ENEIDA RR

 

PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

 

4
f PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
4 šTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
€ UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

Br. 387.

Sretno se i berićetno uštoličio!

. Sveta je naša dužnost, da ti se po-
klonimo, čestiti i ugledni Biskupe
Mostarsko-Trebinjski, Presvijetli Prep.
Pragospodine

ALOJZIJE MIŠIĆU.

Sveta dužnost, kad promišljamo da
si zasio stolicu, koju je Dubrovnik po-
digao, kad se kršćanstvo krilo po špi-
ljama, bježalo od nemila do nedraga,
uklanjalo se maču i kandžiji nemilijeh
turskijeh najezda; a to navlaš da sa-
čuva ono blago vjere, koje je od dav-
nina tamo postojalo.

Sveta dužnost, kad bacimo oko na
popis vrlijeh tvojih prešasnika, koji su
, u većem broju, opet bili učeni, pobožni,
radišni sinovi ovoga grada; koji su
silu dobra učinili narodu tamo, a više
puta osvjetlali sebi lice radi vanredne
učenosti, svetinje i okretnosti:

Sveta dužnost, kad znatno da si Otac
i Pastir milijeh susjeda, dapače mno-
žine našinaca iz pitome Župe, kršnijeh
Hercegovaca, koji su amo u nevolji
nalazili uvijek zaklonište i obranu, a
da si sin one Bosne ponosne, kud su
kroz vijekove naši hodali, trgovinu
vodili, naseobine temeljili, vjeru bra-
nili, fratre zaštićivali; dapače kroz dugi
niz godina naši redovnici toj redodr-
žavi pripadali:

Sveta dužnost, kad se dičimo da
naša »Dubrovačka Hrvatska Tiskara«
posluje u skromnoj kući drevnijeh Tre-
binjskijeh Biskupa; a da naš list tu
izlazi, gdje su zasjedali znameniti mu-
ževi, koji su svoj život doprinašali na
dobrobit današnjega tvoga stada.

Sveta dužnost, kad ponosom velimo
da si vrijedni i plemeniti sin mile
Hrvatske domovine naše.

Kastimice smo prepuštili da progje
veliki i sretni dan Tvog ustoličenja,
da Ti smjerne sinovske naše čestitke
i poklone ponizno pred prestolje sta-
vimo, uvjereni da opočinuv od vreve

PODLISTAK.

G. Kerubin Šegvić odgovara u broju 187
»Hrvatske« postavljenom pitanju po Dru.
Milanu Krištofu: »Zašto prosvjeta dovoljno
ne prodire u narod«, krasnim člankom, kog
prenašamo, jer opčeći dugo narodom i sa-
mi smo tegli rukom, da je sve živa istina
što g. spisatelj kaže; a svatko koji pročita
njegove dokaze ne može s manjega a da
ne reče: tako je! Mogli bi smo i mi do-
nijeti nekoliko primjera iz naših strana; ali
skupno rečeno koliko su neka selija odalje
od grada, toliko su moralno i materijalno
bolja od onih, koja su u čestom saobraća-
ju, a još više od onih, koja su u nepresta-
nom saobraćaju sa gradovima ili varošicama
pri moru. Pravo patrijarhalno se življenje
još uzdrži, gdje zadah novovjeke, tako re-
čene kulture nije još dopro. A sad eto što
uvaženi književnik piše ;

»Seljaštvo što je bliže gradu, to je po-
kvarenije. A kvari ga tako zvana kultura.

Stoji nepobitna činjenica, da najviše zlo-
činstva imade u gradovima i okolo njih,
Dočim činjenice dokažuju, da je narod naj-
pošleniji ondje, gdje je odaljen od grada,
gdje nema nikakovih »naprednih ili kultur-
nih inštitucija« osim crkve. U Lukovu Šuga-
rju, na selima udaljenim od svakog
ne dogagjaju se nepodopštine, koje se do-
gagjaju u gradovima i u njihovoj bližoj o-
kolici.

