PRAVA
CRVENA HRVATSKA
CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE,
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO
RIA ANAL NAN A DALLA SELL LALA NALLA NSS NL ELOADANSNLONAS
U DUBROVNIKU, 5. OKTOBRA 1912.
Br. 397.
Čestitamo!
Prošle nedjelje bio je imendan ve-
IZLAZI SVAKE SUBOTE
MANE JA IRAN POJEDINI BROJ STOJI! 10 PARA.
I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
\svak ima krvi ispod kože; pak pitamo:|jer u taktičnosti stoji mnogo do us-
jeli bilo shodno uz takove ogavne na- pjeha. Toli više, kad se očito vidi, da
|padaje i to osobne, iste osobe htjeti Hrvatska Stranka u Dalmaciji prisvaja
leuglednog i velezaslužnog gosp. Pre-
sjednika sjedinjenih pravaša, g. Dra. | čaju? Bješe prije zauzdati razuzdanu
sakupiti da u skladu i dogovoru vije- sebi neko pravo direktive, jer veli da
\ima većinu u pokrajinskom saboru, ali
Mile Starčevića. Po Starome nam je|pisaniju sa nazivom galijaša i t. d., zato nebi imala zaboraviti da uz dak
njegovo prezime od davnina sveto, pak onda pokrenuti takovu skupnu
pratili smo njegovo uprav otadžbeničko
poslovanje i za Staroga, i nakon nje-
matinske zastupnike pravaše, stoji ta-
kav broj zastupnika u Monarhiji, da
bi na okupu sačinjavali veliku, uglednu
akciju.
Drugo: Nije bila zgodna ni umjesna,
gove smrti; a potpunim pouzdanjem i jer htjeti da se pravaški zastupnici oda-
sinovskom odanosti pratimo njegovo | zovu pozivu, bilo ih je indirekte pri-
pregnuće baš sad, kad nemila oluja, siliti da potvrde sve nepromišljene na-
grozni orhan hara po nevoljnoj bano- padaje na mešetarstvo i proračunano
vini; ushićenjem ga pak pratimo iza koristoljublje g. Šusteršića, i tim da se
kako smo slušali iz njegovih usta, ovdje ponovno otcijepe od Slovenaca, a to
u Dubrovniku, kako plemenito i pri- baš kad je dozrio dogovor sa Sloven-
jegorno njegovo srce kuca jedino na|cima, i kad se je imalo u narodnom
to, da ožive i oslobodi svoju postoj-| dobru pokročiti baš junačkim korakom?
binu. On je prvi junak na ždrijelu, Poznata je stvar utakmica radi mini-
on stjegonoša, on vrhovni zapovjedi starske stolice izmegju dra. Ivčevića i
nik, za kime srču nepregledne narodne g Šušteršića, bilo u stvari temelja, ili
falange. Mi mu iz srca čestitamo, naj- | ne, a ta još ne zatomljena raspra, na-|
stranku, koja bi mogla provestiti štogod
bi htjela, uz samu malu pripomoć bilo
koje druge slavenske stranke. A tako- |;
vom se skupinom, koja danas već nije
umišljena nego stvarna, ne smije ba-
gatelizovati. Stavimo da je istinito što
»Narodni List« kaže u uvodniku, koji
je po samom naslovu uvrijeda: »U tu-
gjoj službi«, što nevjerujemo, da je
sastanak u Opatiji, tim što je primio
stvarne zaključke i za taktiku i
za naumljene korake, litio da kaže
Narodnoj Stranci: nikako inače, već
prije zdravlje, pak pukli od ijeda koji
ga žele bolesna ili na umoru, jer nam,
je njegovo zdravlje tvrdi jamac sreće
i napretka, a uz zdravlje od Boga mu
želimo kreposti i snage, da dovede do'
kraja mučenički pothvat, predat mu u
amanet od Staroga.
Čestitamo i njegovoj uglednoj obitelji
i kličemo: Živio Presjednik ujedinjenih
Hrvata pravaša, dr. Mile Starčević!
Strast i ništa drugo.
