CRVENA HRVATSKA i RA U A CIJENA .JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO Br. 376. Razbor i prkos. \Hrvatska je stvar ovih dana naišla na izgledni tazbor sa strane ponajbo- ljih zastupnika na Parlamentu u Beču i u austrijskoj delegaciji, a istodobno na odurni razvratni prkos sa strane državnika, zastupnika i delegata goro- padnih Magjara; a što je uprav gro- zno nažalost i sa strane ništa manje, nego bivšeg bana grofa Pejačevića. Taj velikaš, koji je sam morao odstupiti, jer nije našao kod magjarskog mini- starstva ni najmanji obzir, taj gospo- din, koji je bio prisiljen otići u Beč i braniti se od sumnje veleizdaje, taj de- lija koji je uskočio iz koalicije u tabor - magjarona i primio čast poglavice istih; taj bogataš koji jer žive u Hrvatskoj svaki dan čuje to glasniji vapaj bije- dnog naroda; koji jer dolazi u Zagreb dobro zna sva bezakonja i nasilja, ko- ja se tamo vrše; taj vajni rodoljub, ko- ji vidi, da je oštra uzda tako pritegnu- ta da svatko strepi za svoj životi slo- bodu; koji gleda da je novinstvo tako masreglovano da ne smije ni pisnuti, te raspravlja o Kitaju i Mongoliji, ks- ko da Hrvatska i ne postoji, taj je u- stao da osudi značajne rodoljube koji su se izložili da brane sveta prava do- movine, taj je pokudno izjavio, da se o nemilom stanju dopokon i njegove domovine može raspravljati samo u _u- garskom saboru. Grsti nam se dalje o tomu govoriti. Zadnji smo put nanizali sve lijepe, važne, značajne izjave, koje su pale u Parlamentu za našu svetu stvar; isto je slijedilo i u Delegaciji austrijskoj gdje je vladao uzorni razbor, U austrijskoj delegaciji. Muževno i odprto su istupili naši, svi složni, kako prava braća: Dr. Šu- steršić, Spinčić i Dr. Čingrija. Oni su postavili prosvjed, da austrijska dele- gacija ne smije primiti zaključke ugar- ske delegacije, jer u njoj Hrvati nijesu i nemogu sudjelovati, pokli je ukinut ustav, sabor raspušten, a starim je de- legatima mandat utrnut. I važnost toga prosvjeda bi pripoznata po presjedniku PODLISTAK. »y a 144, Glasilo hrvatsko-srpske radikalno napredne omladine. Broj 1. God. 1. 1912. Početkom aprila izišao je u Pragu prvi broj ponovljenog »Val-a« pod uregjivanjem Frana Cvjetiše, te će, kako javlja izlaziti unaprijed svakog 1. u mjesecu, osim kolo- voza i rujna. Programatična mu je riječ »napredak«. Na prvom mjestu donosi nagovor »Mili dru- govi« od prof, Masaryka. Razumije se po sebi da gospodin profesor odma ističe »da crkovni nasor o svijetn i životu danas ne dostaje nijednom narodu«, i da »misaoni čovjek. u sporu izmegju crkve i znanosti, ; mora dati pravo znanosti«. Poznato je, da »nazor o svijetu i o životu« sačinjava spor izmegju crkve i znanosti, ali znanosti bez Boga; jer ova u tumačenju postanka svijeta k SVA ZANA Ana RNS NEO ona fundamentalna tačka SON ateizma, ug danas sačinjava pregradu iz- megju vjere i znanosti, No zar je gospodin profesor tako siguran o za- ključcima znanosti? Pravi naučenjaci tako = me-misle. : Čuveni : fizljolog, malerijalist Du Bois-Reymond u M 7, Welt. SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. NOR ta mad a Dobernigg-u, a mi se zaista dičimo da ga je iznio naš načelnik Dr. Čin- grija. Spinčić je upitao zajedničku vla- du, je li voljna nastojati kod nadle- žnih, e se Hrvatskoj povrati ustav, €e se Hrvatima propusti pravo samoodlu- čivanja, te se pristupi riješavanju toga pitanja. Šusteršić osim nepriznavanja zakonitosti ugarskoj delegaciji, pobijao je