PRAVA CRVENA HRVATSKA | CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. | NA. PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO Hrvati, hajdete u Beč. Bili smo naumili o Euharističnom kongresu — koji će se u Rujnu oba- viti u Beču — donijeti u kronici sve ono, što bi moglo zanimati mile naše sugragjane, koji su tamo namislili otići. Ako smo od toga nauma odustali, a da faktično u članku zagovaramo svetu nakanu i stvar, tome su krive stano- vite novine, koje su bilo prikriveno, bilo otvorito ustale da odvraćaju do- bre i plemenite, ugledne duše, e nebi otišle tamo zbog patriotizma. | ta je krilatica tendecijozna i opaka, kako čujemo, učinila da neki kolebaju hoće li baš tamo, a opet da neki koji su bili nakanali otići odustanu. Naravno da nije šala izložiti se prigovoru ne- Irodoljublja; onom posmjehu, preziru, onoj hudoj navali stanovitih listova, koji ipak odvrnu mnoge čestite ljude od najboljih nakana; jer niko ne želi, kako kaže rečenica talijanska, biti: la favola del paese. Da stanemo na put hudome zava- ravanju, pitamo: Zašto da se ide na kongres? Zato da se izvrši dužni poklon Spa- sitelju milome, Otkupitelju duša naši- jeh, Bogu, od koga nam svako dobro. Stvar dakle u sebi najplemenitija, naj- ljepša, najdičnija, od koje svak može sa ponosom rijeti: i ja sam bio udio- nik te slave! Danas kad se čine skup- štine i slavlja kojekakovim veoma su- mnjivim velikanima, i tisuće hrle tamo, i drže se velike govorancije, i čine se bučni iskazi, danas su i dobri vjernici našli za shodno izvanjskim načinom proslaviti Ono što nam je najsvetije, Ono što nas krijepi za života a usre- ćuje na vijeke. Tu ga ne ulazi politika, tu nema mjesta narodnosti, tu ne smije biti drugo osim smjernog poklona ne Francuza, ili Nijemaca, ili Hrvata, nego prostijeh pravovjernika, koji hoće da svjedoče svemu svijetu, kako su oni svi sinovi Oca nebeskoga, pak govo- rili neznamo kojim jezikom, pak pri- padali neznamo kojoj stranci; kako PODLISTAK. Antun Kocelj, zadnji ljekarnik, kirurg i brijač u Dalmaciji. Napisao ljekarnik R. Slade Šilović*) U razvitku medicinske znanosti prošlih vremena, a osobito od X. do XIV. vijeka nalazimo ljudi odličnijega roda, koji bi i- zučili liječnićke nauke na kojoj visokoj ško- li poimence u Italiji, gdje su bile onda pr- ve redovite škole u Salernu, Napulju i u Bologni. Takovi strukovno naobraženi lije- čnici zvahu se »physici« — »medici« — so da se razlikuju od običnih ki- rurga, koji bi se izvježbali u svom zanatu. iz prakse uz kojeg starijeg vještaka kao svaki drugi ručni posao. Sramota je bila: m E \ Op. Ur.: Donosimo u pretisku ovu domaća cr- | tleu iz kulturne povjesti Dubrovnika, koja je c-, ve godine izašla u zagrebačkom favmaceutskom ; Mitu. Gospodin se pisac tekom svoga boravka u Dubrovniku više puta rado bavio našim dubro- vačkim stvarima, pa, ma zahvaljujemo, što nam | je na našu želju ustupio ovu svoju radnju o du. klrurgima | flebotomima prošloga vi“ jeka. — Gosp. plsae Roko Slade Šilović nakon | nekoliko godina boravka u našem gradu, u svoj- stvu ljekarnika mjesne: bonice, premješten je pred malo vremena u Spljet, na. ljekarnicu ondješnje njegov odlazak, jer vrijedan i ra- dišan, a dobar prijatelj, društven | veseljak, = | SMATRA