ENEIDA RR PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. 4 f PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- 4 šTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI € UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Br. 387. Sretno se i berićetno uštoličio! . Sveta je naša dužnost, da ti se po- klonimo, čestiti i ugledni Biskupe Mostarsko-Trebinjski, Presvijetli Prep. Pragospodine ALOJZIJE MIŠIĆU. Sveta dužnost, kad promišljamo da si zasio stolicu, koju je Dubrovnik po- digao, kad se kršćanstvo krilo po špi- ljama, bježalo od nemila do nedraga, uklanjalo se maču i kandžiji nemilijeh turskijeh najezda; a to navlaš da sa- čuva ono blago vjere, koje je od dav- nina tamo postojalo. Sveta dužnost, kad bacimo oko na popis vrlijeh tvojih prešasnika, koji su , u većem broju, opet bili učeni, pobožni, radišni sinovi ovoga grada; koji su silu dobra učinili narodu tamo, a više puta osvjetlali sebi lice radi vanredne učenosti, svetinje i okretnosti: Sveta dužnost, kad znatno da si Otac i Pastir milijeh susjeda, dapače mno- žine našinaca iz pitome Župe, kršnijeh Hercegovaca, koji su amo u nevolji nalazili uvijek zaklonište i obranu, a da si sin one Bosne ponosne, kud su kroz vijekove naši hodali, trgovinu vodili, naseobine temeljili, vjeru bra- nili, fratre zaštićivali; dapače kroz dugi niz godina naši redovnici toj redodr- žavi pripadali: Sveta dužnost, kad se dičimo da naša »Dubrovačka Hrvatska Tiskara« posluje u skromnoj kući drevnijeh Tre- binjskijeh Biskupa; a da naš list tu izlazi, gdje su zasjedali znameniti mu- ževi, koji su svoj život doprinašali na dobrobit današnjega tvoga stada. Sveta dužnost, kad ponosom velimo da si vrijedni i plemeniti sin mile Hrvatske domovine naše. Kastimice smo prepuštili da progje veliki i sretni dan Tvog ustoličenja, da Ti smjerne sinovske naše čestitke i poklone ponizno pred prestolje sta- vimo, uvjereni da opočinuv od vreve PODLISTAK. G. Kerubin Šegvić odgovara u broju 187 »Hrvatske« postavljenom pitanju po Dru. Milanu Krištofu: »Zašto prosvjeta dovoljno ne prodire u narod«, krasnim člankom, kog prenašamo, jer opčeći dugo narodom i sa- mi smo tegli rukom, da je sve živa istina što g. spisatelj kaže; a svatko koji pročita njegove dokaze ne može s manjega a da ne reče: tako je! Mogli bi smo i mi do- nijeti nekoliko primjera iz naših strana; ali skupno rečeno koliko su neka selija odalje od grada, toliko su moralno i materijalno bolja od onih, koja su u čestom saobraća- ju, a još više od onih, koja su u nepresta- nom saobraćaju sa gradovima ili varošicama pri moru. Pravo patrijarhalno se življenje još uzdrži, gdje zadah novovjeke, tako re- čene kulture nije još dopro. A sad eto što uvaženi književnik piše ; »Seljaštvo što je bliže gradu, to je po- kvarenije. A kvari ga tako zvana kultura. Stoji nepobitna činjenica, da najviše zlo- činstva imade u gradovima i okolo njih, Dočim činjenice dokažuju, da je narod naj- pošleniji ondje, gdje je odaljen od grada, gdje nema nikakovih »naprednih ili kultur- nih inštitucija« osim crkve. U Lukovu Šuga- rju, na selima udaljenim od svakog ne dogagjaju se nepodopštine, koje se do- gagjaju u gradovima