PRAVA CRVENA HRVATSKA f , 4 CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6. $ IZLAZI SVAKE SUBOTE \ PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- NA PO ILi ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. | GONE i ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA Pol 30 PARA PO PETIT sE KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN 4 ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE PUTA TISKAJU PO POGO! I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. INA SA Md NL SALON AN EKU NINI IANA NIJANSI RISNU JSN IE a i i a i i i ii tr a a ii | Br. 402. U DUBROVNIKU, 9. NOVENIBRA 1912. God. VIII. l Likvidacija \vede reforme, da dade i jamstvo, eće Dakle neka vrsta vojničke okupacije, |bro paze što rade: jer zadovolje li na- na ka je kojo o \ pei na : \se reforme uprav provestiti; ali svaki kako ju vrši Engleška u Misiru, a sad rodima na Balkanu utvrditi će dugo-|Vrata navalila na Siročku Goru i svaki je Bojna je sreća tako dobro poslužila savezne Balkanske države, da je u ma- lo dana Turska spala na mali okrajak oko Carigrada. Hrabre i junačke čete Crnogoraca u tri odjela zaokružile Ska- dar, drugim se dijelom spuštile put Prizrena, a trećim dijelom zaopasale krajniji dio pašaluka Novog-Pazara. Di- vovi su Srbi hametom po dva puta potukli silnu tursku vojsku, oteli joj topove, nešto zasužnjili, nešto raspr- šali i eto hrle, hrle neprestano, ta- mo gdje će dati ruku pomoćnicu Grcima i Bugarima bude li do nu- žde. A rijeti bi da neće; jer ako je strašna bitka kod Lilla-Burgas ovjen- čala neumrlim vijencem slavodobitne lavove Bugare, onda mali još može biii otpor stambulske vojske. A to se je sve odigralo tako vratolomno, tako br- zo, tako udesno, da se zaista nikome u svijetu ni snijevalo nije. Da će gra- dovi na stotine biti u malo dana osvo- jeni; da će junački pregaoci bez obzi- ra na topove, brzometne puške i sve pakljene sprave sadašnjeg vojničkog vojevanja, nasrćati kao vukovi na tvrde bedeme, na grozne šančeve, da će kroz kišu taneta znati neprijate- lja potisnuti, u divlji bijeg natjerati, valaj! se niko nadao nije, a baš po- najmanje mudra diplomacija, koja je navlaš napustila savezne države da se nagone i kolju sa Turčinom, kako bi se nemilo iskrvavile i silno oslabile, a da pak izmegju dva protivnika od lju- te borbe prenemožena, stane na zele- nom stolu odregjivati što će i kako će biti. Ali ako smo se mi smijerni umr- lici našli iznenagjeni, svak može pro- misliti, kako se danas nalaze te mudre glave, te ovejane lije. Stala ih nazad malo zaglušna graja:; vi se koljite do mile volje, Turčina ćemo prisiliti da u- PODLISTAK. Za domovinu. Na političkom su se obzorju već od duga navijale crne oblačine, Svuda kuda prisižu na svetu bradu Muhamedovu, glasno se! govorilo o ratu, i blijedi obrazi muslimana još blijegji postajahu od straha. Položaj u Skadru je bio već od nekoliko dana sasvim napet; preko megje su dola- zile najstrašnije vijesti. Turske su posade neobično jako oboružali, podvostručili straže, nakupovali mnogo živeža, u kratko rečeno sve bješe se pripravljalo sa munjevitom br- zinom, kada je došla vijest da su Crno- gorci kod Dečića prešli granicu. Jednoga od tih uzburkanih dana pozvao je pukovnik sve časnike svoje pukovnije. Na