Prva y koleker ot. , RAVA RVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Dobro nam došli! Osvanuo je željno čekani dan. Da- 'nas dubrovački Hrvati slave rijetko slavlje. Otvaraju sebi Dom, Dom hr- vatske svijesti i snage. Primaju u svo- je krilo sa svih strana šire i uže Hr- vatske svoju mnogobrojnu braću iste krvi i jezika, istih težnja i osjećaja. Hr- vatski Dubrovnik danas će biti svje- dokom slave čiste hrvatske ideje, one ideje, koja je dubrovačkim Hrvatima podavala snage, da kroče naprijed na trnovitom putu svoga rada do vidlji- vih uspjeha. Veseli i puni zanosa primamo Vas braćo Hrvati, u našu sredinu, pod naš čedni krov, ne velikom paradom i re- klamom, već hrvatskom ljubavi i go- stoprimstvom, kao što brat prima svog dugo željenog brata. Sretno nam došli u ovu slavnu Du- bravu, u taj biser hrvatskih gradova, da se ovdje prožeti starom slavom naših pregja i velikana, očeličimo na zajedničku borbu, koja nas čeka. Že- ljeli bismo imati Demosteriovu slatku rječilost, da Vam iskažemo svu onu ljubav i zahvalnost na požrtvovnosti i žarkom rodoljublju, što ste pokazali Vašim impozantnim sudjelovanjem na- šoj skromnoj slavi. Pozdravljamo Vas, kao čest one ve- like vojske Antuna Starčevića, koja danas kupi pod svoj barjak sve zdra- vo misleće sinove naše domovine, ko- ji će jednom, nadamo se, obračunati sa svim nametnicima hrvatskoga naroda. Kad se, mila braćo, vratite svojim domovima, ponesite naš hrvatski po- zdrav vašim sinovima i prijateljima, te im poručite, da još ima još Hrvata! Dobro nam došli i sretno boravili u Hrvatskoj Atini! Bog i Hrvati! Živjeli! 182, 1894. — ?%,. 1912. U radu je spas. — Kad vidim, da se pionir radnje zagrijao za dragu našu ro- djenu grudu Hrvatsku — onda znam, da joj je svanuo u istinu spas. Ljubomir Babić-Gjalski. Porasla vam krila sokolovi Ljute vam se zaoštrile pandže 'Tudje vrane nek pred vama drhđu; Zatočnici hrvatske slobode 1 Dubrovnik spasite nam za nju. Dr. A. Tresić Pavičić. (U spomen om posjete uZadruge“ 7/1li, 1901. Ocnutak. I bilo je doba, kad je izgledalo, e je Du- brovnik propao za Hrvatstvo, Dva jaku ne- prijatelja, upriješe, da ga pokopaju a naj- ljući bijahu hrv, otpadnici. Od gimnazijalnih profesora i učenika, pa onih svih drugih škola, do začnjeg poslužnika sve su hrv, otpadnici zadojili protuhrvatskim duhom. Stariji Hrvati primorani istupiti iz društava, te sami osnovaše i uzdržavaše, gledali su sve to sa tugom u srcu, Spominjahu prošle dane i najveće pobornike hrvatskog jedin- stva i slobode N.ka Velikoga, i druge — al utaman, U tako žalosnim prilikama, kad su du- bovi starijih već bili omlitavili, zgrabi u svoje ruke stijeg Hrvatstva dubrovački radnik. Svijesan svoga roda i plemena a zadojen [deama neumrlog Dr. Ante Starčevića odluči pravaši radnik zakrenuti vratom toj ljutoj tugjinskoj aždaji. Trebalo je usredoči“i sile. A gdje bi se braća bolje porazgovorila, gdje slobodnije | sokolila i pripremala na ljutu borbu, koju im je trebalo uzdržati, već u svome društvu. Smišljeno, učinjeno. Sastalo se njih 16 na broju. Sastaviše pravila društvu »Hrvatska Rad. Zadruga«. Nakon dugog otezanja Na- mjesništvo potvrdilo pravila. Kako je to uzradovalo duše ovih plemenitih radnika, željnih rada za milu rodnu gruđu i majku Hrvatsku, najbolje se razabire iz govora, koji je izrekao na prvoj redovitoj skupštini »Hrvatske Radničke Zadruge« g. Jakov Ivančić, jedan od prvih propagatora ove ustanove: »Velika je po me radost, rekao je, što je jednom svanuo i ovoj odavna žugjeni dan, gdje se napokon ostvarila moja mis6, vaše želje i vruća nada svijuh nas, te možemo na jednom mjestu spojeni u skupnu cjelinu jedan drugome ruku pružiti, bracki se upoznati i složno raditi. Ovdje nemamo se bojat nesloge i izdajstva, jer smo svi jednog te istog mnijenja, nemamo se bojati razdora, jer se odlučismo otole, gdje je razdor vladao, da u skladu ži- vImo....