SE VA JE PREDBROJEN I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. : t U DUBROVNIKU, 10. AUGUSTA 1912. su oni vijerni onoj nauci, od koje se nadaju spasu i dobrobiti. To je jedini cilj i jedina svrha Euharističnom kon- resu. A jeli baš tako? Jest: a tome su najbolji dokaz dugi niz Euharističnih kongresa, koji su se do danas po svemu svijetu veličan- stveno obdržavali; i koji su znali odu- ševiti i zadiviti i vitešku Španju, tromu Njemačku, otugjenu Englešku, slo- bodnu i praktičnu Ameriku. Svjecki je poklon, na koji pridolaze svi jezici, svi narodi, ako ne hrpimice svakako u značajnom broju; a po tome t. j. po vrsti i broju prilaznika mora da bude isključena a limine svaka poli- tička tendencija, svako političko ras- pravljanje. Možda, a po svoj prilici i hoće, u poklonstvenoj adresi ili brzo- javci Papi, bude požaljeno nesnosno njegovo stanje; ali i to nije napereno proti Italiji, kao državi, nego proti lta- liji, koja bi se lasno mogla nagoditi sa Papom (napokon on je prvi sin Ita- lije) ali neće; i ne da bi Papa uživao kraljevine i pokrajine, nego jedino zato da mu bude obezbjegjena potpuna du- hovna sloboda, u onoj mjeri, koju on nagje za shodno. A sloboda je du- hovna svete stolice prvi temelj za pravi nesebični vjerski probitak. Osim toga štogod se bude raspravljalo biti će skroz vjersko i crkveno, a i to više u smislu obrane nego napadaja. Ali će Cuvaj tamo? Mi smo uvjereni da neće; ali ako bi i bio, on bi se pridružio onoj sku- pini dostojanstvenika, koji će biti oko staroga viteškog našeg Vladara, koji će takogjer kao prosti vjernik sudje- lovati veličanstvenom ophodu. Kao prestavnik Hrvatske ne može on biti, dok nije zakoniti nje prestavnik, ili ban, nego bi se izložio dapače ruglu svijeta kao nametnik. Svakako, što znamo, on tamo neće ni doći; a i dogje li on neće u ničemu predvoditi Hrvate; jer će na glavi Hrvata biti Nadbiskupi Zagrebački, Zadarski, Sa- rajevski, kita plemenitih naših rodo- pravome liječniku »physicusu« baviti se o- peracijama, liječenjem rana i u opće kirur- gijom; taj je posao bio vazda prepušten ni- žoj klasi, manje izobraženom gragjaninu. Liječnik bi samo pregledao bolesnika, na- redio sve potrebno, a kirurg bi ostalo na- stavio, Za čudo je baš, da su se tim zani- manjem bavili najviše brijači, »barbjeri«. Iz- megju tolikih ondašnjih i današnjih raznih zanata, sreća je dopala jedino brijače, da oni zamijene liječnika u toli važnom poslu. Teško bi bilo odgovoriti zašto i kako se to zanimanje perpetuiralo za mnogo vije- kova kod brijača, dočim recimo trgovac, zlatar ili stolar nije imao tu čast pristupiti postelji bolesnoga kojeg vlastelina, ili iz- vaditi krnjasti zub kakovoj otmenoj dami, Ali ni za ove prve ranarnike-brijače ne mo- že se reći, da su bili priproste zanatlije, Već njihov položaj po sebi, i ono mješovi- to zvanje zahtijevahu neku pa i ako povr- šnu naobrazbu; mnogi su naime poznavali latinski jezik; nekoji bi olišli u tugje kra- jeve, da se čima više upoznadu novim ste čevinama svoga empirizma, a doticaj ugle- dnim slojem gragjanstva dopiioašaše wjiho voj uglagjecošti i društvenom položiju. Ki ko rekosmo, koljevka prvih naših dobro» (vora bijaše lialija, odkuda su dolazili k na- ma pravi liječnici i