Nećemo da prigovaramo namisli
veleč, Biankinia, kad je pozivao dal-
matinske zastupnike pravaške stranke
na sastanak i dogovor, kako bi se po-
moglo braći u Banovini, da se ukloni
nevoljno i nesretno stanje u istoj. Biti
će namisao bila iskrena i plemenita,
ne osporavamo; ali nije ponipošte bila
zgodna i umjesna.
Nije bila zgodna i uimjesna prije
svega, jer su naši zastupnici za nesreću
razdijeljeni u Beču, a ta je raspra do-
prla do vrhunca pri glasovanju voj-
ničkoga zakona; počele su rekrimina-
cije i došlo se je do razvratnih osob-
nih vrijegjanja; a narod dobro veli:
ravno da je imala učiniti obzirne pra- podamnom:; pitamo razlogom, kad se
vaške zastupnike u pristajanju na po- radi o općem dobru, o narodnom pro-
ziv. Pristajanje Slovenske grupe na bitku, nadasve kad nam nem lo gnjave
pravaški program, nastup najbrojnje središte i srce naše tužne domaje, bi-
skupine u parlamentu na izvojštenije li iko razložit mogao prigovoriti, ako
našijeh narodnijeh zahtjeva, to je ta- je jedan dio pokrajinske jedne skupine
kovo tecivo, takovo dobro, da bi se pristao uz drugi dio iste skupine, i tako
toj slozi imalo mnogo više žrtvovati, | pristao velikoj skupini, gdje su zastu-
nego li ono što možda Sloverici traže. | pane Banovina, Herceg-Bosna, Istra,
a kamo li ih vrijegjati i svakakih im|Slovenija, Kranjska, Koruška, Gorica
namjera nepoštenih podmećati, dok|i Štajerska? Ako vojujemo za samu
traju dogovori za skupnu akciju? SV AMOS. ako nam je to sveto, tako
su dakle ti napadaji izlijev strasti ida bi smo bili spravni, što u zanosu
ništa drugo, te su naši zastupnici raz-|velimo, i krv svoju proliti, zar da se
logom odbili poziv. nećkamo ukrotiti malo svoje svoje-
Treće: G. Biankini imao je znati, da | ljublje na žrtvenik domavini, koja nam
su se zestupnici pravaši iz pokrajine |je neprestano na ustima? Ne bijaše li
stopili u jednu pravašku skupinu, sa razboritije i zgodnije, jednom kad je
zastupnicima pravaškim iz Banovine, Hrvatska Stranka saznala, da je pra-
Istre, Bosne; imao je znali, da su ime. vaška Vrhovna Uprava primila stvarne
novali Vrhovnu Upravu, koja je sama zaključke i za taktiku i za naum-
vlasna davati direktivu, svaku promi- ljene korake, zatražila te zaključke i
sliti, svaku dobro vagnuti, a da poje. tako bez ništa izgubiti od svoga, došla
dine skupine svakako se moraju po- u susret i utrla put onome zbliženju,
koravati volji te Vrhovne Uprave; mo- koje nam je neophodno potrebito, ako
gao se je dosjetiti da treba tu Upravu nećemo da drugi po nami gazi?
upitati, a da se nebi našla uvrijegjena. Očito je iz svega ovoga razlaganja,
jer je preterisana, a zna i sam da ta- da nemilo još u nas prevlagjuje strast,
kove su malenkosti mnogo puta udesne, a strast može donijeti samo škode a
PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
nikakvoga dobra. Skrajno je vrijeme,
da se zatome osobni napadaji, da se
raspravlja bez vrijegjanja, da se ukloni
sve što nas više otugjuje, a nadasve
da se na oltar domovine svaka pak i
najveća žrtva prinese, kako bi se iz
pandža usilnika oslobodila.
— Da je gornje temeljito obrazlo-
ženo dokazom je i ovo, što donosi naš
glavni organ »Hrvatska« u broju 266:
»Stranka prava ne odbija suradnju
kooperaciju sa ostalim strankama,
gdje se radi o dobru naroda, ali per-
horescira od dosadanjeg načina vogje-
nja narodne politike po pokrajinama.
Stranka prava je udarila lani temelje
novoj, preporodnoj politici, politici
koncentracije sila, politici okupljenja
zdravih elemenata, pa se od nje neće
dati odvratiti nikakovim frazama 0
»slozi« pokrajinskoj.
