PRAVA

CRVENA HRVATSKA

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Br. 395.

Zgodna opomena.

Bilo do juga ili podneblja, bilo do
naše ćudi, stvar je priznata da smo
nagli, naprasiti, (e da se nikako ne
možemo snaći a da se održimo u o-
noj sredini, u onoj umjerenosti, koja
je plod dugog i dubokog promišlja-
nja, i koja u svakoj zgodi a nadasve
u vratolomnoj politici najviše koristi
i dobra donaša,

Da je ljubav i snošljivost bilo pra-
ma kome dobra i plemenita stvar o
tome ne treba raspravljati, po sebi je
jasno; da ta ljubav i snošljivost bude
i markantnija i u svemu i po svemu
iskrena prama suplemenjaku, stvar je
posve razložita i pravedna; ali kad od
naprasitosti prekorači razborite granice,
te je spravna da za ljubav pregori i
plemenski svoj ponos, ime, program,
biva ono što je bitno, i što u prave-
dnim granicama niti može, niti smije
se pregorjeti, ako se rieće s jedne skraj-
nosti preći ravno na posve drugu, tad
ne samo da neće ljubica dugo trajati,
nego će udesne posljedice imati.

Narodna sloga Hrvata i Srba dobro
je, te je svak u domovini odahnuo
kad se je stvarno pokazala, Ali toj
slozi ni Hrvati ni Srbi ne imadu ži-
tvovati svoje osebine, nego raditi sku-
pa i dogovorno u svemu onome, što
je skupno dobro; a opet svaki una-
prediti, zagovarati i gojiti sve ono što
svakom odjelito pripada. Lozinka ima
biti: svakome svoje!

Pošto se je u ovo zadnje doba pre-
šlo preko puta, nalazimo da je veoma
zgodna opomena veleč. Dn. Iva Pro-
dana, presjednika pravaške stranke u
Dalmaciji, koju je »Hrvatska Kruna«
tu onomadne donijela. Mi prenašamo
glavni dio te opomene, upozorujući
naše pristaše da ju pažljivo prouče, ie
da se po njoj vladaju:

Vič. D. Ivo Prodan veli: »Daleko
smo na žalost, još od onoga dužnoga,

PODLISTAK.

Ungarische Wahlen
od R. W. Seton-Wallon.

Preveo s engleškoga g. Heinrich Calmbach,
(Theodor Waceher. Leipzig, 1912, U snopima
arke 4, a uvezan Maraka 5).

To je glasovito djelo velikog i zdušnog
našeg prijatelju i dobročinca, slavnoga kod
nas pod imenom »Scotus Viatora«. Nada-
ren i vanredno učen, a istodobno bogat,
on, kad je prvi put došao u naše strane,
opazio je odma, kako nas nemilosno tlače;
njegovo je plemenito srce sažalilo našu ne-
volju, i od ljubavi prama pravici i čovje-
čanstvu, htjede da nam pripomogne u ne-
milosnoj borbi, da nas osokoli, da nam
steče simpatije i sućut velikih naroda pro-
svjetljene Europe. Da to izvrši, naprti na
legja baš teški teret: savjesno i pomnjivo
prouči našu povjest, glavom obagje uzduž
i poprijeko naše zemlje i našu Monarhiju,
brižno sakupi i pribra materijal, htjedne da
sam prati gibanje i spletke i korupciju kroz
izbore u Magjarskoj i Hrvatskoj, i kad je
sakupio izvorne dokuaente, kojim se ni-
kako ne može i ne smije prigovoriti, sjedne
i napisa u engleškom jeziku epohalno za
nas djelo: »/zbori u Ugarskoj. Doprinos za
povjest političke korupcije, sa dodatkom o
zadnjim izborima u Hrvatskoj«. To je djelo
To preveo na njemački g. Henrik Kalm-

bach. Uvjereni smo, da će se naći koji ro-
doljub, koji će to znamenito djelo preve-

 

U DUBROVNIKU, 21. SEPTEMBRA 1912.

u općem interesu, zajedništva proti za-
jedničkim protivnicima i dušmanima,
te nije opravdano očekivati od stran-
ke prava, odnosno od nje pristaša, da
sve domaće Srbe smatraju onakvima
kakve su njihove do sada »iznimke«
i da prema tome udešavaju posvuda
svoj postupak: kako opet nije razbo-
rito, ako se u doba predomišljanja, i-
spravljanja, ne uzimlju u obzir opsto-
jeće iznimke i postupkom odveć opo-
rim priječe se novi, širi primjeri brat-
ske solidarnosti.

