CRVENA Hi

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Br. 404.

Stranka Prava i Balkan.

Kad je na Balkanu: došlo do gusti-
jeh, te su balkanske državice junački
pritisle Tursku, jedan dio pravaških no-
vina ostane u reservi, radi lokalnijeh
prilika i s nekoga višega gledišta, ako
baš nije stajao uz Tursku, nije ni sa-
veznicima naginjao onako kao većina
pravaških novina. Toj obzirnoj reservi,
koja nije baš bez temelja bila, proti-
vne se novine nijesu osvrnule onom
hladnoćom i pravednosti, koje su u
ovim sudbonosnim prilikama neopho-
dno potrebite, da se sloga uzdrži i u-
čvrsti, nego su nahrupile svakojakim
podmetanjima, koja bez dvojbe doni-
jela bi velike škode našoj borbi za na-
še pravice. Toli više su imale postu-
pati obzirno, jer je vrhovna uprava
stranke čisto i bistro, otvoreno se i

muževno izjavila za ratujuću našu bra-
ću. Mi smo donijeli velevažni govor,

Dra. Šušteršića, od 20 pr. mij., kad se
još saveznici ne bijahu onako vanre-
dno opoštenili; donašamo danas i mu-
ževne riječi Zagorčeve, koji je očito re-
kao: »Činjenica, da smo danas od ju-
žaih Slavena sakupljeni samo mi Hr-
vati i Slovenci, ne kaže da hoćemo
isključiti iz tog skupa ostalu  jugosla-
vensku braću. (Pokliči pristajanja.) Mo-
žda čas nije dalek, kad budu uvidjela
i ostala naša braća, da im je uspjeh
i budućnost u državopravnim načelima
Stranke Prava (Pristajanje.) A dok to
bude, dokle i oni pristanu uza nas u
tom pothvatu, mi ćemo žilavo o tom
raditi Hrvati i Slovenci«.

A da je Stranka Prava ostala kon-
sekventna na tome stanovištu, s prve
zauzetome, najbolje nam kaže svečana
izjava, koju je ovijeh dana dala sa stia-
ne vrhovne uprave.

Po tome ufamo da će i stanovite
novine lealno priznati bralsko ponaša-
nje Stranke Prava, da se neće osvrćati
na sitne nesuglasice, koje iz oportuni-
teta postoje, nego da ćemo složno i

| dogovorno poraditi, da kad sunce sja-
\je na Balkanu, ono i nas bijedne Ju-
goslavene amo razveseli i okrijepi. Mo-
narhija treba da to pitanje uredi nami
povoljno, jer bi joj u protivnom  slu-
čaju bila posve jalova sva lukava pre-
predenost na Balkanu. Borbe bi se o-
žestile a na kraju kraja mi nemamo
što izgubiti (ta apsolutizam je u pot-
punom jeku!) a sva je prilika, da bi
smo mnogo dobili.

Izjava Hrv.-slovenskog kluba glasi:

»Hrvatsko-slovenski klub po-
zivlje odgovorne faktore Monar-
hije, da upotrebe sva srestvae, €
da se usčuvaju blagodati mira i
da ne.bude ugrožen slobodni ra-
zvitak Jugoslavenskih naroda«.

Lukač skvići.

A kad je tako, treba rijeti da ga bo-
li; a to nas zaista raduje. Krivo mu
(je, jer naši zastupnici amo ustaju u
\ parlamentu, u delegacijama, u odbori-
(ma, zahtjevajući da u Hrvatskoj pre-
\stane bespravno stanje, da se makne
“onaj nasilnik, koji se je podao ma-
\džarskoj bahatosti da bude krvnikom
narodu svome. Krivo je ministru, jer
su se pravaši i koalicionaši složili, i
tvrdo drže ugovoreni pakt, koji u na-
rodu nalazi takova odziva, da nasilni-
ci ne smijedu pokušati izbornu sreću,
jer znadu e bi bili posve zgniječeni.
Krivo mu je napokon, jer je mladež
ustala i već priča nešto što se ne sla-
že sa podaničkom pokornosti. Naravno,
g. ministar nije pri tome uronio malo
dublje u skrovište svoje savjesti, jer
bi onda zaista uvidio, da najviši dio
krivice opet je s njihove a ponajgla-
vnije s njegove strane. Naučan preko
Tisze staviti ispod pete pravice svoga
naroda, vidiv da mu je očito nasilje
uspjelo sa glavnim prestavnicima Ma-
džarske, sa poslanicima naroda, kako
da ne uzme za šalu nepristajanje i ot-
pornost onih, koji su prosta raja u

