PRAVA CRVENA HRVATSKA NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN 4 I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. : CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6. 4 | , RSA A tI m NETA Apatin JE Dobro nam došli! Stranka je prava razastrla svoja krila; ova joj svaki dan rastu i snaže se, i ona je gotova na polet, koji će nam nešto stvarna dobra donijeti. U prošli se ponedjelnik časom raširi vijest u gradu, e su nam stigli iz Sarajeva na- kon uspješnog vijećanja o općim na- rodnim potrebama, nakon uspjelog u- jedinjenja Narodne Zajednice i U- druge, glavne perjanice, glavni spo- bornici u našoj stranci, presvijetla gg.: Dr. Mile Starčević presjednik ujedi- njenih pravaša, stari borac za narodna prava Dr. Ivo Banjavčić, pravi kremen Dr. Vladimir Prebeg, agilni i odvažni , Cezar Akačić. Netom se osvjedo- čismo da je vijest istinita, »Gundu- lić« se okiti trobojnicama i svi po- hitismo da im iz harna srca damo dobrodošlicu, jer su se udostojali po- hoditi staru hrvatsku Atenu, i ohra- , briti nas pravaše, koji kroz godine i godine stojimo nepomično i muževno oduševljeno branimo onaj program, koji je iz duše naroda izvadio veliki pokojnik, otac svih pravaša Dr Ante Starčević. Nji- hov nam je posjet bila najmilija nagrada za slabi i požrivovni naš rad; on nam je otvorio nove bolje vidike, on snaži naše ufanje na skoru bolju slavodo- bitnu budućnost. U novi hrvatski dom. Gdje da im ugledni presjednik du- brovačkih pravaša g. Antun Miletić i ostali naši, pribrana četa obrtnika i radnika, nadobudna mladež zahvali na posjeti, na ljubavi, da im isporuči brat- sku i ushićenu dobrodošlicu? Gdje su danas smješteni Zadruga i Gundulićevo društvo, prostorije su pre- natrpane, a novi hrvatski dom će do malo dana biti gotov. Cijenili smo ipak da će biti dobar omen, ako naše po- glavice, naši pribranici prvi pregledaju nove prostorije, da njihova muževna riječ prva odjekne u onima prostori- jama, koje su navlaš posvećene ljubavi i slogi Hrvata, ako oni prvi uzmu u posjed dom, koji je namijenjen onoj Hrvatskoj, čiji su oni poslanici, čiji su muževni branitelji. Zato ih smjerno za- PODLISTAK. Pjesme biskupa Dra. Ivana Šarića u kritici Antuna Krespi. Sa zanimanjem pratili smo rad našega sugragjanina i prijatelja, g. Antuna Krespi, urednika »Sarajevskog Lista«, i obavijestili smo u svoje doba naše čitaoce o njegovi- jem važnijim radnjama, neke su od kojijeh odjeknule i van granica naše domovine. G. Krespi istaknuo se osobilo na polju poli- tičke i književne kritike. Njegova ocjena o uzrujanosti što je bila izazvala posljednja papina enciklika -u Njemačkoj, općenito se drži da zastupa prvo mjesto i megju stra- nijem studijama o tome pitanju, A onake kritike, kao što je Krespijeva o Dantovom prijevodu Uccellinija — koja je kao i gori spomenuto djelo izišla u »Vrhbosni« i ne znamo s kojega razloga ostala nedovršena — nijesmo odavna kod nas pročitali, Sad je opet g. Krespi objelodanio u »Sa- raj. Listu« od 265 pr. mj. i od 1 o. mj. kri- tiku o pjesmama biskupa dra. Ivana koje su nedavno bile štampane u jednu zbirku. U pet poglavlja, što te kritika ima, g. Ma MA i PASA DAL A mt Dami S ak po LEN ama O moiismo e bi se udostojali pohoditi novi naš hrvatski dom. Oni