Sjećam se veoma

djetetom bio, kad na otok u Dalmaciji

dok sam još| pozivom

 

i zbunjenosti pri inštalaciji, bacićeš
očinsko Tvoje oko na nas, na naš rad,
na nastojanje e bi poradili na uhar
domovine a ponajpače na dobro mile
naše vjere.

Čestiti Pastiru i mili Oče, primi si-
ćušne naše čestitke i poklone: dao Ti
dobri Bog zdravlja i snage, da dugo
vladaš; da sretno uspiješ; da sjajno
provedeš svoju milu zaručnicu crkvu
do slavodobića; da se proslavis u na-
rodu, kod velikih faktora, u svoj crkvi,
kao tvoj prešasnik pokojni Buconić, i
velikani koji su kroz vjekove zasjedali
na Tvome prestolju, čigovo ime zlatnim
slovima povijest spominje.

Bili ti mirski svećenici i redovnici
tvoja braća, desna ruka u dobru, spa-
jao svijeh vez ljubavi, dogovora, kako
bi Ti olakšali teško breme, a svojoj
crkvi, svomu narodu sačuvali i unapre-
dili one vrline, one kreposti neporoć-
nosti, bezazlenosti, s kojijeh je na glasu,
kako bi i inovjerci po djelima spoznali
da je Tvoja vjera, Krstova vjera jedina,
prava i spasondsna.

Dobri i mili Oče: sretno se i beri-
ćetno ustoličio! Čestito ti miloj materi!

Novi se je biskup rodio u Bosan-
skoj Gradiški g. 1859., dneva 11. Stu-
denoga, i bi mu nadjenuto ime Stje-
pan. Osnovne je nauke učio kod kuće,
gimnazijske u Fojnici, gdje je i zavjet
učinio. Filozofski nauk dovrši u Gučjoj-
gori, bogoslovne u Ostrogonu. Zapjeva
prvu misu 6/6. 1883., te ugje u službu
kao duhovni pomoćnik. Nakon dvije
godine postane tajnikom blagopokoj-
noga biskupa Markovića u Banjojluci,
a ovaj ga imenova svojim Vikarom.
G. 1891. pregje kao gvardijan na Pe-
tričevcu; g. 1894. župnikom u Bihaću,
a istodobno definitorom reda. G. 1903.
bi kustodom redodržave, i ponovno
vikarom u Banjojluci. G. 1907. pre-
fektom gimnazije u Visokom, a 1909.

nije pristajao parobrod, kad nije bila nego
jedna škola u Grohotama, a po ostalim se-
lima je župnik poučavao po kojeg darovi-
tijeg dječaka, nije se nikada čulo, da je
komu išta pomanjkalo u kući ili iz tora, a
sve je bilo otvoreno dan i noć. Kuće i to-
rovi su se zatvarali drvenim kocem, samo
da živina ne bi izlazila ili ulazila, A svak
je mogao rukom dignuti kolac i unići u
kuću, koja je često bila pusta, bez ikoga
domaćega. Ali falilo nije nikada ništa.

Za sudove nijesu znali. Ako se je rijetko
kada štogod dogodilo nakon 50 godina, to
je bio plod južnjačkog temperamenta. U
krajevima tako vinorodnim, kako su naši
otoci, u doba, kad se je teško moglo pro-
dati vino po forintu bario (66 litara), nije
bilo pijanica. Bilo je veoma malo sudova
i sudaca, a i ovi su plandovali, U rukama
pretura bila je i uprava i sudstvo, pa nijesu
imali posla, Danas se je službeni aparat
popedeseterostručio, tamnice su pune zlo-
činaca, a zločinstvima nikada kraja.

Jedina socijalna rana bijaše na kopnu
dalmatinskom krvarina, hajduštvo i antago-
nizam megju pojedinim selima. A to su bili
ostaci staroga bespravlja i bezakonja, što
su ga proizvele stare uprave: mletačka i
turska.

Megjusobna vjera bijaše neograničena.

središta, |Kad je seljak doluzio u grad da uamiri svo-

je potrebe, kazao bi trgovcu, što mu treba
i koliko, onda je trgovac poslužio svoju
mušteriju, a ovaj njemu ponudi kesu novaca
: Namiri se. Trgovac je sam uzi-
mao, koliko je mislio da može uzeti.

ei. E ae e O E RA i

 

 

 

U DUBROVNIKU, 27. JULA 1912.

