TSKA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Opet se muti...

U udesnoj Čataldži sklopilo se pri-
mirje na neizvjesno vrijeme. Po tome Zagonetno je takogjer, da su Arbana- |sa kojom od naših luka.

primirju, svak zadržaje ono što je od-
nosna vojska zauzela, a postoji i ne-
utralna zona. Jedrena bi imala, posli-
je deset dana, primati s dana na dan
opskrbu dok traje primirje, ako se ne-
bi u toliko predala; za Skadar se iz-
vjesno ne zna, ali je sva prilika da
će biti uz isti uvjet. Tome primirju
pristale su Bugarska, i Srbija Crna-Go-
ra, dočim Grčka nije htjela da ga pri-
imi. | ako su po tome stanovite novi
ne zaključivale, da je uzdrman savez,
ipak je stalno, da je Grčka zanijekala
potpis sa znanjem i pristajanjem sa-
veznika; jer lukavi Venizelos hoće da
se okoristi, kad je grčka mornarica o-
stala bez takmaca na megdanu, jer tur-
ska mornarica nije ni pokušala da se
opre grčkoj. Uslovi primirja su pak
dokazali, da je Danev hitri diploma-
ta, jer je njegova osnova bila primlje-
na kao podloga pri ugovoru. Netom
je primirje sklopljeno bilo, saveznici
su se i Turska dogovorili, da će za-
podjestit dogovore za konačni mir; a

odabrali su glavni grad Engleške, Lon-

don, gdje su već sakupljeni punomo-
ćnici Turske i saveznih balkanskih dr-
žava. Sva je prilika, da će i ti dcgo-
vori teći prilično glatko, te da će se
mir konačno sklopiti, ako se ne umije-
šaju drugi, da osujete dobre nakane
obiju ugovarajućih stranaka, Istodobno
dok punomoćnici budu ugovarali, do-
govaraće se i poslanici Velikih Sila,
kako bi s jedne strane uplivisali na
punomoćnike, a s druge strane izvje-
šćivali svoje vlade, kako i kojim uspje-
hom napreduju dogovori.

Taj je prijedlog iznio engleški mi-
nistar, te je napokon pristala i naša
Monarhija. Zagonetno je, kako su se
saveznici žurili da se dogje do primi-
rja, a tako će isto da sklope i mir. Ta
hitnja očito kaže, da po svoj pril'ci
naslućuju nove borbe i novi rat; jer
ako stoje nepomično pri ugovoru, on-
da treba da se izlože a da Srbija pro-
vede ono što je namislila, biva prisvo-
jenje jednog dijela Arbanije, i jednog

\dijela morske obale bilo u Draču, bilo |dvo

\u Valoni: i ako postoji tvrdokorni ve-
to sa strane ltalije i

si već proglasili svoju vladu, izabrali
svoje ministre i glasno prosvjedovali,
jer su Srbi zauzeli jedan dio njihove
zemlje, i jer su Grci pucali na Valo-
nu. Zagonetno je i ponašanje Rusije,

dna koja bi htjela na mirne urediti na-
stale sporove, a druga skoro uz sve
novinstvo koja ucka Rusiju na skraj-
nje mjere. Zagonetno je i ponašanje
Rumunjske, koja i ako očito zahtjeva
dio plijena, ipak mudro šuti i ne miče
se iz reserve i ako je primirje sklop-
ljeno. Zagonetan je i.govor ministra
franceskog Poincarća, iz kojega se ne
daje čisto razabrati da li pristaje uz ra-
tobornu Rusiju, ili uz pomirljivu En-
glešku. Uz toliko zagonetaka postoji
odriješita izjava njemačkog ministra,
koja čisto i bistro kaže, da će Njema-
čka svakako biti na strani svojih sa-
veznika. Poražena i shrvana Turska uz
takove struje moći će i dalje prkositi,
\i možda ne bude iz Europe potjerana,
kako je zaslužila.

| I ako su svi Slaveni, osim Poljaka,
kumili našu vrhovnu vlast, da popušti
Srbiji, e bi na more izdušila, ipak ri-
jeti bi da njihova živa želja i zauzi-
manje se reće ostvariti; jer kao da su
stvari došle dotle, da nemogu na se
ni naša Monarhija ni Srbija uz svoje
saveznike. Pitanje je od konsula Pro-
haske: naša vlada zahtjeva od Srbije,
da požali postupanje vojničke svoje
vlasti, te da dade zadovoljštinu ; a to

 

slov, bez kojega neće mirovati. Ima i'

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

tetuaiičioni i io LL
— AAA A
U DUBROVNIKU, 14 DECEMBRA 1912.

