PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Br. 395. Zgodna opomena. Bilo do juga ili podneblja, bilo do naše ćudi, stvar je priznata da smo nagli, naprasiti, (e da se nikako ne možemo snaći a da se održimo u o- noj sredini, u onoj umjerenosti, koja je plod dugog i dubokog promišlja- nja, i koja u svakoj zgodi a nadasve u vratolomnoj politici najviše koristi i dobra donaša, Da je ljubav i snošljivost bilo pra- ma kome dobra i plemenita stvar o tome ne treba raspravljati, po sebi je jasno; da ta ljubav i snošljivost bude i markantnija i u svemu i po svemu iskrena prama suplemenjaku, stvar je posve razložita i pravedna; ali kad od naprasitosti prekorači razborite granice, te je spravna da za ljubav pregori i plemenski svoj ponos, ime, program, biva ono što je bitno, i što u prave- dnim granicama niti može, niti smije se pregorjeti, ako se rieće s jedne skraj- nosti preći ravno na posve drugu, tad ne samo da neće ljubica dugo trajati, nego će udesne posljedice imati. Narodna sloga Hrvata i Srba dobro je, te je svak u domovini odahnuo kad se je stvarno pokazala, Ali toj slozi ni Hrvati ni Srbi ne imadu ži- tvovati svoje osebine, nego raditi sku- pa i dogovorno u svemu onome, što je skupno dobro; a opet svaki una- prediti, zagovarati i gojiti sve ono što svakom odjelito pripada. Lozinka ima biti: svakome svoje! Pošto se je u ovo zadnje doba pre- šlo preko puta, nalazimo da je veoma zgodna opomena veleč. Dn. Iva Pro- dana, presjednika pravaške stranke u Dalmaciji, koju je »Hrvatska Kruna« tu onomadne donijela. Mi prenašamo glavni dio te opomene, upozorujući naše pristaše da ju pažljivo prouče, ie da se po njoj vladaju: Vič. D. Ivo Prodan veli: »Daleko smo na žalost, još od onoga dužnoga, PODLISTAK. Ungarische Wahlen od R. W. Seton-Wallon. Preveo s engleškoga g. Heinrich Calmbach, (Theodor Waceher. Leipzig, 1912, U snopima arke 4, a uvezan Maraka 5). To je glasovito djelo velikog i zdušnog našeg prijatelju i dobročinca, slavnoga kod nas pod imenom »Scotus Viatora«. Nada- ren i vanredno učen, a istodobno bogat, on, kad je prvi put došao u naše strane, opazio je odma, kako nas nemilosno tlače; njegovo je plemenito srce sažalilo našu ne- volju, i od ljubavi prama pravici i čovje- čanstvu, htjede da nam pripomogne u ne- milosnoj borbi, da nas osokoli, da nam steče simpatije i sućut velikih naroda pro- svjetljene Europe. Da to izvrši, naprti na legja baš teški teret: savjesno i pomnjivo prouči našu povjest, glavom obagje uzduž i poprijeko naše zemlje i našu Monarhiju, brižno sakupi i pribra materijal, htjedne da sam prati gibanje i spletke i korupciju kroz izbore u Magjarskoj i Hrvatskoj, i kad je sakupio izvorne dokuaente, kojim se ni- kako ne može i ne smije prigovoriti, sjedne i napisa u engleškom jeziku epohalno za nas djelo: »/zbori u Ugarskoj. Doprinos za povjest političke korupcije, sa dodatkom o zadnjim izborima u Hrvatskoj«. To je djelo To preveo na njemački g. Henrik Kalm- bach. Uvjereni smo, da će se naći koji ro- doljub, koji će to znamenito djelo preve- U DUBROVNIKU, 21. SEPTEMBRA 1912. u općem interesu, zajedništva proti za- jedničkim protivnicima i dušmanima, te nije opravdano očekivati od stran- ke prava, odnosno od nje pristaša, da sve domaće Srbe smatraju onakvima kakve su njihove do sada »iznimke« i da prema tome udešavaju posvuda svoj postupak: kako opet nije razbo- rito, ako se u doba predomišljanja, i- spravljanja, ne uzimlju