i u njihovoj bližoj o- kolici. Sjećam se veoma djetetom bio, kad na otok u Dalmaciji dok sam još| pozivom i zbunjenosti pri inštalaciji, bacićeš očinsko Tvoje oko na nas, na naš rad, na nastojanje e bi poradili na uhar domovine a ponajpače na dobro mile naše vjere. Čestiti Pastiru i mili Oče, primi si- ćušne naše čestitke i poklone: dao Ti dobri Bog zdravlja i snage, da dugo vladaš; da sretno uspiješ; da sjajno provedeš svoju milu zaručnicu crkvu do slavodobića; da se proslavis u na- rodu, kod velikih faktora, u svoj crkvi, kao tvoj prešasnik pokojni Buconić, i velikani koji su kroz vjekove zasjedali na Tvome prestolju, čigovo ime zlatnim slovima povijest spominje. Bili ti mirski svećenici i redovnici tvoja braća, desna ruka u dobru, spa- jao svijeh vez ljubavi, dogovora, kako bi Ti olakšali teško breme, a svojoj crkvi, svomu narodu sačuvali i unapre- dili one vrline, one kreposti neporoć- nosti, bezazlenosti, s kojijeh je na glasu, kako bi i inovjerci po djelima spoznali da je Tvoja vjera, Krstova vjera jedina, prava i spasondsna. Dobri i mili Oče: sretno se i beri- ćetno ustoličio! Čestito ti miloj materi! Novi se je biskup rodio u Bosan- skoj Gradiški g. 1859., dneva 11. Stu- denoga, i bi mu nadjenuto ime Stje- pan. Osnovne je nauke učio kod kuće, gimnazijske u Fojnici, gdje je i zavjet učinio. Filozofski nauk dovrši u Gučjoj- gori, bogoslovne u Ostrogonu. Zapjeva prvu misu 6/6. 1883., te ugje u službu kao duhovni pomoćnik. Nakon dvije godine postane tajnikom blagopokoj- noga biskupa Markovića u Banjojluci, a ovaj ga imenova svojim Vikarom. G. 1891. pregje kao gvardijan na Pe- tričevcu; g. 1894. župnikom u Bihaću, a istodobno definitorom reda. G. 1903. bi kustodom redodržave, i ponovno vikarom u Banjojluci. G. 1907. pre- fektom gimnazije u Visokom, a 1909. nije pristajao parobrod, kad nije bila nego jedna škola u Grohotama, a po ostalim se- lima je župnik poučavao po kojeg darovi- tijeg dječaka, nije se nikada čulo, da je komu išta pomanjkalo u kući ili iz tora, a sve je bilo otvoreno dan i noć. Kuće i to- rovi su se zatvarali drvenim kocem, samo da živina ne bi izlazila ili ulazila, A svak je mogao rukom dignuti kolac i unići u kuću, koja je često bila pusta, bez ikoga domaćega. Ali falilo nije nikada ništa. Za sudove nijesu znali. Ako se je rijetko kada štogod dogodilo nakon 50 godina, to je bio plod južnjačkog temperamenta. U krajevima tako vinorodnim, kako su naši otoci, u doba, kad se je teško moglo pro- dati vino po forintu bario (66 litara), nije bilo pijanica. Bilo je veoma malo sudova i sudaca, a i ovi su plandovali, U rukama pretura bila je i uprava i sudstvo, pa nijesu imali posla, Danas se je službeni aparat popedeseterostručio, tamnice su pune zlo- činaca, a zločinstvima nikada kraja. Jedina socijalna rana bijaše na kopnu dalmatinskom krvarina, hajduštvo i antago- nizam megju pojedinim selima. A to su bili ostaci staroga bespravlja i bezakonja, što su ga proizvele stare uprave: mletačka i turska. Megjusobna vjera bijaše neograničena. središta, |Kad je seljak doluzio u grad da uamiri svo- je potrebe, kazao bi trgovcu, što mu treba i koliko, onda je trgovac poslužio