se rado- sno odazvaše. Sa krasnim ih riječima dočeka presjednik g. Antun Miletić, Srdačno zahvale se i potanko razgle- daju sve, diveći se našem napretku i nastojanju. Milo nas se je dojmilo što se Dr. Mile Starčević i Ivo Banjavčić upisaše kao članovi utemeljitelji naše Zadruge. Uprava im se srdačno i ovim putem zahvaljuje. Zabrana. Da milim posjetnicima osladimo ono malo ura te su imali amo proboraviti, odlučismo da oko sutona pravaška glaz- ba izvrši pristojni program njima na počast, ispred općinske kafane. Na- ravno zato je trebala osobita do- zvola mjesnog c. k. Poglavarstva. Odosmo da ju dobijemo, ali smo se morali povući poklopljenih uši, kako se u narodu kaže. C. k. g. Poglavar odriješito nam zabrani što smo smjerno tražili. Postojala je a i još se pomiće nerazborna presuda ili bolje kleveta, kao da smo mi u najboljim odno- sima sa c. k. vlasti, kako da smo mi štićenici tobože političke polici- PRSA MA zašt je. Tu su podlu laž (a u laži su uvi- jek kratke noge) s temelja pobile globe! koje su mnoge naše ucviljele, tamno-' vanje preko brave nekolicine naših pri- staša, koje nije mogla otkupiti ni rije- čitost g. Krstelja ni obrazložena molba e bi im barem aps bio zamjenjen sa globom; a eto i u ovom slučaju za- brana koja nam nije dopustila da po- častimo ono, što ponajboljega imamo, one otačbenike u koje su uprte ne samo naše oči nego oči svih rodoljuba širom mile naše domovine. O zabrani nećemo više ni riječi, Znamo veoma dobro, koje bi posljedice imao naš ogorčeni prosvjed. Novi gost. Uz svijetlu gospoću koju smo već spomenuli, stiže nam dan kašnje odvažni, neustrašivi borac za naša prava, širom domovine priznati i obljubljeni Dr. Aleksandar Horvat, a s njime milo-! stiva njegova gospogja, koja slovi u domovini onom slavom, kojom je slo- Krespi otkriva hrvatskoj javnosti, da je u Šariću stekla novog pjesnika svoje vrsti, u koga se religija i domovinska ljubav »sta- paju u krasnu harmoničnu cjelinu«. Poje- dini citirani ulomci dovedeni su avalitički u svezi sa pjesnikom i njihova je vrijednost istaknuta sa liričkog i su psihičkcg gledi- šta. Iz kritike oskače osobitom jakošću ka- rakter biskupa pjesnika, pun pobožnosti, domoljublja, čistoće i naivne nježnosti. Ovo je posljednje za g. kritičara »glavna ljepo- ta tih pjesama, koja odma na prvi pogled čitaoca štakne i ugodno ga dirne. Druga je zasebnost njegove lirike, ta, što je rijet- ko koji pjesnik otkrio u svojim stihovima vlaštu nutarnjost, harakter, čuvstva, pače najzabitnije zakutke svoga srca, kao Šarić«, G. Krespi kaže, da bi on svrstao Šarićeve pjesme u novu granu lirike: »u teološku liriku«. Osobito je interesantan njegov do- kaz, kako se vjersko pjesništvo počelo u posljednje doba širiti kod stranih naroda. U tu svrhu on iznosi paralelan prijegled moderne francuske prozaistike i njemačke | lirike, koje su se ovim pravčem uputile, Ocjena je g. Krespija na čest i kritičaru i pjesniku presvij. Šariću. wiše IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRSNI INI U DUBROVNIKU, 15. JUNA 1912. vila u starom Dubrovniku Cvijeta Zu- zerina. Ne samo da je ona vrla otač- st Kata tot A A EE TETELA LJ ES S A pi Ep ReRELRJE RADA pa JE BALOG Mg | | PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. REDA