Klofaču a što je uprav znamenito ta-
kogjer su otvoreno nami govorili u
prilog, knez Schwarzenberg i Nemec.
U austrijskoj je dakle Delegaciji vla-
dao razbor, te i ako se mi vele ne
nadamo od svega toga, ipak nam je
velika utjeha da je pukao razdor izme-
gju dviju Delegacija, kako žalosno ku-
ka bečka »Neue Presse«, a biće nam
još viša ako naši budu složno i do-
govorno napredovali u napadajima dok
ne izvojšte potpunu pobjedu.

U ugarskoj Delegaciji.

Rekli smo, da je tamo izbio odurni
prkos, i eto da to naglasimo. Preteča
mu je bila izjava ministra presjednika
Lukacza, koji ne samo je obećao da
će provagjati bezobzirno sva Khuenova
nasilja, nego je skočio ko bodenjak
na ministra presjednika Stiirgkha, te

ratsel« ispustio je vrhu glavnih pitanja o
materiji i životu onaj zdvojni /gnorabimus,
koji je odjeknuo znanstvenim svijelom, a u
novije doba i drugi naučenjaci, megju ko-
jima Dr. Natorp, koji veli: »Što se tiče
znanosti, sve je hipoteza. Niko, ko pozna
stanje današnje znanosti, ne može sumnjati
o tome, da imamo neizmjerno malo onoga,
o čemu bismo jednom za uvijek mogli ka-
zati: To je istina«, (Allgemeines iiber die
Volksbildung, 8.-9.). Zna li profesor Masa-
tyk, da tog spora izmegju crkve i znanosti
uprav i nema, jer crkva pogledom na nazor
o svijetu i o životu, izuzev što ne trpi tu-
mačenje postanka svijeta i živola bez utje-
caja Stvoritelja, nije do danas osudila ni-
jedne znanstvene hipoteze, dapače ni naj-
smjeliju u predmetu, kao što je ona o evo-
luciji, koju pače danas brane vrsni katolički
naučenjaci? Zna. li on, da je već Sv, Au-
gustin u svojoj knjizi De Genesi ad litte-
ram, lib. V. cap. V., n. 44. izričito kazao:
»Na isti način kao što se u samu zrnu 8a-
drži sve ono, što će svremenom se uzdići
u obliku stabla, isto tako se kaže, da je
Bog stvorio sve skupa, creavit omnia si-
mal, i tim se ima razumjeti cijeli svemir,
sa svim, što je u njemu i s njim učinjeno,
me samo nebo sa suncem, mjesecom i zvi-
jezdama, nego još sva bića što su vode i

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

 

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

U DUBROVNIKU, ii. MAJA 1912.

napokon se zaprijetio, da će povratiti
ustav stoprv onda, kad Hrvati budu
prosta raja u rukama svojih aga i spa-
hija magjarskih. Niti jedna blaga riječ,
niti najmanji izraz ljubavi i samilosti.
Znali smo i prije da su magjarski vlas-
nici, pak kako se zvali, zakleti duš-
mani hrvatskom dobru, ali da će se
ovako bezobzirno navaljivati, zaista se
nijesmo nadali. A to je velika sreća,
jer će tako uvigjeti i najprostiji kratko-
vici, što hoće od nas ti gospodari koji
su nam se nametnuli. Suglasno sa Lu-
kaczom su se izjavili Issekutz, koji veli
da će Ugarska znati energično pobi-
jati trialistički pokret; Tisza koji je o-
čito kazao da će Ugarska znati izvr-
šiti svoje dužnosti sama, što ih ima
da vrši uslijed pragmatičke sankcije, te
je pozvao austrijsku vladu da onemo-

gući ovakove nepromišljene tenden-peču širio. Njemu nije bilo vrsnika u go-

cije; Appony koji izjavlja da će na ta-

kove tendencije složiti sve sile na o-
branu naroda, države i dinastije! (Kako
ono 66. kad su bili spravni se pre-
dati Pruskoj); Rosenbery, koji bi htio
istisnuti Austriju iz Bosne; Nagy koji
pozivije ministra, da se pobrine za ma-
gjarske kulturne težnje u anektiranim
zemljama.