 

REESE

'zauzele. Bio je prijedlog sa strane naše vi. Od franceskog prevrata pak do da-

 

 

 

naše Monarhije. | Monarhije, da se Srbija slobodno služi

Naravno da
je taj prijedlog a limine isključen. Bio
je pak i prijedlog, da se slobodno po-
služi kojom od arbanaških luka, ali je
i to odbačeno. Rijet bi, da je najzgo-
dniji bio prijedlog Bugarske, da Srbija

gdje kao da se bore dvije struje: je-|ima svoju luku na Egejskom moru,

ali je Srbija i to otklonila. Mogla je
uz Crnu-Goru, ali ni to neće, I tako
drže tvrdo jedni, drže drugi, i uprav
sa strahom i zebnjom sprovagjamo dane
u bojazni da od časa do časa pukne ko-
načna riječ, iza koje bi obračunale pu-
ške i topovi. Toli više ako naša Mo-
narhija stoji tvrdokorno pri tome, e
hoće da bude na čistac sa Srbijom još
prije nego li bi Velike Vlasti uzele u
pretres i revidirale mirovni ugovor iz-
megju Turske i saveznika.

Teško je vjerovati, da bi Engleška
išla na ruku do kraja Rusiji, u kojoj je
od vajkada gledala groznu suparnicu,
i na koju je uckala i Japan, samo da
joj potkine krila. Teško je vjerovati da
bi saveznici na Balkanu izložili sje-
gurnu svoju dobit, pogibelji da izgube
ili sve ili dobar dio od oncga, što su
groznom pogibijom zadobile; možda
to uvjerenje i kojekakovi tajni ugovori
sokole bilo jedne bilo druge od su-
parnika da neće ni makac sa svo-
ga stanovišta. Dok je granica ma-
sline svakoga veselila, kad je rado-
šću saznao da se je ustanovilo primirje,
eto se sada dižu crne oblačine, koje
slute na strašni vihor, kakovog možda
otkad postoji svijet nijedan naraštaj

Srbija od ponosa svoga neće da pri- nije doživio. Najbolji dokaz, kako
mi. Za Drač već se je izjavila naša se ide u susret strašnoj borbi, jesu no-
vlada kao i talijanska, da Srbi mogu vi zakoni, koji bi vas narod digli na
za čas preuzeti to mjesto, ali tamo da noge, da na jedan ili drugi način svak
neće ostati; dočim i Srbija i nje sa- bude udionik ili u vojništvu ili uz voj-
veznici upiru na to kao na glavni u- ništvo.

Crn se Božić pripravlja, ako dobri

trgovinske pogodnosti, koje bi tražila Bog ne osvijesti one, koji s narodnih
naša Monarhija, a Srbija neće da ih prkosa hoće da izazovu opću nevolju.
prima; a da se sve to pogorša novine On je došao navlaš na svijet, da do-
neoprezno pišu i razmaliuju u narodu nese mir i ljubav; on se je porodio
strasti, tako da i vlada, pak kolikogod da priča pravednost i ustrpljivost ;: ali

\bila razborita ili umjerena, ne smije od na žalost narodi su odbacili blago igo
naroda da pristane na ono što bi bez Spasiteljevo, i svako malo ustaje narod

\nas, uz male stanke od malo godina,
\vodili su se strašni i ubojiti ratovi; ai.

\kad je mir zemlju obasjavao kao bla-
| gotvorno sunce, silne vojničke pripra-
ive i po suhu i po moru sisale su na-
\rode, i ekonomički upropašćivale, tako
da se nije znalo, da li je bolji oružani
mir ili otvoreni rat.

Priblago Djetešce udijelio nami i na-
šoj braći na Balkanu blagodati mira,
tako da svi radosno progjemo one ve-
sele i svete blagdane !

oličice sa ugarskog ratišta

Zagreb, 11/12. 1912.

