CRVENA HRVATS CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. PRAVA IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Br. 377. Bijes. Za nas je Hrvate od velike utjehe vidjeti bijes, koji je zahvatio prvake magjarskog naroda zbog muževnog istupa naših zastupnika u obrani onoga što nam je zajedničko, onoga čemu se je narod zavjetovao u tisuću pri- goda od nazad 50 godina, i što neće popuštiti, sve glasnije tražiti i zahtjevati dok se potpuno ne provede; a to je sloboda i jedinstvo mile nam Hrvatske. Kroz čemerne ove dane iz lstre, iz Slovenije, iz Bosne a nadasve u našoj se je zemlji ta ustavna i zakonita za- vjera istakla s dana na dan bilo skup- štinama, bilo resolucijama, bilo harnim . priznanjem radinosti i muževnosti naših zastupnika. To nije više ugljen u po- prelu, to je požar, te niti ima, niti će biti — ufati je — snage ili srestva da ga uguši. Nek bijesne gospoda ma- gjarska, bijesniti će i jače, jer će ih to više gušiti i daviti narodni naš gnjev, kojemu je dozlogrdilo njihovo nasilje, njihovo jogunstvo, njihov leventluk na naše nevolje i vapaje. Neka i to go- spoda kušaju, koliko je teško i nesno- sno proklestvo ugnječenog naroda; neka ih prožme strah od onoga što se može dogoditi s njihovoga bijesa. Raspravljalo se je o nastupnom go- voru ministra presjednika Lukacsa, a vidjeli smo, koliko je bio drzovit i izazivan za naše i za sve one, koli jer ne zanešeni bijesom magjarskim bla- žili su dobru i razložitu riječ za nas. Progovorio je grof Apponyi u ime Kossuthove stranke. Govori o izuzet- nom stanju u Hrvatskoj, koje on sma- tra opasnim. (Vaša krivnja g. grofe!) Traži potanko izvješće o vanrednim poduzetim mjerama. Oštro napada au- strijske delegate, koji govoreći o polo- žaju u Hrvatskoj, najoštrije su napa- dali Ugarsku, te su se izazivno umije- šali u skroz unutarnju stvar Ugarske. Žao mu je da presjednik austrijske Delegacije nije odma odbio: upit Čin- PODLISTAK. pJedan dan na slobodi“. Putopisna crtica. Piše: V. Dračevac. Nu uzalud, nije bilo druge, ja sam mo- rao zdjelu donijeti posve čistu, inače nema za mene ni vina ni duvana. Hvala morskom suhom i okorijelom bragu, sitnom žalu, po- (5) miješanu sa nekim opet masnim pijeskom, | te suhim borovim čekinjama, da sam na- pokon poslije toliko muke uspjeo nekako čisto i ne zamagzano u čistim rukama do- nijeti sve na svoje mjesto. Za zaslugu po- nudi me g. prof. izvrsnom cigarom i ča- šom ukusnog grka, a ja mu se za njegov prijašnji smijeh na to zagrozih mojom vlasti kao kapetana kad budemo u našem »dre- adnoughtu. Dok smo još iza toga nekoliko vremena sjedali, pjevajući u onoj hladovini i zadahu , pomiješano sa morskim čistim zra- kom, eto opet knama dogje mladi O. C. noseći jednu staklenku lijepog bijelog vina, kojom mas je m. p. O. gvardijan u svojoj darežljivosti izvolio počastiti, Iza kako se je svršilo znanstveno raspravljanje o prije- pornosti nekih ragja, koje je mladi fratar iz svojih širokih rukava vadio, svoje slvari, pak se uputismo da zaveslamo natrag put kuće, Ipak | li izvadimo onu morsku spužvu, oko koje se je on jatros uzalud mučio. keš nego de pitamo u m. nije bio zadovoljan da oiputujemo, | .. PR tie pm sI ŠAL AES SMS a GSLO JE U DUBROVNIKU, 18. MAJA 1912. Kit rr td SP, tj ed NAVARE SSV JO REV e kod nas kaže!) Odlučno se ogragjuje proti tomu, ako se vladi prišiva, da namjerava iznimnim _srestvima i nasi- ljima potlačivati narodnosti. (I