kirurgi ne isklučiv ni Njemačku, ni Austriju, ni Hrvalsku, gdje su službovali toliki liječaici Talijanci, a tek ka- ljubnih biskupa, mnogo i mnogo pri- znatih rodoljuba i značajnika, pak kako je moguće da se kome i u snu snije, e bi takovi značajni muževi dopuštili da bilo izravno ili neizravno se oglasi u ime Hrvatske onaj koji?..... Ne, apsolutno to nije moguće, a jer je Euharistični kongres stvar skroz cr- kvena, sami će presvijetli biskupi i niko drugi sve rukovoditi, svakoj doskočiti, svijem upravljati. Tako jest, tako je bilo svukud, tako će dakle biti i u Beču! Što dakle? Svi mili i hrabri Hrvati, koji mo- žete podnijeti trošak, hajdete, hrlite na Euharistični kongres u Beč. Sama pri- sutnost osobitoga Papinskog Zastup- nika, uzoritog kardinala Van Rossuma, kog će sijedi naš kralj primiti u svoje dvore, kao gosta, najbolje vam jamči da će sve biti u redu, bez povrijede ičijeg rodoljublja, ičije — osjetljivosti. Hajdete blagoslovom, naći će te ko će Vam bratski sve znamenitosti pri- kazati, svaku vašu želju ispuniti; za vas se skrbiti, nači će te braće s kojom da se razgovorite i izjadate, naći će te na putu i u velikoj prestolnici svaki krš- ćanski susretaj i naklonost, naći će te napokon onu slavu, koja je najbolji odraz slave nebeske, Kralja Kraljeva, kome će se jednakom pokornošću poklo- niti slavni naš Kralj, kao i zadnji u- bogar. Ah! braću, pri poklonu toliko naroda i jezika, uzdignite i vi vaša srca, vapite od Boga svoga, mir i za- dovoljstvo teško iskušanoj domovini. Baš zato hajđete e bi iz sviju strana mile a tužne naše Hrvatske zavapili: Bože svemogući, spasi svoju Hrvatsku od nametnika i tlačitelja, daj joj mir i sreću! Ti možeš, jer si svemoguć, ti si nam naznačio put: in hoc signo vinces, i mi se nadamo potpunoj po- bjedi pravedne naše stvari! Ko zna, da u privatnom krugu, sakupljeni po izbor rodoljubi, ne bace tamo klice one spasonosne organizacije, koja bi mogla uvestit stegu, slogu i dogovor u pro- vagjanju jedinstvenog programa rada, na spas domovine? A. L. šnje nalazimo domaću čeljad zaposlenu o- ko bolesnika. Unatoč tomu moramo istaknuti, da zada- ća liječnika i kirurga ne bijaše nipošto o- dregjena u granicama njihovog djelokruga; tu je najviše odlučivala vještina i bolje po- znavanje predmeta bez obzira na osobu. Da pomutnja bude veća, tomu doprinašahu i ljekarnici, jer su i oni takogjer svojevolj- no prekoračivali granice svoga djelokruga, ne davajuć nikome račun o svome djelova- nju, te se pačali kadkada najboljim uspje- hom u poslove one dvojice; dočim liječnik i kirurg bijahu više puta vlasnici ili upra- vitelji javnih ljekarna, Ali ovakovi nesregje- ni odnošaji ne vladahu samo u našim kra- jevima, niti samo u našim strukama, pošto se to isto može reći i za druga zvanja bez posebne strukovne spreme, U Austriji je postojao zakon od godine 1644., valjda o- bnovljea i popunjen, po kojemu je liječaik' upravo morao napustiti svoju ljekarnu, a | Ljekaroik nije se smio više miješati u refe-/ rat liječnika. Ako je taj zakon imao nešto vrijediti za austrijske zemlje, nije se mogao proteza! na Dalnaciju kao pokrajinu mlelačke repu- | blike, a pogotovo ne na grad Dabrovaik, koji je bio samostalna i necdvisna dižavi+ ca. Preinda je gradska