u obzir opsto- jeće iznimke i postupkom odveć opo- rim priječe se novi, širi primjeri brat- ske solidarnosti. Neko ublaženje megjusobnih odno- šaja nametnulo je i okolnostima. Prije aneksije centrifugalne su i separatistične težnje proti hrvatstvu i hrv. državnoj ideji mogle postati u odlučnom času opasne po integritet hrvatskih zemalja. Bosna i Hercegovina zapremaju malne polovicu cjelokupne naše domovine. Te zemlje prije aneksije mogle su biti izgubljene za hrvatstvo i naš narod u očajnoj borbi proti preuplivnim i jačim elementima u samoj monarhiji; bio je u pogibelji, da bude uz pocijepanost administrat'vnu, uz mnogostručnost stranaka i struja, progutan od Nijema- ca i Magjara. Ali poslije aneksije mi smo na jugu ojačali, jer kakogod Ni- jemci i Magjari upravljali dvjema no- vim pokrajinama, one su tu da se ta- kogjer, i ako odijeljene od nas opiru njemačkom Drangu i magjarskom im- perijalizmu. Dva milijuna duša nijesu neznatna olina. S toga žestina borbe izmegju srpske i hrvatske ideje imala je za obe strane svoj smisao prije a- neksije; nu poslije aneksije, priznate volens nolens od cijele Europe i od same Srbije, glavni povod trvenju ot- pada. Dva prije protivna elementa sa- da su definitivno pod istom dinasti- jom, u istoj monarhiji, te naravno je, ako se sada pomišlja na sregjenje do- maćih unutranjih prilika, megjusobnim dogovorom, bez pogubne intervencije gospodujućih naroda. stiti, a dok to bude, u kratko ćemo ga pri- kazati u glavnim potezima našim štiocima. U predgovoru veli, da piše za to kako bi utjerao u laž izgovor vladajuće stranke u Ugarskoj, biva da ona vrši želje magjarskog naroda; a takogjer himbu prolurenu da je Ugarska vlađa napredna i tolerantna prama narodnostima. Ostaje haran onim, koji su ga obavjestili, ali ih ne imenuje, da ih zlo ne zadesi, kako je onog novinara, koji je bio uapšen jer je prenio nekoliko redaka iz njegovog djela: »Racial Problems in Hungary«, ili onu staricu oglobljenu sa 100 kruna, jer nije prijavila policiji da je on bio u nje u posjete! U predgovoru ima i ova baš značajna: Neki je knez bio iza- bran zastupnikom. U Pešti posjeti ga po- slanstvo izbornika, te zatraži od njega da uloži svoj upliv za ono što žele. — Pak što ste u mene došli? reče knez — Jer ste naš zastupnik! — glasio odgovor, — Nije istina, razdere se knez, ja sam kupio izbor- ništvo za 50.000 kruna; svaki je od vas osim hrane i piva primio ugovorenu svotu. Zato neka me onaj crni ponese, ako se ma- knem za vas! Djelo nabraja glavne dogagjaje u parla- mentarnoj magjar:koj povjesti, počam od njihove seliibe do danas. Trebalo bi svu knjigu i krasno djelo prevestiti da čitaoc bude imao rukopipateljni dokaz, kakova korupcija i nasilje vladaju u Magjarskoj; mi u ovom prijegledu, napomenuti ćemo sama poglavlja, što utištu Ugarsku, a nešto ćemo se i u kratko osvrnuti na poglavlje, koje priča kakovi su bili izbori zadnji put IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Razumije se po sebi, da hrvatska državna ideja ne može ipak u nije- dnom slučaju biti predmetom diskusi- je, a kamo li preubličena u srpsko- hrvatsku, u jugoslavensku. Tim bismo se vratili 50 godina i radili na uhar Nijemcima i Magjarima, koji Boga i mole, da mi, silom slabiji, odrečemo se i onoga jedinoga uporišta kojim mo- žemo izbjeći austrijskoj s jedne i u- garskoj državnoj misli s druge strane. Suprotstavljati tim izvjesnim težnjama tvorbe nebulozne, koje nijesu