Redodržavnikom. Napokon eto Mostar-
sko-Trebinjskim biskupom.

Očito je po iskazu službe, da on
zasjeda na stolicu kao iskusni redov-
nik, učitelj, upravitelj, dušobrižnik, ka-
nonista; a to će sve doprinijeti. da
sretno i valjano upravlja svojom bi-
skupijom.

Presvijetli je g. biskup stigao u Mo-
star na 13. o. mj. u 3 sata po podne.
Tu je primio poklonstvenu dobrodo-
šlicu od preč. Mons. Don Lazara La-
zarevića, od okružnog prestojnika, od
muftije g. Ridžanovića, od D.ra Mazzi,
presjednika gragjanskog odbora, koji
ga oslovi kratkom ali sočnom i uzvi-
sitom besjedom, u kojoj rodoljubne su
misli isprepletene sa čisto  vjersko-
sinovskim izrazima; od g. Mića Bilića
u ime pravoslavne crkveno-školske op-
ćine; od FML. g. Ghiberta u ime vojske.
Velika ga povorka doprati do crkve,
gdje su otpjevali »Tebe Boga hvalimo«,
a napokon do biskupskih dvora, gdje
ga čekala majka sva od radosti raz-
dragana. U večer bila je na počast
serenada.

Sutri-dan 14. o. mj. dugim opho-
dom dogje novi biskap do stone .crkve,
koja je za sad fratarska, a tu ga pri-
miše biskup-pjesnik Dr. Šarić i kano-
nik Košćak, u ime vlade g. pl. Shek
i dvorski savjetnik Oto Paul, a za sabor
g. Vojislav Šola i Dr. Niko Mandić.
Novi je biskup obdržao bogoljubnu
besjedu novom svome narodu.

Bio je u svratištu »Neretvi« svečani
objed, uz mnoštvo nazdravica.

Kažu nam e je novi pastir učen,
obziran, značajan; a uz takova će
svojstva On pritegnuti svačije srce
ksebi, a njegovo biskupovanje biti će
blagodatno onom narodu, s kojim nas
vežu uprav bratimske veze. Radujemo
se i čestitamo biskupiji Trebinjsko-
Mostarskoj!

Prisega bijaše sveta. Laž mrska kao naj-
gadnija stvar. Prevara bijaše smatrana sra-
imotom, koja žigoše potomke do devetoga
koljena.

Kad su jednom, a to nije davno, žandari
radi nekog kriomčarenja navalili bajuneta-
ma u Grohotama na masu ljudi, jedan od
njih, neki Bezić, navali na žandare i otme
jednomu pušku i bajunetu na njoj. Bi u-
hapšen, a i njegov otac starac od osamde-
set godina s njime. Kad je odvjetnik nago-
varao staroga Bezića, neka pred sudom ka-
že, da su žandari i na njega i starca na-
valili, on se opre tomu: »Nijesam nikada,
reče, u svom životu rekao laž, pa ne ću ni
sada, kad prvi put dolazim pred sud, ma-
kar propao ja i sin«.

A taj starac nije znao ni čitati ni pisati.
Jedina njegova kultura bijaše ono, što je
čuo u crkvi, što je naučio od svojih rodi-
telja oko domaćega ognjišta.

Danas, kad se vino izvaža i skupo pro-
daje, kad su se pomnožile škole, kad do-
laze parobrodi u sve luke i lučice, kad go-
tovo svak znade čitati i pisati, bit će i on-
dje drugačije.

Sjećam se, kako je jednom u selu Preku
suprot Zadru pukao glas, da je jedna dje-
vojka zanosila prije vjenčanja, (Nije uprav
jer je djevojka zanosila, :tego jer je momak
silovao, glavar odredio zadovoljštinu). To
je bila javna sablazan. Toga se nije čulo,
od kad selo postoji. Seoski glavar je mi-
slio, da mora dati zadovoljštinu javnom mo-
ralu, pa je momka dao javno pred crkvom
izbatinati, Dakako, da kultura nije toga či-

Fu sti aa oke sdrama mat ali zacin = % > m O mania > im

 

 

Nove opasnosti.