at JA RSA potekle iz srca odvratio je presvijelli Dr. Mile sa oduljim govorom, gdje benica, nego je ovjenčana lovor-vijen- nam je predočio tegobe i strašno is- cem slave kao umjetnica. Našu raz- draganost takav mili posjet uzvisio je do ushićenosti. Povukla nas svijeh je- dna želja, jedna misao: ne propustimo ovu vanrednu zgodu, a da se milo ne razdragamo u razgovoru sa tako ugled- nim odličnjacima; pristupimo tome vrutku žive vode da je se do sitina napijemo; peslušajmo iz njihovih usta onu životvoreću rijeć, koja oduševljuje mase u Banovini tako da nasrću na bajunete, rado podnašaju svake muke, a da mile svoje zastupnike svojim gla- som potvrde, onu riječ koja je rastepla lukave mreže i zamke dušmana naši- jeh; onu riječ koja je užas i trepet za puzavce i malodušnike ili bolje za od- metnike magjarone; onu riječ koja po- put groma razara sve pregrade i na- sipe, kojom bi nas hoćeli razdijeliti, da nas lakše pod svoju vlast skuče. I naša se želja ostvari. Na terasi. Ugledni g. Robert Odak ustupi nam svoju velebnu terasu, i mi se iste večeri okupismo na slatki, nezaboravni sasta- nak. Tu je bio i jedan odjel naše glazbe da nas razdraga milozvučnom skladbom pod upravom g. kapelnika Raha; tu se sjatili po izbor pravaši i stari i mladi i bolji i prostiji, bez razlike sta- leža i dobe. Živo. se raspravljalo i razgovaralo, šalilo se i smijalo, pjevalo i zabavljalo. Čim je odjel glazbe svr- šio jednu koračnicu, zaore pozdravni poklici mladeži i sabranoga mnoštva dolje na ulici, a kad ovi prestanu kita akademičara uspe se na terasu a na čelu joj g. Gjuro Stipelz pravnik, koji biranom besjedom oslovi milostivnu gospogju Horvat i predade joj vele- lijepu kitu cvijeća u ime organizacije akademičara pravaša. Prva je riječ bila upravljena kraljici našega društva gospo- gji Horvat, a onda po izbor perjani- cama naše stranke a navlaš dičnom presjedniku D.ru Mili. koji je po krvi | kušanje stranke, ohrabrio nas isticanjem ljubavi i sloge, koja sad nepomućena vlada u pravaškim redovima, založio se poštenom besjedom za se i drugove da neće imati primirka, dok ne izvojšti domovini što joj po pravici ide. Urne- besno klicanje je pozdravilo njegovu muževnu besjedu. Oduševljenje - je postepeno raslo do paroksisma kad su d žali svoje rodoljubne govore, Dr. Horvat izazvan općom željom, Dr. Pre- beg, Dr. Banjavčić i g. Akačić. Pro- stor nam ne dopušta da barem u glav- nim crtama naznačimo te otačbeničke govore, koji su tekli kao bujica, koja sve sobom nosi kako no se veli i drvlje i kamenje; a i ne treba jer su gg. poznata svakomu Hrvatu ne jednim govorom, nego s cijelim nizom go- vora, koji su više puta potresli našom dušom, kad smo čitali u raznim pri- godama u saboru, kako pritiskuju o mir malodušne ili himbene magjarone, kako šibaju nepohvalne rabote, i kako gone u zdvojnost prestavnike raznih vlada nameinica, koje su se izmjenile u malo gođina sunovratno jedna za drugom. Muževne su otačbeničke nji- hove riječi duboko usagjene ostale u pameti našoj i neka budu uvjereni, da ćemo mi prama slabim našim silama uvijek raditi po njihovom naputku, jer evo ima dvije godine da gledamo kako kroče divskim skokom onamo, gdje ih otačbenička pobuda pozivlje, Ne treba ni kazati da je svaki