njegovom su se obrazu svijetlile crne oči u divljem ognju, i gladeć svoju dugu bijelu bradu, s nemirnom rukom oštro o- mjeri sakupljene časnike, te počme sa pola otvorenim očima i sa slabim glasom: »Alah neka vas blagosovi, braćo! Čujte! Kršćan- ski se psi usugiuju napastit slavnu tursku državu. Sada su se sve te male državice, koje su i tako preslabe i strahobojeće, zdru- žile u jednu četu, da kao gladni vuci na- padnu ponosnoga turskoga lava. Ali svi- jetli će polumjesec protiv svih njih pobje- donosno prodirati kroz njihove čete u ze- mlje tih kukavica .. .« Pukovnik se svojim govorom zaustavi, Na njegovom se je licu čitala i otsijevala pobjeda, te je pred njima stajao ponosno kao pobjeditelj. Obuze ih sveti strah kada se opet oglasi: »Padišah, (će od vas ostati u svojim granicama, što promijeniti. Tako je gudila diplo- macija velevlasti, tako se izrazivali vo- dići spoljašnjih posala, nakon dugih napornih vijećanja, dogovaranja, nakon sladokusnih gozba. Naravno, neće biti svaki od njih tako od srca govorio, bez dvojbe bilo ih je koji su željeli iz- mučenim balkanskim državama svaku sreću i napredak; ali bojazan da se iz- megju se ne zahvate t& im je riječi na usta namećala. Sad i oni potiše govo- re, sad ne kriču u sve glase: sta- tus quo; prvi je ministar Sazonov opozvao neminovnu odluku, a naravno da će za njime i ostali, A sam razbor na pitanje, da li je bilo moguće da na Balkanu se održi status quo, odgovara: nč! Odgovara ne: jer ogorčeni osmanlija kad bi bio pobijedio iskaljao bi svoj neutaži- vi jed na tužne narode, gnjavio bi ih i mrcvario gore (ako je moguće) nego do sada. Odgovara nč: jer narod koji gleda da svuda oko njega širi se kul- tura, napredak, trgovina, tecivo, nebi mogao već snositi da žive kao divljak u Africi, bez željeznice, bez škola, bez rod. Turčin bi mu bio krvav pred o- je ili oca, ili brata, ili sina krvnički po- gubio; nebi ga mogao smisliti a ka- mo li ga kao gospodara podnijeti, kad bi spomenuo krvava ubijstva, paljitbe, bezakonje i od starog zemana i od o- |vo zadnjih dana. Odgovara da nč: jer bi u slučaju da je Turska ostala u vlasti, bile Ve- levlasti prisiljene otposlati vojske, ra- zoružati i turke i kršćane, uvestiti red, a za uzdržati ga uvestiti policiju iz vana. jer se status quo ne smije podnipo- \Franceska u Maroku. Itrajni mir, a me zadovolje li, biti će | A takav bi pothvat davao nepresta- mala stanka, pak će Balkan opet biti ino glavobolje diplomaciji; nebi sredi- |što je bio, kamen smutnje izmegju vla- lo odnošaje na Balkanu; prisilio bi na dara u Europi. ogromne vojničke troškove, a bio bi užeženi fitilj koji gori dok dogje do. barutane i proizvede nemili rasap. | Sad je sve uklonjeno slavodobitnim Poraz Turske. pobjedama saveznih balkanskih drža. Strašni poraz Turaka na bojnim linijama lizmegju Lil-Burgasa, Vize i Bunari-Hisara vica: diplomacija barem sad može mir- | znak je sigurne propasti Otomanskog go- ne duše, i ivrdim uvjerenjem e će 0- spostva u Europi. Ljuta bitka trajala je tri stati ugovoreno na dugo i trajno, pri- dana. Stotinu i pedeset hiljada turske voj- stupiti na riješenje Balkanskog pitanja, ske podleglo je bugarskoj sili i povukle se ijesti sa ratišta. i tako iz Europe ukloniti onu nemaa, koja muči sve vlasti od preko