Neko ublaženje megjusobnih odno-
šaja nametnulo je i okolnostima. Prije
aneksije centrifugalne su i separatistične
težnje proti hrvatstvu i hrv. državnoj
ideji mogle postati u odlučnom času
opasne po integritet hrvatskih zemalja.
Bosna i Hercegovina zapremaju malne
polovicu cjelokupne naše domovine.
Te zemlje prije aneksije mogle su biti
izgubljene za hrvatstvo i naš narod u
očajnoj borbi proti preuplivnim i jačim
elementima u samoj monarhiji; bio je
u pogibelji, da bude uz pocijepanost
administrat'vnu, uz  mnogostručnost
stranaka i struja, progutan od Nijema-
ca i Magjara. Ali poslije aneksije mi
smo na jugu ojačali, jer kakogod Ni-
jemci i Magjari upravljali dvjema no-
vim pokrajinama, one su tu da se ta-
kogjer, i ako odijeljene od nas opiru
njemačkom Drangu i magjarskom im-
perijalizmu. Dva milijuna duša nijesu
neznatna olina. S toga žestina borbe
izmegju srpske i hrvatske ideje imala
je za obe strane svoj smisao prije a-
neksije; nu poslije aneksije, priznate
volens nolens od cijele Europe i od
same Srbije, glavni povod trvenju ot-
pada. Dva prije protivna elementa sa-
da su definitivno pod istom dinasti-
jom, u istoj monarhiji, te naravno je,
ako se sada pomišlja na sregjenje do-
maćih unutranjih prilika, megjusobnim
dogovorom, bez pogubne intervencije
gospodujućih naroda.

stiti, a dok to bude, u kratko ćemo ga pri-
kazati u glavnim potezima našim štiocima.

U predgovoru veli, da piše za to kako bi
utjerao u laž izgovor vladajuće stranke u
Ugarskoj, biva da ona vrši želje magjarskog
naroda; a takogjer himbu prolurenu da je
Ugarska vlađa napredna i tolerantna prama
narodnostima. Ostaje haran onim, koji su
ga obavjestili, ali ih ne imenuje, da ih zlo
ne zadesi, kako je onog novinara, koji je
bio uapšen jer je prenio nekoliko redaka
iz njegovog djela: »Racial Problems in
Hungary«, ili onu staricu oglobljenu sa
100 kruna, jer nije prijavila policiji da je
on bio u nje u posjete! U predgovoru ima
i ova baš značajna: Neki je knez bio iza-
bran zastupnikom. U Pešti posjeti ga po-
slanstvo izbornika, te zatraži od njega da
uloži svoj upliv za ono što žele. — Pak
što ste u mene došli? reče knez — Jer ste
naš zastupnik! — glasio odgovor, — Nije
istina, razdere se knez, ja sam kupio izbor-
ništvo za 50.000 kruna; svaki je od vas
osim hrane i piva primio ugovorenu svotu.
Zato neka me onaj crni ponese, ako se ma-
knem za vas!

Djelo nabraja glavne dogagjaje u parla-
mentarnoj magjar:koj povjesti, počam od
njihove seliibe do danas. Trebalo bi svu
knjigu i krasno djelo prevestiti da čitaoc
bude imao rukopipateljni dokaz, kakova
korupcija i nasilje vladaju u Magjarskoj;
mi u ovom prijegledu, napomenuti ćemo
sama poglavlja, što utištu Ugarsku, a nešto
ćemo se i u kratko osvrnuti na poglavlje,
koje priča kakovi su bili izbori zadnji put

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Razumije se po sebi, da hrvatska
državna ideja ne može ipak u nije-
dnom slučaju biti predmetom diskusi-
je, a kamo li preubličena u srpsko-
hrvatsku, u jugoslavensku. Tim bismo
se vratili 50 godina i radili na uhar
Nijemcima i Magjarima, koji Boga i
mole, da mi, silom slabiji, odrečemo
se i onoga jedinoga uporišta kojim mo-
žemo izbjeći austrijskoj s jedne i u-
garskoj državnoj misli s druge strane.
Suprotstavljati tim izvjesnim težnjama
tvorbe nebulozne, koje nijesu nikad
opstojale, i koje sva prilika neće se
nikad pretvoriti u zbilju, bilo bi kao
tanetu suprostaviti šaku zraka.