to go- vori dok se na užas svega kulturnog svijeta sve to sustavno godina i go- dina provagja u Banovini!) Zaludu su masne riječi, previjanja i naklapanja, Hrvati budu li ljudi, neće se puštiti zamamiti ni sirenskim zvu- kovima, kako se glasno smiju na ob- nemogli bijes gospode Magjara. U Ba- novini bude li obzira, mudrosti i po- stojanosti, neće nigda više postignuti, da im naši dogju na lijepak: naći će po kojeg puzavca &la Pejačević, koji će obijati ministarske pragove, metani- sati njihovim Preuzvišenostima, prigi- bati legja i šiju; ali u koga je i jedna kap čiste hrvatske krvi odbijali će svom snagom svoje duše odurni magjarski zagrljaj. U krvi je narodu nakon ti- suću razočaranja da jednom prekine svaki odnošaj i zatraži potpunu rastavu, a ogorčenost naroda više neće utažiti ni obećanja zlatnijeh brda, ni satrapska nametna sila. Dok ovo pišemo naši glavni ljudi pravaške stranke, jer u Zagrebu ne smiju ni privatno ni kri- grije. Prigovara austrijskom Carevin- skom Vijeću, da je zadahnuto neprija- teljski u poslu nagode sa Ugarskom. Kriv muje ministar presjednik Stiirgkh, svakako on će i stranka potpomagati ministarstvo, bude li vodilo politiku utanačenja i sporazumljenja. Oštrije je govorio zastupni« Bakonyi za stranku nezavisnosti. On hoće da se suzbiju zajedničkim silama, sva na- stojanja hrvatskih struja, koje ugrožuju jedinstvenost ugarske države. Priznaje, da to strašno utiče na narod, te veli da je nastala mržnja u Herceg-Bosni, dočim je prije taj narod bio nadahnut simpatijama prema Ugarskoj. (A ko je, gospodine tome kriv!) Odregjenje izu- zetnog stanja još će povećati taj osje- čaj. (I te kako!) Aladar Zichy nemilo napada na au- strijsku Delegaciju, koja se upliče u posle druge pole. Četerestosmaš Egri navaljuje na Stiirgkha, jer je kazao da Herceg-Bosna nije sama svojina Ugarske, nego obiju polovina Monarhije. Zastupnik Szabo okosio se je na rumunjskog zastupnika Miholi-a, koji je prigovorio ministru Lukacsu, jer ih . [vapnencu zadao smrtni udarac praktični je nazvao državljanima tugjeg jezika. Jedini je Lovaszy izlanuo, da se u Hrvatskoj ukine komisarijat, u nadi da će Hrvati napuštili težnje, koje su na- perene proti integritetu ugarske države. Napokon je po drugi put progovorio ministar Lukacs, On će prinijeti par- lamentu izvješće o uzrocima, zašto su provedene u Hrvatskoj iznimne mjere. Ne daje vele važnosti izjavi našega mi- nistra presjednika, ali ipak najodluč- nije protestuje, jer ingerencija s naše strane, pogledom na Hrvatsku, ne može imati nikakovu praktičnu vrijednost. (Idemo da vidimo !) On želi da se nagje način, kako bi se naša braća nema- gjarskog jezika, (pusta li su braća uz takovu braću!) što čvršćim vezom sve- zala uz Ugarsku. (Darujte i njima ko- misarijat, pak mirna Bosna, kako se omice vijećati, sakupili su se na Senj- skoj Rijeci, i tu su se dogovorili što će i dalje raditi. Može li biti narodnoj duši gorega jada, nego li je onaj, da ne smije ni u svojoj kući, u krugu svojih se prijatelja mirno razgovoriti, blago se dogovarati na dobro domo- vine? Ipak je tako; to je čemerna ja- buka, koju je posestrima Ugarska na- mijenula tužnom našem narodu. Priro- dna je stvar, da sila koliko je goro- padnija, toliko manje može da se o- duži; bijes magjarski nam već navješta da će nešto puknuti: mi zaista već ne- mamo što da izgubimo, a oni će iz- gubiti i ono malo privrženika i magja- rona,,i stopro će