PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

| CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
| NA. PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.

KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE,
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO

Hrvati, hajdete u Beč.

Bili smo naumili o Euharističnom
kongresu — koji će se u Rujnu oba-
viti u Beču — donijeti u kronici sve
ono, što bi moglo zanimati mile naše
sugragjane, koji su tamo namislili otići.
Ako smo od toga nauma odustali, a
da faktično u članku zagovaramo svetu
nakanu i stvar, tome su krive stano-
vite novine, koje su bilo prikriveno,
bilo otvorito ustale da odvraćaju do-
bre i plemenite, ugledne duše, e nebi
otišle tamo zbog patriotizma. | ta
je krilatica tendecijozna i opaka, kako
čujemo, učinila da neki kolebaju hoće
li baš tamo, a opet da neki koji su
bili nakanali otići odustanu. Naravno
da nije šala izložiti se prigovoru ne-
Irodoljublja; onom  posmjehu, preziru,
onoj hudoj navali stanovitih listova,
koji ipak odvrnu mnoge čestite ljude
od najboljih nakana; jer niko ne želi,
kako kaže rečenica talijanska, biti: la
favola del paese.

Da stanemo na put hudome zava-
ravanju, pitamo:

Zašto da se ide na kongres?

Zato da se izvrši dužni poklon Spa-
sitelju milome, Otkupitelju duša naši-
jeh, Bogu, od koga nam svako dobro.
Stvar dakle u sebi najplemenitija, naj-
ljepša, najdičnija, od koje svak može
sa ponosom rijeti: i ja sam bio udio-
nik te slave! Danas kad se čine skup-
štine i slavlja kojekakovim veoma su-
mnjivim velikanima, i tisuće hrle tamo,
i drže se velike govorancije, i čine se
bučni iskazi, danas su i dobri vjernici
našli za shodno izvanjskim načinom
proslaviti Ono što nam je najsvetije,
Ono što nas krijepi za života a usre-
ćuje na vijeke. Tu ga ne ulazi politika,
tu nema mjesta narodnosti, tu ne smije
biti drugo osim smjernog poklona ne
Francuza, ili Nijemaca, ili Hrvata, nego
prostijeh pravovjernika, koji hoće da
svjedoče svemu svijetu, kako su oni
svi sinovi Oca nebeskoga, pak govo-
rili neznamo kojim jezikom, pak pri-
padali neznamo kojoj stranci; kako

PODLISTAK.

Antun Kocelj, zadnji ljekarnik,
kirurg i brijač u Dalmaciji.
Napisao ljekarnik R. Slade Šilović*)

U razvitku medicinske znanosti prošlih
vremena, a osobito od X. do XIV. vijeka
nalazimo ljudi odličnijega roda, koji bi i-
zučili liječnićke nauke na kojoj visokoj ško-
li poimence u Italiji, gdje su bile onda pr-
ve redovite škole u Salernu, Napulju i u
Bologni. Takovi strukovno naobraženi lije-
čnici zvahu se »physici« — »medici« —

 

so da se razlikuju od običnih ki-
rurga, koji bi se izvježbali u svom zanatu.
iz prakse uz kojeg starijeg vještaka kao
svaki drugi ručni posao. Sramota je bila:

m E \

Op. Ur.: Donosimo u pretisku ovu domaća cr- |
tleu iz kulturne povjesti Dubrovnika, koja je c-,
ve godine izašla u zagrebačkom favmaceutskom ;
Mitu. Gospodin se pisac tekom svoga boravka u
Dubrovniku više puta rado bavio našim dubro-
vačkim stvarima, pa, ma zahvaljujemo, što nam |
je na našu želju ustupio ovu svoju radnju o du.

klrurgima | flebotomima prošloga vi“
jeka. — Gosp. plsae Roko Slade Šilović nakon |
nekoliko godina boravka u našem gradu, u svoj-
stvu ljekarnika mjesne: bonice, premješten je pred
malo vremena u Spljet, na. ljekarnicu ondješnje

njegov odlazak, jer vrijedan i ra-
dišan, a dobar prijatelj, društven | veseljak, = |

 

 

SMATRA SE VA JE PREDBROJEN
I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

:
t

 

U DUBROVNIKU, 10. AUGUSTA 1912.

su oni vijerni onoj nauci, od koje se
nadaju spasu i dobrobiti. To je jedini
cilj i jedina svrha Euharističnom kon-
resu.