 

 

 

PRAVA

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

madžarskoj obijesti. | ako potresni do-
gagjiji na Balkanu dokazuju, da je ja-
ko pogibeljna igra titrati se sa svetim
narodnim pravima, i ako bi slučaj Tur-
ske imao mnoge opametiti, jer sila
može potrajati, ali dogje i dan odma-
zde, ipak on sve to upornije, sve to
odurnije ustaje da brani strahovladu
Hrvatskoj nametnutu. A u tome nema
zere pravednosti ni uvigjavnosti.

Prije svega Hrvatska nije osvojena
zemlja, niti zarobljena: ona se je sa-
ma svojevoljno predala u podaništvo
Viadajućoj kući; dakle nijesu Madžari
nje pravi gospodari nego u toliko, ko-
liko im se dopušta; a utok podanika
je po zakonu priznat. Madžarska ne-
ka se i utvara da je samovlasna, ni-
je; i dok smo u jednoj Monarhiji mi
Hrvati i naši zastupnici ne samo da
možemo nego imamo potpuno pravo
ako tražimo da se izvrši temeljna lo-
zinka u našem Carstvu: da je pravica
temelj Monarhiji; a to baš čine naši
zastupnici. Kojim bi obrazom pristupili
zastupnici na biralište, kad nebi se mu-
ževno odazvali za bijednu našu braću?
Odazivlju se tugji narodi, tugji vigje-
niji spisatelji, a zar da poglavice naše
kukavno muče?

Jest, pravaši su i ko.licionaši utvr-
dili ugovor: ali tad samo kad su se
osvjedočili da Madžari bezobrazno kr-
še svete ustanove po njima primljene,
temeljne zakone po njima stvorene.
Kad su osjelili da silom i mitom se
provodi korupcija, da im se dižu pri-
znate povlastice, da im se nameće ja-
ram u školi, u uredima, na svakome

mjestu: kad su tegli rukom da se s|

dana na dan ide sa zla na gore, kad
su ugledali narod u očaju, tad su vi-
djeli da ih sama sloga može spasiti, i
tu su slogu proveli. A ministarstva
madžarska mješte utažili svačije nego-
dovanje, uzeše kandžiju, dadoše ju To-
mašiću, napokon Cuvaju. | još im je
krivo, jer se hrvatsko srce tome pro-
tivi, jer prosvjeduje, jer viče na nasi-

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE

 

(lje: Ta i tako imadu u kući svojih ja-
da, a oni prenašaju grubijansku svoju
\silu, kao u vlastitome domu, tako i u
itugjoj kući. Pak se još snebivaju ako
\se Hrvati odazivlju, ako amo ne mo-
\gu naći ni prodane mješine da ustr-
\pljeno podnaša to bezakonje, ako ni
\marod, niti jedan pošteni zastupnik ne-
će da pristane na njihovu brutalnosti;
ako mladež već buči da se bespravlju
učini kraj?

Neka g. ministar bude uvjeren, e
neće prestati naše zapomaganje dok se
njegovi suplemenjaci ne osvijeste; uz
zastupnike stoji narod, stojimo mi koji
nijesmo zaulareni i možemo govoriti,
stoje i svi trijezni parlamentarci amo.
pak bilo kojeg naroda, kojeg jezika ;
stoje naša braća, koja su dokazala gla-
sno e su živa: svaka sila za vremena!
Ne bude li na dobre, biti će na zle, a
tad jaoh ti se madžarskom narodu u
ogorčenoj masi slavenskoga svijeta!
Rekosmo i ne poričemo.

Sa ratišta.