govor završio op- ćom ovacijom, pjevanjem mile narodne naše himne i davorijom naše glazbe. G. Niko Caput pravnik, pozdravi go- spodu u ime mladeži i naše Zadruge te prikaza smijernu molbu da bi jedan od vrhovne uprave naše stranke pri- sustvovao svečanom otvoru našega hr- vatskoga doma, koji će se sretno oba- viti na dan sv. Pelra o. g. Dr. Mile odazove se želji: obeća da će svakako neko doći, i tako ćemo ostati najza- dovoljniji toga sretnoga dana, koje- a eto i po požrtvovnosti dostojni na-|mu idemo u susret. | poletna je mla- sljednik onoga, koga mi častimo kako dež svoju rekla. Oko ponoći pozdra- prvog uzornog Hrvata. Riječima koje su vismo mile naše goste i odosmo. Su- Povjesne crte o trećem redu svetoga Franje i poraba glagolice u istoj redodr- žavi, sa prilozima. Izdao Stjepan Ivaočić. Piše Dr. Ante Vukić. Ivančićeva je knjiga ugledala svijetlo već početkom godine 1910, no do danas nije se niko na nju osvrnuo od hrvatskih kriti- čara osim Ivana Milčelića, Ivančićeva prija- telja, premda je knjiga po sebi važna ne samo za povijest naše literature nego i kul- ture. »Povjesne« su »crle« primitivno napisane, Najslabija je njihova strana metoda. Tražiš li u njima marljivosti i savjesti, naći ćeš je na pretek; tražiš li naprotiv u njima mo- derne historijske metode, duboke analise, otinene sintese, kompozicije, strukture i sti- la u širem smislu riječi, te individualnog shvaćanja i risanja milieu-a u Toineovu smi- slu, i osobitog smisla za sistem, ne ćeš naći u obilju. Prikazivanje i obragjivanje predme- ta sa svojom primitivnošću posjeća nas na knjigu »Zara cristiana« od Bianchi-a. U predgovoru nalazimo historijat knjige. Ivančić je već kao mladić stao sabirati ma- terijal za svoju knjigu, listajući i razgleda- vajući razne listine i povelje po samost. ni- Ra < ma trećoredaca. 1887 izdade jedan dio knjige pod naslovom »Poraba glagolice“, i bio bez sumnje izdao cijelu knjigu, da ga nijesu zvanični posli u tome zapriječili, Iza kako izdade knjigu o porabi glagolice u hrvat- skoj redodržavi, poslaše ga starješine u Rim, gdje ostade ništa manje nego dvanaest go- dina. U Rimu nije mogao raditi na knjizi, budući da su manjkala potrebita vrela. Pre- kinuti je rad morao nanovo preuzeti tek 1906. Ivančić naglasuje u predgovoru, da je više godina na knjizi radio, no da nam to i ne kaže, mi bismo lako uvidjeti mogli, jer se doista slične knjige sa tolikom prou- čenom i iznošenom gragjom ne dadu na- pisati u kratko vrijeme, Ne ćemo ni malo pretjeravati, ako li u- stvrdimo, da je jezik u knjizi loš. Prije ne- go li je knjiga bila dana u štampu, pre- gledaše ju trećoreci Bone Zec i Augustin Božičić, no uza sve to potkralo se je toliko omaški, da smo uz najbolju volju prisiljeni, da reknemo, da je jezik slab. Zaista ne ra- zumijem, kako je I. Milčetić mogao ustvrditi, da je jezik u knjizi »prilično dobar«, on, koji se znade sa našim piscima i posvaditi radi jezika, da spomenem samo njegovu polemiku sa Dr. Lujom Vojnovićem, aukto- tom »Pada Dubrovnika«. RE. #3 4 3 SRE Tj Mette et A it A KA Ren Ju tt st i i a mona oim m7 ia tm i God. Vili. | tri dan nekolicina našijeh još jednom pozdravi gospodu kad su otišla vigje- ti divni Bokeški zalijev a ponovno im na povratku iz Boke podade