A jeli baš tako?

Jest: a tome su najbolji dokaz dugi
niz Euharističnih kongresa, koji su se
do danas po svemu svijetu veličan-
stveno obdržavali; i koji su znali odu-
ševiti i zadiviti i vitešku Španju, tromu
Njemačku, otugjenu  Englešku, slo-
bodnu i praktičnu Ameriku. Svjecki
je poklon, na koji pridolaze svi jezici,
svi narodi, ako ne hrpimice svakako
u značajnom broju; a po tome t. j.
po vrsti i broju prilaznika mora da
bude isključena a limine svaka poli-
tička tendencija, svako političko ras-
pravljanje. Možda, a po svoj prilici i
hoće, u poklonstvenoj adresi ili brzo-
javci Papi, bude požaljeno nesnosno
njegovo stanje; ali i to nije napereno
proti Italiji, kao državi, nego proti lta-
liji, koja bi se lasno mogla nagoditi
sa Papom (napokon on je prvi sin Ita-
lije) ali neće; i ne da bi Papa uživao
kraljevine i pokrajine, nego jedino zato
da mu bude obezbjegjena potpuna du-
hovna sloboda, u onoj mjeri, koju on
nagje za shodno. A sloboda je du-
hovna svete stolice prvi temelj za pravi
nesebični vjerski probitak. Osim toga
štogod se bude raspravljalo biti će
skroz vjersko i crkveno, a i to više u
smislu obrane nego napadaja.

Ali će Cuvaj tamo?

Mi smo uvjereni da neće; ali ako
bi i bio, on bi se pridružio onoj sku-
pini dostojanstvenika, koji će biti oko
staroga viteškog našeg Vladara, koji
će takogjer kao prosti vjernik sudje-
lovati veličanstvenom ophodu. Kao
prestavnik Hrvatske ne može on biti,
dok nije zakoniti nje prestavnik, ili
ban, nego bi se izložio dapače ruglu
svijeta kao nametnik. Svakako, što
znamo, on tamo neće ni doći; a i
dogje li on neće u ničemu predvoditi
Hrvate; jer će na glavi Hrvata biti
Nadbiskupi Zagrebački, Zadarski, Sa-
rajevski, kita plemenitih naših rodo-

pravome liječniku »physicusu« baviti se o-
peracijama, liječenjem rana i u opće kirur-
gijom; taj je posao bio vazda prepušten ni-
žoj klasi, manje izobraženom gragjaninu.
Liječnik bi samo pregledao bolesnika, na-
redio sve potrebno, a kirurg bi ostalo na-
stavio, Za čudo je baš, da su se tim zani-
manjem bavili najviše brijači, »barbjeri«. Iz-
megju tolikih ondašnjih i današnjih raznih
zanata, sreća je dopala jedino brijače, da
oni zamijene liječnika u toli važnom poslu.
Teško bi bilo odgovoriti zašto i kako se
to zanimanje perpetuiralo za mnogo vije-
kova kod brijača, dočim recimo trgovac,
zlatar ili stolar nije imao tu čast pristupiti
postelji bolesnoga kojeg vlastelina, ili iz-
vaditi krnjasti zub kakovoj otmenoj dami,
Ali ni za ove prve ranarnike-brijače ne mo-
že se reći, da su bili priproste zanatlije,
Već njihov položaj po sebi, i ono mješovi-
to zvanje zahtijevahu neku pa i ako povr-
šnu naobrazbu; mnogi su naime poznavali
latinski jezik; nekoji bi olišli u tugje kra-
jeve, da se čima više upoznadu novim ste
čevinama svoga empirizma, a doticaj ugle-
dnim slojem gragjanstva dopiioašaše wjiho
voj uglagjecošti i društvenom položiju. Ki
ko rekosmo, koljevka prvih naših dobro»
(vora bijaše lialija, odkuda su dolazili k na-
ma pravi liječnici i kirurgi ne isklučiv ni
Njemačku, ni Austriju, ni Hrvalsku, gdje su
službovali toliki liječaici Talijanci, a tek ka-

