PRAVA CRVENA HRVATSKA. CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Br. 379. Narodno vijeće. Dr. Tresić-Pavičić napisao je u »Na- rodnom Listu« odulju poslanicu, ko- jom zagovara da se ustanovi u nas narodno vijeće, koje bi privelo sve stranke na zajednički rad, jer bi se sve imale obvezati e će pošteno vršiti naloge toga vrhovnog vijeća. U nje- govoj je poslanici nabrojeno mnogo toga, što bi namećalo nekako neopho- dnost toga pothvata, ali razlozi mu ni- jesu tako neoborivi da im se ne mo- že odgovoriti, a opet način, po koje- mu bi se imalo ustanoviti to vijeće, po našem uvjerenju nije .ni malo zgo- dan. Željeti bi zaista bilo, da se pro- * vede jedinstvena akcija, nadasve sad kad je Banovina sputana u okovima, i kad se izvjesno nezna kako će na- predovati hrvatska stvar i po drugim djelovima mile naše Hrvatske, ali i ta akcija imala bi se ograničiti sasma na to, da svi zastupnici budu dogovorni kako će pospješiti lih dvije stvari: a to povratak ustava u Banovini, kao prvi uvjet gospodarskoj i financijalnoj neovisnosti, a pak sjedinjenje svih dje- lova domovine i oživotvorenje postu- lata od vajkada postavljenog od naše stranke. A baš za to, dosta je dobra volja zastupnika i bratski njihov do- govor a bez parade narodnoga vijeća; jer kad bi se primio predlog Dra. Tre- sića dolazi odma: Prvo pitanje: Ko da sastavi to narodno vijeće? Sami zastupnici? Ne, jer smo za ne- sreću razdijeljeni u četiri skupine, sva- ka ima svoje odmjerene pute, svaka ima svoju taktiku, svakoj nije dogo- rjelo da se pojednako izlože. Rekli smo, da smo rascijepani na skupine i zai- sta, kako da: se navedu n. p. Srbi u Bosni da pristanu na vijeće, kad su oni pristaše svoje autonomije ; kako da se izložu oni iz Banovine, koji sad nemadu mandata, a kad bi ga i ima- li, kad bi naišli na tisuću neprilika, jer bi ih zakučasti paragrafi zahvatili i PODLISTAK. Mljet ili Malta? Stara kontroversija, izazvana u XVII. vi- jeku od našega Gjorgjića, da li je, biva, Sv. Pavao razbio se na Malti ili na Mljetu (la- tinski je naziv Melita, grčki Melite, za oba otoka), već od onoga doba imala se sma- trati završenom u prilog Malte, nakon pra- vog plebiscita od strane naučenjaka, katolika i protestanal&, u prilog ove zadnje, koji su tada svestrano pobili Gjorgjića, koliko vri- jedna pjesnika, toliko slaba historičara. Me- gju ovim ističu se, osim najkompeteninijih tumačitelja Sv. Pisma, ovi auktori: Ciantar (maltez), Attardi, Agius, Quintin, Inho, Rubin, Martiniere, Balmer, fer, Fouard, Heim i drugi; a u novije doba, ingleški kapetan Smith i idrograf kapetan Graves, a kod nas prof. Bulić u magistralnoj radnji u »Bullet- tino d' Archeologia« god. XXXII. Skoro pak osudili, da »rovare proti državnom jedinstvu velike Ugarske« ? Kako pri- siliti Slovence da agresivno postupaju, ako su oni osvjedočeni da je razbori- tije isticanje hrvatske stvari bolje ne- go li skrajne mjere? Kako navestiti one od koalicije, koji su se svečano zavjerili za nagodu, da svoje izjave o- povrgnu, a da ugode pravaškim stran- kama? Dakle zastupnici nč, jer je velika razrožnost u temeljnoj misli hrvatsko- ga pitanja, a ne manje u načinu šako da se akcija provede. Moglo bi se možda prepuštiti poje- dinim djelovima