i istu nagodu, naslanjajući se na nepriznavanje iste po većini hrvatskog naroda. Sjajni i dugi je govor držao Dr. Melko Čingrija. Iz duše naroda našeg je izvadio one krasne riječi, kad je ustanovio, da je hrvatsko pitanje o- tvoreno otkad je Dalmacija bila prisa- jedinjena, da je aneksijom Herceg-Bosne postalo akutnim, a komisarijatom po- stalo neodgodivim. Odlučno je i mu- ževno odporučio Lukaču; Hrvatske se pitanje mora riješiti, jer interes države to zahtjeva, jer jedinstvena i jaka na- rodna volja vapi za tim, ali komisari- jatima, koji duboko vrijegjaju hrvatski i srpski narod, ta se svrha neće po- stići. I još je odvažnije Dr. Čingrija odvratio kukavici Pejačeviću. Istom su odvažnosti govorili i Šu- steršić i Spinčić, a našli su bratskog odziva u Sedlaku, koji je izjavio da svi slavenski zastupnici moraju biti so- lidarni sa hrvatskim, u Masaržiku, u Klofaču a što je uprav znamenito ta- kogjer su otvoreno nami govorili u prilog, knez Schwarzenberg i Nemec. U austrijskoj je dakle Delegaciji vla- dao razbor, te i ako se mi vele ne nadamo od svega toga, ipak nam je velika utjeha da je pukao razdor izme- gju dviju Delegacija, kako žalosno ku- ka bečka »Neue Presse«, a biće nam još viša ako naši budu složno i do- govorno napredovali u napadajima dok ne izvojšte potpunu pobjedu. U ugarskoj Delegaciji. Rekli smo, da je tamo izbio odurni prkos, i eto da to naglasimo. Preteča mu je bila izjava ministra presjednika Lukacza, koji ne samo je obećao da će provagjati bezobzirno sva Khuenova nasilja, nego je skočio ko bodenjak na ministra presjednika Stiirgkha, te ratsel« ispustio je vrhu glavnih pitanja o materiji i životu onaj zdvojni /gnorabimus, koji je odjeknuo znanstvenim svijelom, a u novije doba i drugi naučenjaci, megju ko- jima Dr. Natorp, koji veli: »Što se tiče znanosti, sve je hipoteza. Niko, ko pozna stanje današnje znanosti, ne može sumnjati o tome, da imamo neizmjerno malo onoga, o čemu bismo jednom za uvijek mogli ka- zati: To je istina«, (Allgemeines iiber die Volksbildung, 8.-9.). Zna li profesor Masa- tyk, da tog spora izmegju crkve i znanosti uprav i nema, jer crkva pogledom na nazor o svijetu i o životu, izuzev što ne trpi tu- mačenje postanka svijeta i živola bez utje- caja Stvoritelja, nije do danas osudila ni- jedne znanstvene hipoteze, dapače ni naj- smjeliju u predmetu, kao što je ona o evo- luciji, koju pače danas brane vrsni katolički naučenjaci? Zna. li on, da je već Sv, Au- gustin u svojoj knjizi De Genesi ad litte- ram, lib. V. cap. V., n. 44. izričito kazao: »Na isti način kao što se u samu zrnu 8a- drži sve ono, što će svremenom se uzdići u obliku stabla, isto tako se kaže, da je Bog stvorio sve skupa, creavit omnia si- mal, i tim se ima razumjeti cijeli svemir, sa svim, što je u njemu i s njim učinjeno, me samo nebo sa suncem, mjesecom i zvi- jezdama, nego još sva bića što su vode i IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. U DUBROVNIKU, ii. MAJA 1912. napokon se zaprijetio, da će povratiti ustav stoprv onda, kad Hrvati budu prosta raja u rukama svojih aga i spa- hija magjarskih. Niti jedna blaga riječ, niti najmanji izraz ljubavi i samilosti. Znali smo i prije da su magjarski vlas- nici, pak kako se zvali, zakleti duš- mani hrvatskom dobru, ali da će se ovako bezobzirno navaljivati, zaista se nijesmo nadali. A to je velika sreća, jer će tako uvigjeti i najprostiji kratko- vici, što hoće od nas ti gospodari koji su nam se nametnuli. Suglasno