Vanredna sreća, koja je pratila sa-
vezne vojske, nije ih ostavila ni ovo
zadnjih dana. Najbolji je tome dokaz
\'slavodobitna bitka oko Bitolja i pot-
\puni poraz one vojske turske, koja se
\je tu bila sakupila, bježeći glavom bez
\obzira. Opsjedanje Jedrene i Skadra
\redovito napreduje; a crnogorska je
\vojska baš zauzela ono primorje, bia
\Lješ i San Giovanni di Medua, što je
dalo povoda našoj vladi, da postavi
|puznato veto, uz svoje saveznike lta-
liju i Njemačku. Spor nije samo u to-
me, nego postoji raspra radi dvaju au-
strijskih konsula, koji bi se bili zamje-
\rili srpskim vlastima, te su zauzele mje-
re, što su izazvale protest naše vlade.

Odnošaji su veoma napeti, i moglo
bi se lako 'doći da takovog preloma,
koji bi izazvao europejski rat. Ali
nije izgubljena svaka nada, da će do-
bra volja i s jedne i s druge strane
svemu tome doskočiti, i od naroda
odalečiti strašnu bojazan najstrašnijeg
rata otkad svijet postoji. Saveznici-
ma prijeti i gora pogibelj nego li je i
rat, a to je nemila kolera koja se je

 

 

 

ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

pojavila u turskoj vojsci, te se na sav
mah proširuje, a silni pokolji, silne le-
šine što leže nepokopane mogle bi pro-
uzročitl strašnu kugu, što ju spominju
zadnji stigli brzojavi.

Turska pritisnuta o zid zatražila je
u bugarskog cara primirje, ali su se
dogovori razvrgli, jer Turska nije htje-
la prihvatiti uslove primirja. Divlja ne-
mila borba traje kod Cataldže, te u
narednome broju po svoj prilici da do-
nesemo konačni resultat grozne ove
borbe. Ufamo, da ćemo istodobno mo-
ći javiti, da su se saveznici sreli sa
našom vladom, Italijom i Njemačkom,
i da je tako uklonjeno ono grozno
strašilo, koje ne daje mirno spavati
milome našemu narodu.

Donosimo kronološki vijesti sa ra-
tišta, i one o sporu izmegju vlada:

Srpska vojska na moru.

Službeno se potvrgjuje iz Beograda, da
je srpska vojska izbila na Jadransko more.
Srpskoj se vojsci pridružila i crnogorska,
osvojivši Meduvu.

Saveznici pred Carigradom.

U Sofiji je zavladala velika radost na vi-
jest, da su savezničke vojske probile tur-
ske bojne linije Čalaldže i spremaju se da
ugju u Carigrad.

Odgovor kralja Nikole Italiji.

Poslije austro-ugarskog poslanika primio
je crnogorski kralj Nikola poslanika Italije,
davši mu u glavnom isti odgovor kao i ba-
runu Gieslu. Kralj je rekao, da će italijan-
ska vlada izgubiti ljubav i simpatije na u-
štrb sopstvenim narodnim interesima, bude
li zahtijevala da Crna-Gora odustane od
vojenih operacija prema San Giovanni di
Medua i Lješu, i bude li ta mjesta smatra-
la za nerazdvojena od autonomije Arbanije.
Europa je priznala, da je status quo prestao
da postoji. S toga ništa ne veže ltaliju s
Austro-Ugarskom što se tiče Arbanije.

Rusija mobilizuje vojsku.

I pokraj toga, što Rusija i dalje mobili-
zuje vojsku, javljaju iz Petrograda da na
dvorima cara Rusije i u ministarstvu spo-
ljašnjih poslova vlada optimističko raspo-
loženje.

Na ministaiskoj sjednici izjavio je mini-
star rata, da je Rusija potpuno spremna za
rat, te tako skinuo sa vojske odgovornost

 

PODLISTAK.

iz moga kraja.

Ana je Antina nazad godinu dana bila
najbujnija djevojka cijele varoši. Njene za-
mamne crne oči, privlačile su svakoga, dok
je bujna, ko ugljen crna kosa, punila sre-
ćom srce onoga, ko je samo mogao, da s
njome izmijeni bar nekoliko riječi. Puni,
bijeli vrat bio je kao izdjeljan iz lijepog ka-
rapskog mramora. Rumeni obrazi s finim
nosićem podavahu osobitu ljepotu toj opu-
zenskoj krasotici. Svi joi se oblici tijela sla-
gahu u neku divnu harmoniju. Bila je kao
kakova grčka, ili rimska božica.