U malo riječi sva gg. delegirc ma-
gjarski su zatražili da Hrvatsku posve
zbiju pod noge, a da pritegnu k sebi
posestrimskim zagrljajem Herceg-Bosnu,
dok im pane u naručaj, a da tako i
od nje učine podvornicu nezasitnoj
svojoj proždrljivosti. Ne velimo, da je
tako goropadan vas magjarski narod,
ali je nepobitno da su mu takovi po-
glavice; nu postoji tvrda nada da će
te silegjije otpuhnuti izborna reforma.

Borba je dakle očajna; naši su do-
kazali da imadu i pameti i volje i
snage da ju održe; imamo oslona kod
ponajboljih političara u našoj poli;
mamo glasnu simpatiju svega svijeta:
bude li i dalje razuma i sloge, po-
bjeda je konačna naša. Smrtni se tr-
zaji borbe vide u satrapskom nasilju,
koje se provagja u Banovini, još ne-
što i mi ćemo odahnuti, pak sve u
devetero od gromova pucalo.

NN

 

zemlja proizvele potencijalno i kauzativno
(u zametku i uzročnom moći), prije nego
su se porodila u nizu vremen4a?« Zna li
prof. Masaryk da je ovakovu evoluciju čo-
vječjeg i životinjskog tijela (pod utjecajem
sila postavljenih od Stvoritelja), zagovarao
u svoje doba i Sv. Toma Akvinski, koji
veli: »i ako su životinje najzadnja kreacija
u svijetu, one su u početku bile stvorene
potencijalno, da se pojave vidljivo u nizu
vremena putem derivativnog stvorenja ?«
(Summa theol., I, qu. LXVII. art. 4, ad 3.),
Ako to on nezna, zašto se pača u stvari,
koje mu ni iz daleka nijesu poznate? On
naprosto .ruži ono, što ne pozna, Quae i-
gnorat, blasphemat. | tako gospodin praški
profesor, poput inih sveučilišnih orakula,
stvara od povjerenih mu mladića prezuntu-
ozae sveznadare, nadute megalomane i hu-
litelje kršćanskih. dogmata. Takav je elo
spor, izmegju crkve i znanosti!

s
..

Što se tiče macijonalistične strane omla-
dinskog pokreta, ti mladi ljudi vele: »U
praktičnoj politici nije nam moguće sudje-
lovati, zato što nijedna hrvatska ili srpska
stranka (ja podvlačim) po svom programu
i radu ne odgovara našim težnjama, (»Val«
str. 3,-4.), Žalosno zaista i njedno smiješno,
da ti mladi ljudi teko držovito i neprave-|

 

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

Pobjeda kršćanskih socijala.

Upravo sjajno pobjediše kršćanski socijali
u Beču. Bilo je vrijeme kada se je mislilo:
propadoše kršćanski socijali. Iza smrti ne-
prežaljenoga Luegera činilo se je, kao da
je njegovom smrti nestalo i njegove stra:t-
ke. Jer najednoć izbilo je 1a površinu  ta-
kovo vrijenje, takovo trvenje, i takav ne-
sklad megju vigjenijim u stranci, da se je
pravom moglo misliti, kako je tu kršćansku
socijalnu stranku u Beču samo i jedino na
okupu držao Lueger. Nu jedan čovjek, pa
bio on i kako velik, ipak ostaje samo :je-
dan čovjek. Da je Lueger iznio kakve nove
Beču posvema strane, tugjinske ideje, pa
da je takovim idejama zanio Beč, onda bi
se bilo moglo dogoditi, da bi bila š njime
legla u grob, i ona struja koju je on po-
krenuo. Nu Lueger nije što se tiče ideja
ništa nova iznašao, ništa nova Bečlijam pro-
povijedao, nego je on kršćanske socijalne ide-
ale, koje su već drugi iznijeli na javu, svojim
upravo zamjernim besjedničkim darom u