podobnu poštu. Hrvatska će Zadruga, Gundulićevo društvo, pravaška stranka, akademičari i pribrana mladež zapisati u svojim spomenicama taj znameniti dan, kad smo vigjeli i slušali one, koje častimo i ljubimo, kao prave oce tužne i is- kušane mile naše domaje, Harna naša zahvalnost prati ih na povratku sa ži- vom željom, da beru objeručke na ro- doljubnom poprištu mnoge lovor vi- jence i da našoj Hrvatskoj izvojšte ono jedinstvo, onu slobodu za kojom čeznemo eto ravno po vijeka. Bog ih dobri krijepio, živio, branio, on im u- djelio onu utjehu, ono slavodobiće, koje su zaista zaslužili vrlim svojim radom; a domaća povjest u potomstvu zapisala zlatnim slovima njihovo di- čno ime. U Madžarskoj. Stara rečenica: Hodie mihi cras tibi, eto se ispunja sad na silovitim Madžarima. U strašnoj ogorčenosti opozicija je madžarska onomadne upravila proklamaciju na narod, a u tome prosvjedu-manifestu kad su na- brojili sve povrede poslanika po neobzir- nome Tiszi provedene glasno vape : »Mi za- stupnici naroda biv.mo u izvršivanju naših prava i dužnosti spriječavani po presjedniku sabora, koji se u svemu ponaša kao kra- ljevski komesar, a ne kao prvi reprezentant najglavnije ustavne institucije. Znamo ve- oma dobro da nije tako, jer i ako je be- zobzirnost madžarska zaslužila da ju malo ukroti gvozdena komesareva ruka, ipak ga ne imadu i mogu nekažnjeno provoditi svo- ju objest i u štampi i u skupštinama i u groznim demonstracijama, i u istom saboru; dočim u tužnoj Hrvatskoj, koja nije dala ni najmanjega povoda prijekim mjerama, štam- pa je stegnuta da ne smije ni prosloviti, zastupnici naroda treba da idu od nemila do nedraga da se skromno i bracki poraz- govore, o skupštinam se nikomu i ne sni- jeva, sabor je raspušten, te g. komesar u- dešava sve kako bi proveo izbore po Kue- novom receptu, a Damokleov mač visi u- vijek da udari onoga, koji bi malo više iz- dignuo glavu. A kojim bi se srestvima pro- |veli ti izbori najbolje nam kaže Dr. Zoltan Deši, koji spominje ogromnu svotu od 4%; Ivančićeva se knjiga raspada u dva dije- la. Prvi dio obuzima četiri poglavlja. U prvom poglavlju obrugjuje povijest trećega reda od prvog osnutka do dan danas. U drugom poglavlju, koje za nas najvažnije, iznaša povijest glagolice u hrvatskoj redo- državi, a u trećem iznosi živote glasovitih trećoredaca, i to ne samo, one, koje još sada u rukama imaju, nego i one, koji su radi osobitih razloga ukinuti, U koliko sam mogao opaziti, raspravlja- jući o osnulku trećega reda nije upotrebio najnoviju literaturu o redu. Baš se je u naj- novije doba napisalo o redovima svetoga Frane, osobito kod Njemaca i Francuza. Do- sta je da spomeuem redove Paula Sabatićra, Waltera Goelza, te Karla Mullera. Nijedno- ga od ovih pisaca nije Ivančić u svojoj upotrebio, radi čega ga moramo pokuditi, jer ako se hoće nešto znanstveno obraditi, mora se baš najnovija literatura uzeti u obzir, Na 27. strani kuša učeni pisac oboriti tvrdnju starih historičara, Pontea Farlatia, koju je i Don Ivo Prodan u svojim »Uspo- menama« prigrlio, t. j. da su se trećoreci preselili iz Bosne god. 1439 u Zadar, Ivančić je mnijenja, da su trećoreci od vajkada u Zadru opstojali, te da je god. : 1489 njihov broj silno naraso dolaskom bo- sa mm e. .