uprava bila doduše. - Jukićeva rasprava. Već je pri svršetku. Sva je prilika da će biti osugjen, i to na najveću i najnemiliju kaznu, na smrt. Kakova je sudbenost od nekoliko godina u Hrvatskoj, nećemo se začuditi, ako suci ne uzmu u obzir olakujuće okol- nosti, kad se je nesreća dogodila, biva atentat na presjednika Tiszu, silno o- gorčenje u Hrvatskoj, drakonično pro- gonstvo štampe i svakog i najmanjeg izraza, bilo i aluzivna na neustavno stanje, na komesara, zdvojni vapaj ne samo banovinaca, nego sviju jugosla- vena da prestane tomo nasilno glasni prosvjedi zastupnika u Beču, u Sarajevu i drugamo, a nadasve ne- ubrojivo stanje njegovog poremećenog uma. Sva je inostrana štampa i žigo- sala nasilje, koje se bezobzirno pro- vagja u Banovini, i opravdala je ne- sretni čin, jer po sebi nije razložit i ne može drug » nego škodit tužnoj do- movini, i to uzimajući stvar u najli- beralnijem smislu. Škoditi, jer vlast, bila kakva bila, ne smije da popušti od svoga ugleda. Još, još, kad pade žrtvom atentata onaj, koji je na vr- huncu vlasti, smušena koja glava ili bezdušni prokletac može pomisliti da će tim izazvati temeljnu promjenu, što se ipak nigda ne dogodi, a to doka- žuje smaknuće Aleksandra Il, Um- berta Il., Presjednika Francuske, ali koju promjenu da izvede smaknuće jednoga komesara? Promjene nikakove, nego samo prisiliti vrhovnu vlast da ili produlji takovo stanje ili ga po- gorša oštrijom osobom. Stvar je po sebi očita, a ako je: ipak nevoljnik na to pregnuo, to najbolje dokažuje da nije u potpunoj svijesti, dapače da je uprav mahnit. Mogli bi smo iznizati nekoliko nepristranih shvaćanja, ali bi nas daleko zavelo, budi dostatno da donesemo što piše uvažena i skroz obzirna »La Civilta Cattolica« u svesci od 3. o. m., broj 1491., u dopisu iz Austrije: »Strkom glavnoga grada (Madžarske) stont karniku svoj posebni posao, ipak nije se ni ovdje taj zakon strogo vršio. U glavno- me Dubrovnik sačinjavaše dio ostale Dal- macije po običajima, jeziku, mišljenju, ćudi, literaturi i po privatnom obiteljskom živo- tu. Zdrastveni personal i odnošaje udešava- še po običaju vremena iz svoga najbližeg susjestva, niti je moglo biti posebnih zato odredaba, ili znatnih razlika, kada ih nije bilo ni kod ostalih država. Ovo jest razlog radi kojega vidimo sve do naših vremena, kako su nekoji kirurgi bili isiodobno tradi- cijonalni brijači; liječili bi rane, popravljali bi na svoj način slomljena čovječja i živo- tinjska uda, puštali bi bolesnicima krv, va- dili zubove, stavljali bi pijavice, držali bez ičije dozvole neku vrst domaće pa i javne ljekarne, a sve to na temelju empirizma, praznovjerja i zastarjelog običaja. Po ovom se vidi, kako su se neki odalečili od prva- šnjih kirurga i zlorabili ono zanimanje, ko- je je prešlo u skroz nevjeste ruke, Prvašnji »barbjeri« bili su donekle strukovno izvje- žbani kirurgi i uživali dobar glas, dočim za kasnije nemože se to reći, Takovu vrst na- ših »specijalista« zvalu po talijanskoj (gr- čkoj) riječi zajedničkim imenom »Fiebotu- mi«, a uspomena na + jih još je živa i kod mlagjeg naraštaja u gradu. Kao što i na selima i u većim varošima imade još ovih PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. pridruže se nemiri u pokrajini