NHEREETEEETEE ET O

 

PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

e Arna rs A SE pt M SG
ve ad Mea AA pat EJ

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU

EM A
AAA ALL ALLO
| Br. 378.

Nove bojazni.

Lanjske godine, kad je ltalija zapo-
čela osvajanje Tripolisa i Primorja, sva
je prilika bila, da će nastojanje vlada
ipak postignuti to, da se oganj ne ra-
širi, i da se nagje način, kako bi se
smirile Italija i Turska. Ali zauzeće Tri-
polisa s nepogodnosti onih mjestija, u
dobrom dijelu pustinja, a najviše radi
ratobornih Arapa, koji su se opriječili
i danas se priječe, tako da je ltalija
zauzela samu obalu, zategle su zapre-
manje i tako ga otešćale, e je lako
predvigjeti, da će rat trajati još dugo
i dugo dok Italija zauzme svu zemlju
i dok ju podjarmi i upokoji. Dok je
Italija dakle gubila svoje junake ona-
mo, i sipala ogromne novce za uzdr-
žanje vojske i mornarice, sve je u E-
uropi bilo mirno; ali kad je ltalija pri-
siljena javnim mnenjem, morala dru-
gamo pokrenuti ratni pothvat, onda
su se u Europi pojavile nove bojazni,
e ne bi taj pothvat bio zublja razdo-
ra, takmenja izmegju vlasti, tako da
nastane grozni Europejski rat, od ko-
ga svak strepi, a koji ipak neminovno
ima se slučiti ili prije ili poslije.

Italija je poslala svoje brodovlje na
Dardanele očitom namjerom, da tim
prikrije one osnove, koje je bila na-
kastila izvestiti. Pucali su topovi s je-
dne i s druge strane, a kad je presta-
la gromorna tutnjava, jedan dio ratnih
lagja sa drugima od prevoza zauzeše
Stampaliju, otok od 130 kilom. u E-
gejskom moru, sa 2000 stanovnika, na
kojemu nagjoše prostranu luku, sjegur-
no utočište lagjama i zgodno spremi-
šte za daljnja osvajanja. Do malo ita-
lijanska se vojska iskrca na Rod, otok
pokraj Male Azije, dug 770 kilom. a
širok 30 kilom., sa 30.000 stanovnika,
glasovit negda jer svojina junačkih vi-
tezova križara. Turska vojska, koja se
nije mogla opriječiti, jer su tvrgjave
skoro porušene, ukloni se na brdima,
gdje je junački vojevala, te po zadnjim
vijestima morala se predati jer malo-

PODLISTAK.

pjedan dan na slobodi“,

(6) Putopisna crtica. Piše: V. Dračevac.

Prama Vrniku na južnoj strani dižu se
uzbrđi kamenolomi Krkmače, ispresijecane
svako malo ozgor doli bijelim uskim puti-
ćima za dovažanje kresanog kamena na o-
balu, a u po brežuljka uzduž mogao si bez
kraja i konca gledati one ogromne gomile
nabačenih i nevaljalih kamenih ostataka.
Pa kad čovjek stane da promatra vas taj
ogromni bačeni maierijal, koji ga sa svih
strana okružuje, te s mišlju zaroni dublje u
sav onaj rad, koji se je oko toga bez ika-
kove koristi potrošio, a opet je uvjeren, da
se je i to sve moglo korisno upotrebiti,
zazebe ga u srcu, gdje toli veliki kapital
leži tako a bez nade, da iko ikada iz njega
bude moći sebi i drugomu pružiti uvjete
za dalnje življenje. Nu ipak srce mu vese-

NeLPONJOJ Bra PE A DJS TN Ve

brojna, i osvajanje sa strane Italije ri-
jet bi da nije dovršeno.