Turska naginje na unutarnju revo-
luciju. Starovjerci i mladoturci ovijeh
dana se nadmeću, koji će do vlasti
doći, koji će zagospodariti položajem.
Najviša pogibelj nije baš u tomu, nego
u vojničkoj pobuni, koja zahvaća sve
to više maha, i koja ide na to, da po-
dupre želje Arbanasa, koji hoće da se
domognu neovisnosti. Ministarstvo je
bilo izmegju dvije vatre: s jedne stra-
ne nekoliko oficira, koji su postavili
svoje zahtjeve i tijem prisilili ministar-
stvo da zabrani vojsci odnosno ofici-
rima svako p.litičko čustvovanje; s
druge strane nije bilo složno izmegju
sebe, te i ako je primilo od zastupni-
ka skoro jednoglasni glas povjerenja,
moralo je ostupiti. Takovi pokreti u
vojsci doveli bi Tursku do rastroja, ka-
ko u malo da nijesu doveli Rusiju, a
svakako prisiliće je da se prigoe na
uvjete mira sa ltalijom, a da tako ne-
smetano može provestiti red i poredak
u vojsci. Istodobno sa tom ljutom ne-
voljom u kući, prevrat koji u Arbaniji
širi se, primorati će Tursku da im udo
volji; a onda bi slobodna Arbanija bi-
la pod pokrovitelistvom naše _Monar-
hije, jer po ugovoru sa Rusijom pod-
padala bi u sferu interesa naše Mo-
narhije. A ta okolnost bi mogla lako
dovestiti do neugodnih zapletaja, jer
naša bi Monarhija po tome postala va-
žni faktor na Sredozemnom moru; a
to rijet bi da neće nikako Engleška,
Francuska i Italija, dapače se pogova-
ra, da su se u tome sporazumjele, ka-
ko bi one same ostale gospodarice
Sredozemnoga mora, kako bi i dalje
držale zatvorene Dardanele e se Ru-
sija nebi pomakla, i kako bi suzbili
našu Monarhiju a da Italija ostane ne-
osporiva moć na Sredozemnom i na
Jadranskom moru. To pak opet ne-
bi mogla podnijeti naša Monarhija.
Nepreslana vijećanja i trud i nastoja-

na mogla odobriti, zgražala se je i seoski
glavar bude osugjen radi zloporabe vlasti,
tjelesne ozlede i svrgnut sa časti.

Da se vratimo na pitanje: Grad i njego-
va kultura sami po sebi ne mogu unapre-
gjivati javni moral, ako ta kultura istodobno
ne jača vjersko čuvstvo, ako ne jača vjeru
u Boga, u posmrtni život, u vječnu kazan i
vječnu nagradu iza ovoga života. Što gra-
dovi daju seljaku ?

Primjer razuzdana života, primjer pokva-
renosti u svakom pogledu.

Zločinsiva se u gradovima množe, da je
strahota. Roditelji zapuštaju ili kvare nevinu
svoju dječicu. Majke bez srca guše plod
svoje utrobe; pokvarena djeca dižu ruku na
svoje stare roditelje. Ubijstva su na dnev-
nom redu, kragjama nema ni kraja ni konca.
Razbojstva, bratoubijstva, dapače ni ocou-
bijstva nijesu rijetka ni kod nas. Nema da-
na, da redarstveni vijesnik ne donese po
koje zločinstvo.

Zemlja troši za izgradnju škola, ali uz
škole trebalo bi sazidati i tamnice.

Seneka je u svoje doba imao razloga da
reče: »postquam docti prodierunt, boni de-
sunt: aestalo dobrih ljudi, nestalo je pošte-
njaka, otkad se ljudi izobraziše.