rastrkane domovine, da izaberu svoje odaslanike u narodno vijeće, ali to mješte pošpješiti dogovor i slogu, moglo bi opet podžeći raspre i neslogu i tako pogoršati odnošaje izmegju stranaka, i opet nas dovestiti do bratoubilačke borbe i do noža. Iskustvo pak, taj najbolji učitelj nam kaže, da se -u nas mnogo paradira sa vijećima i odborima, a da napokon od svega ne bude ništa, a tako bi smo se bla- mirali, i već nemirni narod i još jače ozlovoljili. Iskustvo nam veli, da sve ono dobro što se je steklo u: po vi- jeka nemile borbe, steklo se je ponaj- više samoprijegorom i požrtvovnošću pojedinih dogovornih dobrovoljaca, bez buke, bez parade, bez odbora i bez vijeća. I tako je naravno, jer ako ne- ko iz duše ljubi rodnu svoju grudu, njemu nije teška ma neznam koja žr- tva a da domovini pomogne. Osim toga mi imamo odviše jake i snažne naše protivnike, pa nam je raditi ko- liko se vise može skrovitije, da nam ne križaju pute, da nam ne podmeću klipove, i da nam velikim srestvima moralnim i materijalnim kojim raspo- lagaju ne osujete narodni pothvat, Drugo pitanje: Koji bi sastavili to narodno vijeće? Dr. Tresić predlaže; odabranici sviju stranaka prama broju zastupnika. A baš Grčke ili Italije, — bilo bi dosta da se kon- troversija odluči u prilog Malte. Poslije o- vih najnovijih studija /fs je soluta, i bilo bi, mislimo, nepametlno, na nju se više po- vraćali, — Y, — Utjeha. (Ozrinović.) Sjedila je kraj prozora, glava joj poči- vaše na lijevoj ruci, a desnu je spuštila na oslon prozora, i tako sjedeći motrila je ne- kamo daleko... daleko... Na licu joj se opažala neka zabrinutost, sjeta; njene mile i blage oči zurile su u tu jesensku sami- ruću prirodu, a misli se trgale, kao oblaci, kad ih oštri sjever ganja. Nemarno je opletena. Njena bujna kosa onako nesregjena podavaše joj neki oso- biti čar. O tankovitom bijelom vratu spu- štala se sitna verižica, koja je svršavala sa dva poprsja, u četvornom malenom okviru — brat joj i prijateljica. Najednom se prene od svoga nesvije- snog snatrenja. Bilo joj je kao onomu, koji se je probudio iza slatkog sna, i na prvi mah ne zna, gdje je. — O, dragi Bože! — duboki uzdah iz- vije se iz punanih mladenačkijeh grudi. [dem u tu divnu prirodu, u taj hram lje- da r slučaju da je bio jug (scirocco), jer, prije|pole i sjaja. Promatram od sitne travke do trinaest da- | gordog hrasta; od sićušnog mrava do na- kostrušenog lava; slušam poj milozvučnih IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. U DUBROVNIKU, i. JUNA 1912. taj predlog nije izvedljiv, jer trudno ako ne nemoguće da bi sve stranke na to pristale, a kad bii pristale, opet bi u željenome vijeću oživjele stranač- ke borbe, te bi izgubile iz vida baš ono, što se najviše želi, a to je naro- dno dobro. Istina, složili su se i do- govorili pravaši i koalicija u Banovini, ali ne na taj način, da će pojednako raditi; jedan im je cilj, ali je svakoj stranci opredijeljen svoj put. Ustano- vljeno je kad i dokle jedna stranka i- ma pripomoći drugoj, a u ostalom je svaka o sebi, i to što nam se čini je- dini je put da se dogje do uspjeha. Ne narodno vijeće nego bratimsku slogu! Kad smo obrazložili, da to narodno vijeće nije podesno za sad i donekle