Napadaj na Dardanele i osvajanje
otočja u Egejskom moru, rijet bi da
nije po ćudi velevlastima. Svakako
Engleška zlim okom prati proširenje
moći Italije u Sredozemnom moru, te
budno pazi i lasno da izagje iz reser-
ve te zaviče Italiji: stani! To je dakle
prvi uzrok bojazni. Drugi je ponašanje
Rusije. Ova je kategorički htjela Tur-
skoj zabraniti zatvor Dardanela, a kad
je ova tražila, da će to učiniti odale-
čili se italijansko brodovlje, Engleška
je javno ustala da zagovara pravo Tur-
ske, a jedino je poduprla prosvjed Ru-
sije, koja od zatvora Dardanela podna-
ša ogromni gubitak u trgovini. Priti-
sak svih vlasti postigao je, da se lta-
lija progje Dardanela, a da ih Turska
opet otvori, ali ostaje još veliko pita-
nje, ko će platiti silne oštete za pre-
trpljene gubitke, m. p. našoj Vladi,
koja računa da je bila na šteti svaki
dan za 200,000 kruna. To bi pitanje
moglo dovestiti do velika zla, jer Tur-
ska napanuta govoriti će da ne plaća,
jer je napanula, a ltalija će se oprav-
davati da ona prolaz nije zaprijećiva-
la, a to bi opet bio jedan uzrok bo-
jazni.

I zaposjednuće otoka nije ugodno
Engleškoj, koja ne krije svoj jed, jer
Italija nije izjavila da ih privremeno
zaprema.

Ali da se nešto iz duboka snuje,
dokažuju: opoziv ruskoga poslanika u
Carigradu, opoziv njemačkoga posla-
nika vrsnoga diplomatu baruna  Mar-
schalla, koji je premješten u London.
Ti premještaji očito vele, da nijesu gla-
vni sporovi u Carigradu, nego u Lon-
donu, i da tamo treba prikrpiti mre-
žu, da se sva ne raspane.

Bez neke nijesu bili ni dugi i skro-
viti dogovori njemačkoga cara sa Ve-
nizelosom, min.-presjednikom Grčke, u
njegovoj villi »Acchilejon« blizu Krfa,
Nazad ne vele Krećani su ponovno i-
menovali zastupnike za otok, sa otpr-

 

mena. Išli smo dalje samim tihim vjetrom
nošeni, a da se vesala ni dotakli nijesmo,
posred mirnog Bufala, jedinim utočištem za
oluje ili uzburkanog mora tu blizu prola-
zećih brodova. Opazivši onamo negdje na
skrajnjem rtu Vrnika ribare, gdje potežu
mrežu, svratismo se čas želeći g. prof. po-
kazati, tu na licu mjesta, život naših ribara,
O, koliko se je on radovao prihvatiti se
onih mokrih užeta, te u pored s ribarima
potezati tešku i veliku mrežu! Ali je nje-
govo veselje bilo najveće, kad je mreža do-
šla na kraj i kad je mogao vidjeli, gdje
one male ribice očajno skaču po dnu one
velike vreće od mreže, te kad mu ribari do-
brohotno, pustivši sve drugo na stranu,
najprije izaberu sve ono, što je on trebao
i na dar mu dadu, a povrh toga silom mu
ponude najljepšu i najveću ribu, koju su tu
ulovili. Pun zadovoljstva i veselja nije mo-
gao drugo, već im na svoj način lijepo za-
hvali, a okrenuvši se knama pun ushita i
začugjenja reče:

— Wissen die, solche freundliche Leute
habe ich bis jetzt nicht geschen!

Za uzvrat pokažem mu rukom divni naš
|prirodni položaj, pak mu odgovorim:

— Gosp. profesore, ljudi, koji su odrasli
u sred tako pitome prirode, drukčiji ne

[mogu ni da budu,

A ti su ribari nikli, gdje i ja, u krasnoj
Lumbardi »na onom lijepom otoku Korčuli«
— kako odlični moj prijatelj pjesnik A.

 

 

SSA MA a PASSA A zi
RANA

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

 

eta A

U DUBROVNIKU, 25. MAJA 1912.

tom naredbom, da ugju u Atenski sa-
bor; i oni su po mandatu unajmili pa-
robrod i uputili se put Pireja, ali im
je zakrčila put ratna engleška lagja,
prisilila da se predadu i povela ih u
zatočenje na ratnoj engleškoj lagji.

Takogjer nije bez neke, da je u Li-
vadiji car ruski primio na dugi i inti-
mni saslušaj Danewa, presjednika bu-
garskog sobranja u Sofiji; a najbolji
je dokaz da se nešto snuje u tome,
jer bi sam car imao doći u Bugarsku
i tamo napeti svu svoju moć i ugled
da provede dogovor i savez izmegju
balkanskih državica.