voru bečkom. Poput njega nitko nije umio
onu bečku žicu iznaći, nitko se nije razu-
mio onim posebnim bečkim gragjanskim
narječjem poslužiti a svojim zanosnim go-
vorima bLečkomu gragjanstvu prilagogjenim;
s toga ne samo učenim nego i običnim ra-
dnicima, ženama i djeci bio je razumljiv.
Znao je upravo općarati svoje slušateljstvo.
Nije on bog zna kako učeno ili duhovilo
progovarao. Recimo jedan knez Lichtenstein
mnogo je i učenije i duhovitije govorio ;
nu kao Lueger nitko nije Bečlijam na bečku
znao progovoriti. On je ono njima tumačio
i iznosio, što je svaki od njih u duši svo-
joj osjećao. Govorio je o kršćanskim idea-
lima, o kršćanskoj ljubavi bližnjega, kako
samo i jedino ta ljubav, koliko je moguće
u ovoj dolini suza, može svim društvenim
slojevima pripomoći, oplemeniti ih, na za-
jednički megjusobni rad potaći. Mimo toga
znao je on svakom zgodom istaknuti i uz-
veličati odanost i počitanje prema vladarskoj
kući, a naročito prema sijedom vladaru. Beč
je upravo srastao s habsburškom dinastijom,
a današnji Beč ima upravo izvanredno mno-
go zahvaliti svomu dobromu caru. Znao je
on progovoriti i o drugim narodima onom

i- | bečkom umiljatosti, koje inače rijetko gdje

u svijetu nagješ. Bečani su na glasu kao
dobričine, skloni na šalu ali istinsku do-
sjetku, koja ne vrijegja nego razveseli, Ovo
je sve ou znao izrabiti za svoj obožavani
Beč, kako nitko drugi. Nu to nijesu bile
časovite i hirovite doskočice jednoga recimo
originala, nego to su bile kršćanske struje
već od vjekova udomljene u Beču. A te
kršćanske vrline grada Beča naročito, a o-

dno sude o sviim hrvatskim i srpskim stran-
kama kod nas! To je neka vrlo pogibeljna
psihopatična pojava, koja sreća da nije još
zahvatila nego mali dio naše omladine.
Ti mladi poletarci usugjuju se i ovako pi-
sati: »Treba da (hrvatsko-srpska radikalno
napredna omladina) unese nove misli i
novu metodu rada, drukčiju nego li bijahu
misli i metode starijih generacija. Ali da se
uzmogne emancipirati od očinskih grijeha
i poroka (ja podvlačim), omladina mora da
bude slobodna u svom razvoju i od svih
političkih stranaka neovisna. (Str. 5.). Pa da
naša vajna napredna omladina nije u Pragu
izgubila busulu! Ona je izgubila i svako
domoljubno ćuvstvo.

..

Naši su mladi praški naprednjaci upili
sve ideje talijanskih revolucijonaraca i kar-
bonara, kojima je na čelu bio Giuseppe
Mazzini, samo što nijesu usvojili njihova
znanja, ni njihovih vrlina, Oni pišu: »U
nama je duh nemira i revolte, duh Sokrata,
Hrista, Giordana, Husa i Kvaternika. Ogje-
ćamo trulež oko sebe (ja podvlačim): one
mire, nepomične vode, koje već postale
smradnom baruštinom, u kojoj se narod
kupa i — guši«, (Str. 20.). Njihov mega-
lomanski i  ateistično-revolucijonarni duh
izbija najbolje iz ovih redaka mladog D.ra

 

God. Vili.

stalih kraljevina i krunovina napose nasto-
jao je bezvjeini liberalizam, koji je u ono
vrijeme u Beču i u Austriji orgije slavio,
bio na vrhuncu svoje premoći, te. narode
naročito slovinske ilačio, kat. vjeru progonio,
dinastički osjećaj zatirao, uništit. U to. odsu-
dno doba ustao je Lueger ie. zamjernom
ustrajnošću, i plamenom  besjedom branio
i širio kršćanske ideale. Svi društveni slo-
jevi  prionuše uza nj.  Aristokracija, kler,
gragjanstvo, radnici, sve ga je slušalo. i š
njim zajedno radilo. Pa kasnije kad je kao

