CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Br. 394. Euharistični kongres. Možda primimo izvješće, što ćemo i donijeti, ako nam na vrijeme dosti- gne; svakako je živa istina da će sja- jem, veličanstvom, ushićenjem nadma- šiti sve kongrese, koji su ipak epohal- ni bili, nadasve onaj u Londonu, u Madridu i u Americi. Priček papinskog osobitog poslanika, kardinala van Ros- suma, gostovanje njegovo u ćesarskom dvoru, silne mase naroda iz svega svi- jeta, udjel Doma Prejasne Vladajuće Kuće, nadasve u ophodu, a da ne spo- minjemo sve ostalo, biti će takav pri- zor, kakav se nije vigjao nego u bli- _ jedoj slici u Rimkom Carstvu kad su u Rim slavili slavlje junački Cezar ili veliki August. Nadasve za Beč, a dobrom dijelu i za nas, ta se vanre- dna i veličanstvena svečanost veže sa osudnom godinom, u kojoj je skršena bila i hametom potučena silna vojska turska, kojoj bijaše vrhovni vogja o- krutni Kara-Mustafa. Kao gusti oblak skakavaca, ta vojska popali, opustoši, satre sve na svome putu; i naši su stari onda stradali: opkoli Beč i sta- ne ga rušiti i nasrtajima i jurišima dovede do očaja, malenu a junačku posadu, i ona baš da klone, a sla- vna junačka slavenska desnica veliko- ga Poljačkoga kralja Ivana Sobieskog, ne samo da oslobodi od opsjedanja Beč, nego'tako nemilo porazi tursku silu, da baš od onda počimlje padati sve to više, da se nigda za nigda iz nova ne pridigne. Da je Beč pao, zar bi se bila tužna izmučena Hrvatska o- držala? Jadi i nevolje mukotrpne Ma- ćedonije, oni tužne Armenije možda bi nas danas tištile, da ne bude de- snica Božija skršila snagu za mnogo vjekova ljutog našeg satirača. Zato je i Crkva ustanovila veliki blagdan: U- zvišenje sv. Križa, kao vjekovitu uspo- menu oslobogjenja Beča i kršćanstva. Kako se već iskreno radujemo sva- kome bilo kulturnom, bilo rodoljubnom spomen-danu, te ne žalimo ni trošak PODLISTAK. Rugjer Bošković i Dr. Julije Bajamonti prema glazbenoj umjetnosti. Niko I, Gjivanović. Što je držao do glazbenog užitka dubro- vački veleum Rugjer Bošković (rogi. 18/V. 1711., 13/41. 1787.)? — U dugačkom pismu pisanu na 1/X. g. 1772, a upravljenu u Mestre O. Jerolimu Durazzo, bratu carevog poslanika, u čijoj je kući Bošković tada bio rado vigjenim gostom, opisuje on mnoge svoje ugodne časove, pače i detaljno javlja o načinu svojeg življenja u toj kući, U tome pismu ima nekoliko latinskih distiha, što ih je Bošković sastavio boraveći u onom mjestu. Negdje u tom pismu veli on ovo: »La musica alle mie orecchie non fa quasi alcun piacere sensibile: mi fu chiesto per- ch& questo, risposi: Totus in aothoerea, quam dant vaga sidera coeli, Nil ego terrona tontor ab harmonia.') Na drugom mjestu toga pisma pripovi- jeda Bošković o finim večernjim koncer- 1) »Lettere dell' Ab. R. G. Boscovich« u »Radu« A knj. 87., 88., 90. str, 287. — RA NN at at LN Nr aL NA a aL la S SA A aL SL NA aLJE GS S NN aL E SL SS AL SSS SM DESET U DUBROVNIKU, (14. SEPTEMBRA 1912. ni dangubu, a da što svečanije uspije: tako da se radujemo i tome spomen- danu i drago nam je da će Hrvati mnogobrojni prisustvovati i dokazati da su i danas ono što su vazda bili, \pregaoci za krst časni i slobodu zla- tnu, jer im sama vjera može dati onu \ postojanost kojom će izvojštiti svome \narodu slobodu. Razumije li to piska- \ralo »Dubrovnika«? Na Balkanu. Kipi, vri, odmeće se, nadimlje se, a sve to uzalud, jer velike sile se ne obaziru; kao ni čovjek na dječiju dreku. Nesloga, taj stari crv, koji ima davno da izjeda slaven- sko deblo, tome je svemu