Slučaj me namjeri na znanca i prijatelja
još iz Lavova lanjske godine, na Bugarina,
glazbenika V. Božinova. Upitah ga za zdra-
vlje i da li i on onako kršan nije valjda
bio u vojsci?! Odgovorio mi je da jest baš
u glavnome bugarskome logoru u Staroj
Zagori, a sada da je dobio radi nekih o-
kolnosti dopust. Znatiželjan stadoh ga ra-
spitivati dalje, pak mi ispriča u malo toli-
ko toga, da se ni sam ne mogu dosla sje-
titi, nu u koliko držim na pameti evo me
da poštovanim čitateljima ispričam po tim
vjerodostojnim izjavamu, nekoliko “slika iz
bugarskih pobjeda i ratnih okolnosti.

Pričao mi je o glavnom logoru, njego-
vom uregjenju, te oduševljenju pri dolasku
kakove vijesti o pobjedama, koje se odmah
tiskaju; nekoliko ih se po svoj Bugarskoj
po glavnim mjestima razašilje i priljepljuje,
a ostale letke se prodaje u korist Crvenog Kr-
sta. Ima tu ništa manje nego 93 vojna ko-
rispondenta iz svih krajeva zemlje, te ra-
znih država vojni alašeji zastupani su u
velikom broju. Tu ide sve takovom točno-
šću i redom, da bih rekao e je najnormal-
nije stanje. Hvalio mi je ustrajnost i brzi-
nu bugarskih četa, nadasve pri jurišanju.
Oni puzu po zemlji držeći pušku u zubi-
ma za remen i napreduju tako nevjeroja-
tnom brzinom, pod zaštitom topovskih hi-
taca, pak na jedanput uz poklike osvanu s
oštrim bodežima pred prestravljene Turke,
koji ne imaju vremena da se snagju i u-
rede, pak bježe! U tome se je pokazala ve-
lika nepraktičnost Mauserdvih njemačkih
pušaka, koje imaju Turci, jer ne mogu sa
nataknutim bodovima da pucaju, pak na
nenadani napadaj neprijatelja s bliza ne-
maju više vremena da bodove istegnu i na
pušku namjeste, dok neprijatelj napreduje
i brzinom preteče sve. Bitka kod Mustafa-

 

 

 

RA MA e Ar Mt PA

>

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
\ ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

or At SAA er SSA MA ISA

DANA
God. Vili.

jbe pristala, da nijesu strasti maha|na narod i vode se grozomorni rato-| paše nije bila baš tako krvava, jer su ne-

prijatelji uzmakli na snažni juriš Bugara.
|Da se vidi i po ovom, kakovih elemenata
u turskej vojsci ima, pripovijedao mi je
|slijedeći slučaj: Za bitke kod Mustafa-paše
|vozio je jedan vlak nekoliko vagona mu-
nicije za Turke. Bugarski aeroplan je to o-
pazio i dao znak jednoj konjaničkoj eska-
droni, da ga opkoli. Nu nije bilo ni po-
treba, jer vlakovogja, jedan Armenac, izja-
vio je, da nije ni imao druge namjere, ne-
go da vlak preda Bugarima sa svom mu-
nicijom!