u Hr- vatskoj, koja odmeće madžarski jaram, te se priječi opsadnom stanju, kojeg su joj ovo zadnje doba nameltli, sa promjenom narodnoga svoga bana u madžarskog komesara, stvar prem po- nizujuća (troppo umiliante). Prvijeh srp- nja navješćale novine sastanak sve- hrvatski u Sarajevu zastupnika pravaša iz Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Her- ceg-Bosne. Ali na 8. istog mjeseca atentat na život kraljskog komesara nadogje da zaputi i gore i tako silno zapučeno klupko. Neki učenik prava, Bošnjak, imenom Jukić, naripi revolve- toarmMm n C eajetvr arstar +. 1! i vjetiika, a DEO POBOUI KULI dil... B. odma ishitrena nova ogromna rasprava, kao ona od nazad dvije godine, sa utamničenjem mnogih učenika, tuženih pravo ili krivo radi sudjelovanja u atentatu, koji da se je onomadne osno- vao u sastanku učenika iz Zagreba i Biograda (Venne tosto architettato un nuovo vasto proc sso come quello d'un paio d' anni fa, coll' arresto di molti studenti, a ragione o torto accu- sati di complicita nell' attentato che sarebbe stato ordito in un recente con- vegno dagli studenti di Zagabria e (Belgradc), Ipak rijet bi, da se ne radi o uroti, nego o zločinu mahnitca, kako se je uprav ustanovilo o Ju- kiću. (Sembra tuttavia non si tratti d' una cospirazione, ma del delitto di un pazzo, quale di fatto risulto essere il Jukić«. Opažamo da je svezak rečene »La Civilta Cattolica« već rasposlan bio na 3. 0. m., i da je po tome rečeni do- pis. prispio na uredništvo nekoliko dana prije, te po tome mnijenje dopisnika izraženo mnogo prije, nego li su se dogodile sve one upadice u sudu, koje spominju naše novine. — Nije li da ti dogje mraz na obraz, kad vidiš kako o svemu što se sad u Zagrebu dogagja, sude izvanjski ne- partajični listovi. Amo urote, štatuti, veleizdaje, svakojake izmišljotine, a tamo gdje ne imadu uzroka da parta- davno po svim dalmatinskim gradovima, ponosni i spremni na svačiju službu, I Du- brovnik je snjima obilovao do konca pro- šloga vijeka, te ćemo ovdje nekoje spome- nuti: Vido Stojanović, puštao je krv, bavio se kirurgijom u opće, i imao je istodobno svo- ju brijačnicu. Umro je godine 1860. Ivan Njirić, puštao je krv, vadio zubove, bio je čuvar u gradskom lazaretu. Umro je godine 1860. Stjepan Beran Naracci, bijaše ranarnik, vadio je zubove i mećao pijavice, Umro je godine 1900. Stjepan Subor, vidar, vadio zubove, po- pravljao i liječio slumljena uda. Nije bio brijač. Umro je godine 1865. Antun Vlahušić, vidar u staroj bonici u gradu; pohagiao je svaku vrst bolesnika i brijao je. Najprije pomoćnik kod flebotome i brijača Pera Fontane, Umro je god. 1879. | Mato Franićević, brijač, rezao kurje oči, \vadio zubove, a pri koucu upravljao je je- \dnom drogerijom u glavnoj ulici u gradu, Umro je godine 1902. | Piše Kvartić Ni ić pošteo i* kr Ligišo bovi snik: | liječi) rue. Bia e orijeć, |Uard je godine 1889. | Nikola Donatović, bio je pomoćnik u sta« \roj bonici u građu. Za bolesnike imao je naha+ izdala sličau naredbu vcć god ne 1318. o-|brijača << samarnika po Srbiji, Ugarskoj, veliko similovanje, spreman da priteče sva- dregjujuć svakomu liječai«u, kirurgu i lje-| Bugarskoj i drugdje, tako ih je bilo do ne-|koine u pomoć. Liječio je po okolici, a kao