« Znali su ovi čelični radnici, da ih čekaju svakakove poteškoće i neugodnosti. Odmet- nici podmetali im svakovrsne klipove, a na žalost neki malodušni Hrvati izrugavali se tome smijelom pothvatu. »Na muci se po- znaju junaci, pa i u sreći i nesreći, da nas bodri i hrabri neka se svegi ori iz našijeh grla sokoleći i sveti poklik: Živila Hrvat- ska!«, završio je svoj govor g. J. Ivančić. I naše šesnaest sokolova, znajući za onu C. Cantii: »Tko hoće, da dostojno služi svojoj domovini, red je da bude pripravan na sve žrtve«, nijesu predali pied ničim. Svijesni preduzete zadaće sastajali bi se u društvenim prostorijama, u kojima nije bilo ni pokujstva i tu se dogovarali o unapre- gjenju društva i podignuću zamrlog hrvat- stva. Prvi presjednik g. A. Miletić posudio društvu nekoliko stolica i dva stola, kupila se igra tombole pa bi se na veče igralo a dobit bi se poklonila za nabavu pokujstva, jer su znali, da je lijepo pokujstvo uvjet opstanku i napretku društva. Malo po malo prikupljalo se sve više članova. Uprava a na čelu joj zaslužni prvi a i današnji pre- sjednik g. A. Miletić, zapanjena voljom i marom članova pobrinula se za više pro- storije. I našle se i to sa dvije sobe. Kako ispuniti prazninu, zaodjesti društvo u pri- stojno ruho?! Nije druge, kad nema novaca, svaki član donesi, što je boljega imao kod kuće i elo ti narešene Zadruge ko kićene nevjeste. Tolika je ljubav i požrtvovnost vladala. Društvo se okitilo i izvana, troboj nom zastavom. Doba je karnevala. Da se priušti člano- vima malo zabave predloži g. A. Miletić, da bi se držao ples a za udaranje da bi se pozvalo Hrvate, koji tada radili na »Ho- telu Imperialu«. Blage uspomene revni i ra- dišni član gosp. Antun Šutić kao njihov poznanac umolio ih a oni, jer zadojeni i- stom starčevićanskom idejom rado se oda- zvali. Tako se držala prva zabava i ples. Mili Bože, da je bilo kome vidjeti onog oduševljenja, onog veselja, onih suza ra- dosnica u očima i starijih i mlagjih! Uz članove s obiteljima njihovim sjatilo se sve, što pravaški osjećalo. Pune su one dvije sobe, pun ulaz i hodnik a mnogi bili za- dovoljni, da mogu stajati i pred vratima. Ovaj nenadani odaziv potaknu g. Miletića i drugove mu, a osokoli učesnike, te prvi poradi a drugi se upiši svi do jednoga. Od trideset članova poraste isto veče broj na sto osamdeset. »Udar nagje iskru u kame- nu, bez njega bi u kam očajala« pjeva pje- snik »Gorskog Vijenca«. | udar pravaškog radnika po na pola zamrlom Hrvatsivu na- koja se do tađa postrance držala, pristupi u društvo. Zgodna predavanja, češće zaba- ve, učenje tamburica, osnutak vlastilog pje- Ivačkog zbora i orhestra privukao još veći šao je iskru. Pravaška akademska mladost IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. AI SAA PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRA A tata ant RNS Pasta RER SAA Aaa R SLS AJ ES SERA AJE PE E O NETNE O e U DUBROVNIKU, 29. JUNA 1912. broj članova. Stariji Hrvati, koji bili već otpojali