nikad opstojale, i koje sva prilika neće se nikad pretvoriti u zbilju, bilo bi kao tanetu suprostaviti šaku zraka. U narodnoj borbi valja se dobro ču- vati maštanija. Prirodna prava sama dobra su, da bude jezik naroda upo- trebljavan u školi i javnim uredima, ali to pravo, priznato i u Austriji i u Ugarskoj, ne spašava od raznarogjiva- nja, dok stoji da onaj koji to daje, i- ma snage da to i oduzimlje. Jedino ' odijeljen život, samouprava, neodvi- snost od bilo koga, a ovisnost samo od svoga naroda, može nam povratiti prošlost i zajamčiti budućnost. S toga ni sada ni nikad pod nijednu cijenu ni makac od čiste hrvatske državne i- deje, ni pedalj daleko od utrte i pro- kušane staze stranke prava, jedine ka- dre, po vrsti oružja, taktike i broju pristaša, da, već svečano naviješteni definitivni prelom sa nagodbenim, sa ropskim stanjem sretno privede kraju«. Škole se otvaraju. Lanjska je školska godina donekle utješ- ljiva bila za svakog rodoljuba, jer je mla- dež u nekoliko navrataka dokazala, kako duboko shvaća i nijeti u svojoj duši rodo- ljublje, kako zna dogovorno i solidarno braniti svoj ponos; ali je u isto doba iz- nijela na vigjelo jednu ranu, jedan nedo- statak, koji od nikog pametna ne može biti opravdan, a kamo li osokoljen. Hvale je vrijedno da tmladež ljubi svoj narod, da u Hrvatskoj. Knjiga dakle im&u ova poglav- lja: 1.) Izborna korupcija i izborni sistem u Magjarskoj. 2.) Izborna praksa (po sta- rom Parlamentarcu. 3.) Parlamentarna dis- kusija. 4.) Izbori u Privigye. 5.) Izbori u Skalitzu. 6.) Izbori u Szeniczu. 7.) Izbori u Rosenbergu. 8.) Izbori u Kisjčnu. 9.) Izbori u Dicsoszentmartonu. 10.) Izbori u Alvinczu. 11.) Izbori u Magyar-Zgenu. 12.) Izbori u Brvosu, 13.) Izbori u Karansebesu. 14.) Iz- bori u Radai. 15.) Njemačko gibanje, 16.) Izbori u Szeku. 17.) Poskupac i problem izborne reforme, — Osim poglavlja ima u knjizi 45 priloga, koji dokažuju kako je savjesno spisatelj pribrao materijal, na ko- jemu je osnovao svoje rasprave. Jedan je od tijeh priloga, koji spominje izbore u Hrvatskoj, te ćemo se na nj osvrauti i tako pružiti čitaocima prijegled znamenite radnje vrijednoga g. spisatelja. Spominje kako je zloglasni Khuen tim što je nametnuo ba- nom Tomašića htio oživjeti ix Hrvatskoj staru svoju praksu. Ako je za Raucha vla- dao apsolutizam, taj pod Tomašićem nije se nego prividno promijenuo. Osvjedočen o svojoj svemožnosti, on je g. 1910 ispra- vio izborni zakon, tako da je smalaksala prevaga činovništva. Prevario se je u ra- čunu, i opozicija je silno napredovala, (Po starom redu činovnici ili kako bilo podre- gjenici vlade imali su 55 po sto izbornika). Prenesećen on je pro forma predao odreku, koja ne bivši primljena, on Listopada 1911 stade svom snagom raditi o glavi pravaštvu | i koaliciju. Na 7. Studenog 1911. raspušti sabor i svrhom godine ureče nove izbore, duboko u duši ljubi svoju domaju, isto i više nego li rogjenu majku; nu ta ljubav ima biti onaj sveti oganj, koji čedno i skro- vito njegovan, jedan će dan buknuti i svo- jim sjajem ma daleko osvjetlati; ako pak hoće da plane prije vremena, niti će biti trajan, niti će ogrijati, niti će osvjetlati. Prije svega sveta dužnost, a ta učeniku nalaže da svojski i savjesno uči i teče kri- jepost i znanje, da se snabdi svijem oni- jem što će mu najbolje olakotiti burnu borbu u koju će stupiti u vrtlogu života, kad neće moći da stopro iz knjiga steče ono što će mu neophodno