Lana »PRAVA CRVENA HRVATSKA« PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. AA an PA tI SSA PR RR AAN AN | Br. 412. Politički zločin. Tako moramo nazvati ono podlo i opako rovarenje, kojim se očito ide za tijem, da se uvede nepovjerenje i vražda u redovima stranke prava. Još za nesmiljenog pritiska zlotvora Cu- vaja, i ako prikriveno donašali su se glasovi o nekakvom nesporazumu, u- takmici, ili bolje strujama u stranci prava. Ta je vijest kategorično bila o- provrgnuta i zle su jezičine nekako se ušućele, nu domalo su opet se širile od stanovitih novina, i to tako podro- bno, tako kategorično, e su se mnogi dobri rodoljubi smutili i zabrinuli, da ipak ne bude bar nešto od te nevo- lje. Kazivalo se otprto, da će jedan dio pravaša ostati uz vrloga presjedni- ka Milu, drugi da će ustati pod vod- stvom Dra, Horvata, a treći da će uz Prebega. Nije ni na tome ostalo; jer' su u zadnje doba stavili u usta Dru. Medakoviću, da se je dogovarao sa ministrom spoljašnih poslova Berchtol- dom, neke izraze sramotne za prava- še, na što je isti gospodin hvalevrije- dno poslao otprti ispravak. A takovi su napadaji tako bezočno iznešeni, da su im povjerovale barem u dijelu i neke pravaške novine. . Kako je danas provedena snažna i utješljiva organizacija stranke prava; kako je vrhovna stranačka uprava sa- stavljena, nije moguće da se to do- godi; stavimo sve da bi bilo nikogo- vića, (što nije), koji bi išli za tijem da poruše uzornu slogu u stranci. U u- pravi su vrli i ugledni rodoljubi iz Slo- venske, Herceg-Bosne, Istre, Dalmaci- je, uz Banovinske rodoljube, pak tako- vom zboru nije moguće da bi koji za- stupnik iznosio separatističke predloge; a kad bi to i učinio, isti bi čas bio izagnan iz društva i izgubio bi svaku potporu u narodu. Kako je vodstvo stranke znalo do danas izgledno držati na okupu sve svoje članove; kako je znalo i pod istom šibom tiranina dr- žati svoje vijeće sad tamo sad amo: kako je znalo mudro davati direktivu PODLISTAK. Orkestar c. i k. Posadne Glazbe prire- gjuje večeras u velikoj dvorani Hrvatskog Sokola »Glazbeno veče« (»Sinfonički kon- cerat«). Nadamo se, da će taj vrijedni or- kestar i ovom prigodom svojom izvedbow lijepo izvršiti veliku i tešku zadaću, te pu- bliku ugodno iznenaditi i podati joj lijep glazbeni užitak, pa ćemo o tome javiti na- stajne subote. Danas nam je namjera reći ne- koliko riječi o tačkama biranog ovog progra- ma. Zašto? — Eda, iskreno kažemo — kod publike bude nešto više interesovanja za koncerte ovakove vrste, kako to oni i za- služuju, više nego je bilo prošle nedjelje, kad je prvom bio najavljen ovaj koncerat. Kad bude interesovanja, neće manjkati pra: vog muzikalnog uživanja. Na ovom su koncertu zastupani glazbeni ikani : Beethoven, Grieg, Mozart, Liszt. Prva je tačka u programu: Beethovenova Klasici : Haydn, ven stvoriše »sinfoniju« da- oblika i podigoše ju na znatnt vi. ljepote, klasične ljepote, kojoj se o- i sadržaj megjusobno pokrivaju, biva: Jedan 2% volju jačemu subjektivnomu izražaju čuv- tuta tuttu kadi ati zastupnicima naroda i u Beču i u Sa-|he. Stranka prava tu ostaje jedinstve-| Tako »mali« umije pišući o Kraljevima | rajevu ; kako je moglo skršiti svesilje madžarske oligarhije u Hrvatskoj barem u dijelu da narod primi zadovoljštinu: tako će sveti svoj zadatak vršiti do potpune pobjede; te zato mogu mirno spavati s uha na uhć svi rodoljubni pravaši, te gledati pouzdano u vrle svoje vinovnike i vogje, a prezirom odbijati neslane i nemoćne napadaje, izmišljotine i potvore protivničkog no- vinstva. Stranka se prava danas nale- zi na takovom temelju, da nema te bure, nema tog potresa da ju raste- pe ili razdijeli. Mi smo u to uvijek tvrdo vjerova- IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. U DUBROVNIKU, 18 JANUARA 19i | na