nemogućno, velimo da je ipak jedna stvar moguća, dapače da je sveta du- žnost svim zastupnicima pri iznimnim našim okolnostima; a ta je da zavla- da izmegju njih bratimska sloga. Na- rodni ste odabranici, gospodo, u vami su uprte oči sviju onih, koji se prizna- vaju Hrvatima, a i dobar dio onih, koji se nazivlju Srbima, vi potiho, šu- movlako, dogovarajte se od slučaja do slučaja, ne gledajte od koje je ko siran- ke, ne obazrijte se na osvade i krvave uvrijede, ne pazite na ono što vas lu- či, nego pospješno i požrtvovno sve to zabacite, a da se svijetla obraza po- vratite narodu, jer ste se pokazali pra- vi junaci na krajini, i onda će i bez vijeća stvar narodna brzo kraju, i na- raštaji će vas budući blagosivljati. Dalmatinska umjetnost tkanja i postupanje nekih u Beču. Pišu nam iz Beča: Gospogja Sretna Vran- ković iz Spljeta dala je za proljetnu bečku izložbu uz nekoliko tkanina i njezino remek- djelo: grb carske kuće, koji je izragjen u zlatu, srebru i svili, Presjedništvo je izložbe primilo radnje velikim veseljem, ali na dan otvaranja izložbe nije ih izložilo. Otvaranju je prisustvovao Nj. Vis. Nadvojvoda Rainer. Radnje nijesu bile izložene ni drugi ni treći dan, i ako su bile uvrštene u katalogu. Sto- pjevica; u šumi ozvanja šuštaj žuborećeg poločića — to sve napaja moju dušu po- ezijom života. A ljudi! Ti prosti, nijemi nećutljivi mo- trioci svemirske: vaselene, gledaju, a ne vide; slušaju, a ne čuju. To su nesvijesni strojevi u ogromnoj tvornici majke prirode. Čude mi se, kud se verem, kud lutam; ja sam im nepojmiva, zovu me: — čuda- kinjom! Tolika je njihova naivnost, njihovo pro- sto shvaćanje. | rekbi sama bezazlenost, prostodušnost, sijeva iz njihovih sanjarskih i tromih očiju. Mi, oh! kako njihov ubod peče, kako je teško poštenom i iskrenom srcu, kad ga salete te oštre strijelice! Pa zar ima tolike zlobe, toliko pakosti, u tim tupim srcima ?1,... Dva puta progovorih sdušom sebi slič- nom, jednakih osjećaja, čuvstvenom, ideal- nom, i već sam bila nišan njihovih otrov- nih strijelica. Oklevetali me! U samotnom kraju, daleko od svojih mi- lih, to je teško... Kome, da se izjadam? Kome, da otkri- jem svoju bol, svoju tugu, svoje srce? Si- rola sam u samotnom kraju ..... Ta, ti ljudi, ta moja okolina za mene je oštro trnje, koje me nemilosno bode. Da taj svijet može shvatiti moju bol, PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE pro četvrti dan, i to na direktno posre(ova- nje nadvojvodine kanćelarije, presjedništvo izložbe izložilo je dotične predmete, ali je carski grb postavilo na galerije, gdje malo dolazi svijeta, tako da izgleda da je pre- sjedništvo hotimično išlo za tim da zabašuri ovo umjetničko djelo pred posjetiocima i- zložbe, i to s jedinog razloga, što je izvedba carskog grba na krosnama najmajstorskija radnja ove vrsti u izložbi. Radi toga nije se htjelo da djelo vidi Nj. Vis. Nadvojvoda, da se ne bi pohvalno izrazio o dalmatin- skoj umjetnosti tkanja. Gospoda su se pre- vatila u računu. Danas se djelo nalazi iz- loženo u izložbi i ako na galerijama, a što je glavno, uprav na zapovjed nadvojvodine kanćelarije. Evropska konferencija. Pariški »Tan« piše o ideji, da se sazove evropska konferencija, koja bi izgladila