svoju mušteriju, a ovaj njemu ponudi kesu novaca : Namiri se. Trgovac je sam uzi- mao, koliko je mislio da može uzeti. ei. E ae e O E RA i U DUBROVNIKU, 27. JULA 1912. Redodržavnikom. Napokon eto Mostar- sko-Trebinjskim biskupom. Očito je po iskazu službe, da on zasjeda na stolicu kao iskusni redov- nik, učitelj, upravitelj, dušobrižnik, ka- nonista; a to će sve doprinijeti. da sretno i valjano upravlja svojom bi- skupijom. Presvijetli je g. biskup stigao u Mo- star na 13. o. mj. u 3 sata po podne. Tu je primio poklonstvenu dobrodo- šlicu od preč. Mons. Don Lazara La- zarevića, od okružnog prestojnika, od muftije g. Ridžanovića, od D.ra Mazzi, presjednika gragjanskog odbora, koji ga oslovi kratkom ali sočnom i uzvi- sitom besjedom, u kojoj rodoljubne su misli isprepletene sa čisto vjersko- sinovskim izrazima; od g. Mića Bilića u ime pravoslavne crkveno-školske op- ćine; od FML. g. Ghiberta u ime vojske. Velika ga povorka doprati do crkve, gdje su otpjevali »Tebe Boga hvalimo«, a napokon do biskupskih dvora, gdje ga čekala majka sva od radosti raz- dragana. U večer bila je na počast serenada. Sutri-dan 14. o. mj. dugim opho- dom dogje novi biskap do stone .crkve, koja je za sad fratarska, a tu ga pri- miše biskup-pjesnik Dr. Šarić i kano- nik Košćak, u ime vlade g. pl. Shek i dvorski savjetnik Oto Paul, a za sabor g. Vojislav Šola i Dr. Niko Mandić. Novi je biskup obdržao bogoljubnu besjedu novom svome narodu. Bio je u svratištu »Neretvi« svečani objed, uz mnoštvo nazdravica. Kažu nam e je novi pastir učen, obziran, značajan; a uz takova će svojstva On pritegnuti svačije srce ksebi, a njegovo biskupovanje biti će blagodatno onom narodu, s kojim nas vežu uprav bratimske veze. Radujemo se i čestitamo biskupiji Trebinjsko- Mostarskoj! Prisega bijaše sveta. Laž mrska kao naj- gadnija stvar. Prevara bijaše smatrana sra- imotom, koja žigoše potomke do devetoga koljena. Kad su jednom, a to nije davno, žandari radi nekog kriomčarenja navalili bajuneta- ma u Grohotama na masu ljudi, jedan od njih, neki Bezić, navali na žandare i otme jednomu pušku i bajunetu na njoj. Bi u- hapšen, a i njegov otac starac od osamde- set godina s njime. Kad je odvjetnik nago- varao staroga Bezića, neka pred sudom ka- že, da su žandari i na njega i starca na- valili, on se opre tomu: »Nijesam nikada, reče, u svom životu rekao laž, pa ne ću ni sada, kad prvi put dolazim pred sud, ma- kar propao ja i sin«. A taj starac nije znao ni čitati ni pisati. Jedina njegova kultura bijaše ono, što je čuo u crkvi, što je naučio od svojih rodi- telja oko domaćega ognjišta. Danas, kad se vino izvaža i skupo pro- daje, kad su se pomnožile škole, kad do- laze parobrodi u sve luke i lučice, kad go- tovo svak znade čitati i pisati, bit će i on- dje drugačije. Sjećam se, kako je jednom u selu Preku suprot Zadru pukao glas, da je jedna dje- vojka zanosila prije vjenčanja, (Nije uprav jer je djevojka zanosila, :tego jer je momak silovao, glavar odredio zadovoljštinu). To je bila javna sablazan. Toga se nije čulo, od kad selo postoji. Seoski glavar je mi- slio, da mora dati zadovoljštinu javnom mo- ralu, pa je momka dao javno pred