Ako je g. Biankiniju stalo do prave
sloge i jedinstva rada, onda neka se
obrati na kompetentni forum, pa će
doznati za zaključke stvarne, za taktiku
i naumljene korake, koje će učiniti Hr-
vati i Slovenci, članovi hrvatsko-slo-
venskog kluba, pa im se može, ako
ih nagje shodnima, priključiti ili pre-
dložiti što drugo, što on drži uspješni-
jim i za narod korisnijim«.
Pučka skupština
u Župi dubrovačkoj.
Prošlo je 25 godina otkada je veliki dal-
matinski Hrvat Don Mihovio Pavlinović o-
stavio za uvijek hrvatski puk, kojeg je lju-
bio svim žarom duše svoje. Stoga je baš
ove godine nastojalo hrv. kat. akad. pro-
svjetno društvo »Pavlinović«, koje se diči
imenom biokovskog junaka, da proslavi tu
svijetlu uspomenu na što zgodniji i blago-
pokojnog velikana što dostojniji način. Do-
ista nije moglo ljepše nego zalazeći u onaj
hrv. puk, kojeg je Don Miho prenio iz mr-
tvila i kome je otvorio oči za hrvatstvo.
Eto sada mladi »Pavlinović« zalazi i u naše
krajeve, osnovavši u prošlu subotu (28. pr.
mj.) dubrovački pododbor, da tako uzmo-
gne što intezivnije proširiti svoje djelovanje
po cijeloj pokrajini.
Na Jerolimovo (30. pr. mj.) zašli su pak
mladi ljudi u našu pitomu Župu, da s tim
narodom — bistrim našim seljakom — dvije
riječi na bratsku prozbore.
Iza sv. Mise u Mandaljeni sakupilo se je
u prostranoj zgradi seoske zadruge mnoštvo
naroda — i mlado i staro i muško i žen-
sko — da čuje mlade Pavlinovićevce.
Pučku skupštinu otvorio je mjesni župnik
veleč. Don Antun Kriletić, označivši svrhu
skupštine i pozdravivši društvo »Pavlinović«.
Svršeni pravnik Ivo Jelavić govorio je o
Don Mihu Pavlinoviću, njegovoj velikoj po-
javi i značenju u našem preporodu, govo-
rio je o njegovoj žarkoj ljubavi prema hr-
vatskom seljaku. Obećao je, da će se naše
hrv. kat. nar. gjaštvo, koje je niklo iz puka,
žrtvovati koliko uzmogne za naše pošteno
seljaštvo. Na svršetku je pozvao narod nek
klikne »Slava« Don Mihu Pavlinoviću, čemu
se svi prisutni odazvaše. Zatim je slušač
lilozofije Jakov Matković zgodno razložio
korist i blagodat pučke prosvjete, iznio je
primjere kako se naobrazbom puka uzdiže
i napreduje i maleni narod, a kako napro-
tiv zapustivši prosvjetu naroda, pada i slabi
i ogromna država. Prema onoj »prosvjetom
k slobodi« istaknuo je kako će samo pro-
svijetljen puk doći do svoje slobode. Kao
zgodno pomagalo pučkoj naobrazbi prepo-
ruča podizanje omladinskih društava, kojih
— hvala Bogu — ima već dva u Župi.
Neka ta društva budu rasadište zdrave
prosvjete.
Napokon je naš mladi pjesnik bogoslov
Gjuro Vilović zanosno: spomenuo, da do-
nosi pozdrave od braće ispod Biokova, gdje
je on pred nekoliko dana govorio narodu
o velikom Don Mihu. Svi ste jedne misli
— govorio je naš Gjuro, -— svi ste zagri-
jani ljubavlju za dom svoj, svi čuvate kao
zjenicu oka vjeru svoju. Govornik je pjes-
ničkim riječima tako zanio narod razlažući
kako je današnja naša borba za vjeru i do-
movinu slična i teža od one stoljetne borbe
naših pradjedova za krst časni i slobodu
zlatnu, da su se mnogim oči suzam orosile.