sto go- dina bez prestanka i bez uspjeha. | Bude li diplomacija priznala balkan- skim državama ono što su krvim i po- gibijom cvijeta svog naroda stekle, on- da eto mira, eto poretka u Europi za mnogo i mnogo godina. Pri djelilbi neka je svakome svoje, pak će svak biti zadovoljan i Balkan će oživjeti i slupiti u kolo naprednih maroda; ali budu li rasle zazubnice za kojekako- ve dobiti, teciva, proširenja, možda okrutna sila isprva bude klikovala od \veselja, ali će: kratko te trajati; jer je nezadovoljni narod najviši teret, bri- irod koji ljubi svoju vladu najbolji je To glasno svjedoči ovaj rat: zašto je Turska vlada tako u malo dana vidje- la raspršane, rastjerane sve ogromne svoje vojske? Zašto su savezne države mogle u malo dana učiniti neizmjerna čudesa? Jer narod zadovoljan pohrlio je kao jedna duša, spravan odlučno ili glavu izgubiti, ili neprijatelja potuči. Koliko misaonu čovjeku svi krvavi dogagjaji daju potke da prosudi mno- ge dogagjaje u povjesti; a koliko bi više imali dati upute vladama, da do- | | prema Čorlu i Razbiju. Turci su potisnuti I\sa jako utvrgjenih pozicija. Bježali su u ve- \likome strahu. Buguri im zaplijeniše veliki broj topova, mnogo džebane i barjaka. Za- \robiše sijaset Turaka i dva velika voza pu- na hrane i džebane. Ovaj teški poraz zna- \či propast evropske Turske. \Strašan pokolj kršćana. \ Turci su poklali sve kršćansko stanovni- \štvo u varošima Ajvali i Marašu, pa su on- \da zapalili grad. \Sijcku kršćane, pale gradove. \ Turci su poslije velikog poraza kod Lil- | Buigasa sasjekli i poklali sve što se krsti |i zapalili sela i gradove. Sva sela u blizini Melnika pretvorena su u prih i pepeo. svih ustanova, koje rese napredan na- ga i zloduh svakoj vladi; dočim na- Predao se skreljski vogja. U logor crnogorskog generala Marlinovi- čima, jer mu prostrijelio dušu, kad mu |bedem bilo u obrani, bilo u navali. ća došao je vogja i barjaktar skreljski Vat |Maraš i predao se. To je posljedica Tur- \skog poraza na Pilaju, čime je istodobno | prekinuta i veza Skadra i San Giovanni di | Medua. Pad Turske. | Iz Carigrada stiže vijest, da je Nazim- \paša, vrhovni zapovjednik turske vojske, saopćio, da je rat izgubljen i zahtijeva da \vlada odmah zatraži primirje. Borba pod Skadrom. Službeno se javlja iz Murićana: Bombar- dovanje Taraboša i Brdice nastavlja se sve [kog neka Alah još na dugo poživi, poslao ikoji ste uvijek vijerni zastavi prorokovoj| Kumpanija je došla u tvrgjavu Hum. O- \je svojoj uvijek pobjedljivoj armadi pismo, vaše drage i nezaboravne pregje, da se sdrević je mehanično izvršivao sve poslove, \koje neka se ovim našim hrabrim vojni- bude cijela Europa čudila i divila vašoj ali njegove misli su plovile tamo daleko, cima pročita. Pročitajte, braćo, to pismo pred ljudima, i to svečano sa počitanjem. Pogjite u ime proroka Muhameda! Alah neka uništi sve naše protivnike ...« Rukom dotaknuvši se čela odalečio se je \od časnika, koji mu mučke ali pokorno na pozdrav odvratiše, »Čujme Jusufe«, rekao je nekoliko kasnije kapetan svome podo- ficiru: »u kumpaniji imamo dosta tih pro- kletih kaura. Pazi kakav će utisak učiniti na njih uzvišene riječi našega Padišaha, kad im budem sada pročitati«. Jusuf se je poklonio te stupio k sakupljenoj kumpaniji, pred kojom je stajao kapetan držeći u ruci | Sultanov proglas. | »Našemu Padišahu«, počme, »vrijednome nasljedniku Proroka, koga nek živi Alah, udostojalo se je osloviti svoju vojsku sa slijedećim riječima; čujte!