onda oživjeti naše pra- vo, što ufamo da nije dalekć. ——otiIPItdq o p. OO. Franjevaca osti i malo ulja, da u- činimo prozimom površinu i da g. prof. učinimo po volji, Obavivši sve zahvalismo se i oprostismo od samostana i zavezosmo se put Krkmače, da vidimo veliki oko 6000 hektolitara duboki bunar za živu vodu, koja poviše istoga nedaleko izvire. Zapadnjak je puhao već prilično jako, pak je ipak bilo veoma lijepo pogledati kroz vrata, koja pravi zapadni rt Badije sa obalom glavnoga otoka, onaj široki korčulanski kond, sa ko- madom bijele obale poluotoka Pelješca, uz koju se svako malo nižu krasne kuće vrlih peljeških kapetana. A mjesto se Vrnik mirno stavilo u zaštitu svojih visokih kamenoloma kao da neprestano sonom stoičkom mir- noćom svemu svijetu priča onu svoju znat- nost i bogatstvo, dok nije njegovom tvrdom zemljom ko u tunelima pred svijećom kopa. Da je to zadnje tako, dokazuje nam Plinij, gdje govori o mramoru otoka Pars, kad piše: »Quem lapidem lychnitem appellabant, cum ad lucernas in cuniculis federetur«. Danas se pak svak na svoje oči može u- vjeriti, jer su na nekim mjestima na Vrniku zbilja našli otvore tih ogromnih podzemnih tunela, i pripovijeđali su mi sami stariji Vrničani, da su toliko bili prostrani, te su oni u nekim, koje su već zatrpali, igrali na boča, Predaja kaže, da su kamen s o- toka Vrnika stari Aborižani upotrebljavali pri gradnji grada Rima, ipak — kaže ka- nonik Alibranti — ako ćemo vjerovati tra- diciji, da su grad Korčulu utemeljili bje- gunci Trojanski oko g. 1180. pr. Is. a 430. godina prije utemeljenja Rima, pak uzmemo li u obzir sam kamen, koji je veoma tvrd i lijep, mogli bi smo eventualno i zaklju- čiti na tu trađicijonaluu tvrdnju. Arcidijakon spljetski Tommaso u svojoj »Storia Salonitana« piše, da bi okrutni Di- oklecijan, da prisili kršćane, nek prihvate pogansku vjeru, prije nego bi im izrekao smrtnu osudu, konfiscirao njihova dobra i šiljao ih na teške radnje u kamenolomima, plissimam daleko od njihove domovine, a glasoviti Zapilias apad hoc est, Iychnitem quam vocant. |Farlatti u svom djelu »lllyricum sacrum«, Pod »paluđem amplissimam« misli valjda |javlja, gdje ih je baš šiljao kad piše: »huc na onaj već spomenuti, fjorđu slični pru-|adde carceres..... itemque Dalmaticas fo- stor, što ga sa glavnim otokom zatvaraju lapicidinas, quibus Badija, Planjak i Vrnik, gdje se kamen na- addicere solebat Christianos vel ad metala »cement«. Vagjenju kamena na Vrniku nalazimo spomena u najstarije doba prije Isukrsta. Grčki geograf Peimuo iz Chia živio je iz- megju 148. i 90, god. pr. is. — u svom djelu ma latinski prevedenom od Fridrika Motel, piše: Et Corcyra atra, habitant coloni quam laidi, Haec continet regio paludem am | lazi, a pod »Iychnitis« — grčka riječ, isto (eflodenda, vel ad caedendes«. Kad što i »Iucemalis« — na kamen, o se podsu u lo lapides doba bili tako poznati naši kame: * Kapetan Niko vit. Duboković. U rodnoj svojoj Jelsi, na svome domu, usnuo je vječni san i preselio se na bolji život ovaj odlični sin naše zemlje, presje- dnik hrvatske stranke. Bijaše čestiti doma- ćin i nastojnik; ugledni načelnik i prvenac rodnom svojem kraju; vatreni i zaslužni ro- doljub; nadaren i značajan kako su znali biti naši plemeniti stari. Kao domaćin on je uzorno uzgojio svoje sinove; kao na- stojnik on im pribavi imanja i miraza da mogu neodvisno raditi i poslovati; kao na- čelnik on je oživio