i nepomična. | Ovlašteni smo izjaviti, da sve gla- sine, koje se šire, počivaju na zlobi i pokvarenosti onih, koji ih šire. Zagre-. bački starčevićanski gragjanski klub ni. ti ne sanja o raskolu. -On je samo ik zrazio želju, da se čim prije povrati | politički život u gragjanske redove, da' se ljudi počnu opet okupljati i sasta- jati, da oživi čitaonica, da nas doga- gjaji ne zateknu raslrkane. Tu želju gragjanskog kluba ne sa- mo da se ne može približiti težnji za \raskolom, nego ju treba smatrati do- \kazom svijesti političke u našim gra- Re OS ŠA pan Stoti DA Rem JJA LDS tS SAM Rea E pram g o »magima« činiti »magjije« i pretvarati hi-' storiju u legende! Drugo, dobro zvono imat ćemo prigode da slušamo u »Riječkim No- vinama«, a »mali« neka klepeta za svoje »abonate« ! U kongregaciji »Jezusovog Srca“. Svaka milostinja, koliko je čednija, to- liko je pred Bogom pribranija, pred lju- dima slavnija. O milostinji u zakonu imamo dva pravila: prvo, neka ne zna desna što čini lijeva; drugo, neka vide vaša dobra djela i slave Oca nebeskoga. Mi ćemo se držati obaju pravila; nećemo spominjati i- mena plemenitih darovateljica i radilica; a li, i nebi smo ni zamočili pera, da ne- gjanima, svijesti odgovornosti pred Bo- | naznačit ćemo milostivo uprav zamjerno djelo: ma bojazljivih i slabića, koje bi mogle zavestit protivne nam novine. A da je baš tako, najbolje nam svje- koja na te glasine javlja slijedeće: \gom i narodom. | | Stranka je prava sazdana na klisuri, Ovdje postoji kongregacija gospogja i go- spogjica »Presvetog Jezusovog Srca«. Osim leče ; a i | jubnih_ djela, i (koju neće moći nikakova sila uzdrma- | P989ljubnih jela, ugledne članice hoće da doči glavno naše glasilo »Hrvatsks«, ti. To poručujemo svim njezinim »pri- \jateljima« i nepritateljima. Od ovih će- \i materijalno pomognu sestricama bratstva. | Zato su lani upriličile krasnu prestavu i sa- \kupile priličnu svotu. Tom su svotom na- ku | i i i k le fi obe, i i »Stranka prava se ne plaši tih na- Mo se čuvati sami, a od onih neka kupovale fine robe, i požrtvovno i revno padaja podmuklih licumjeraca. Drugim kušnjama je ona odoljela, pa je, hva- la Bogu, tu čila i zdrava. | S druge strane se je počelo trubiti \po novinama izvan Banovine, da u \stranci prava predstoji raskol. Ti ljudi \ne zaađu, kakovo.je ustrojstvo stran- (ke prava, jer kad bi znali, uvidjeli bi, \da u stranci prava raskola nije mogu- \će provesti. Tim glasinama, zlobno serviranim, nalazimo potvrde i u zadarskom »Na- rodnom Listu«. Jedva se je naše općinstvo primiri- lo, jedva redove stisnulo, jedva se je stranka prava sjedinila sa braćom Slo- vencima i jedinstveno organizirala, eto ti smutljivaca, koji kupe ulički trač i serviraju ga za gotovu činjenicu: ra- skul u stranci prava!! Ne, gospodo, raskola u stranci pra- va nema, niti će ga biti, kao što se neće razbiti uopće narodni redovi. Ni članci u »Bosanskoj Pošti«, »Zeitu« i drugdje, što su potekli iz poznate slavo- srpske kuhinje, ni dopisi u pokrajin- ske novine neće polučiti željene svr- stava i strasti ne griješi se proti objektivnim i strogim pravilima ljepote oblika. Sinfo nija se je još dalje razvijala i usavršivala, pa smo napokon dočekali i renesansu kla- sične sinfonije. Beethoven (* 1770. + 1827.) prelio je u muziku cijelu svoju romantičnu dušu, želj- nu čarobnih zgoda, osjetljivu i tankoćutnu. I ova je »prva sinfonija« (čija izvedba tra- je 27 minuta), kao svaka Beeihovenova sin- fonija, jedna dramatična slika duše, jedna moderna orkestralna drama. | baš u tome leži znamenitost Beethovena kao sinfoni- čara. Kao takav on je pošao stazom, koju su odabrali prvo Haydn pa Mozart, ali ovi su se posljednji u svojim kompozicijama nečesa samo uz put dotakli, a to je tragični patos, što je Beethoven baš stavio u sre- dište