opjelo dubrovačkom Hrvatstvu, za- panjeni ovakovim napretkom počeli zalaziti u Zadrugu, da sokole članove neka i na dalje ustraju. Članovi im odvraćali ljubav i poštovanje, i ako su većinom stariji pripa- dali narodnoj stranki. Takova su bila vre- mena. Ovaj pristup starijih i ako je kašnje prouzročio malih trzavica u Zadrugi, bio je od koristi u ono doba. Uprava, da iskupi riječ zadanu starim i novim članovima po- brinula se, da nagje udobnije prostorije. Smjestilo se društvo u kuću gosp. llije Mi- letića. Prostorije velike, al nema vlastitog pokujstva. Ele, nema druge već ruke na posao. G. A. Miletić i gosp. Bogoslav Me- dini, onda sveučilišni djak, sakupljaj dioni- ce i sakupiše dosta. Kupilo se potrebito, a kad se »Zadruga« već osuažila i počela, da isplaćuje dionice, svak ostavljao svoju na korist fonda društvenog. Je li zamrlo srce, zamrla su i ostala uda. Zamrlo Hrvatstvo u Dubrovniku, pa zamrlo i u okolici. Ali »Zadruga« ne da, da po- ginu uda,/ddok je živo srce, Treba probu- diti, osokoliti uspavanu okolicu. Kako? I- zletima.' Tu se sastaje brat sa bratom. Prvi takav izlet bi priregjen u Mline 25/6. 1896, drugi u Ston 27/5. 1897, treći u Ko- tor 17/7. 1898, četvrti opet u Mline 24/9. 1899, peti u sv. Jakob 6/5. 1900. Iz siću- šne klice naraste ogromno stablo. »Zadru- ga« postane rasadnikom čistog Hrvatstva u bližoj i daljnoj okolici. Dok prije ni spo- mena hrvatskom osječaju, sada niču posvu- da hrvatska društva, svuda se ori hrvatska pjesma, svuda se čuju poklici vogjama, a naosob neumrlom Anti. Ovakov rad »Za- druge« dovede Hrvate na dubrovačku op- ćinu. »Zadruga« posta miljenicom i stjeci- štem svega hrvatskoga, a prvi je nazva »ne- pobjedivom pravaškom kulom« Dn. J. Bian- kini prigodom svoje posjete. »Zadruga« je priregjivala i kašnje izlete i to, da osokoli istomisleću braću i da se njihovim napret- kom osvježi za daljnju borbu. God. 1903 ua 2/8. posjeti braću Korču- lane, na 4/9. 1904 društvo »Starčević« na Šipanu, prigodom posvete barjaka društva »Hrvoje« 14/8. 1905 braću Mostarane, 26/7. 1908 kremenite Kotorane, a 5/9. 1909 Še- her Sarajevo. Blagoslov barjaka. Osvanuo 28 Lipnja 1896. Nebo vedrije no riblje oko, zrak neobično ugodan i mi- risan, pa i ovo naše hrvatsko more ko da osjeća nešto neobično, odiše nekom mili- nom, pjeva i grgolji veselu pjesmu. Du- brovačkom placom vrvi nepregledno mno- štvo. Što je to danas u mrtvom gradu, gra- du uspomena na prošla lijepa vremena?!.. Na to pitanje čuješ s jedne strane brojne odgovore: »Pravaška kula slavi posvetu svo- ga barjaka«, — a megju ovima gubi se kriještunje i psovka odmetnika kao odgo- vor na tvoje slučajno pitanje. Kao što u životu pojedinaca ima slatkih i lijepih ča- sova, ali gorkih i ružnih, tako je i u živo- tu ustanova i društava. Naša »Zadruga« morala je takogjer, da proživi mnogo gor- kih, da izdrži innoge neprilike i borbe, Me- gju članove rađenike uvukao se i gdjekoji trut, koji je bio samo na jeziku pravaš a u srcu najljući neprijatelj svega, što prava- škim duhom disalo. | digla se prvo potaj- na, pa zatim sve otvorcnija borba proti za- služnom presjedniku g. A. Miletiću, najizra- zitijem prestavniku pravaštva. Izlika je bila, da je Frankovac. Deset godišnjicu svoga opstanka proslavila je »Zadruga« skro- mno, bez ikakove buke i sjaja. Dok braću preko Velebita sputaše ljutim verugama, kako da se braća sa Jadrana ve- sele i piruju! Jedna smo krv, jedno tijelo, i