sa Lu- kaczom su se izjavili Issekutz, koji veli da će Ugarska znati energično pobi- jati trialistički pokret; Tisza koji je o- čito kazao da će Ugarska znati izvr- šiti svoje dužnosti sama, što ih ima da vrši uslijed pragmatičke sankcije, te je pozvao austrijsku vladu da onemo- gući ovakove nepromišljene tenden-peču širio. Njemu nije bilo vrsnika u go- cije; Appony koji izjavlja da će na ta- kove tendencije složiti sve sile na o- branu naroda, države i dinastije! (Kako ono 66. kad su bili spravni se pre- dati Pruskoj); Rosenbery, koji bi htio istisnuti Austriju iz Bosne; Nagy koji pozivije ministra, da se pobrine za ma- gjarske kulturne težnje u anektiranim zemljama. U malo riječi sva gg. delegirc ma- gjarski su zatražili da Hrvatsku posve zbiju pod noge, a da pritegnu k sebi posestrimskim zagrljajem Herceg-Bosnu, dok im pane u naručaj, a da tako i od nje učine podvornicu nezasitnoj svojoj proždrljivosti. Ne velimo, da je tako goropadan vas magjarski narod, ali je nepobitno da su mu takovi po- glavice; nu postoji tvrda nada da će te silegjije otpuhnuti izborna reforma. Borba je dakle očajna; naši su do- kazali da imadu i pameti i volje i snage da ju održe; imamo oslona kod ponajboljih političara u našoj poli; mamo glasnu simpatiju svega svijeta: bude li i dalje razuma i sloge, po- bjeda je konačna naša. Smrtni se tr- zaji borbe vide u satrapskom nasilju, koje se provagja u Banovini, još ne- što i mi ćemo odahnuti, pak sve u devetero od gromova pucalo. NN zemlja proizvele potencijalno i kauzativno (u zametku i uzročnom moći), prije nego su se porodila u nizu vremen4a?« Zna li prof. Masaryk da je ovakovu evoluciju čo- vječjeg i životinjskog tijela (pod utjecajem sila postavljenih od Stvoritelja), zagovarao u svoje doba i Sv. Toma Akvinski, koji veli: »i ako su životinje najzadnja kreacija u svijetu, one su u početku bile stvorene potencijalno, da se pojave vidljivo u nizu vremena putem derivativnog stvorenja ?« (Summa theol., I, qu. LXVII. art. 4, ad 3.), Ako to on nezna, zašto se pača u stvari, koje mu ni iz daleka nijesu poznate? On naprosto .ruži ono, što ne pozna, Quae i- gnorat, blasphemat. | tako gospodin praški profesor, poput inih sveučilišnih orakula, stvara od povjerenih mu mladića prezuntu- ozae sveznadare, nadute megalomane i hu- litelje kršćanskih. dogmata. Takav je elo spor, izmegju crkve i znanosti! s .. Što se tiče macijonalistične strane omla- dinskog pokreta, ti mladi ljudi vele: »U praktičnoj politici nije nam moguće sudje- lovati, zato što nijedna hrvatska ili srpska stranka (ja podvlačim) po svom programu i radu ne odgovara našim težnjama, (»Val« str. 3,-4.), Žalosno zaista i njedno smiješno, da ti mladi ljudi teko držovito i neprave-| PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Pobjeda kršćanskih socijala. Upravo sjajno pobjediše kršćanski socijali u Beču. Bilo je vrijeme kada se je mislilo: propadoše kršćanski socijali. Iza smrti ne- prežaljenoga Luegera činilo se je, kao da je njegovom smrti nestalo i njegove stra:t- ke. Jer najednoć izbilo je 1a površinu ta- kovo vrijenje, takovo trvenje, i takav ne- sklad megju vigjenijim u stranci, da se je pravom moglo misliti, kako je tu kršćansku socijalnu stranku u Beču samo i jedino na okupu držao Lueger. Nu jedan čovjek, pa bio on i kako velik, ipak ostaje samo :je- dan čovjek. Da je Lueger iznio kakve nove Beču posvema strane, tugjinske ideje, pa da je takovim idejama zanio Beč, onda bi se