A sada ? Sva se je promijenila, Žuta
ko buba, a crne joj se velike luči duboko
ukopale u lubanju. Izgleda kao stara tvrgja,
koja pod svojim kamenjem krije tužnu u-
spomenu na bolje minule dane, Ah, ti u-
vehli obrazi, blijede jagodice 1... Ipak su
nekada bile rumene, kao rumene lati miri-
sne ruže, kad ih cjeluju zlatne zrake jarko-
ga sunašca. A one na po ugasle luči?! Ne-
koć su sjajile punim čarom — odavale vru-
ću mladenačku dušu. I ono okršeno, olan-
čano tijelo nekoć se je krijepko uzdizalo i
mamilo samom svojom pojavom sve ponaj-
bolje opuzenske momke, A danas? Danas
je već prošlo vrijeme svega toga. Sad je ne-
ko drugi, kome se ona mili, kome je ona
usred srca, a to je — njezin Stvoritelj; nje-

počinak u dubinu morsku... Nebo se o

čje. Mjeseca još nije bilo... Svježi večernji
povjetarac, šlo je dolazio s obližnje rijeke,
milo je hladio, treso lišćem kršnih murava
i vitkih akacija, Lijepi je gvozdeni most
smostio »Malu rijeku«, a nekoliko koraka
dalje opružio se dugi kameni brijeg uzduž
iste rijeke. Povrh ovog brijega nadvijala su
se velika i široka stabla.

Na tom kamenitom brijegu, pod krošnja-
tim dudovim drvom, koje je bilo u sveča-
nom, veličanstvenome ruhu, kao i njegovi
mili susjedi, sjedilo je dvoje zaljubljenika.
Bila je to Ana Antina i Stjepan Martin, Ne-
opisivu neko veselje, izvanredna neka sreća
neprestano se je prelijevala preko užarenih
njihovih lica, dok su im obrazi vili, kao da
su se osuli ružičastom bojom. U zanešenju
prolazili su divne čase one zvijezdane noći,
Ugodni miris lijepih akcija i kitnih lipa pro-
sipao se je na krilima svježeg večernjeg po
vjetarca, te razdraživao rumena lica sretnih
zaljubljenika. Neka ih je trzavica obuzela
obojicu i oni nijesu mogli za neko vrijeme,
da progovore niti riječi, Najednom će joj
on sav razdragan :

— Oh! Sad sam sretan, sad sam blažen
— htjede da ju pogladi nježno rukom —
a ona uzdihta, kao lane, pa će mu milo:

 

 

— Kako mi srce tuče s pustoga veselja,

Sunce je klonulo za visoke bregove naji radosti! Ufam da me iskreno ljubiš! Sa- |.

mo uza te mi sjaje sunce sreće i zadovolj-

sulo milijonima sjajnih zvijezdica, koje mu stva, Ja te zaista ljubim: U povjerljivom
podavahu osobiti čar, izvanrednu ljepotu, tvom govoru umiruje se živa moja ćud...
koja se duboko doimlje srca i duše čovje-

Bujne su joj kose podrhtav le na nemirnim
valovima čistoga zraka. Opojena mirisom
stabala, a razveseljena blizinom svoga dra-
goga, dizala je lijepu glavu, da još jače u-
dahne omamljivoga zraka, da se još više
naužije hladnog večernjeg povjetaica, što je
dolazio s »male rijeke«... Iskreno mu sti-
sve ruku, pa nastavi; — A dokle će po-
trajati ova naša sreća ? Hoće li je išta sme-
sti?.., Ah ljubim te1,,. po sto te pula
ljubim!.., Ti ćeš me, Miljenko moj, učiniti
srelmom i zadovoljnom...