«: »Vojnici, svami govori Padišah! Mi muslimani poštivamo prava svih naroda, zato pak zahtjevamo da svi kauri poštuju naše stare pravice, naš dragi koran, i maše časti, i dostojne obi- čaje. Mi nećemo sreće i napretka tugjega naroda pomućivati, nedozvoljavamo pak da bi drugi naš napredak zapriječivali. Ali već koče ti kršćanski psi po granicama, puni ne- čiste proždrlosti po našoj svetoj zemlji, te zavidni našega napretka, skupa naše megje napastit, Ta kleta kaurčad su zaboravila junaštva koja su počinili naši slavni pregje po zemljama tih poganih vukova... Do- zovimo im taj sveuništujući sp polumje- seca opet u pamet..... Čujte, nasljedite, ljubljeni moji sinovi, vi (junačkoj moći. Neprijatelj hoće da nam \otme našu dragu i milu djedovinu, zemlju koja je nalivena krvlju naših pradjedova. Neka pokušaju! Prisižimo na koranu da ćemo svoje pravice branit krvlju svojom. Alah nek vas blagoslovi, sinovi moji, te nek vas k pobjedi dovede«. Ali-Ahmed je dovršio. Jaki krik zado- \voljstva je zagrmio iz grla cijele kumpanije, \a divlja želja za ratom se je zrcalila u nji- hovim očima. Veselo su se zaklinjali da će se neprijatelju domovine krvavo osvetiti, dok ih nije Ali-Ahmed sa svojim krupnim glasom oslovio; »Kunem se na glavu mo- jega jedinoga sina, da vas nikada ostaviti neću, ili ću pobijediti ili ću s vama skupa umrijeti !« »Neka živi naš hrabri kapetan«, klicali su vojnici opijeni s ratnim zanosom. »Razlaz!« Kumpanija se je razišla k svo- joj obićnoj radnji. Podčasnik Jusuf je po- čekao dok su se svi razišli, tada je stupio k svome predpostavljeniku te mu prišapne: »Čujte, hrabri kapetane Ali-Ahmede! Krš- ćanski psi misle na izdaju. Kada su naša braća klicali: »rat! rat«, ja sam se došu- ljao do onog visokog Osdrevića vogje ci- jele pašćadi, koji je klicao: »sramota, sra- mota«. Rodom je iz Sandžaka te je jedan od najopasnijih ljudi. Taj mora pred voj- nički sud!« »Ne, dragi Jusufe, jedljivo se je posmje- bivao kapetan. Sutra ćele u tvrgjavu Hum, i tu ću poslati toga psa da bude pucati na svoju braću....« | daleko kocu i majci tamo u ono njemu toli milo seoce, gdje su moguće već Crno- gorci prodrli kao pobjeditelji i osloboditelji turskoga jarma. »Jezuse Obranitelju« — mrmošile su nje- gove usne — »vodi moju braću da predo- biju te pogane muslimane« . , . »Gospodine«, klicalo je njegovo mlado srce, častićemo Te i hvaliti sve dane života našega, po- mozi nam1!..,.«, Nije još izrekao svoje želje a već je začuo grmljavinu bojnih topova. Bili su Crnogorci koji su se kao pobjeditelji približivali tvrgji Hum. Bjegunci iz Tuze javljaju da je nji- hovo mjesto palo, kao i mjesto Vranja, te da Crnogorci prodiraju proti Humu. Osdre- vić kršćanin, pak njegova braća da bi na nj pucala? Vas zamišljen zgrabi pušku ko da bi je htio o top rastrijeskati, ali u tom istom trenutku zabubnjali su bubnjevi, — »Na oružje« razlijegao se je kapetanov glas po cijelom taboru. Mahlnita žurba nasta- ne megju vojnicima, dok se u jedan tili čas nagjoše svrstani. Na čelu im je stajao Ali-Ahmed. »Braćo«, počeo je s uzbugjenim