ljubnih biskupa, mnogo i mnogo pri-
znatih rodoljuba i značajnika, pak kako
je moguće da se kome i u snu snije,
e bi takovi značajni muževi dopuštili
da bilo izravno ili neizravno se oglasi
u ime Hrvatske onaj koji?..... Ne,
apsolutno to nije moguće, a jer je
Euharistični kongres stvar skroz cr-
kvena, sami će presvijetli biskupi i niko
drugi sve rukovoditi, svakoj doskočiti,
svijem upravljati. Tako jest, tako je bilo
svukud, tako će dakle biti i u Beču!
Što dakle?

Svi mili i hrabri Hrvati, koji mo-
žete podnijeti trošak, hajdete, hrlite na
Euharistični kongres u Beč. Sama pri-
sutnost osobitoga Papinskog Zastup-
nika, uzoritog kardinala Van Rossuma,
kog će sijedi naš kralj primiti u svoje
dvore, kao gosta, najbolje vam jamči
da će sve biti u redu, bez povrijede
ičijeg rodoljublja,  ičije — osjetljivosti.
Hajdete blagoslovom, naći će te ko
će Vam bratski sve znamenitosti pri-
kazati, svaku vašu želju ispuniti; za vas
se skrbiti, nači će te braće s kojom da
se razgovorite i izjadate, naći će te na
putu i u velikoj prestolnici svaki krš-
ćanski susretaj i naklonost, naći će te
napokon onu slavu, koja je najbolji
odraz slave nebeske, Kralja Kraljeva,
kome će se jednakom pokornošću poklo-
niti slavni naš Kralj, kao i zadnji u-
bogar. Ah! braću, pri poklonu toliko
naroda i jezika, uzdignite i vi vaša
srca, vapite od Boga svoga, mir i za-
dovoljstvo teško iskušanoj domovini.
Baš zato hajđete e bi iz sviju strana
mile a tužne naše Hrvatske zavapili:
Bože svemogući, spasi svoju Hrvatsku
od nametnika i tlačitelja, daj joj mir i
sreću! Ti možeš, jer si svemoguć, ti
si nam naznačio put: in hoc signo
vinces, i mi se nadamo potpunoj po-
bjedi pravedne naše stvari! Ko zna,
da u privatnom krugu, sakupljeni po
izbor rodoljubi, ne bace tamo klice one
spasonosne organizacije, koja bi mogla
uvestit stegu, slogu i dogovor u pro-
vagjanju jedinstvenog programa rada,
na spas domovine? A. L.

šnje nalazimo domaću čeljad zaposlenu o-
ko bolesnika.

Unatoč tomu moramo istaknuti, da zada-
ća liječnika i kirurga ne bijaše nipošto o-
dregjena u granicama njihovog djelokruga;
tu je najviše odlučivala vještina i bolje po-
znavanje predmeta bez obzira na osobu.
Da pomutnja bude veća, tomu doprinašahu
i ljekarnici, jer su i oni takogjer svojevolj-
no prekoračivali granice svoga djelokruga,
ne davajuć nikome račun o svome djelova-
nju, te se pačali kadkada najboljim uspje-
hom u poslove one dvojice; dočim liječnik
i kirurg bijahu više puta vlasnici ili upra-
vitelji javnih ljekarna, Ali ovakovi nesregje-
ni odnošaji ne vladahu samo u našim kra-
jevima, niti samo u našim strukama, pošto
se to isto može reći i za druga zvanja bez

 

posebne strukovne spreme, U Austriji je
postojao zakon od godine 1644., valjda o-
bnovljea i popunjen, po kojemu je liječaik'
upravo morao napustiti svoju ljekarnu, a |
Ljekaroik nije se smio više miješati u refe-/
rat liječnika.

Ako je taj zakon imao nešto vrijediti za
austrijske zemlje, nije se mogao proteza!
na Dalnaciju kao pokrajinu mlelačke repu- |
blike, a pogotovo ne na grad Dabrovaik,
koji je bio samostalna i necdvisna dižavi+
ca. Preinda je gradska uprava bila doduše.