— Ljubice moja! Sav sretan slušam tvo-
je riječi. Oh, da znaš, kako mi se duša nje-

ži i sav tonem u more slasti i duševnog!

uživanja !... Od sreće ne znam, što da ti
rečem ... Ne ostavila nas sreća naša! Bila
s wama sve do konca našega živola!...
Zvijezdice su nestašno dihtale, razlijevale
svoje blago svijetlo cijelim nebom, a usnu-
la priroda bila prevučena njihovim  sumor-
nim sjajem . . , Pri kraju su mirno stale po-
vezane trupe i lagje, a blijede su sjene pu-
zale »malom rijekom« spuštajući se iz ve-
likih krošanja raznoličnih stabala kao i pri-
vezanih neretvanskih lagja... Najednom se
zaljubljenica trgae, pa će ljupko svome dra-
ganu : — Miljenko moj, zlato moje! Kasno
je doba, ja moram kući, jer — ti znaš, |

oni se rastadoše, uz vrući stisak ruku . .|

Tako je uslijedilo još nekoliko puta. Na-
jednom pogje on na putovanje za kojih 15
dana. Kad se je povratio bio je naprama
njoj dosta hladan, dok nije i sasvim ohla-
dnio, te ju zanemario — ostavio. Ona je
\iza toga bila kao riba daleko od mora, kao
\ grana osiječena od stabla. Počela je vehnuti.
Bila je zamišljena i bijedna s velike svoje
\nevolje, s pokopane svoje mladosti i sreće,
s izgubljenog svoga zdravlja. Bilo joj, da
kidiše na vlastiti svoj život. Na to ne do-
pusti milostiva desnica Svevišnjega, koja ju
je pratila pri svakome koraku. Svevišnji je
iprimi u ljubav svoju i tu ona nagje uto-
ičište u mir ....

| A on, njezin Stjepan? Nema mira ni po-
(koja. Savjest ga grize neprestance. Teškom
se mukom duša mori, a bijedao srce pro-
| klestvom truje.

| Svegi imu je Ana na pameti, — ali bli-
jeda, upalih očiju, sva skršena. Bježao bi —
ali nema kuda. Savjest ga vjernije prati, no
vlastita sjeno. Brštanov,

 

7

Rudolfo T. Magjer: Novi 2vuoci.

Pjesnik nam nije nepoznat: jedan je od
najmarkantnijih radenika u osječkoj knji-
ževnoj skupini. Kao pjesnika u toj sredini
ide ga prvo mjesto. Ne poznam mu lem:
perameuat, ali i ona plovi strujom vremena,
mora da plače, cvili, tuži i želi — smrt,
To je psihoza vremena, bez koje, uz neke

.|sma, pače takove se pjesme u nekim kru-

govima najljepše dojimlju. Dotle Magjer i
nije samostalan, on je obična pojava u re-
slu naših liričara nakon Vidrića i Kranjče-
vića. Ali njegov pesimizam ipak odvaja od
modernog liričkog Weltschmerza u koliko
gleda u bolju budućnost naroda, njegov in-
diviđualni pesimizam ne dira u optimizam
mase, Sadržaj mnogih pjesama nije nov, a
ipak nalazimo svugdje novih iluzija, sretno
prepletenih i izvedenih misli, što sačinjava-
ju harmoniju pjesme i jamče za talenat pje-
snika. Tamo i amo opažene nesavršenosti
odaju, da je Magjer kao pjesnik na putu
razvoja, a sadašnji »Novi Zvuci« (Naklada
Bačić, Osijek 1912) nikako ne mogu se sma-
trati stagaoacijom njegova rada da je Magjer
neodvisau u formi, opažam iz većine nje-
govih pjesama, on je prije svega slavonski
pjesnik sa lokalnom koloraturom, a u to-
me i otskače karakteristika i vrijednost pje-
sama. Pjesuik je opravdao naslov svoje za-
dnje zbirke pjesama biranjem više manje
novih sujeta, pri čemu nije konvencionalan,
Lijepo se utiču utisci iz uže obiteljske sre-
dine, Magjer kao da hoće biti pjesnik svoje
žene i djece. To su tople idile, što odaju
puno i iskrenosti i ljubavi prama predme-
tu : »Badnje slike«, »Svojoj ženi«, »Bez na-
slova«. To je ideal ruskog mužika, što voli
družicu radi mališana, Stih teče glatko i
slatko što sasvim odgovara nježnosti i ti-

 

 

iznimke, kao da ne može stati danas pje-

noći pjesnikovih osjećaja. Zbirku toplo pre-
poručam. — N. $.

UR I +