kriva. Ostavimo ima stranu vapaj Krećana, koji hoće da se | pridruže Grčkoj; ostavimo na stranu želje stanovništva otoka po Italiji oslobogjenih, što hoće da sastave federalnu vladu; osta- vimo na stranu i Arbaniju, koja će svakako najbolje proći u svome metežu, jer ima tvr- do zapleće našu Monarhiju; bacimo samo časkom oko na junačku Bugarsku, na bo- gatu Srbiju, na gnijezdo sokolova u Craoj- Gori, pak kako da ne požalimo iz svega \srca, videći kako se i& tri posestrime mrko gledaju, kako jedna drugoj puteve |!riža, kako davaju povoda da se niko ne osvrće na njihove zahtjeve, na njihove tražbe? Ka- mo sreće da su složne, da su dogovorne ! One bi mogle poraditi da 'se izvrši ona, što je najpravednija, a istodobno najpraktičnija do potpunog mira na Balkanu, kad bi pro- veli davno oglašenu lozinku: Balkan bal- kanskim narodima ! Pokolji i svirijepje iz- vršeno na tužnim žrtvama na granici Crne- Gore, na onoj Srbije, na onoj Bugarske, u živo je opeklo sve te vlade, one su prote- stovale, bilo je skupština i burnih iskaza, ali osorna zapovjed velikih sila: stami i mi- ruj, izložila ih je velikoj napasti kod naro- da, a zavezala im je ruke, Velike sile već su počele vijećati, kako bi doskočile da po- gase bukteći oganj; ili će se nagoditi i pri- morati Tursku da pleše, kako one sviraju, ili će se zahvatiti u koštac, počupati se, pak kome ostane jači kraj da ponese deblji za- logaj. Svakako će one svoju izvršiti, a Bu- garskoj, Srbiji i Crnoj-Gori ne ostaje drugo nego ili da i one nabasaju u vrzino kolo, ili da mirno čekaju, e da im sa bogate so- fre pane po koja mrvica kao prosjaku La- zaru. Dočim da su složne i dogovorne, i te ikako bi se njihov glas uvažio, i te kako bi IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. druge pjesme na Balkanu jeknule!... Zna- mo, tome je stanju najviše !riva utakmica izmegju dinastija; ali razlogom pitamo: za- što nema takove nesreće u Njemačkoj? Ba- rem tamo ima na pretek dinastija, i tamo ima vrijednih i loših vladara, i tamo razne želje i željice, i tamo ono što je do nekle prirodno svakoj vladajućoj kući, da gleda i nastoji da proširi svoj posjed, svoj ugled, svoj upliv, nu ipak dobro ih shvaćamo: ro- doljublje drži u brazdi, oni se pokoravaju Pruskoj, rade dogovorno te su doveli Nje- mačku da je danas nemili takmac gordoj Engleškoj, a može se uprav rijeti glavni faktor u svijetu. Dobro bi shvaćeno rodo- ljublje dakle imalo prisiliti i Bugarsku i Srbiju i Crnu-Goru da bace na stranu tak- menje i svako nesuglasje i da sačine jedan skup, slavenski skup na Balkanu, i onda bi im pali kao zrele jabuke u krilo i Srbi na Kosovu, i Srbi u Novom Pazaru, i oni oko Skadra, a takogjer Srbi ili Bugari u Maćedoniji, bilo u pravednom dijelu svakoj, ili kao četvrta posestrima na Balkanskom slavenskom savezu. Ko bi im mogao to za- priječiti, kad bi sav onaj narod to jedno- glasno zatražio, kad bi ustao da puškom u ruci to provede, kad bi stupio u vojničke redove tih država da se bori i da pobijedi? Sva je prilika da bi još bilo na vrijeme, da se to postigne, kad bi kod tih državica prevladalo dobro smišljeno rodoljublje, kad bi tri dinastije odbacili vraždu koja ih sla- bi, i koja ih može i glave sasti, ako budu slijedile .potkopavati jedna, drugu, a istodo- bno upropastiti njihove narode. Mi bi se zaista veselili i neizmjerno bi nam drago bilo vigjeti te tri junačke po- sestrime, gdje se držeć za ruke skladno i dogovorno provode krvavo kolo, kojeg sad obigrava na Balkanu, a da nestane ona ne- volja raznih komiteta i hajdučkih