-

 

Jukićeva rasprava.

Već je pri svršetku. Sva je prilika
da će biti osugjen, i to na najveću
i najnemiliju kaznu, na smrt. Kakova
je sudbenost od nekoliko godina u
Hrvatskoj, nećemo se začuditi, ako
suci ne uzmu u obzir olakujuće okol-
nosti, kad se je nesreća dogodila, biva
atentat na presjednika Tiszu, silno o-
gorčenje u Hrvatskoj, drakonično pro-
gonstvo štampe i svakog i najmanjeg
izraza, bilo i aluzivna na neustavno
stanje, na komesara, zdvojni vapaj ne
samo banovinaca, nego sviju jugosla-
vena da prestane tomo nasilno
glasni prosvjedi zastupnika u Beču, u
Sarajevu i drugamo, a nadasve ne-
ubrojivo stanje njegovog poremećenog
uma. Sva je inostrana štampa i žigo-
sala nasilje, koje se bezobzirno pro-
vagja u Banovini, i opravdala je ne-
sretni čin, jer po sebi nije razložit i
ne može drug » nego škodit tužnoj do-
movini, i to uzimajući stvar u najli-
beralnijem smislu. Škoditi, jer vlast,
bila kakva bila, ne smije da popušti
od svoga ugleda. Još, još, kad pade
žrtvom atentata onaj, koji je na vr-
huncu vlasti, smušena koja glava ili
bezdušni prokletac može pomisliti da
će tim izazvati temeljnu promjenu, što
se ipak nigda ne dogodi, a to doka-
žuje smaknuće Aleksandra Il, Um-
berta Il., Presjednika Francuske, ali
koju promjenu da izvede smaknuće
jednoga komesara? Promjene nikakove,
nego samo prisiliti vrhovnu vlast da
ili produlji takovo stanje ili ga po-
gorša oštrijom osobom. Stvar je po
sebi očita, a ako je: ipak nevoljnik na
to pregnuo, to najbolje dokažuje da
nije u potpunoj svijesti, dapače da je
uprav  mahnit. Mogli bi smo iznizati
nekoliko nepristranih shvaćanja, ali bi
nas daleko zavelo, budi dostatno da
donesemo što piše uvažena i skroz
obzirna »La Civilta Cattolica« u svesci
od 3. o. m., broj 1491., u dopisu iz
Austrije:

»Strkom glavnoga grada (Madžarske)

stont

karniku svoj posebni posao, ipak nije se
ni ovdje taj zakon strogo vršio. U glavno-
me Dubrovnik sačinjavaše dio ostale Dal-
macije po običajima, jeziku, mišljenju, ćudi,
literaturi i po privatnom obiteljskom  živo-
tu. Zdrastveni personal i odnošaje udešava-
še po običaju vremena iz svoga najbližeg
susjestva, niti je moglo biti posebnih zato
odredaba, ili znatnih razlika, kada ih nije
bilo ni kod ostalih država. Ovo jest razlog
radi kojega vidimo sve do naših vremena,
kako su nekoji kirurgi bili isiodobno tradi-
cijonalni brijači; liječili bi rane, popravljali
bi na svoj način slomljena čovječja i živo-
tinjska uda, puštali bi bolesnicima krv, va-
dili zubove, stavljali bi pijavice, držali bez
ičije dozvole neku vrst domaće pa i javne
ljekarne, a sve to na temelju empirizma,
praznovjerja i zastarjelog običaja. Po ovom
se vidi, kako su se neki odalečili od prva-
šnjih kirurga i zlorabili ono zanimanje, ko-
je je prešlo u skroz nevjeste ruke, Prvašnji
»barbjeri« bili su donekle strukovno izvje-
žbani kirurgi i uživali dobar glas, dočim za
kasnije nemože se to reći, Takovu vrst na-
ših »specijalista« zvalu po talijanskoj (gr-
čkoj) riječi zajedničkim imenom  »Fiebotu-
mi«, a uspomena na + jih još je živa i kod
mlagjeg naraštaja u gradu. Kao što i na
selima i u većim varošima imade još ovih