Skupštinu je zaključio veleč. župnik Kri-
letić, zahvalivši članovima društva »Pavli-
nović« i napomenuvši župljanima, neka budu
uvjereni, da će ovi mladi ljudi ostati vjerni
sinovi hrvatskog puka.
Uz neopisivo veselje, klicanje i rukovanje
s braćom Župljanima svršila se je ova lijepo
uspjela skupština. — Prisutnik.
tite
PODLISTAK.
Pajo Mišura: Sudbina izdajice,
religijozni epos u dvanaest pjevanja.
Piše: Josip Gustić.
Religijozni je epos u našoj literaturi do-
sta zaostao za drugim epskim vrstama, a
osobito za junačkim, ili herojs'.im eposom.
U toj vrsti epskoga pjesništva susrećemo
dosta neznatan broj marnih trudbenika, a na
osobiti način dandanas, u ovo moderno do-
ba, kad moderni čovjek odbacuje sve što
je sveto i dobro, a laća se svakojakih pr-
ljavština; kad, ko vrag od krštene vode,
bježi od Boga i od Crkve, gdje je prava
sreća i mir duši isrcu čovječjemu, a stavlja
se u kukavnu službu strasti i lagodnog ži-
vota, i ako na svakome koraku nailazi na
razočaranje — na varku.
U najnovijoj literaturi imamo religijozni
epos: Sudbina izdajice, od fra Paja Mišure.
Ako ikada, a ono dondanas mi Hrvati tre-
bujemo pjesnika, ali ne zalupanih smuše-
njaka, nego pravih pjesnika istine i dobro-
te, pjesnika prave vječne ljepote. U ovo da-
našnje mutno doba hoće nam se pjesama,
ali pjesama vedrih i žarkih, pjesama zano-
snih i toplih. U ovo moderno doba trebu-
jemo pjesnika, ali pjesnika, koji ostadote
čelima, koji ostadoše vijerni vječnim ideali- | glasa glasa ćuti nije, a u fra Pajinu eposu
ma Križa, kojim je duboko utisnuta i u srce |pri početku Vi.oga pjevanja : Simrt Prave-
kO klisure stalni u svojim kršćanskim na-
"AR
i u dušu nebeska nauka Krstova.
dnika: Nit ko zbori, nit suze prolije, nit
Fra Pajo Mišura pruži nam u glavnome se miče, nit uzdahe vije, od nikuda glasa
nešto takova u religijoznim svojim eposom.
Kao svako ljudsko djelo ima i ovo svojih
nedostataka, svojih manjkavosti, Uza sve ne-
dostatke, ipak se vidi duboka naobrazba
pjesnikova, kao i njegov pjesnički talenat.
Gospodin nam je pisac poznat još odavna
svojim pjesmicama, kao i epigramima.
Gospodin pisac u svome eposu dosta se
je točno držo sv. Pisma i predaje. U ovora
eposu vidi se osobiti utjecaj pjesnikovih u-
zora: Ivana Mažuranića, Petra Preradovića,
fr, Giga Martića, kao i Branka Radičevića.
Navesti ću, ali samo veoma kratko neka
mjesta u eposu, da se vidi utjecaj spome-
uutih prvaka s Hrvatskoga Parnasa.
Dok neumrli naš pjesnik i prvak Petar
Preradović u divnoj svojoj pjesmi: Djed i
unuk, na jednom mjestu pjeva: dobru maj-
ku svakom dobrom sinu, fra Pajo pri kon-
cu koga pjevanja: Izdaje, veli isto o domo-
vini :
milu majku svakom pravom sinu.
Dok Ivan Mažuranić, kome pogje za ru-
kom, da zavlada carstvom narodne poezije,
u »Četi« veli : od sto glast glasa ćuti nije,
fra Pajo pjeva: od hiljadu glasa nije ćuti,
U »Četi
zbori, Ni tko pjeva, nit se smije, Od sto
« čitamo: Ni tko šapće, ni i
| čuti nije.
Na jednom mjestu u »Noćniku« I. Ma-
žuranić veli o Novici: skupo drži svoju ru-
su glavu, a fra Pajo u Vilome pjevanju :
Nebeska osveta: skupo cieni svoju griešnu
glavu.