U narodnoj borbi valja se dobro ču-
vati maštanija. Prirodna prava sama
dobra su, da bude jezik naroda upo-
trebljavan u školi i javnim uredima,
ali to pravo, priznato i u Austriji i u
Ugarskoj, ne spašava od raznarogjiva-
nja, dok stoji da onaj koji to daje, i-
ma snage da to i oduzimlje. Jedino '
odijeljen život, samouprava, neodvi-
snost od bilo koga, a ovisnost samo
od svoga naroda, može nam povratiti
prošlost i zajamčiti budućnost. S toga
ni sada ni nikad pod nijednu cijenu
ni makac od čiste hrvatske državne i-
deje, ni pedalj daleko od utrte i pro-
kušane staze stranke prava, jedine ka-
dre, po vrsti oružja, taktike i broju
pristaša, da, već svečano naviješteni
definitivni prelom sa nagodbenim, sa
ropskim stanjem sretno privede kraju«.

 

Škole se otvaraju.

Lanjska je školska godina donekle utješ-
ljiva bila za svakog rodoljuba, jer je mla-
dež u nekoliko navrataka dokazala, kako
duboko shvaća i nijeti u svojoj duši rodo-
ljublje, kako zna dogovorno i solidarno
braniti svoj ponos; ali je u isto doba iz-
nijela na vigjelo jednu ranu, jedan  nedo-
statak, koji od nikog pametna ne može biti
opravdan, a kamo li osokoljen. Hvale je
vrijedno da tmladež ljubi svoj narod, da

u Hrvatskoj. Knjiga dakle im&u ova poglav-
lja: 1.) Izborna korupcija i izborni sistem
u Magjarskoj. 2.) Izborna praksa (po sta-
rom Parlamentarcu. 3.) Parlamentarna dis-
kusija. 4.) Izbori u Privigye. 5.) Izbori u
Skalitzu. 6.) Izbori u Szeniczu. 7.) Izbori u
Rosenbergu. 8.) Izbori u Kisjčnu. 9.) Izbori
u Dicsoszentmartonu. 10.) Izbori u Alvinczu.
11.) Izbori u Magyar-Zgenu. 12.) Izbori u
Brvosu, 13.) Izbori u Karansebesu. 14.) Iz-
bori u Radai. 15.) Njemačko gibanje, 16.)
Izbori u Szeku. 17.) Poskupac i problem
izborne reforme, — Osim poglavlja ima u
knjizi 45 priloga, koji dokažuju kako je
savjesno spisatelj pribrao materijal, na ko-
jemu je osnovao svoje rasprave. Jedan je
od tijeh priloga, koji spominje izbore u
Hrvatskoj, te ćemo se na nj osvrauti i tako
pružiti čitaocima prijegled znamenite radnje
vrijednoga g. spisatelja. Spominje kako je
zloglasni Khuen tim što je nametnuo ba-
nom Tomašića htio oživjeti ix Hrvatskoj
staru svoju praksu. Ako je za Raucha vla-
dao apsolutizam, taj pod Tomašićem nije
se nego prividno promijenuo. Osvjedočen
o svojoj svemožnosti, on je g. 1910 ispra-
vio izborni zakon, tako da je smalaksala
prevaga činovništva. Prevario se je u ra-
čunu, i opozicija je silno napredovala, (Po
starom redu činovnici ili kako bilo podre-
gjenici vlade imali su 55 po sto izbornika).
Prenesećen on je pro forma predao odreku,
koja ne bivši primljena, on Listopada 1911
stade svom snagom raditi o glavi pravaštvu |
i koaliciju. Na 7. Studenog 1911. raspušti
sabor i svrhom godine ureče nove izbore,

 

duboko u duši ljubi svoju domaju, isto i
više nego li rogjenu majku; nu ta ljubav
ima biti onaj sveti oganj, koji čedno i skro-
vito njegovan, jedan će dan buknuti i svo-
jim sjajem ma daleko osvjetlati; ako pak
hoće da plane prije vremena, niti će biti
trajan, niti će ogrijati, niti će osvjetlati.

Prije svega sveta dužnost, a ta učeniku
nalaže da svojski i savjesno uči i teče kri-
jepost i znanje, da se snabdi svijem oni-
jem što će mu najbolje olakotiti burnu
borbu u koju će stupiti u vrtlogu života,
kad neće moći da stopro iz knjiga steče
ono što će mu neophodno trebati da ko-
risti sebi i narodu. Ako demagoštvo zanese
mladež, od nje domovini ne samo nikakve
koristi, nego još će u njima imati ljute
svoje protivnike.