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

pridruže se nemiri u pokrajini u Hr-
vatskoj, koja odmeće madžarski jaram,
te se priječi opsadnom stanju, kojeg
su joj ovo zadnje doba nameltli, sa
promjenom narodnoga svoga bana u
madžarskog komesara, stvar prem po-
nizujuća (troppo umiliante). Prvijeh srp-
nja navješćale novine sastanak sve-
hrvatski u Sarajevu zastupnika pravaša
iz Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Her-
ceg-Bosne. Ali na 8. istog mjeseca
atentat na život kraljskog komesara
nadogje da zaputi i gore i tako silno
zapučeno klupko. Neki učenik prava,

Bošnjak, imenom Jukić, naripi revolve-
toarmMm n C eajetvr arstar +. 1! i
vjetiika, a DEO POBOUI KULI dil... B.

odma ishitrena nova ogromna rasprava,
kao ona od nazad dvije godine, sa
utamničenjem mnogih učenika, tuženih
pravo ili krivo radi sudjelovanja u
atentatu, koji da se je onomadne osno-
vao u sastanku učenika iz Zagreba i
Biograda (Venne tosto architettato un
nuovo vasto proc sso come quello
d'un paio d' anni fa, coll' arresto di
molti studenti, a ragione o torto accu-
sati di complicita nell' attentato che
sarebbe stato ordito in un recente con-
vegno dagli studenti di Zagabria e
(Belgradc), Ipak rijet bi, da se ne radi
o uroti, nego o zločinu mahnitca,
kako se je uprav ustanovilo o Ju-
kiću. (Sembra tuttavia non si tratti
d' una cospirazione, ma del delitto di
un pazzo, quale di fatto risulto
essere il Jukić«.

Opažamo da je svezak rečene »La
Civilta Cattolica« već rasposlan bio na
3. 0. m., i da je po tome rečeni do-
pis. prispio na uredništvo nekoliko dana
prije, te po tome mnijenje dopisnika
izraženo mnogo prije, nego li su se
dogodile sve one upadice u sudu, koje
spominju naše novine. —

Nije li da ti dogje mraz na obraz,
kad vidiš kako o svemu što se sad u
Zagrebu dogagja, sude izvanjski ne-
partajični listovi. Amo urote, štatuti,
veleizdaje, svakojake izmišljotine, a
tamo gdje ne imadu uzroka da parta-

davno po svim dalmatinskim gradovima,
ponosni i spremni na svačiju službu, I Du-
brovnik je snjima obilovao do konca pro-
šloga vijeka, te ćemo ovdje nekoje spome-
nuti:

Vido Stojanović, puštao je krv, bavio se
kirurgijom u opće, i imao je istodobno svo-
ju brijačnicu. Umro je godine 1860.

Ivan Njirić, puštao je krv, vadio zubove,
bio je čuvar u gradskom lazaretu. Umro
je godine 1860.

Stjepan Beran Naracci, bijaše ranarnik,
vadio je zubove i mećao pijavice, Umro je
godine 1900.

Stjepan Subor, vidar, vadio zubove, po-
pravljao i liječio slumljena uda. Nije bio
brijač. Umro je godine 1865.

Antun Vlahušić, vidar u staroj bonici u
gradu; pohagiao je svaku vrst bolesnika i
brijao je. Najprije pomoćnik kod flebotome
i brijača Pera Fontane, Umro je god. 1879.
| Mato Franićević, brijač, rezao kurje oči,
\vadio zubove, a pri koucu upravljao je je-
\dnom drogerijom u glavnoj ulici u gradu,
Umro je godine 1902.
| Piše Kvartić Ni ić pošteo i* kr
Ligišo bovi snik: | liječi) rue. Bia e orijeć,
|Uard je godine 1889.
| Nikola Donatović, bio je pomoćnik u sta«
\roj bonici u građu. Za bolesnike imao je

 

naha+

izdala sličau naredbu vcć god ne 1318. o-|brijača << samarnika po Srbiji, Ugarskoj, veliko similovanje, spreman da priteče sva-
dregjujuć svakomu liječai«u, kirurgu i lje-| Bugarskoj i drugdje, tako ih je bilo do ne-|koine u pomoć. Liječio je po okolici, a kao