(načelnik bečki upravo nečuvenim talentom

provodio ono, o čem je toliko Bečlijam
progovarao; onda su i. njegovi protivnici
morali mu se pokloniti, te mu, nesebični
rad odobriti. Beč je za sada što se tiče u-
iegjenja, što se tiče ustanova ljubavi bli-
žnjega prvi grad na svijetu. 1 novčano stoji
tako sjajno, kako nijedan od liberala upra-
vljan grad u Europi. To nijesu. bile. trice
ni maskarni poslovi, dok se je to..u_ Beču
provelo, Nebi se dao zamisliti taj zamjerni
udivljenja vrijedan rad a i uspjeh Luegera
i kršćanskih socijala: da ih nije nadahnji-
vala i zanosila kršćanska ljubav bližnjega.
Ti njihovi uspjesi, ta blagodat, te ustanove
što ih izvedoše kršć. socijali. u Beču i izvan
Beča i nam dobro dolaze, i mi treba da
ih nasljedujemo.

Nije po tom čudo, ako se kršć. socijalna
stranka širi po austrijskim zemljama, te na-
hodi i megju Slavenima pristaša. Recimo
megju Slovencima, koji su se najviše ugle-
dali u njh pa prilagodili njihov blagoslovni
rad svojim posebnim prilikam; i kako vi-
dimo nemaju toga požaliti niti se toga sti-
diti, što su njemački kršć. socijali napredo-
vali. A i nami Hrvatima dobro će doći, a i
već dolazi rad kršć, socijala. I mi smo sra-
sli s kršćanstvom, naročito mi katolički Hr-
vati stojimo uz kršćanstvo, Kršćanski so-
cijali su prisvojili sav moderni napre-
dak, sve što je dosađa korisno izneseno,
odkrito u bilo kojoj struci ljudskoga zna-
nja i umijenja, te svoj Beč snabdijeli svim,
što današnja kultura plemenita i korisna i-
made. Beč kao najbolje uregjen, po kršć.
socijalima upravljan velegrad, stoji pred na-
ma kao zrcalo, koje pokazuje što sve mo-
že kršćanstvo učiniti, i kako nikakovomu i-
stinskomu i pravomu napretku ne stoje na
putu. Možda će koga to ozlovoljiti, što mi
povodom neslućene pobjede kršć. socijala
u Beču tako ih veličamo, kao da i oni ne-
maju svojih slabočica. Imaju, imaju, znamo
imi to. Ali znamo i to; dobru konju sto
mana.

A kako da nas ne raduje ta njihova
pobjeda, kad promatramo što se dogagja
po ostaliin velegradima po svijetu 1. . Barem
se možemo na toj tački pogledom zausta-

E. Lesića: »Prve predodžbe o vanjskom
svijetu nikoše nam u sjeni hladnih hrišćan-
skih crkava, gdje se crna moć spremaše da
podjarmi naše nježne duše, Tek što učinis-
mo prve korake bitisanja, tu nas već uhvati
srednja škola sa svojim otrovom. Izolovavši
nas od društvenog života, proračunanim je
načinom mijesila i pripravljala našu dušu,
da iz nje izgradi jedan dan pokornu i po-
slušnu ropk'nju. U tome joj pomagahu sve
knjige od Katekizma do Prirodopisa«. (Str, 6.)

.
..
Slijedimo dalje sa rašcimbom »Val-a«,
»Smiono mogu da rečem, piše Dr. Lesić
(Str. 6.): dvije trećine svega našeg djaštva
ne žive, već životare, jer se njihov život
kreće izmegju kavane i pivnice, karata i
biljara, oko dnevnog političnog naklapanja,
ojako bez smisla i cilja. Nikakva ideje,
koja je prohujala Europom i čovječaristvom
ne može da ih dime, jer im je lozinka:
uLasciami stare*.« Dalje slijedi: »...'Raditi
ćemo za čistim životom megju djaštvom,
borićemo se proti bludnosti, koja je podlo-
mila toliko zdrave energije i pregnuča megju
omladinom, i proti alkoholu, koji danomice
guta silnu duševnu snagu mnogih naših

| drugova«,

Dr. Lasić kaše, da će 6 boriti proti a.
nosti i alkohola. A kojim sredstvima? Zar
v

 

i RD D +