Dok divotni pjesnik remek-djela hrvatske
poezije : Osvetnika, ira Grgo Martić pri po-
četku pjevanja pjeva, gdje zaklinje posestri-
mu vilu, da mu pripomogne.
— za čistu vjeru djevovanja, djevovanja i
moga i tvoga, fra Pajo veli na jednom mje-
stu : o tako ti djevovanja tvoga.
Fra Grgo u biseru naše kujike »Luki Vu-
kaloviću« na jednome mjestu pjeva %
Petlje bere, u tle oči vere, a fra Pajo u
X.ome pjevanju: oči vere ni sam ne zna
kuda, —
Iz čitavog eposa izbija pred oči svakom
pomnom čitaocu duboko poznavanje naro-
dne poezije, kao i Kačićevih pjesama. Na-
vesti ću neka mjesta, da se vidi i ako u
malome, utjecaj i narodne poezije.
U narodnoj pjesmi »Kraljević Marko i vi-
la« na jednom mjestu stoji, kad je Marko
uhvatio vilu Ravijolu, koja mu je ranila vi-
isrna pobratima, te ju udario svojim šesto-
perom : hrpimice, dobro ne štedice, a u fra
Pajinu eposu vidimo: hrpimice, dobro stre-
limice.
Narodna pjesma pjeva: sitni zubi dva ni-
za bisera, a fra Pajo : zubi s:tni, nizi biserovi.
Dok fra Andrija Kačić-Miošić u svojoj
pjesmi o opsjedanju Beča na jednom mje-
stu veli: biju Turke drvljem i kamenjem,
fra Pajo govoreći o Judi veli: kunu njega
drvom i kamenom.
Da ne rekne ko, da tražim dlaku u jaje-
tu, prelazim na pjesnikova miljenika Branka
Radičevića i na njegov utjecaj na pjevača
»Sudbine izdajice«.
Najočitije se opaža upliv ovog nježnog
i vrsnog srpskog pjesnika. Njega on dobro
poznaje, silno voli i u velike časti, Fino u-
vezane Brankove pjesme mogao je onaj,
koji je stupao u njegovu sobu, čestokrat
vidjeti na sredini njegovog pisaćeg stola.
Dok Branko Radičević u divnoj pjesmi
»Lisje žuli« veli; Zbogom zoro, zbogom
beli danče, fra Pajo u ll.em pjevanju »O-
suda«, kao i u X.ome »Promjena sreće« 8
malom pieinakom pjeva: Aoh Bože, aoh
bieli dane 1, te: aoh, sunce, aoh bieli dane!
U istoj pjesmi Branko pjeva: mog živo-
vota vir je na uviru, a fra Pajo u svom e-
posu: mog života riečka na uvoru.
Mislim, da je dosta konfrontiranja, Sad
ću se osvrnuti na neke malenkosti, koje mo-
ramo predobiti, da uzmognemo valjano pi-
sta
sati i pjevati,
Pjesnička sloboda nije tolika, da se za
volju szroka žrtvuje gramatikalno pravilo.
Nipošto nije dopušteno reći treće lice pre-
zenita »mora« od glagola moći, i ako se taj
oblik čestokrat čuje po nekim krajevima.
Ovo velim, jer vidim u Vlome pjevanju ;
Reče, padue i dalje ne more,
Gramatika veli, da neživuća bića imaju
nominativ i akuzativ jednak, dok živuća i-
maju genitiv i akuzativ. Po tom nije dobro
ono u Villome pjevanju :
Krvnik skoči na kućnoga praga, kao ni
ono u Xlome pjevanju :
Krasna moma pjevala bi rada, zatomila
nemiloga jada ;
Dalje — uz glagol tonuti, ili utoniti ne
stoji instrumental, kako to čitamo u X.ome
pjevanju :
osjećaji prve joj ljubavi
utonuli morem zaboravi,
Na jednom mjestu u IV.ome pjevanju g.
pjesnik veli :
strah mu smrtni cielo tielo liže.
Ne znam kako to, da strah liže?! Mi-
slim, da liže plamen, ili što drugo, no strah
nikako.
Ritam je na nekojim mjestima sputio pje-
snikove ruke, te ga prisilio na kakav ne-
dostatak. Čitajući pomno epos može se o-