svoje rodno mjesto i marljivo oko toga radio po punog vijeka, te je zaslužio da ga sumješćani neprekidno iznose na pravo i glavno mjesto; kao ro- doljub on je prvi zavio ono narodno gni- jezdo što je uskrisilo hrvatstvo u našoj po- krajini, a što se onda zvalo Čitaonicom, a pri svečanom otvoru mu kumovao kao de- sni pobratim pokojni Dn. Miho Pavlinović; od onoga dana pak do smrti pokojnik je bio vazda u prvim redovima za svaku dobru i naprednu narodnu stvar ; kao značajnik o- stao je uvijek vjeran narodnom barjaku. 1 ja sam bio svjedok njegovog kremenog zna- čaja. Olrag nekoliko godina u Jelsi propo- vjedao čestiti fratar, pristaša srpske stranke. Dopisnik neki, komu sam morao vjerovati, poslao ma list dopis, gdje se je redovniku prigovaralo da je miješao nešto i politike u svojim propovjedima, i ja poznavajući oz- biljnost dopisnikovu, dadoh u list dopis. Do malo primam oštro prosvjedno pismo po- kojnoga kapetana Nika. Naravno, njegovont sam očitovanju povjerovao, i pisao sam mu da sam spravan iznijeti što on o tome pi- še; ali je on to otklonio i tako je stvar za- legla; nt u pismu, koje mi je pisao, on iz- ričito kaže, da i ako Hrvat hoće da bude u- vijek u najboljoj brackoj slozi sa Srbima. Na otvorenom njegovom grobu, pravo je da kane i s naše strane sažalnica suza, a da vrle njegove sinove utješi iskreno naše saučešće u općoj žalosti sve pokrajine, do- čim i mi ustreseni i žalosni kličemo: Slava! vrlom pokojniku. Ne znadu što pišu. »Dan«, list koji izlazi u Spljetu, pisao je o listu »Dubrovniku« ovako: »Eto vam i srpskog »Dubrovnika«, koji od nekoliko mjeseci puni stupce blasfemnim proizvodima bolnih možđana jednog apostate i blatom se nabacuje ua katoličke dogme«. nolomi, vjerojatno je, da se je isti Diokle- cijan služio s kamenjem iz Vrnika i oko- lice za gradnju svoje ogromne palače u $a- loni, današnjem Spljetu. P. Riceputti u svo- joj: »Storia della Chiesa di Curzola« napo- minje kamenolome na Vrniku, čiji kamen služi svim dalmatinskim gradovima, nada- sve Dubrovniku. Koliko su s vremenom bili ti kamenolomi znatni, dokaz nam je to, da nijedan povjesničar naših krajeva ne pro- pusti a da ih ne spomene, a za dokaz, da su i samoj korčulanskoj općini već u davno davali dosta prihoda, nalazimo u najstari- jem našem statutu t. j. korčulanskom iz g. 1214. u glavi XCV. na str, 25. slijeđeće: »De extractione lapidum et sui pedagii, item ilatuimus: Quod si quis forensis extra distrittum Curzolae tot lapides aptos ad fabricandum de quibus oneretur navigium quod: possit portare onus modiorum 100 salis, solvat Comuni ducatum unum auri. Et si fuerit ab uno centenario supra, sotvat per ratam pro quolibet centenario dictum [ducatum unum, et si minus similiter per ratam. Et rullus avđeat extrahere tam civis quam forensis, nisi prius notificet Regimini i t. d.« U kasnije vrijeme Vitaliano Donati | jedra, kaže, da se na otoku nalazi i mramora razne|za našu okolicu a kadkada i za dolje, A boje, pak i bijelog, dosta sličnog onomu od Carrare. | tako razne krasne i umjetničke radnje, kojim i danas divimo, kao stolna cikva u gradu Korčuli, osobito njezin portal, rasni stupovi diljem čitave pcvijesti |sjećene stijene i da se diviš ljudskoj nalazimo spomena ovim kamenolomima, kao znak njihove znatnosti. Ne samo, ali »Dubrovnik« prenašajući ove riječi odgo- vara: »Što ovo znači, mi ne znamo. U »Du- brovniku« o kojekakvim dogmima nije bilo niti