Najglavnija strategička točka, do čijeg je
osvojenja i ovisila mogućnost da se opkoli
sa svih strana Drinopolje, jest Kirkilise. To
je tvigjava izgragjena po nacrtima Nijemca
von Goltz-paše, Najmodernijim spravama
obranbenim suabdjevena, ipak je poslije
2!/a dana žestoke bitke morala pasti. Tu
je bugarsko topništvo, kaže mi prijatelj —
pokazalo, što vrijedi. Ne samo, ali i trezme-
ni i vrijedni bugarski gemerali Savoff, vr-
hovni zapovjednik cijele bugarske armeje,
i Fičeff pokazaše svoju vještinu. Hvalio mi
je geneiala Savofia, koji slijedi Napoleonovu
taktiku, naime brzinu u mapredovanju, nu
Savov ide još dalje, jer glavno mu je da
poslije pobjede i uzmaka ne pušti neprija-
telja na miru ili, da mirno uzmiče te da
se opet gdjegod koncetriše, već ga on pro-
goni sve dotle, dok ga svega me rasprši.
\Iza bitke kod Kirkilisse, megju ostalog o-
 gromnog ralnog plijena, nagjoše dragoci-
\jenih sjarina, koje će bit prenešene u So-
fijski arheološki muzej. Karakteristika je
turskog bijega, ua oni bježe ostavljajući za
sobom sve, što imaju : i hranu i municiju
i oružje, samo ne duvau! Bugari najradije
napreduju za kišovitog vremena ili u noći,
jer su zbilja majstori u tome. Pa ih i ona-
ko pri danjom svijetlosti neprijatelj ne mo-
že da opazi, a pogotovo kad je tama. Inte-
resanino je, da su Turci kod Kirkilisse mi-
slili, da su na cjih napali Rusi! Iz razgo-
vora sa turskim zarobljenim oficirima —
pričao mi je znanac — vidi se kakovo je
grozno stanje turske vojske, nadasve što'se
tiče discipline: Tu vlada prava anarhija.
Vojnici neće da slušaju oficire, ovi opet vi-
še zapovijedi, te radi kako ko hoće, a kad
je uzmak natječu se, ko će prije uteći, Ne
samo ali i proti zapovjedi uzmaka, bježe
iz fronte i prvi oficiri tako, da se često do-
gagja, da ovakove sama momčad pri tom
ubije. Bilku kod Liille-Burgasa sravnjuje on
sa onom kod Mugdena. To je najkrvavija
bitka, kaže, u ovom ratu, a i najmodernija,
jer su Bugari, a donekle i Turci, upotrebi-
li tu sve boljega što su imali. Bugari su
imali 200.000 vojnika a isto toliko i Turci.
Automobilno bugarsko topništvo vršilo je/ve-
liku ulogu radi svoje brzine da navaljuje

 

 

PODLISTAK.

Dn. I. Vuletin:

Sa putovanja. (3)

Gorička je okolica vrlo romantična, oso-
bito prama granici Italije, što nije daleko.
Ali se samo treba čuvati, da se ne bi pre-
šla granica, jer talijanska straža vrlo bud-
no pazi na svačiji korak. Nije baš najugo-
dnije kad najednom čujemo stražu gdje nam
cikne »fermo«, a tada vojnik provede oso-
bu pred vojni zbor, traže dokumente, put-
ne isprave, ispituju, omjeravaju stas i oko,
i sve moguće formalnosti, dok se ne uvje-
re, da nije baš to kakav uhoda. Tako se je
uprav onih dana dogodilo odličnom financij.
savjetniku gosp. M , .. iz Spljeta, koji je ma-
lo zabasao nehote preko granice. Vojnik
ga je ustavio i poveo pred zapovjednika; is-
pitivali, tražili legitimaciju, koju je zbilja
kod sebe imao, a bila je njemački napisa-
na, a oni ništa ne razumjeli, te je prošlo
više sati, dok su se uvjerili, da je nevin
i da neima_ neprijateljskih namjera, Na svr-
si pokazali su se ko pravi kavaliri, jer su
ga počastili objedom i u zdravlje ispili ne-

[koliko staklenka dobroga vina i prijateljski
se snjim na rastanku rukovali,

U bližnjem mjestu Dornbergu ima skla-
dište vrlo finog pokućstva i umjetničkih sli-
ka kistom i raznih oleografia, U Komenu
(u koje mjesto je zgodnije doći iz Nabrzi-
na) ima bogatih rasadnika amerikanske lo-
ze i uspješno su ucijepljene razne vrsti na-
še loze. Ovi su rasadnici već poznati našim
kaštelanskim. težacima, te odavle naručuju
najbolje podloge, a neki su se i svratili na
povratku sa Euhar. kongresa u Beču, da
se na svoje oči na licu mjesta bolje infor-
miraju i pregledaju.

Poslije tri dana ugodnog boravka u cvje-
tnoj i tihoj Gorici pošao sam dalie u sje-
ver do Beljaka (Villach) u južnoj Koruškoj,
do toga medjaša sjevera i juga velikog ra-
skrća željeznica, i putnika, što ondje dola-
ze i odanle polaze na sve četiri strane, Že-
ljeznica vijuga kroz tijesne gorske klance,
rek bi da neće napred naći više izlaza, pa
se opet nagje u drugomu i trećemu i tako
napred. Gorski su klanci visoki i obrasli de-
belom šumom, a podno njih teče uskim žlije-
bom Soča, noseć sobom nadnašastu vodu,
te se kadkada lomi kroz tijesno kamenje i

 

 

uske prodoline. Putem ima dosta borova,

kroz koje juri željeznica silnim širopotom.