ako proti božjem i ljudskom pravu poci- jepani, pa što trpi jedan, trpe i ostali. Nove prostorije. | Broj članova megju to rastao sve više, pa se trebalo pobrinuti za veće i udobnije prostorije i prešlo se u kuću, gdje je nekoć bila smještena »Narodna Štionica«, u kuću, gdje su se kupili zadnji zatočnici dubro- vačke slobode, u kuću glasovite i plemenite dubrovačke porodice Sorgo. Riječka resolu- cija i pristup gospode, koja pripadahu na- rodnoj stranki — kako gore spomenuto, djelovaše na nekoje, te htjedoše, da iz ove pravaške kule stvore nešto što ne odgovara njezinim tradicijama. Osobito na udaru bio je opet g. A. Miletić presjednik društva, ali zdravi elemenat shvatio je kuda nekoji smje- raju, pa ih je isključio. Požar. Najteži udarac zatekao je »Zadrugu«, kada je strašni i neumoljivi požar uništio sve, do čega je mogao, da dopre, i ostavio od »Zadruge« samo gola četiri zida. Bilo je to 8/8. 1906. Kako je »Zadruga« obljubljena, pokazao je požar, gdje su članovi neustrašivo srtali u vatru, da spase što se spasiti dade, a osobito njezin član blagopokojni g. P. Ku- lišić. Još više se ispoljila ta ljubav, ta ob- ljubljenost, kada za čitavu i po godina »Za- druga« usljed požara nije imala svojih pro- storija, a broj članova, mješte da opane, rasao je s dana na dan. Požar je uništio materijalno »Zadrugu, uništio je sve, što je muka radnika otačbenika mogla, da joj pri- bavi, ali nije uništio ljubavi prama njoj. Ideja, ona velebna ideja neumrlog Ante, koju ovo društvo od svoga zametka goji, jača je od svih požara, od svih nezgoda. »Zadruga« može da s ponosom kaže »Si totus illabatur orbis inpavidam me ferient ruinae«. Propao cijeli svijet, ja sam tu! Nemogu, a da ne spomenem nekoje na- še ljude, koji su uz g. A. Miletića mnogo zaslužni za »Zadrugu« a nadan se, da će i umaprijed ostati takovi, te što žilavije po- raditi oko još boljeg napretka ove nama i njima mile ustanove. U svojim je analima zabilježila »Zadruga« imena gg. J. Ivančića, S. Vučetića, V. Pate i M. Guske. Kao što je već u početku sva hrv. aka- demska mladost bila uz našu »Zadrugu«, tako je sada ponovljenim silama i još ve- ćim žarom sva omladina dubrovačka sa a- kademičarima bila odabrala »Zadrugu« za svoje gnjezdo, za svoju kućicu. »Zadruga“i u općoj narodnoj stvari. Je li u općoj narodnoj tugi ili radosti »Zadruga« učestvuje. Članovi se njezini ku- pe, dogovaraju, raspravljaju, hoće li odo- briti i pozdraviti odnosni pothvat, jer kori- stan za narod, ili će ga osuditi, jer štetan. Pada mi na um kako je god. 1901. »Za- druga« prva najenergičnije prosvjedovala proti uplitanju ministra Goluchowskog u pi- tanju naše svetinje, naše glagolice, a da mi je zaviriti u knjige našao bi sjegurno zabi- lježen uz onaj značajni brzojav kardinalu Rampolli i mnoge druge ne sumo od ove, već svake druge prigode. Zadesi li kakva bila nesreća bilo koji kraj naše domovine »Zadruga« je tu, da priskoči u pomoć i moralno i materijalno. Burne i kobne godine 1903, kada je grof Khuen htjeo, da iz Hivata napravi bespra- vno.roblje, »Zadruga je bila stjecište du- brovačkih rodoljuba; u njoj se raspravljalo i smišljalo kako će se pomoći zarobljenoj braći. Burna sjednica (0/12. 