bilo moglo dogoditi, da bi bila š njime legla u grob, i ona struja koju je on po- krenuo. Nu Lueger nije što se tiče ideja ništa nova iznašao, ništa nova Bečlijam pro- povijedao, nego je on kršćanske socijalne ide- ale, koje su već drugi iznijeli na javu, svojim upravo zamjernim besjedničkim darom u voru bečkom. Poput njega nitko nije umio onu bečku žicu iznaći, nitko se nije razu- mio onim posebnim bečkim gragjanskim narječjem poslužiti a svojim zanosnim go- vorima bLečkomu gragjanstvu prilagogjenim; s toga ne samo učenim nego i običnim ra- dnicima, ženama i djeci bio je razumljiv. Znao je upravo općarati svoje slušateljstvo. Nije on bog zna kako učeno ili duhovilo progovarao. Recimo jedan knez Lichtenstein mnogo je i učenije i duhovitije govorio ; nu kao Lueger nitko nije Bečlijam na bečku znao progovoriti. On je ono njima tumačio i iznosio, što je svaki od njih u duši svo- joj osjećao. Govorio je o kršćanskim idea- lima, o kršćanskoj ljubavi bližnjega, kako samo i jedino ta ljubav, koliko je moguće u ovoj dolini suza, može svim društvenim slojevima pripomoći, oplemeniti ih, na za- jednički megjusobni rad potaći. Mimo toga znao je on svakom zgodom istaknuti i uz- veličati odanost i počitanje prema vladarskoj kući, a naročito prema sijedom vladaru. Beč je upravo srastao s habsburškom dinastijom, a današnji Beč ima upravo izvanredno mno- go zahvaliti svomu dobromu caru. Znao je on progovoriti i o drugim narodima onom i- | bečkom umiljatosti, koje inače rijetko gdje u svijetu nagješ. Bečani su na glasu kao dobričine, skloni na šalu ali istinsku do- sjetku, koja ne vrijegja nego razveseli, Ovo je sve ou znao izrabiti za svoj obožavani Beč, kako nitko drugi. Nu to nijesu bile časovite i hirovite doskočice jednoga recimo originala, nego to su bile kršćanske struje već od vjekova udomljene u Beču. A te kršćanske vrline grada Beča naročito, a o- dno sude o sviim hrvatskim i srpskim stran- kama kod nas! To je neka vrlo pogibeljna psihopatična pojava, koja sreća da nije još zahvatila nego mali dio naše omladine. Ti mladi poletarci usugjuju se i ovako pi- sati: »Treba da (hrvatsko-srpska radikalno napredna omladina) unese nove misli i novu metodu rada, drukčiju nego li bijahu misli i metode starijih generacija. Ali da se uzmogne emancipirati od očinskih grijeha i poroka (ja podvlačim), omladina mora da bude slobodna u svom razvoju i od svih političkih stranaka neovisna. (Str. 5.). Pa da naša vajna napredna omladina nije u Pragu izgubila busulu! Ona je izgubila i svako domoljubno ćuvstvo. .. Naši su mladi praški naprednjaci upili sve ideje talijanskih revolucijonaraca i kar- bonara, kojima je na čelu bio Giuseppe Mazzini, samo što nijesu usvojili njihova znanja, ni njihovih vrlina, Oni pišu: »U nama je duh nemira i revolte, duh Sokrata, Hrista, Giordana, Husa i Kvaternika. Ogje- ćamo trulež oko sebe (ja podvlačim): one mire, nepomične vode, koje već postale smradnom baruštinom, u kojoj se narod kupa i — guši«, (Str. 20.). Njihov mega- lomanski i ateistično-revolucijonarni duh izbija najbolje iz ovih redaka mladog D.ra God. Vili. stalih kraljevina i krunovina napose nasto- jao je bezvjeini liberalizam, koji je u ono vrijeme u Beču i u Austriji orgije slavio, bio na vrhuncu svoje premoći, te. narode naročito slovinske ilačio, kat. vjeru progonio, dinastički osjećaj zatirao, uništit. U to. odsu- dno doba ustao je Lueger ie. zamjernom ustrajnošću, i plamenom besjedom branio i širio kršćanske ideale. Svi društveni slo- jevi prionuše uza nj. Aristokracija, kler, gragjanstvo, radnici, sve ga je slušalo. i š njim zajedno radilo. Pa kasnije kad je kao (načelnik bečki upravo nečuvenim talentom provodio ono, o čem je toliko Bečlijam progovarao; onda su i. njegovi protivnici morali mu se pokloniti, te mu, nesebični rad odobriti. Beč je za sada što se tiče u- iegjenja, što se tiče ustanova ljubavi bli- žnjega prvi grad na svijetu. 