svojih sinfonija, jer bez toga »patosa« ne može biti drame u velikom stilu, Beetho- ven je rogjen tragički skladatelj, i ta se njegova dispozicija očituje u svim njego- vim djelima ove vrste. »Prva sinfonija« počinje kratkim uvodom u tempu »Adagio molto«, gdje sretamo 3 prijemeta (F-dur, A-moll, i G-dur), prije ne- go nastupi prvi stavak u C-duru (Allegro con brio). Drugi je stavak u tempu »Andante cantabile«, treći je »Menuetto«, — kako ga B. zove — ili, pravije rečeno »Scherzo«, a četvrti, zadnji je u »Adagiu«, koje prelazi u »Allegro molto«. nas čuva svemogući Bog«. »Riječke Novine“ | da li nam tr :baju? U prošlom broju svršismo kratak pri-. kaz o do sada izašlim brojevima toga vje što uregjivanog katoličkog dnevnika. Lako se je svakom uvjeriti kiko zanosno i pra-. vedno — kako se to dolikuje jednom mo-' dernom kršćanskom listu — piše taj list o slavenskim narodima, o njihovim vrlinama, nadodavajući do potrebe i svoje opaske, koje su i u suštini i u formi, na mjestu. Onu lozinku »za krst časni i slobodu zlatnu!« | provagja taj list vrlo dobro i vješto. Bilo bi dakle zaista nepravedno po svakoga, koji bi htio čitati dnevne novosti a mogao bi bez poteškoća toj svojoj želji svojim džepom udovoljiti, kad bi taj volio kupo- vati onaj nesretni i protuslavenski rašireni »Piccolo« nego li »Riječke Novine«. Taj tršćanski list donio je i ovih dana dneva 6. o. mj. članak »I Re Magi«. U tomu članku o Trima sv. Kraljevima zamijesio je on kašu, kako on to umije, kašu od istine i neistine, od evangjelja i laži, historije crkvene i pro- fane, historije istinite, apokrifne, fabulozne, lažne. Po njemu nije bilo zvijezde, koja se ukazala kraljevima, nije bilo ni tih Kraljeva, sve su to »legende«, koje su kršćani vješto znali pretvoriti u »historiju«. Megju Beethovenovim sinfonijama ima | jedna te zauzimlje neko posebno mjesto, već i po svojem obliku, a to je t. zv. »de-/ »kroz mrak k svjetlu 1«, a to je bila i lozin- | ka cijelog patničkog B.-vog života. Ta jel sinfonija zadnja, koju je B. obradio, dočim je za »devetu« bio stvorio samo osnovu; o- ve godine našla se je u Jeni jedna nova njegova, nepoznata sinfonija, koju su gla- zbenici nazvali »Jenauer Symphonie«, Druga je programna tačka: Grieg-ovo : Peer-Gynt-Suite, br. 1, Eduard Grieg (* 1843.), Norvežanin, napisao je mnogo kra- snih, te čistom, neobičnom poezijom zado- jenih djela i vokalnih i instrumentalnih. Dje- la mu gotovo sva imaju narodni karakter, jer Grieg vješto znade oplemeniti, moder. (finih i urednih malja; 20 \izmegju sebe skupile tu robu, sašile i ure- \dile, da je uprav divota. Nakupovale su i \ ostalu potrepštinu, tako da su mogle spra- viti nekoliko potpunih odjeća i obuča, na uhar siromašnih, ali čestitih članica društva. Bili smo tamo, i sve smo potanko razgle- dali, te smo našli: 35 potpunih ženskih oprema; 46 komada velikog rublja; 11 para bječava; 17 para crevalja; 4 duzine ubručića; 12 krasnih čarapa i 1 lijepi ogrtač. Kako je očito, tu leži prilična glavnica, | a još više marljive radnje gospogja i go- spogjica, članica društva. Neka nam oproste ugledne i dobre te česlite duše, ako indiskrecijom to iznašamo. Doba je da se znađe silno dobro, koje se po naputku vjere čini, a koja je blagodatna, kao tihi vrutak potoka koji oživi cijelu o- kolicu. Indiskrecija naša neće pomatiti nji- hovu plemenitu želju, da se nezna dobro koje čini; to će im dobri Bog i vapaji si- rote naplatiti; ali nam je slobodno upozo- riti javnost, da i danas postoji priličan broj milostivih Saimaritanka u našem gradu. Te potakle i druge plemenite duše, da im se pridruže, i tako da se prvo svega dobro duhovno prostire a usput i materijalaa po- moć, tako da i slijepac uvidi, koja dobra zna širiti vjera na dobro duše i tijela. — — RAD sota; ona je graciozna, puna