1906. Što se spasilo od nemilog požara smjes- tilo se u jednu sobu u kući g. 1. Miletića, nekadašnjoj »Zadruzi«. Naravska je, da se u takovom mjestu nije moglo ni sastajati mi dogovarati, a još manje držati zabave. Nekoji članovi a u istinu neprijatelji »Za- ĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. ermtaA A: tate RPR aan JP pa A God. Vitu. | eat etni istrgnu »Zadrugu« i pretvore je u napred- njačko gnijezdo. Izravno nijesu mogli us- pjeti, jer su znali da članovi dišu pravaš- kim duhom, pa onda udri iz okola, obaraj se na Upravu, da se ne brine za ništa, da ne misli kako bi priušta članovima zabave i nove prostorije a da novci društveni leže mrtvi. I tako je došlo do burne sjednice 16/12. 1906. u kojoj su članovi prozrjevši igru nekolicine, isključili ih za sva vremena iz društva. »Zadruga« ostade što je bila do tada, a što će biti i unaprijed »pravaška kula«. Popravak izgorjelih prostorija i ponovni otvor. Dugo je trebalo, dok se popravi onaj kolos. Napokon se došlo kraju, a svak sa pravom pohlepom čekao dan svečanog o- tvora. Osvanuo i dan 5. Sječnja 1908. Uzžutbalo se sve iz rana jutra, i ako zima puri; svak hoće da prisustvuje svečanom otvoru. A »Zadruga« izgleda ko kićena ne- vjesta. Tu fina ogromna kristalna ogledala, fotelji, biljari, skupocjene zavjese, najljepše slike, čitava bi reko galerija. Sa napetošću svak očekuje veče, da u ugodnu društvu i u veselom razgovoru i zabavi provede ne- koliko ura. A sve teče glatko, mirno, ne- prisiljeno. Uz doktora vidiš radnika, a s ra- dnikovom kćeri pleše doktor. U ugodnoj zabavi i veselju došlo i jutro, a svak žalio, da je tako brzo došlo i pošao kući sa za- dovoljstvom u srcu. Vlastiti Dom. Prostorije i ako bile najveće i najudobnije u gradu, bile su već onda premalene za 0: noliki broj članova. Na vanrednoj glavnoj skupštini dne 13/11. 1910 bi odlučeno ku- piti vlastitu kuću. Odbor za gradnju. Članovi sa oduševljenjem prihvatiše ovaj prijedlog te izabraše u odbor za kupnju i gradnju gg.: Orepić Petra, Miović Iva Pe- rova, Lešinu Marka, Regja Vlaha, Filičić Vicka, Juvančić Josipa, Liepopili Antu, Vu- četić Stjepa, Penić Milivoja, Patu Vlaha, Križ Venčeslava, Gusku Mata, Kelez Vlaha, Primorac Vlaha, Kolić Iva, Beasić Mata, Lujak Vicka i Asić Rudolfa. Presjednik: g. Miletić Ante; Podpresje- dnik: g. Sušić Marko; Blagajnik: g. Kovač Miho; Tajnik: g. Pekas Ivo; Upravitelj: g. Rakidjija Vicko. Odbor za priregjenje svečanog otvora Doma. Gg.: Brbora Baldo, Koprivica Luko, Da- binović Aleksandar, Posedel Josip, Kopri- vica Niko, Beasić Mato, Pučnik Andro i Trs Edi. dne 16/11. 1910 br. 2182, spisi bilježnika g. Bone mq. Luka prošao je današnji dom »Zadruge« u vlasništvo iste a kupljen je u gg. braće Dr. Iva i Dr. Rajmunda DeGiulli. Kuća bijaše trošna iz nutra, a ne mnogo ni visoka. Trebalo je urediti iznutra i po- dići još dva poda. Danas je elo i to goto- vo i »Zadiuga« ima svoj dom, svoju kuću, kakove nećeš naći u čitavom Dubrovniku a ni dalje. Velebni ulaz odma te upozoru- je, na ljepotu i prostranost. Stupiš li umu- tra ostaneš tek iznenagjen. Na prvom podu pet velikih i zračnih soba, na drugom 2 prostrane dvornice za čitanje jedna, druga za razgovor. Do njih su sobe za igru, toa- leta za gospogje, a sve snabdjeveno i oki- ćeno krasnim pokujstvom. Sve što je boljih domaćih i stranih slikara, iz domaće i stra- ne povjesti zastupani su slikari i slike u ništio je kruti požar, al je za to požrtvovni radnik pribavio slike glasovitih Dubrovčana, veliku rijetkost i starinu, koje u Dubrovniku druge« htjedoše da izrabe ovu prigodu, te | Iposjeduje samo knjižnica otaca Franjevaca \ našoj »Zadrugi«. Slike glasovitih Hrvata u- _