trebati da ko- risti sebi i narodu. Ako demagoštvo zanese mladež, od nje domovini ne samo nikakve koristi, nego još će u njima imati ljute svoje protivnike. Dužnost je novina da mladeži uvijek pri- glavljuje: učite, i učite; slušajte nastavnike i starješine; sačuvajte red i poredak, jer lako se mladi tome priučite, biti ćete jedan dan dobri, plemeniti, čestiti, a uza vas i | ali ako se upuštite koje- \domovina vaša; | kakovim štrajkovima, nerazboritim izgredima, lako vas zanese strastvena struja, onda sma- \laksati ćete prije vremena, i od vas ne bude dobra. Natječi se u nauci, u poretku, u redu, u mladenačkoj skromnosti, u ljubavi, u po- štovanju: mi ti to želimo, mila naša mla- deži, uzdanico naša! Nije trudno odgonenuti, što je mislila »C. H.« kad je kazala: da treba »pokopati srednjevječni sistem odgajanja«; ipak je živa istina da nam je taj sistem dao one velikane, rodoljube, umnike, koji su svije- tom raznijeli slavu rodnoga grada; a fakat je nepobitni da tobože prosvjetljeno doba i novi sistem nije odgojio niti jednoga koji bi tim velikanima dopro do koljena. A con- tra factum valjadu baš sve tirade novih prosvjetitelja! I vlada bi imala bolje pripaziti da ne- stavnici budu ne samo stručnjaci, nego zdušni i revni odgojitelji, a nadasve da naj- bolje sile nastavnika budu davale prve po- četke u prvim razredima; što obično ne bude, i tako na labavom temelju bude la- bava i sva zgrada; jer ako učenici iz prvih razreda prime dobru i solidnu obuku, ne bude im trudno napredovati i svladati sve poteškoće u višim razredima; ali ako prve | početke ne znadu, onda se nagju zapučeni kako se u nas veli: kao buha u stupi, pak Dade plijeniti sve listove, pak i za saine članke iz magjarskih novina, a nadasve »Pokret« i »Srbobran« skoro svaki broj očitom povrijedom zakona, ta napokon bi se plijenilo za samu riječ »magjaron«, Tri nedjelje prije izbora počnu bezakonja vlasti. Dr. Radić morao se kriti, jer je bila naredba da ga utamniče, isto tako Zatluka i Petar Krajinović i t. d. Kandidati nijesu smjeli da se sastanu sa izbornicima, jer bi naprosto bili progaani, Bude Budisavlje- vić bi otpraćen oružnicima, i ako je uživao imunitet kao delegat u Pešti. Tako se je postupalo sa Pazmanom. Župniku Miliću bi naloženo da ne smije u okružju Vrgin- mosta doći, a Dr. Magdić bi na prosto su- spendiran od načelništva. Dr. Lorković kako je poznato bi osugjen na tri mjeseca. A da sve to mogu izvršiti ne htjedoše odobriti zakon već glasan i primljen u Saboru na- zad 5 godina, da suci budu slobodni i neodvisni, A kad se je tako postupalo sa poglavi- cama, promislite što je bilo sa prostim pu- kom !... Spisatelj navagja mnogo toga kako se je postupalo sa opozivom dozvola i sa globama, dočim su se činovnici nesmetano nametali kao kandidati, a vladini kandidati svuda su praćeni, štićeni, preporučivani od upravitelja političkih, vas vladin aparat im dvorio, za njih radio, Navagja kako je Muačeviću bio zabra- njen svaki dodir sa izbornicima; kako su 'utamničeni bili Rabrača, Stijepčević, Popo- vić kao korteši, a takogjer Divljak, Kolar, Plevnik i Španić; dapače i kandidati Budi- . f $ PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- 4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI € UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. 