crkvom izbatinati, Dakako, da kultura nije toga či- Fu sti aa oke sdrama mat ali zacin = % > m O mania > im Nove opasnosti. Turska naginje na unutarnju revo- luciju. Starovjerci i mladoturci ovijeh dana se nadmeću, koji će do vlasti doći, koji će zagospodariti položajem. Najviša pogibelj nije baš u tomu, nego u vojničkoj pobuni, koja zahvaća sve to više maha, i koja ide na to, da po- dupre želje Arbanasa, koji hoće da se domognu neovisnosti. Ministarstvo je bilo izmegju dvije vatre: s jedne stra- ne nekoliko oficira, koji su postavili svoje zahtjeve i tijem prisilili ministar- stvo da zabrani vojsci odnosno ofici- rima svako p.litičko čustvovanje; s druge strane nije bilo složno izmegju sebe, te i ako je primilo od zastupni- ka skoro jednoglasni glas povjerenja, moralo je ostupiti. Takovi pokreti u vojsci doveli bi Tursku do rastroja, ka- ko u malo da nijesu doveli Rusiju, a svakako prisiliće je da se prigoe na uvjete mira sa ltalijom, a da tako ne- smetano može provestiti red i poredak u vojsci. Istodobno sa tom ljutom ne- voljom u kući, prevrat koji u Arbaniji širi se, primorati će Tursku da im udo volji; a onda bi slobodna Arbanija bi- la pod pokrovitelistvom naše _Monar- hije, jer po ugovoru sa Rusijom pod- padala bi u sferu interesa naše Mo- narhije. A ta okolnost bi mogla lako dovestiti do neugodnih zapletaja, jer naša bi Monarhija po tome postala va- žni faktor na Sredozemnom moru; a to rijet bi da neće nikako Engleška, Francuska i Italija, dapače se pogova- ra, da su se u tome sporazumjele, ka- ko bi one same ostale gospodarice Sredozemnoga mora, kako bi i dalje držale zatvorene Dardanele e se Ru- sija nebi pomakla, i kako bi suzbili našu Monarhiju a da Italija ostane ne- osporiva moć na Sredozemnom i na Jadranskom moru. To pak opet ne- bi mogla podnijeti naša Monarhija. Nepreslana vijećanja i trud i nastoja- na mogla odobriti, zgražala se je i seoski glavar bude osugjen radi zloporabe vlasti, tjelesne ozlede i svrgnut sa časti. Da se vratimo na pitanje: Grad i njego- va kultura sami po sebi ne mogu unapre- gjivati javni moral, ako ta kultura istodobno ne jača vjersko čuvstvo, ako ne jača vjeru u Boga, u posmrtni život, u vječnu kazan i vječnu nagradu iza ovoga života. Što gra- dovi daju seljaku ? Primjer razuzdana života, primjer pokva- renosti u svakom pogledu. Zločinsiva se u gradovima množe, da je strahota. Roditelji zapuštaju ili kvare nevinu svoju dječicu. Majke bez srca guše plod svoje utrobe; pokvarena djeca dižu ruku na svoje stare roditelje. Ubijstva su na dnev- nom redu, kragjama nema ni kraja ni konca. Razbojstva, bratoubijstva, dapače ni ocou- bijstva nijesu rijetka ni kod nas. Nema da- na, da redarstveni vijesnik ne donese po koje zločinstvo. Zemlja troši za izgradnju škola, ali uz škole trebalo bi sazidati i tamnice. Seneka je u svoje doba imao razloga da reče: »postquam docti prodierunt, boni de- sunt: aestalo dobrih ljudi, nestalo je pošte- njaka, otkad se ljudi izobraziše. Znam, da će mi neko prigovoriti, da sam zagovornik neznanja, natražnjak, reakciona- rac. Neka slobodno kaže, kad znam, da to nijesam nikada bio. Ništa nije uzvišenije, nego li obogatiti um