četa, što sve ne samo da ne koristi, nego daje po- voda lugjincima da se miješaju u slavensku našu stvar, pak da istupe muževno i odri- ješito onamo gdje ih smrtni vapaj i srpski bugarski zavjet zove. Da možemo mi bi smo u tome smislu i poradili, ali ako ue možemo nastojmo pre- ko njihovih sumišljenika rasprostraniti tu spasonosnu misao, e da se osvjeste i slvore toli željeni slavenski savez na Balkanu. Politički prijegled. O posjeti kod grofa Berchtolda. Uslijed posjete njemačkoga državnog kan- celara Bethmanna-Hollwega austrijskom mi- (tima u kući poslanika Durazzo, ali za ove| divio krasotama dubrovačkog kraja, slobode \on nije mario. »Dura« — veli on — »un \pezzo la musica, ma io mi ritiro in camera \a far le mie cose Divine e umane; finchč'/ \On je prevodio i njezine hrvatske pjesme Da je naš Bošković bio nevješt glazbenoj i sonno mi chiama a letto,....«?) umjetnosti, to potvrgjuje i Dr. Julije Baja- monti, kako ćemo niže vidjeti. Boškovićev mlagji savremenik, Dr. med. Julije Bajamonti (rogi. u Spljetu 24/VIII. 1744., f u Spljetu 12/XIl. 1800.) bio je čo- vjek klasično i universalno izobražen. Mnogo ga je zanimala i stroga znanost i lijepa književnost i — muzika.*) Taj je Dalmati- nac pisao i pjevao talijanski.*) Bio je više puta u Dubrovniku, gdje su ga vrlo rado primali i sretali; upravo je čeznuo za du- biovačkim uglagjenim društvom, te je živo želio, da u Dubrovniku napokon ostavi svoje kosti. Kao strastveni obožavatelj učenih ljudi, imao je u Dubrovniku za dobre prijatelje najodličniju gospodu vlastelu, osobito Miha Sorkočevića, te učenog svećenika Gjura Fe- rića. Iz nekojih njegovih (Bajamontovih) pjesama očito razabiremo, da se je osobilo 3) Ibid., str. 283. 9) Ovo malo crta donosim posluživši se vrlo uče- nom radnjom prof, Ivana Milčetića »Dr, Julije Baja- monti i njegova djela« u »Radu« Jugosl. Akad. knj. 192. 4) Ali se nigdje nije isticao Talijancem; on česlo | naše »Illirsko« more, »ilirske« obale, vilirski» spomin jezik, koji posljednji on nazivlje »la lingua nostra«, i običaja. Bajamonti je bio vrlo dobro poznat sa Anicom Boškovićevom, sestrom Rugjerovom. na talijanski, a na talijanski je prenio Ru- gjerov latinski poem: »Virgo sine labe con- cepta« (Anica ga je prevela na hrvatski!). Ni jedna vijest nam ne kazuje, da je Baja- monti bio lično poznat sa Rugjerom, no sva je prilika, da jest. Bajamonti se je mnogo bavio i glizbom, te je izvrsno poznavao savremene glazbene drame. God. 1793. izjavljuje on Mihu Sor- kočeviću: »Poslao bih k vragu medicinu radi muzike!« On je sakupljao kao što na- rodne pjesme tako i marodne napjeve, i nešto nam se od toga sačuvalo. Sačuvalo nam se je takogjer i nekoliko njegovih cr- kvenih kompozicija, koje su sada u arhivu parokijalnog ureda stolne crkve u Spljetu. Ovdje vrijedi istaknuti i ovu okolnost, Nakon smrti Rugjera Boškovića Dubrovnik mu je zaključkom svojeg Vijeća priredio na 21, maja 1787. svečane zadušnice u stolnoj crkvi. Dubrovčani se biehu obratili Baja- .|montu molbom, da za tu prigodu složi »re- quiem«. On se je tome pozivu odazvao, te je na 11. maja pisao u Dubrovnik svome prijatelju, jednome Sorkočeviću, da će slo- žiti mrtvačku misu za službu »neumrlomu sugragjaninu«, što ju sprema republika. U Hvaru — veli — nije mogao naći ni e tuta tutti =. nistru grofu Berchtoldu u Buchlovicama, o- bjelodanjeno je ovo službeno saopćenje : »Dvodnevni boravak državnoga kancelara Bethmanna-Hollwega kod grofa Berchtolda u Buchlovicama ponovo je dao prilike vo- dećim državnicima obadviju