glasom, sada je čas da ispunite prisegu. Crnogorci su tu, proklet bio ko izdao svoju domovinu! Pobjeda i nebeski raj očekuje hrabre vojske! Zato naprijed u boj, mi se nedamo! »Nikada«, odlijegalo je u tvrgjavi. Dugo je trajala borba s topovima. Osdrević je že- lio da bi ga kakova granata razmrskala ali želja mu sama ostane neispunjena. Crno- gorci su se pripravljali za naskok; Turci put odbijena znatnim gubitcima Turaka. Osvojenje Visokih Dečana. Crnogorska Vasojevićka brigada zauzela je Visoke Dečane. Okršaj je bio veoma že- stok. U boju, koji je duže vremena trajao, Turci su imali 60 mrtvih i 9 ranjenih, a Cr- nogorci 13 ranienih, od kojih su 2 umrla u Plavu. Potonula turska oklopnjača. Grčka topnjača br. 12 ušla je u solunski zaliv i probušila tursku oklopnjaču »Feti- buded«. Topnjača je vješto umakla. Oklo- pnjača je potonula a spasio se samo ne- znatan dio vojnika. Zauzeće Samotrake. — Sudbina Jedrena. Grčka je vojska zauzela Samotrake. — Po vijestima iz Sofije, sasvim je zapečaće- na sudbina Jedrena. Njegova posada samo će povećati broj zarobljenika. Turska zvjerstva. Ubili mitropolita. Turska vojska, za kojom idu komitetske čete, ne prestaje sa pustošenjima i paljevi- nama većeg broja grčkih sela u Janjinskom okružju. Iz Janjinske ravni vide se ta sela u plamenu. Turci ubijaju i kolju kršćansko stanovništvo, i žene i djecu. Iz Atine stiže vijest, da je ubijen i grčki mitropolit Pa- pajani u Janjini. Izvještaj o bitci Lili-Burgas. Po službenom izvještaju, Bugari su u bit- ci kod Lili-Burgasa zaplijenili 80 'topova, 120 vagona municije i mnoštvo hrane. | turski listovi potvrgjuju taj poraz (turske vojske, nastojeći da opravdaju raznim izli- kama. Opsjedanje Drinopolja. Bugarskoj vojsci pošla je u pomoć srp- ska vojska za opsjedanje Drinopolja i gla- vnoj vojsci Lili-Burgasa. Strava u Carigradu. Turci su, poslije zadnje bitke, u bijegu svuda počinjali mnoštva pljačke, razaranja, klanja, ne štedeći žene, djecu | starce. su pucali ko pobješnjeni. Na sve strane padale: su žrtve turskoga bazbarizma. Žrtve su padale, teško im je pomoći, jer dužnost domovine zove: »Sjeći braćo!« za- grmio je Ali-Ahmed, za svakoga našega mora pastit deset njih. I napad, koji je na- stao sa sabljama, postalo je pravo klanje, koje je sve to groznije nestajalo. Cijelo ovo vrijeme Jusuf je pazio na Osdrevića. »Muhameda mi!« mrmljale su njegove blijede usnice, »taj kaurski pas samo o- mjera al nikako ne puca; ja ću te naučiti sinko da zapamtiš Jusufa«. Krijući se izmegju neprijateljskih granata duvuče se plazeći na rukama i nogama do Osdrevića. Izvadi samokres te mu ga na glavu upravi, te vas od jada ustresen s hra- pavim glasom zapovidi mu: »Kršćansko pašće! pucaj ili ću te smjesta ubiti!« Osdrević je smrtno problijedio. Pogledao je kroz nasip, omjeri — upravi pušku pra- ma megji za kojom opazi Crnogorca, cilja svojim bistrim očima da nebi svoga brata ubio, te ispali. Srce mu je jače zakucalo kada je vidio da je udarilo pušćano tamne o megju, te da je mladi Crnogorac živ o- stao, — ali nevoljnik na smrt problijedi, glavu mu probije tane, te obliven vrućom krvcom mrtav za uvijek nauznak pade. Crnogorac za megjom bolje je pucao... I panuo je čovjek bez domovine za domo- vinu..., pogogjen od bratske ruke. OJ ŠER