1 novčano stoji tako sjajno, kako nijedan od liberala upra- vljan grad u Europi. To nijesu. bile. trice ni maskarni poslovi, dok se je to..u_ Beču provelo, Nebi se dao zamisliti taj zamjerni udivljenja vrijedan rad a i uspjeh Luegera i kršćanskih socijala: da ih nije nadahnji- vala i zanosila kršćanska ljubav bližnjega. Ti njihovi uspjesi, ta blagodat, te ustanove što ih izvedoše kršć. socijali. u Beču i izvan Beča i nam dobro dolaze, i mi treba da ih nasljedujemo. Nije po tom čudo, ako se kršć. socijalna stranka širi po austrijskim zemljama, te na- hodi i megju Slavenima pristaša. Recimo megju Slovencima, koji su se najviše ugle- dali u njh pa prilagodili njihov blagoslovni rad svojim posebnim prilikam; i kako vi- dimo nemaju toga požaliti niti se toga sti- diti, što su njemački kršć. socijali napredo- vali. A i nami Hrvatima dobro će doći, a i već dolazi rad kršć, socijala. I mi smo sra- sli s kršćanstvom, naročito mi katolički Hr- vati stojimo uz kršćanstvo, Kršćanski so- cijali su prisvojili sav moderni napre- dak, sve što je dosađa korisno izneseno, odkrito u bilo kojoj struci ljudskoga zna- nja i umijenja, te svoj Beč snabdijeli svim, što današnja kultura plemenita i korisna i- made. Beč kao najbolje uregjen, po kršć. socijalima upravljan velegrad, stoji pred na- ma kao zrcalo, koje pokazuje što sve mo- že kršćanstvo učiniti, i kako nikakovomu i- stinskomu i pravomu napretku ne stoje na putu. Možda će koga to ozlovoljiti, što mi povodom neslućene pobjede kršć. socijala u Beču tako ih veličamo, kao da i oni ne- maju svojih slabočica. Imaju, imaju, znamo imi to. Ali znamo i to; dobru konju sto mana. A kako da nas ne raduje ta njihova pobjeda, kad promatramo što se dogagja po ostaliin velegradima po svijetu 1. . Barem se možemo na toj tački pogledom zausta- E. Lesića: »Prve predodžbe o vanjskom svijetu nikoše nam u sjeni hladnih hrišćan- skih crkava, gdje se crna moć spremaše da podjarmi naše nježne duše, Tek što učinis- mo prve korake bitisanja, tu nas već uhvati srednja škola sa svojim otrovom. Izolovavši nas od društvenog života, proračunanim je načinom mijesila i pripravljala našu dušu, da iz nje izgradi jedan dan pokornu i po- slušnu ropk'nju. U tome joj pomagahu sve knjige od Katekizma do Prirodopisa«. (Str, 6.) . .. Slijedimo dalje sa rašcimbom »Val-a«, »Smiono mogu da rečem, piše Dr. Lesić (Str. 6.): dvije trećine svega našeg djaštva ne žive, već životare, jer se njihov život kreće izmegju kavane i pivnice, karata i biljara, oko dnevnog političnog naklapanja, ojako bez smisla i cilja. Nikakva ideje, koja je prohujala Europom i čovječaristvom ne može da ih dime, jer im je lozinka: uLasciami stare*.« Dalje slijedi: »...'Raditi ćemo za čistim životom megju djaštvom, borićemo se proti bludnosti, koja je podlo- mila toliko zdrave energije i pregnuča megju omladinom, i proti alkoholu, koji danomice guta silnu duševnu snagu mnogih naših | drugova«, Dr. Lasić kaše, da će 6 boriti proti a. nosti i alkohola. A kojim sredstvima? Zar v i RD D +