Otporna je snaga Turske još velika
i znamenita, nadasve jer su izabrani
zastupnici odrješiti pristaše ratovanja
do skrajnosti; nu ipak i taj otpor mo-
ra da popušti, jer u Jemenu narod se
još nije umirio, u Maćedoniji slijede
ubistva i pljačkanja; a ovih su dana
nadošli novi nemiri u Arbaniji, koji
ako buknu ponovno u otvoreni pre-
vrat, mogli bi uskoriti one zapletaje,
od kojih svak se boji, jer i najmanji
neoprezni korak mogao bi dovestiti
do Europejskoga rata. Arbanasi su se
bili smirili, nadali su se da će im tur-
sko carstvo izvršiti obećanja, za koja
se je bio zauzeo najviše crnogorski
kralj Nikola I., a po svoj prilici ili lur-
ska vlada nije učinila sve ono što je
obećala, ili arbanaški rodoljubi nijesu
postigli sve one slobode, kojim su se
nadali, ele ovih dana počeo je tamo
živi pokret, opet se čete kupe, opet
su napanule turske  dostojanstvenike,
poslane da ih mire, bio je već po koji
okršaj, a ne doskoči li Turska i to od-
ma i ne uguši li požar, eto novih ne-
volja, zapletaja. =.

Naša je monarhija najviše izložena
u svim ovim zapletajima, jer je glavni
faktor na Balkanu; dao Bog starcu vla-
daru i iskusnom ministru spoljašnih
posala, da postignu e bi se sve mirno
razišlo, jer bi jedan rat bio najviša ne-
volja uz ovake skupoće i uz opći ne-
mir.

Anić, rodom iz ponosnog Blata na Korčuli,
piše — »u sjeni borja, zadahu mora i pred
sagom zelenog lišća vinove loze, gdje se
dobroćudno žive, pošteno misli i plemenito
osjeća«.

Oprostivši se otale, zaveslasmo u onaj
otvoreni mali kono, koji se prama krasnoj
pržinastoj uvali proteže do mjesta Orebić.
A divno je bilo vidjeti selo Lumbardu u
onim bijelim cvijetovima bajamovih stabala,
sa onim otvorima lijepih kuća, koje se o-
gledavaju na prostrto more i sve ti se čini,
kao da hoće svakomu doviknuti, kako je
to ugodno i kako takova ljepota nikada ne
umara. Ali ko da opiše onaj prostor »Prvog
žala«, ispunjen samom sitnom morskom
pržinom, o koju se mali talasi jedva uz
onu nisku i ugodnu uzbrdicu samo polako
dižu i spuštaju, te obijesnu djecu, koja ve-
selo po onoj plitčini, bez straha da će'pod
nogama gdjegod naići na oštri kamen, trče
amo tamo za malim 1ibicama, koje ne bo-
jeći se ničega, ko da se i one žele malo
proigrati, bježe pred mališima, te se opet
za njima, kO želeći se vraćaju ?! Pak onaj
luk obale naprijed do Patinje, mjesta, gdje
je sagragjen ne baš veliki muo za prista-
nište parobroda, sa lijepo ogragjenim jednim
dijelom bliže obale, uzduž koje uvijek mo-
žeš vidjeti množinu manjih i većih prive-

RSA DU i SGS A pa JE SA pi EJ Rea JEG pl JEG PA pam SENJ

PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

A IAA Pt tn SAA Mesta

Presjednik madžarskog sabora
o komesarijatu.

»Pester Lloyd« donosi uvodnik pod na-
slovom »Ugarska i Hrvatska«, iz pera pre-
sjednika zastupničke kuće, tajnog savjetnika
Ljudevita pl. Navaya, u kojem zagovara što
brže ostranjenje postojećih nesuglasica iz-
megju Ugarske i Hrvatske. Megju ostalim
veli: »... Iskustva prošle sedmice osvjedo-
čiše nas o tome, da protivnici našeg drža-
vopravnog suvereniteta požudno hvataju
zgodu, što im se pruža, te protiv državo-
pravne neovisnosti ugarske države izvedoše
napadaj, koji se ne može jednakom žesti-
nom odbiti. Jedini i pravi put za ostranje-
nje tih nesuglasica moramo tražiti u nena-
trunjenoj uvigjavnosti, koja nas na to upu-
ćuje, da zakonite odnošaje poštivamo o-
nako, kako su zak. čl. 30. god. 1868. što
počiva na historičkom razvitku, napisani i
istaknuti«.