Ima ih do 40 a najdulji je onaj od Jese-
nica (Auslinga) do Rosenbacha, ie ima 7-8
klni. dužine,

Svaka gorska poslaja na ovoj pruzi ima
posebnu svoju ljepotu, osobito Bistrice, Bo-
hinj i Bled, Postaja Bled leži na nešto uz-
digautoj platformi, a sve u okolo zelena
šuma omorike i borovine, Odma je pod o-
kom mirno bledsko jezero, ko riblje oko,
zaokruženo zelenilom sve do vode, tako da
se donje grane nadvisile i kupaju se u slat-
koj vodi, a izmegju ovog raskošnog zeleni-
la poredani lijepi zaselci i bijeli dvori.

Po srijedi je maleni otočić sa crkvom i
šiljastim zvonikom; nikao je u sred zeleni»
la i krosnatih stabala. Romantični ovaj kraj
izabrao je za svoje počivanje u starosti neg:
dašnji podpresjednik našega namjesništva
pl. Pavići tu boravi blage i ugodne dane u
tišini Božje prirode, baveć se još knjigom
i pišuć o Poljicima, te mu je natrag malo
vremena ovdje izaslanstvo novo ustrojene
Poljičke općine predalo diplom počasnog
gragjanina. U okolo štacije poredani su li-
jepi slovenski hoteli, sa perivojima i veran-

dama, kao Triglav, Europa, Triglavski Dom. |

Poslije 4 sata ugodnog putovanja prispi-

jem u Beljak. Ovdje se susreće mnogo sva-
kovrsnih putnika, zato grad i obiluje mno-
gim udobnim i baš raskošnim hotelima, sa
svojim perivo;ima i cvjetnjacima, U građu se
govori sve njemački, njemački su natpisi,
pa iucrkvama je sve njemački i propovije-
di i molitve i natpisi, Slovenski se ne čuje
baš ništa, a talijanski samo koga prostoga
radnika. Kroz grad leče rijeka Drava, preko
koje vodi široki željezni most. Grad sije-
če jedna glavna, široka ulica sa viha na
dno, pokrajne ne imaju važnosti. Dosta je
čisto i uredno. Dućani su moderni i boga-
ti svakovrsnom robom i sitničarijama sjever-
nih krajeva. Stolna crkva ima šest malih
oltara; dosta je siromašma. Velki je oltar
originalan svojom vrsti. Povrh četiri stupa
je zlatna kruna, kao tron, a pod njim ve-
liko Propeće, pa opet ispod njega kip Srca
Isusova a doli Svetohranište i mensa. Ve-
like su orgulje, ukusno izrugjene, novog
sistema. Još ima i franjev, crkva sa dotič-
nim samostanom s ovu stranu Drave, sve u
gotičkom slogu, sa visokim krovom, kao
što su i sve druge zgrade zbog snijega. Po
gradu je sve mirno. Češće se čuju razni au-
tomobili, te vode strance sa željezn. staci-
je u grad ili obratno, Zabava neima nika-

 

kovih, glazbe još manje, a ni po gotovu
elektr. tramvaja, pa i ne služi, Ovdje su ve-
lika skladišta drvlja iz Koruških bogatih go-
ra, što dosta ide i za Dalmaciju, jer se u
opće divodjelci hvale sa dobrotom i obil-
nošću skladišta, te je lijepo osušeno i ure-
dno ispilano, osobito bukovo i lovoro dr-
vlje, a ima dosta i jelovine.

Ovaj grad je bio u srednjem vijeku skla-
dište njemačko-talijanske trgovine, a sada
je i skladište olova iz najvećeg europskog
olovnika Bleiberga.

Na željezničkoj postaji treba stati vilo o-
prezno, jer podzemni kodnici vode na po-
sebne perone, kamo se želi putovati, i valja
dobro čitati dotične natpise i pogoditi iza-
ći gori te čekati vlak, jer zakasni li se i ma-
lo, može se lako izgubiti dotični vlak, koji
obično malo stoje, a nemoguće je preko že-
ljezničke pruge preskočiti, što je strogo za-
branjeno a i pogibeljno.

Pošto je mjesto sasvim monotono, dosta
je i jedan dan pregledati ili samo prenoći-
ti, ako inače koga ne zovu trgovački po-
slovi da se ustavi više,

(Slijedi.)