Znam, da će mi neko prigovoriti, da sam
zagovornik neznanja, natražnjak, reakciona-
rac. Neka slobodno kaže, kad znam, da to
nijesam nikada bio. Ništa nije uzvišenije,
nego li obogatiti um lijepim znanjem, una-
pregjivati drugoga i sam uživati blagodati
napretka. Znam, da je neznanje izvor velike
nevolje u narodu.

 

nje diplomacije kažu, da u ovim na-
gagjanjima ima biti dosta istine, a to
najbolje svjedoče veoma važne pro-
mjene, koje su se trefile baš u najva-
žnijim i najizloženijim mjestima.

Bio ili ne bio istinit napadaj tali-
janskijeh torpiljarka na Dardanele, sva-
kako i ste strane kao da se ište doći
do stvarna zaključka; a jer diplomacija
radi kao Penelopa, što obdan splete
obnoć rasuče, zato se je uvijek bojati
kakovog iznenagjenja. A neprestano
grozničavo naoružanje, uz svu sku-
poću, uz sve štrajkove, uz priznato
uvjerenje da narodi već dalje ne mogu
snositi takovo nemilo breme, najbolje
kaže, kako prijeti nedaleka oluja.

Da li je turskoj vojsci dodijalo no-
siti glavu u vreću već ima druga go-
dina, pak je u očaju da izazove rat
napala onomadne na Crnogorce, ili je
bio nesporazum, to će se vidjeti; nu
fakat je da su iz turske karaule pu-
cali na radnike Crnogorce i nekolicinu
usmrtili, pak što je posve varvarski i
izazivno, barbarski lješine im izmrcva-
rili. Svakako to će ogorčiti Crnogorske
junake, koji su i ako siromasi i oskudni
dijelili svoj hljebac toliko mjeseca sa
turskim pribjeglicama, što im je steklo
slavu i priznanje u velikom svijetu; a
sad eto gledaju svoju braću ne samo
poubijanu nego sramotno izmrcvarenu.
Hoće li vlada moći utažiti ogromnu
srdžbu i vapaj na osvetu u narodu,
veoma je dvojbeno, pak eto povoda
onome što se davno kuha.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Pločica u Konavlima.

(Rijetko slavlje.) Ovogodišnja proslava
naše obljetnice Gospe od Karmena ostaće
zubilježena zlatnijem slovima u povijesti
naše prostrane župe. Ovakove slave niko
ne pamti, teško da će se igda doživljeti.
Taj dan blagosovio se je barjak, pred malo
vremena  ustrojenog djevojačkog društva
»ćeri Presvetoga Srca Jezusova«. Naš župnik

Ali istodobno znadem, da je znanje, da
je kultura nesreća za čovjeka i za narod,
ako ona nije odgojna, ako ne teži za tim,
da oplemeni srce čovječje, da u njemu u-
bije niske instinkte.

Sokrat je u svoje doba naglašivao, da
nauka čini ljude gorima, ako ne odgaja duh,
jer im pruža više srestava, da čine zlo. Ra-
belais je klicao: znanje bez savjesti jest
propast duše, Ako škola ne odgaja, onda
stvara živine sto puta gore od onih u pri-
rodnom stanju, reče Maadsley.

A naš zemljak Tomaseo, koji napisa kra-
snih djela o odgoju, veli: ne odgaja se na-
rod po čaršijama, nego po crkvama.

Manzoni pak je tvrdio, da se ne može
odgojiti narod inače, nego na temelju vjer-
skih istina. Onaj, koji je dokaživao, da naj-
prije trebaju okovi i žandari, a onda škole,
imao je krivo, jer se silom ne dade nista
postići. Slobodna volja čovječja, što je jače
pritisnuta, tim jače otskače, Zato je Napoleon
I. na temelju iskustva rekao: nema inorala
bez

vjere.

Kad se narodu otimlje vjera u Boga, strah
od njegove vječne kazni i nada u njegovu
vječnu nagradu, onda se ubijaju jedini pra-
vi temelji javnoga morala. Kultura bez vje-
re, bez vjerskoga odgoja mora dovesti do
apaštva.

Za svakoga pametnoga čovjeka apaštvo
nije drugo, nego logična posljedica bezvjer-
ske kulture«,

*