4 God. VIII. ili ostave školu, ili se kukavno vucare i izvuku se da i sami ne znadu kako, a da im znanje bude posve ograničeno. Sastanak vogja Franjevačkog Trećeg Reda. Sred divne prijestolnice naše, sred bijelog Zagreba, zaslužni hrvatski Franjevci obdr- žali su prvi svoj kongres trećoredskih vo- gja dne 4, 5 i 6 Rujna. Čovjek se divio videći tu sa sviju strana prostrane nam Hr- vatske : Dalmacije, Bosne, Hercegovine, I- stre, Hrvatske, Slavonije te ponosne Slove- venije, dične potomke slavnih naših Franje- vaca, o kojim svaki pedalj rodne nam gru- de, kao i onaj ispisani krvavi kamen znade pričati. U tim narodnim ljudima bijaše predsta- vljena Hrvatska sjedinjenja: Hrvatsko kra- ljestvo, kome su višekrat zanosno klicali. Preko stotine tih Franjinih, tih hrvatskih sinova slilo se tih dana u drevni franjeva- čki samostan na Kaptolu. Na čelu stajahu hrvatski provincijali, kao: O. Rafo Rodić, provincijal hrvatske provincije sv. Ćirila i Metodija; Dr. O. K. Eterović, provincijal prov. presv. Otkupitelja; O. A. Juničić, prov. sv. Jerka; O. L. Mihačević, province. Bošnja- ka, zatim O. J. Milošević, provincijal Kon- ventualaca u Cresu. I bijela svita Guzmanovog sina, M. O.. J. Vlahovića, resila je kongres, a pameti nam dozivala historični poljubac sv. Frane i sv. Domenika. Lijepi broj svjetovnog kle- ra — trećoredaca sv. Frane — bio je za- stupan. Kongres započe u 7 sati s »Veni Sancte« i svečanom službom Božjom, koju uz asi- stenciju odpjeva O. Ćiril Studenčić, trećo- redac iz Zadra. U 9 sati otvori kongres mp. O. Rodić. Zanosnim riječima pozdravi braću, te istakne, da tu u Zagrebu mora biti centrum svakog agilnog pokreta; tu nek se srca žare, a prvaci neka se upoznaju. Bijahu birani tajnici, podpresjednici, te presjednikom mp. O, Mihačević. Tek se svršilo biranje i svaki zauzeo svoje mjesto, kad neki žamor, neko gibanje nastade; u dvoranu stupi nadbiskup koadjutor Dr. A. Bauer. Preuzvišeni gospodin, kao i metro- polita hrvatski Dr. Juraj Posilović, te pre- uzv. gospodin biskup Dr. Ivan Krapac, uz mnogobrojno svoje svećenstvo sinovi su A- siškog siromaha: Franjevci su trećoredci, savljević zatvoren. Dr. Nikoliću-Podrinskom zabranjena skupština »zbog »kolere«. Nijesu bile štegjene ni gospogje, n. pr. 'ggja. Anka pl. Antolković; profesor gimna- zije Sojat i učitelj Preradović dignuti iz službe; a od izbornika stotine pozatvarani, Plijenili su sve sebe zagrebačke novine, U istom Zagrebu poglavica policije Spor- čić očito je pozivao i silio da glasuju za bana, a kad je ovaj imao 1 glas većine, zatvore izbor i ako se je izborno povjeren- stvo opriječilo, i ako je još bilo mnogo izbornika. U Draganiću kandidat je Modru- šan zatvoren, poveden u Zagreb i pušten kad su svršili izbori; oružnici i vojska pu- štali same vladinovce glasovati, a druge od- bijali. Jer nijesu htjeli potvrditi uapšenje Modrušanovo, budu dišiplinarno premje- šteni suci Dr. Draganec i Dr. Barbot. U dugo bi smo otišli nabrojiti sva be- zakonja. Dobro veli g. spisatelj: ako ban Rauch g. 1908. nije niti jednoga pristašu proturio u Sabor, i ako nije štedio poznata srestva, kako je mogao Dr. Tomašić pro- turati 18 svojih od 88 zastupnika? Osam- naest bezdušnika da provagjaju nasilje Ma- gjarske oligarhije? Ko god se politikom bavi ne smije biti bez ove veoma važne knjige, u kojoj će iscrpljivo naći sve što treba da prosudi pro- šlost i predvidi budućnost od tužne naše domovine. Mi ju preporučamo što više mo- žemo, a od srca ostajemo harni našem dobročincu Scotusu Viatoru ! SDSS szruČŠmeEmmm tlima trimtaatamačsže