ita- lijansko-turski spor, pa megju ostalim veli: S tom bi konferencijom bla skopčana ve- lika teškoća u toliko, što bi ona — kao negda berlinski kongres — morala se ba- viti sa svim istočnim pitanjima. Odatle bi mogli nastati opći zapletaji. Možda bi bilo moguće, da se program konferencije ogra- niči na poravnanje italijausko-turskog spo- ra i da se tako umiri Turska, koja se joči- to bori, da se Europa opet umiješa u nje- zine poslove. Ali pri tome trebalo bi takogjer uzeti u obzir i želje Italije, koja zacijelo nije istro- šila dobar dio svoje snage, pa da postigne samo nepotpuni uspjeh. Bilo što bilo, sva- ki pokušaj na tome polju naći će kod fran- cuske vlađe iskrenu i ozbiljnu potporu. Italijanski list o trojnom savezu. Napuljski »Mattino« raspravljajući o o- dnosima naše monarhije prema ltaliji, ka- že, da će Njemačka kao i Austro-Ugarska izvršivati svoju dužnost, Ali ipak hoće one zašlićivati i svoje interese, i s toga da će što više poći u susret i slabijem protivni- ku. Dalje nastavlja, da to stanje ipak neće moći da dugo potraje, te će saveznici pri- je ili poslije morati da se otvoreno izjave, jesu li ili nijesu za daljni savez, Naglašu- je, da Engleška i Francuska moraju doka- zati, da ltalija može uz njih u potpunoj je- dnakosti živjeli na sredozemnom moru, a Njemačka i Austro-Ugarska da imadu raču- nati i na interese Italije, a ne da se staraju samo za sebe. — oD itdao moju tugu, bi li imao samilosno srce prama bijednoj siroti?1.... Imaju li oni srca, znađu li za bol duše, uopće, osjećaju li, čuvstvuju li?... ili su ledeni poput one ledene sante, što se biba u leđenom moru?... Motrim t& prolaznike: onomu je tupo srce, kao što mu je tup cijeli izraz koštu- njava lica; onaj mrkog pogleda sakriva valjda i mrko srce; ovaj se tromo vucari goneći svoje paripče i odbija guste dimove debele smoltke. Drugi tamo okreće crnu zemlju, i eno ga sada s imotikom na ramenu; oči je oborio i nijemo gleda preda se, Izdaleka ugledam stasitog mladića, neote- san je, kao i onaj suri kamen; u njemu opažam nešto doista mladenačkog, približi mi se: »Hvaljen Isusl« — Vazda budi — pogleda me i ode. I to ti je svagdanji prizor, koji me o- kružuje. Dok je ona tako razmišljala, čuje se la- gano kucanje na vratima. Prene se, pobrza do vrata, da otvori. Srce joj se uznemiri, jer samo joj kucanje pokazivaše, da to ni- jesu njezini obični gosti, — Oh! ti si dragi Leptiru! — usklikne ona sva ushićena, kad ugleda milu osobu. — Jesam, Primorko! samo za čas do- gjoh k tebi, — prihvati on, nešto uzbugjen, a ma licu mu olsjevaše neka neobična iz- vjedljivost. ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- y ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Vijesti iz naroda. Iz Veleluke na Korčuli. (Dolazak presvij. tiskapa.) Na 12 Maja došao nam je u pastirske pohode presvije- tli biskup Dr. Josip Marčelić, Bio mu je lijep doček, te mu načelnik u ime veleluč- kog naroda zaželio dobrodošlicu, na što su svi skupljeni kliknuli: živio! Naš biskup u- vijek u svakom mjestu nastoji, da uz du- ševnu korist, nabaci takogjer koju dobru osnovu glede materijalnog i ćudorednog po- dignuća dotičnog mjesta. Već ima nekoliko vremena da on misli, kako bi se podiglo u ovom mjestu