»Kako moramo zauzeti najodlučnije sta-
novište prema znanstvenoj kritici, te drža-
vopravnoj teoriji, koja danas u zakon od
od god. 1868 želi uvući tobožnju više ne-
postojeću državnost Hrvatske i Slavonije,
tako moramo svaki pokušaj, kojim se na-
stoji proširenu autonomiju Hrvatske ma i
najmanje oslabiti ili prikratiti, smatrati iz-
dajničkom rabotom. Ali ovakovo je nasto-
janje daleko od trijeznih ugarskih političa-
ra, već je želja sviju nas, da naš ustav u
svim djelovima države u svojoj cjelosti što
prije bude uspostavljen i da se stoljetna
veza, megjusobni sporazum zmuz-zemalja (!')
što bliže i osjećaji prema majci zemlji što
tjesnije svežu. Jedno se možemo iz sada-
šnjih odnošaja naučiti, a to je, da u tako
zapletenoj državopravnoj tvorbi, koja svuda
izmegju majke zemlje i nuz-zemalja (!!) po-
stoji, sa dvostrukim oprezom i obzirom po-
stupamo«.

 

Italijanski neuspjeh u Crnoj-Gori.

Mnogi se listovi bave neuspjehom ltali-
jana u Crnoj-Gori, kako su ovi htjeli da
preuzmu kulturno i gospodarsko vostvo u
Crnoj-Gori. Preuzeli su crnogorski duhan-
ski monopol, onda parobrodarstvo na Ska-
darskom jezeru, a konačno počeli sa iz-
gradnjom željeznice Antivari-Verbazar. Sva
su ta poduzeća zapala oko 14 milijuna
lira, a nijedno nije uspjelo, nešto radi ne-
solidnosti ltalijana a nešto i zbog toga,
što javnost nije bila sklona ltalijanima. Radi
toga namjeravaju italijanski poduzetnici što
prije povući se iz Crne-Gore.

rek bi dovikuju: »bilo vam žao, koliko vas
volja, zatezali rad oko mene koliko vas
volja, uništit me nećete, a mora svanuti
dan, kad ću sonim, što je već i mene i-
malo resiti, podati još više čara i privlači-
vosti dragoj mi Lumbardi, koju okružujem«.
A vela Glavica, čini ti se, u parku je zele-
nog stabalja smještena, dok malo niže le-
tiš očima preko ravnog i života punog polja,
da ti pogled počine u onom krasnom na-
ravnom vrtu zasagjenog borja poviše uvale
široke i privlačive pržine i otale da još jed-
nim pogledom obuhvatiš svu našu, netom
opisanu, krasnu okolicu, te u sred slobodne
prirode, besvijestan boli, tuge, žalosti i jada
još jednom zanesavši se i onim obale ne-
vigjenim ljepotama mile nam otačbine u
zanosu usklikneš:

Lijepo, lijepa si doista, domovino sužnja!

Da, lijepa je, ko njezina junačka povijest,
veseli i poletni otačbeniče mladi i s pono-
som je doista možemo gledati, samo po-
slušaj moj poziv, budi mi drug, pak pogji
diljem njezinih uprav čarobnih krajeva, o-
pijaj se neprestano ljepotama prirode do-
movine naše i vjeruj mi, neće ti bit žao,
kao ni onim na pola očajnim stvorovima,
koji poslušaju divni svjet pjesnika učitelja:

Kad to što usbiti ili rasvoseli,
A ti nemaš druga, što ti srce želi;
IU kad ti ljute bolja grudi pars,

 

A ti nemaš nikog, da to rasgovarm:

nerve uossnnav==qvoa

tn Pr etRA

A Mesta PRESRSNS
RER TRA Aa SEGS IA pa ESSE Ap JS O
God. Viti.

Ponovni ustanak u Arbaniji.