Dužnost je novina da mladeži uvijek pri-
glavljuje: učite, i učite; slušajte nastavnike
i starješine; sačuvajte red i poredak, jer
lako se mladi tome priučite, biti ćete jedan
dan dobri, plemeniti, čestiti, a uza vas i
| ali ako se upuštite koje-

 

\domovina vaša;
| kakovim štrajkovima, nerazboritim izgredima,
lako vas zanese strastvena struja, onda sma-
\laksati ćete prije vremena, i od vas ne
bude dobra.

Natječi se u nauci, u poretku, u redu, u
mladenačkoj skromnosti, u ljubavi, u po-
štovanju: mi ti to želimo, mila naša mla-
deži, uzdanico naša!

Nije trudno odgonenuti, što je mislila
»C. H.« kad je kazala: da treba »pokopati
srednjevječni sistem odgajanja«; ipak je
živa istina da nam je taj sistem dao one
velikane, rodoljube, umnike, koji su svije-
tom raznijeli slavu rodnoga grada; a fakat
je nepobitni da tobože prosvjetljeno doba
i novi sistem nije odgojio niti jednoga koji
bi tim velikanima dopro do koljena. A con-
tra factum valjadu baš sve tirade novih
prosvjetitelja!

I vlada bi imala bolje pripaziti da ne-
stavnici budu ne samo stručnjaci, nego
zdušni i revni odgojitelji, a nadasve da naj-
bolje sile nastavnika budu davale prve po-
četke u prvim razredima; što obično ne
bude, i tako na labavom temelju bude la-
bava i sva zgrada; jer ako učenici iz prvih
razreda prime dobru i solidnu obuku, ne
bude im trudno napredovati i svladati sve
poteškoće u višim razredima; ali ako prve
| početke ne znadu, onda se nagju zapučeni
kako se u nas veli: kao buha u stupi, pak

 

Dade plijeniti sve listove, pak i za saine
članke iz magjarskih novina, a nadasve
»Pokret« i »Srbobran« skoro svaki broj
očitom povrijedom zakona, ta napokon bi
se plijenilo za samu riječ »magjaron«,

Tri nedjelje prije izbora počnu bezakonja
vlasti. Dr. Radić morao se kriti, jer je bila
naredba da ga utamniče, isto tako Zatluka
i Petar Krajinović i t. d. Kandidati nijesu
smjeli da se sastanu sa izbornicima, jer bi
naprosto bili progaani, Bude Budisavlje-
vić bi otpraćen oružnicima, i ako je uživao
imunitet kao delegat u Pešti. Tako se je
postupalo sa Pazmanom. Župniku Miliću
bi naloženo da ne smije u okružju Vrgin-
mosta doći, a Dr. Magdić bi na prosto su-
spendiran od načelništva. Dr. Lorković kako
je poznato bi osugjen na tri mjeseca. A da
sve to mogu izvršiti ne htjedoše odobriti
zakon već glasan i primljen u Saboru na-
zad 5 godina, da suci budu slobodni i
neodvisni,

A kad se je tako postupalo sa poglavi-
cama, promislite što je bilo sa prostim pu-
kom !... Spisatelj navagja mnogo toga kako
se je postupalo sa opozivom dozvola i sa
globama, dočim su se činovnici nesmetano
nametali kao kandidati, a vladini kandidati
svuda su praćeni, štićeni, preporučivani od
upravitelja političkih, vas vladin aparat im
dvorio, za njih radio,

Navagja kako je Muačeviću bio zabra-
njen svaki dodir sa izbornicima; kako su
'utamničeni bili Rabrača, Stijepčević, Popo-
vić kao korteši, a takogjer Divljak, Kolar,
Plevnik i Španić; dapače i kandidati Budi-

.

 

 

f

$ PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
€ UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
4

God. VIII.

 

ili ostave školu, ili se kukavno vucare i
izvuku se da i sami ne znadu kako, a da
im znanje bude posve ograničeno.

 

Sastanak vogja
Franjevačkog Trećeg Reda.