jedno zaklonište za siroma- šne starce i zabavište za djecu, pod nadzo- rom dumana. To bi bila velika blagodat za ovu varoš. Ovog zadnjeg puta još je bolje uputio tu stvar, te ima sigurne nade, da će se do malo vremena njegova osnova i o- stvariti, samo ako sada bude i kod nas ne samo dobre volje nego i požrtvovnosti. O- stvari li se to, presvijelli je obećao obilnu materijalnu potporu. — Pri odlasku presvi. biskupa takogjer ga je dopratilo do paro- broda dosta naroda, i ako oni koji su se najprvi imali zauzeti nijesu se ni najmanje pobrinuli. Za ovaj put nećemo o tome po- tanje. Doći će i tome zgoda! Iz Blata na Korčuli. (Ustanovljenje Pućke Blagajne). Na 27/5. ustanovljena je u našem mjestu druga bla- gajna, pod imenom »Blatska Pučka Blagaj- na, registrovana zadruga sa neograničenim jamstvom«, a stupila je u »Zadružnu Sve- zu«. U upravu su bili izabrani gg.: lvo Bosnić Bruk za presjednika, a za odbornike Frano Ostoić, Antun Petković, Stjepan Ca- logera, Antun Andrlić i Mate Gavranić. U nadzorni odbor zadruge gg.: Ljubimir Smer- chinich, Don Pero Franulović, Antun Bije- lić, Lovro Vojvodić Ružir i Kuzma Franu- lović Glumac, Svi odlični, radišni i zauze- tni ljudi i posjednici, pak se je nađati da će ova nova ustanova postići svoj cilj i bi- ti od koristi narodu, što iz srca želimo. Iz Maranovića na Mljetu. (Na odgovor g. I. L. Pešu,) Primamo : Nije istina što Ivo L. Peš u broju 377 o- nako neistinito mene napada, i kaže da sam pri općinskim izborima bio obećao, da ću glasovati za njihovu stranku; niti sam obe- ćao, niti je zahtjevao g. načelnik, kako i sam svjedoči. Što kaže da me je Poglavarstvu tužio kad je vidio da su šume poharane i popaljene, to nije istina, nego se zapalila njegova jedna mala čestica, koju je dao o- bragjivati lliji Hajdiću, za svoju korist, Što pak veli da prekršitelje ne tužim starijoj — Nijesam bio miran — nastavi on, kad bijahu sjeli za stol — 'dok nijesam došao k tebi. Čuo sam nekakve glasine; poznam tvoje plemenito i ćutljivo srce; znao sam, da ćeš trpjeti, da će te biti duboko dirnulo. O, taj opaki svijet, taj demon, razarač ti- hog mira u ljudskoj duši; taj nemilosni vihor, koji u zatišju čovječjeg srca, uzvitla to tiho jezerce | u njemu nastaje oluja, borba.... — Čovjek je na udaru svakog vjetra; on ne smije, da bude slamka, nego jaki hrast, koji prkosi nepogodi vremena. Čista savjest, značajnost, poštenje, to su alem-kameni, koji nas moraju resili, pa svi udarci, svi zlobni masrtaji, razbili će se o to čvrsto kamenje, 1 ostat ćemo pobjeditelji, poput morske hridi, o koju se krše bijesni mor- ski valovi. — Sretna sam, što imam takova prija- telja, takovu plemenitu dušu, istih osjećaja, koja se znade dignuti malo više, nad obič- nim svijetom, i koja plamti svetim i čistim idealima, — ovo je ona izgovorila milim naglaskom, a na licu joj se opažaše neko ugodno zadovoljstvo protkano nitima boli. I dalje je on tješio tu sirotu na »brijegu pelina«, Bodrio je na rad, poticao i hrabrio. On joj bijaše brat, prijatelj i tješitelj. A ona je bila sretna, jer, i ako u samoći, u svo- jim tugama, imala je prijateljsko srce, koje je shvaćalo njezine boli, njezine patnje, iii a ZI; sai ša S Qrij W S oaohbĐbadjoseo 8 i vau .. ot Zao