Prema izvornim vijestima broj arnautskih
ustaša već sada iznosi 12.000 ljudi. U oko-
lici debarskoj djeluje tri hiljade njih, pod za-
povjedništvom arnautskog zastupnika Basri-
beja. Oko Prištine bori se oko 4000 njih,
pod vostvom Husejin-beja, a oko 5000 bore
se u okružjima pećskom i djakovarskom.
U okružjima Splava i Gasinija svako ma-
lo dolazi do oštrih sukoba izmegju turske
redovite vojske i ustaša. Ustaši labskog ko-
tara odlučiše združiti se sa drugim usta-
škim četama, te zajednički zaposjesti gor-
ski klanac u Kačaniku, a tada bi odvezali
put onim cestama, što prolaze preko Skoplja.

Ustaški su vogje ovo dana na obdržanoj
skupštini odlučili zahtijevati imenovanje je-
dnoga arbanasa za vrhovnog guvernera ;
vojena služba da se ima izvršiti ili u Ar-
baniji ili u Europskoj Turskoj; opoziv ar-
banaških četa iz Jemena; uporabu dohođa-
ka samo u svrhu Arbanije; povratak zapli-
jenjenog oružja i ponovnu izgradnju razo-
renih škola. Taj će memorandum dostaviti
svim turskim oblastima.

Mutašerifi Djakove i Pećia primili su na-
log, da proglase opsadno stanje. U Šerišo-
vić i Monastir poslate su tri pukovnije, je-
dan bataljun lovaca i jedno odijeljenje mi-
traljeza. Dva poslanika arbanaških vogja
pošli su u Sofiju, da pribave novaca za po-
držanje ustanka, ali teško da će im dati,
jer Maćedonci i vlada nijesu im skloni.

 

Ruske pripreme.

Vijesti o pripremama ruskog brodovlja i-
zazivlju veliki dojam u krugovima turske
vlade. U ministarskom vijeću na dugo se je
raspravljalo o ruskijem koncentracijama na
Kavkazu, u Odesi i Sebastopolju. Sva mi-
nistarska vijeća, ovo dana obdržavana, na-
mijenjena su mjerama, što ih je Mahmud
Šefket paša predložio za slučaj zapletaja sa
Rusijom. Ruska naoružavanja izazvaše toliku
zabrinutost, da unatoč zauzeću ostrvA izgle-
da, da je rat sa Italijom prešao u drugi red.

U arsenalima u Sebastopolju i u Nikola-
jevu vanredno se živo radi, a pričuvne su
čete ratne mornarice pozvane, da budu spre-
mne na prvu objavu.

Ruski su konsuli pozvali ruske brodovla-
snike, koji pretrpješe štete uslijed Dardanela,
da priprave svoje prigovore proti turskoj vladi

 

Fiasco madžarske izložbe.

Trgovačka madžarska izložba u Beogradu
doživjela je potpuni fiasco, Svega je bilo

Ne počasni časa, u prirodu hiti,
Priroda 46 bolno srce izcijeliti.
M. Bogović.
Na obali nas Patinje, s onim njegovim obič-
nim dobroćudnim posmjehom, dočeka ko-
lega Ive, pak kolegi u lagji, na mene na-
migivajući, dobaci:

— Nije li te bilo strah putovati s kape-
tanom, koji se je već jednom topio?

— Po bunaci je lasno svakomu bit ka-
petanom, a bojao se nijesam, jer u lagji
nije bilo jedra — odvrati mu ovaj.

-—- Fondo! — zavičem jja, što sam god
imao grla, a g. prof. se na to, kO od straha
prene, pak na pola otvorenih usta i raska-
lašenih očiju, kao da želi saznali, što mi
se je u jedanput dogodilo, upre oči u mene
i ostane nepomičan za nekoliko časaka,
Kolege udare u grohotan smijeh, a ja, da
g. prof. umirim, ublažim se i rastumačim
mu moj povik, kojega on najradije izvrši.
Privezavši lagju, svratismo još jedan po-
gled na naše pitome otoke, koji, ko ratne
lagje svud u okolo štite dragu nam Lum-
bardu, pak se za čas samo snjima opro-
stismo, da veselom i dragom našem D.ru
Baldu, njegovoj milostivoj g.gji supruzi, te
milom Don Niku, komu je Lumbarda dosta
zahvalnosti d na dugo i široko pri-
čamo utiske tog našeg dana na slobodi.

Lumbarda, dne 17. Marča 1912.

 

 

1