saveznih vlasti za potanke političke dogovore. Pri tome su se raspravila sva u ovaj mah viseća pitanja općenite izvanjske politike, a napose pita- nja bliskoga istoka, pri čem se je ustano- vila posvemašnja uzajamna skladnost o svi- jem točkama«.: — Rimska »Vita«, osvrćući se na taj sastanak, veli, da se sada išče- kuje povoljan uspjeh za riješenje sadašnje- ga zamršenoga 'položaja. Bethmann-Hollweg bio je u Rusiji, a sada je došao u 'Austri- ju. On je udario putem, kojim je pošla Njemačka, da ostrani sadašnje zapletaje. Njemačkoj je isto kao i Rusiji do toga, da se očuva status quo na Balkanu. Držanje Njemačke potječe iz sadašnjega političkog stanja, pa podupire prijedloge Austro-Ugar- ske i inicijativu grofa Berchtolda. I drugi italijanski 'listovi jednako sa »Vitom« na- glašuju, da se Italija u pogledu riješenja sadašnjega zamršenoga položaja sa pouz- danjem može pridružiti taktici obadvojice saveznih ministara. Š Dogagjaji u Arbaniji. Stigao je u Carigrad Kosovski valija, da se posavjetuje sa ministrom “unutarnjih po- slova o položaju u Arbaniji. Zuhri-paša pri- spio je u Kočane i počeo istragu radi po- kolja kršćana. — Kako iz Skoplja javljaju, u mnogim okružjima Arbanije buna i na- dalje traje. Arnauti i oslobogjeni iz tamni- ca razbojnici sastavljaju čete, koje gdjegod zagju robe i pljačkaju. Po svemu izgledu predvigja se veliki arbanaški ustanak. — Malisori pokušali su izvana da napanu na Drač i Sijak, ali im pokušaj nije uspio. — Carigradski »Tanin« doznaje, da je Ibrahin- paša ovlašten, da u slučaju potrebe podu- zme najstrožije korake proti Isu Boljetincu i njegovim drugovima. — Pitanje oboruža- nja Arnauta još nije detinitivno riješeno, jer izmegju vlade i arnautskih prvaka još nije postignut nikakav sporazum. — Kako iz Soluna javljaju, nepoznati su zločinci po- kušali da bace u zrak zgradu poglavara u Kaušovu. Palača je djelomice razorena. — Ibrahim-paša se obratio arbanaškim prvaci- cima, da bi poradili, e se u zemlji povrati mir, Nadaju se, da će imenovanje Mehmed- paše za mutesarifa u Prizrenu dosta dobro djelovati. — Valija u Monastiru primio je \od vlade upute, kako ima postupati proti jedne takove zgodne mise, te će sa svojom kompozicijom biti gotov za nekoliko dana. Dneva 23/V. piše on Sorkočeviću i ujedno mu šalje obećanu misu. Ta je kompozicija stigla u Dubrovnik prekasno, no Dubrov- čani ju izvedoše u privatnom jednom kon- certu. Iz pisma, što ga je Bajamonti pisao Sorkočeviću dneva 19/VIl. razabire se, da nije znao, da li je ta njegova misa do- spjela na vrijeme u Dubrovnik za zaduš- nice, ali je bio veoma radostan, da se je ona izvela u privatnom koncertu. | svome velikom prijatelju Albertu Fortisu?) javlja on dneva 10/VIl. 1787. u Napulj, da je ne- davno skladao misu u slavu Boškovićevu. Osim ove glazbene kompozicije Bajamonti je proslavio mrtva Boškovića i jednim elo- gijem, što ga je g. 1789. poslao u ruko- pisu Mihu Sorkočeviću u Dubrovnik, gdje taj sastavak bi i tiskan iste te godine, te zatim pretiskan g. 1790. u Napulju. Bajamonti je, istaknimo ovdje i to, napi- sao duhovitu i lijepu polemičnu radnjicu pod naslovom: »Il međico e la musica«, te ju je štampao g. 1796. u »Giornale Enci- clopedico d' Italia«. Članak je taj izazvala malogradska kritika Spljećana, koji prigo- varahu Bajamontu, što kao liječnik njeguje pjesništvo i glazbu, svira orgulje i prire- 5) Abbć Alberto Fortis (rogi. 11/XI. 1741., + 21/X, 1803.), Talijanac Slavenofil, bio je vrstan prirodoslovni pisac, te je prvi od tugjinaca objavlo učenoj Evropi ljepote našeg narodnog pjesništva. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Arbanasima u Galici i Reči, koji neprestano pljačkaju i otimlju velika stada blaga. — Zadnja je vijest, da se cijeni, e je svršio ustaški pokret u bitoljskom vilajetu. Pučan- stvo i oblast sasvim su susretljivo primile ustaše, koji su se povratili u El Basan. Do sada se je povratilo oko 2000 Arbanasa. — Još se nije konačno riješilo pitanje o na- oružanju Arbanasa. U pogledu toga javlja se iz Skoplja, da je utanačen 15-dnevni rok, do kojega vlada mora da stvori delfi- nitivnu odluku. Ne bude li vlada udovolji- la zahtjevu Arbanasa, da mogu nositi oru- žje svi oni, koji su za to sposobni, pridr- žavaju Arbanasi slobodne ruke o svojem daljnjem vladanju. Srbija i Bugarska. U Sotiji je zaključen sporazum izmegju unutrašnje maćedonske organizacije i srpske vlade, u svrhu provagjanja zajedničkog pod- hvata komitetskih četa u Maćedoniji i No- vom-Pazaru. Zadatak je ovom podhvatu o- mogućiti vojeni sporazuman rad izmegju Sr- bije i Bugarske protiv Turske. Bugarski narod za rat. Uvaženi sofijski list »Dnevnik« donosi pismo iz Varne, u kom se javlja, da je za- ključen tajni sastanak »odbora za uništenje Turaka«. Na tom je vijeću bilo i grožnja, da će se poslužiti sa atentatima protiv vla- dara i vlade, kad se ne bi uvažio opći za- htjev naroda, koji hoće rat Turskoj. List i- zjavlja, da je spravan pokazati zapisnik taj- nih sjednica vijeća, sa vlastoručnim potpi- sima i pečatima, a kao emblemima zakr- vavljenim mačevima. »Dnevnik« potvrgjuje vijesti novina o nenadnom odlasku u Beo- grad srpskog poslanika u Sofiji, i veli, da se je poslanik povratio u Sofiju sa pismom kralja Petra caru Ferdinandu, sa osnovom konfederacije izmegju Srbije, Crne-Gore i Bugarske. — Turci obavljaju oružane pri- preme na bugarskoj granici. Crnogorci su pak objelodanili proglas, kako donosi isti list, da Arbanasi harače na srpskoj i crno- gorskoj granici, te pozivaju Bugare, da pri- skoče braći u pomoć. — U diplomatskim se krugovima raspravlja o produljenom bo- ravku u Bugarskoj Stančova, poslanika Bu- garske u Parizu i dolazak iz Austrije kne- za Ferdinanda Filipa, jer je poznato, da se vladar njima obraća za savjet u teškim ča- sovima. — Ministarske sjednice gotovo se obdržavaju svaki dan. »Sofijska "Večernja Pošta« doznaje, da su na nekidanjem vije- ćanju F. Teodorov i P. Abrzšev odlučno \gjuje koncerte. Bajamonti obara taj nepra- vedni sud, dokazujući, da medicina nije neprijateljica muzike i poezije, već njihova saveznica; da liječniku, koji goji pjesništvo i muziku, pripada prednost pred liječnikom nevještim tim umjetnostima, te da je liječ- niku naročito potrebna poezija i glazba, koje mu donose inspiraciju, uljugjuju ga, čine ga blagim i pitomim u praksi. Pjesma se i glazba — veli Bajamonti — uvijek gojila: kod primitivnih naroda, u herojsko doba, kod Židova, Grka, Rimljana, i kod kasnijih starijih i modernih civilizovanih naroda. U potvrdu tome navodi Bajamonti tolike glasovite ljude iz prošlosti i savre- mene mu dobe, koji su uz druge vrline imali i tu, da su gojili ili pjesništvo ili mu- ziku ili to oboje. I Stay“) — kaže Bajamonti u toj radnjici — tajnik u papinoj službi, nije jamačno manje slavan, što je ispjevao više savršenih poema, kao da su Lukrecijevi. | Bošković — i to Bajamonti ističe — taj neumrli na- učenjak bavi se i pjesništvom. Da je Bošković bio vješt glazbenoj umjet- nosti, ili barem, da joj je bio sklon, ne bi, mislim, Bajamonti to bio na ovom premučao. Ai i at Pp i