Sred divne prijestolnice naše, sred bijelog
Zagreba, zaslužni hrvatski Franjevci obdr-
žali su prvi svoj kongres trećoredskih vo-
gja dne 4, 5 i 6 Rujna. Čovjek se divio
videći tu sa sviju strana prostrane nam Hr-
vatske : Dalmacije, Bosne, Hercegovine, I-
stre, Hrvatske, Slavonije te ponosne Slove-
venije, dične potomke slavnih naših Franje-
vaca, o kojim svaki pedalj rodne nam gru-
de, kao i onaj ispisani krvavi kamen znade
pričati.

U tim narodnim ljudima bijaše predsta-
vljena Hrvatska sjedinjenja: Hrvatsko kra-
ljestvo, kome su višekrat zanosno klicali.
Preko stotine tih Franjinih, tih hrvatskih
sinova slilo se tih dana u drevni franjeva-
čki samostan na Kaptolu. Na čelu stajahu
hrvatski provincijali, kao: O. Rafo Rodić,
provincijal hrvatske provincije sv. Ćirila i
Metodija; Dr. O. K. Eterović, provincijal
prov. presv. Otkupitelja; O. A. Juničić, prov.
sv. Jerka; O. L. Mihačević, province. Bošnja-
ka, zatim O. J. Milošević, provincijal Kon-
ventualaca u Cresu.

I bijela svita Guzmanovog sina, M. O..

J. Vlahovića, resila je kongres, a pameti
nam dozivala historični poljubac sv. Frane
i sv. Domenika. Lijepi broj svjetovnog kle-
ra — trećoredaca sv. Frane — bio je za-
stupan.

Kongres započe u 7 sati s »Veni Sancte«
i svečanom službom Božjom, koju uz asi-
stenciju odpjeva O. Ćiril Studenčić, trećo-
redac iz Zadra. U 9 sati otvori kongres
mp. O. Rodić. Zanosnim riječima pozdravi
braću, te istakne, da tu u Zagrebu mora

biti centrum svakog agilnog pokreta; tu nek

se srca žare, a prvaci neka se upoznaju.
Bijahu birani tajnici, podpresjednici, te
presjednikom mp. O, Mihačević. Tek se
svršilo biranje i svaki zauzeo svoje mjesto,
kad neki žamor, neko gibanje nastade; u
dvoranu stupi nadbiskup koadjutor Dr. A.
Bauer. Preuzvišeni gospodin, kao i metro-
polita hrvatski Dr. Juraj Posilović, te pre-
uzv. gospodin biskup Dr. Ivan Krapac, uz
mnogobrojno svoje svećenstvo sinovi su A-
siškog siromaha: Franjevci su trećoredci,

savljević zatvoren. Dr. Nikoliću-Podrinskom
zabranjena skupština »zbog »kolere«.
Nijesu bile štegjene ni gospogje, n. pr.

'ggja. Anka pl. Antolković; profesor gimna-

zije Sojat i učitelj Preradović dignuti iz
službe; a od izbornika stotine pozatvarani,
Plijenili su sve sebe zagrebačke novine,
U istom Zagrebu poglavica policije Spor-
čić očito je pozivao i silio da glasuju za
bana, a kad je ovaj imao 1 glas većine,
zatvore izbor i ako se je izborno povjeren-
stvo opriječilo, i ako je još bilo mnogo
izbornika. U Draganiću kandidat je Modru-
šan zatvoren, poveden u Zagreb i pušten
kad su svršili izbori; oružnici i vojska pu-
štali same vladinovce glasovati, a druge od-
bijali. Jer nijesu htjeli potvrditi uapšenje
Modrušanovo, budu dišiplinarno premje-
šteni suci Dr. Draganec i Dr. Barbot.

U dugo bi smo otišli nabrojiti sva be-
zakonja. Dobro veli g. spisatelj: ako ban
Rauch g. 1908. nije niti jednoga pristašu
proturio u Sabor, i ako nije štedio poznata
srestva, kako je mogao Dr. Tomašić pro-
turati 18 svojih od 88 zastupnika? Osam-
naest bezdušnika da provagjaju nasilje Ma-
gjarske oligarhije?

Ko god se politikom bavi ne smije biti
bez ove veoma važne knjige, u kojoj će
iscrpljivo naći sve što treba da prosudi pro-
šlost i predvidi budućnost od tužne naše
domovine. Mi ju preporučamo što više mo-
žemo, a od srca ostajemo harni
našem dobročincu Scotusu Viatoru !

SDSS

 

szruČŠmeEmmm tlima

trimtaatamačsže