lijepim znanjem, una- pregjivati drugoga i sam uživati blagodati napretka. Znam, da je neznanje izvor velike nevolje u narodu. nje diplomacije kažu, da u ovim na- gagjanjima ima biti dosta istine, a to najbolje svjedoče veoma važne pro- mjene, koje su se trefile baš u najva- žnijim i najizloženijim mjestima. Bio ili ne bio istinit napadaj tali- janskijeh torpiljarka na Dardanele, sva- kako i ste strane kao da se ište doći do stvarna zaključka; a jer diplomacija radi kao Penelopa, što obdan splete obnoć rasuče, zato se je uvijek bojati kakovog iznenagjenja. A neprestano grozničavo naoružanje, uz svu sku- poću, uz sve štrajkove, uz priznato uvjerenje da narodi već dalje ne mogu snositi takovo nemilo breme, najbolje kaže, kako prijeti nedaleka oluja. Da li je turskoj vojsci dodijalo no- siti glavu u vreću već ima druga go- dina, pak je u očaju da izazove rat napala onomadne na Crnogorce, ili je bio nesporazum, to će se vidjeti; nu fakat je da su iz turske karaule pu- cali na radnike Crnogorce i nekolicinu usmrtili, pak što je posve varvarski i izazivno, barbarski lješine im izmrcva- rili. Svakako to će ogorčiti Crnogorske junake, koji su i ako siromasi i oskudni dijelili svoj hljebac toliko mjeseca sa turskim pribjeglicama, što im je steklo slavu i priznanje u velikom svijetu; a sad eto gledaju svoju braću ne samo poubijanu nego sramotno izmrcvarenu. Hoće li vlada moći utažiti ogromnu srdžbu i vapaj na osvetu u narodu, veoma je dvojbeno, pak eto povoda onome što se davno kuha. Vijesti iz naroda. Iz Pločica u Konavlima. (Rijetko slavlje.) Ovogodišnja proslava naše obljetnice Gospe od Karmena ostaće zubilježena zlatnijem slovima u povijesti naše prostrane župe. Ovakove slave niko ne pamti, teško da će se igda doživljeti. Taj dan blagosovio se je barjak, pred malo vremena ustrojenog djevojačkog društva »ćeri Presvetoga Srca Jezusova«. Naš župnik Ali istodobno znadem, da je znanje, da je kultura nesreća za čovjeka i za narod, ako ona nije odgojna, ako ne teži za tim, da oplemeni srce čovječje, da u njemu u- bije niske instinkte. Sokrat je u svoje doba naglašivao, da nauka čini ljude gorima, ako ne odgaja duh, jer im pruža više srestava, da čine zlo. Ra- belais je klicao: znanje bez savjesti jest propast duše, Ako škola ne odgaja, onda stvara živine sto puta gore od onih u pri- rodnom stanju, reče Maadsley. A naš zemljak Tomaseo, koji napisa kra- snih djela o odgoju, veli: ne odgaja se na- rod po čaršijama, nego po crkvama. Manzoni pak je tvrdio, da se ne može odgojiti narod inače, nego na temelju vjer- skih istina. Onaj, koji je dokaživao, da naj- prije trebaju okovi i žandari, a onda škole, imao je krivo, jer se silom ne dade nista postići. Slobodna volja čovječja, što je jače pritisnuta, tim jače otskače, Zato je Napoleon I. na temelju iskustva rekao: nema inorala bez vjere. Kad se narodu otimlje vjera u Boga, strah od njegove vječne kazni i nada u njegovu vječnu nagradu, onda se ubijaju jedini pra- vi temelji javnoga morala. Kultura bez vje- re, bez vjerskoga odgoja mora dovesti do apaštva. Za svakoga pametnoga čovjeka apaštvo nije drugo, nego logična posljedica bezvjer- ske kulture«, *