spomena«. Ove su nas riječi osupnule. Ta zbilja je li moguće da »Dubrovnik« ne zna što Ipiše? Ta i u zadnjem broju ona duga kobasica što je drugo, ako ne napa- daj ma dogme, ne samo katoličke, nego uopće kojemudrago hristjanske crkve? Ža- losna doisto pojava, da se u ovom gradu list, koji je isključivo u hristjanskim ruka- ma, onako obara na svoj »Vjeruju« preko ruka jednog apostate. Da kojimudrago krš- ćanin ili hristjanin pošalje u list »Dubrov- nik« kojekakva vjerska razglabanja, sjegur- ni smo, da bi ga opremili odkuda je do- šao, ili još bolje naputili, da su za to kle- rikalni listovi. Ta što za njih nije klerikal- no? Čujte samo ovu: Otrag vremena jedan pravoslavni sveštenik opiše u kratko priček episkopa Jovića na dolasku u Dubrovnik, s namjerom da to pečata u »Dubrovniku«. Bili vjerovali, da mu nijesu htjeli primiti, jer da je to za klerikalne novine! Samo im nijesu klerikalna apostatska ra- zglabanja! Dolazi nam napast da posumnjamo, ća li imaju ti ljudi iskru vjere, jer inače kako bi dopuštili, da im se udara na ono što im je sveto? »U »Dubrovniku« o kojekakvim dogmima nije bilo niti spomena«. To kaže »Dubrovnik«. A ne sijeća se, da mu je sama cenzura zaplijenila bila list baš zato, što je apostatska ruka htjela da opogani ono što je i poganima sveto, grobove na- ših mrtvih? Nije li dogina i uskrsnuće mrtvih? Žalosno je što »Dubrovnik« kaže, di ne zna što bi značilo ono pisanje u »Danu« i da u »Dubrovniku« o kojekakvim dog: mima nije bilo niti spomena. Neka nam »Dubrovnik« ustupi prostor u svome listu, a mi ćemo u nekoliko navra- taka namizati sve dogme, o kojim je u »Du- brovniku« bilo spomena, i o koje se je »Dubrovnik« ogriješio. Pisac ovih redaka govorio je jednom s ne: kom vigjenijom osobom srpske stranke, ka- zivajući kako bi imala sama stranka — jer je hoćeš, nećeš, kršćanska ili hristjanska, — zapriječiti da se onakova šta iznosi u »D' brovniku«. Doduše sažali mi otnakovu pi- saniju, ali mi odgovori: Pa šta cijenite da mi nešto tu možemo? Čiji je list »Dubrov- nik«? Nije to list srpske stranke. Na te ri- ječi ožeh legjima i umukoh. Svakako je žalosno da u današnjem vi- jeku uredništva stanovitih novina ne znađu te pročelja kuća sa divnim dekoracijama gotske arhitekture u istom gradu, pak onaj velebni klostar na Badiji, kojega s pravom zovu najizvrsnijim djelom dalmatinske kle- sarske umjetnosti, ie druga umjetnička djela, razasijana po svim, može:no reći, dalamatin- skim gradovima, dokazuju, kako je na Vr- niku cvala klesarska umjetnost do savršen- stva. Malo po malo, ta se je znamenitost dosta umanjivala, dok početkom 19, vijeka nije sasvim bila pala. Ipak zahvaliti je o- kretnosti nekih rodoijuba Vrničana, Ga se je drugom polovicom 19, vijeka sve više kamenarstvo opet počelo dizat, nadasve iz- vagjanjem u inozemstvo, osobito u Cari- grad i Aleksancriju. Od g. 1863. do 1875. kako statistika kaže, otplovilo je ispod Vr- nika 314 klesanog kamena punih brodova sa 84364 tona u inozemstvo. Tako je svegi naprijed išlo, a i sam se spominjem onilt ogromnih brodova, koji bi se po dva, pak i do tri kadkada privezali uz obalu Vrnika, da ukrcavaju izragjeni kamen. U najnovije vrijeme zbog sve više rastuće znalnosti ce- menta, nije više, kO prije pod Vrnikom vi- djeti onih ponajviše grčkih gorosteša nu a kamen se ipak uvijek kopa i i služuje da vidiš one ogromne i naporu, koji su kroz vijekove ko crvi dog #1? NOO. NE - ND Ito