dražesnih ro- cocco-slika, načičkana virtuoznim pasažama. Zadnja je tačka programa: Lisztova; Dru- vela sinfonija«. Njoj je glazbeni sadržaj ga Rapsodija. Taj glazbeni gigant, nenat- kriljivi glasoviti virtuoz i genijalni kompo- nista (* 1811. # 1886.) bio je, kako je to pok. Franjo Kuhač lijepo dokazao, hrvat- skoga porijetla. Liszta ide zasluga da je tehniku glasovira podigao na današnju vi- sinu. Liszt je iz glasovira izveo sve o- no, što je to glazbalo kadro da nam da- de. On je, što je znamenito ovdje istaknuti, predstavnik »programne glazbe«, a to je o- pet jedna druga vrsta »sinfonije«, drugčija nego li je »klasična sinfonija« Beethoveno- va i dr. Ona mudruje, prikazuje stanovite : nutmnje ili vanjske dogagjaje, te veže fan- taziju o dane objekte. nizovati starinski narodni napjev i iz njega Zna se, koliko muke stoji prirediti ova- napraviti lijepu kompoziciju. To se opaža kov koncerat, pa zato poduprimo one oso- i u ovoj »suiti«, | be koje se na to odvaže. Iskažimo im iskre- "Za pravo teći ovo i nije »suita«, već skup no priznanje i svojom brojnom prisutnošću malenih muzikalnih genre-komada, koji su na tome koncertu, gdje će mo, bez sumnje, isprva bili sastavljeni za pozornicu — za kušati užitke, kakovih se rijetko kuša. Pri- Ibsenovu dramu »Peer Gyat«; sada se vr-|siupimo na koncerat sa uvjerenjem, da tu lo često uzimlju i rado slušaju na muzi- nećemo čuti melodija, što se cijede poput kaluim koncertima. Ova »suita« ima i svoj |slaikog »širupa« za djecu, išto se čuju pri broj 2. \operetnim predstavama. Sve drugo ! Iza Griega na redu je Mozart (* 1756.) Mislimo da će našu publiku interesovati t 1791.) uverturom operi »Figarov pir«, i biografije glazbenika, koji su zastupani na jevanoj prvi put u Beču na 1/5 1786. Mu. ovom koncertu, pa stoga i to ovdje dono- P zika Mozarlova skriva u sebi osobitih kra- simo. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. np PSI NEI SNI SNESE oto Ju Re JA pa RSA God. ix. Sedmični prijegled. "Balkan. edaslanici napuštaju konferencu. | Šefovi balkanskih delegacija zaključili su \na konierenci u utorak jutro, da će istodo- bno s predajom note velevlasti Turskoj, | predati i balkanske države, da odustaju od mirovne konference. Ujedno je odlučeno, da se pošalju upute vojenim zapovjednici- ma, da se učini kraj primirju. Nota balk. država, što se ima predati Turskoj, tako je sastavljena, da ima stopro onda stupiti u krijepost, kad bi se Turska nećkala da pri- hvati savjete sadržane u noti velevlasti. Poklisari velevlasti učinili su uzaludne pokušaje, da opet sastanu skupa balkanske odaslanike sa turskim. Radi Njemačke nije predata nota. Predaja note Turskoj odgogjena je na par dana, jer njemačka je vlada učinila ne- koje prigovore, radi kojih se notu mora predati konferenci poklisara na ponovno i- spitanje. Svi poklisari, osim njemačkoga, primili su upute, ali uslijed novog ispita- nja note u Londonu, biće odnosne upute promijenjene. Po tome bi nota imala da bude zajednički predana u četvrtak. Uspjesi ministra Teodorova. Kako se iz Sofije javlja, ministar je Te- odorov uspješno izvršio svoju nakanu, da \|Rusija posreduje za ostranjenje sviju po- teškoća u pogledu sklopljenja mira i ru- munjskih zahtjeva. Pasivnost Rusije. »Kolnische Zeitung« oprovrgava vijest, da bi napadaj Rumunjske na Bugarsku i- mao za posljedicu marširanje ruskih četa u Rumunjsku i napadaj crnomorske ilote. Rumunjski kralj svojoj vojsci. U zapovijedi rumunjskog kralja Karola o novoj godini svojoj vojsci, megju ostalim stoji i slijedeće: »U ovom teškom času o- braća čitava zemlja svoje pouzdanje i lju- bav na svoju vojsku, jer znade, da će joj ona junački i samozatajom obraniti inte- rese«. U zapovijedi se dalje veli, da će se vojnici pokazati dostojnim sinovima i na- sljednicima junaka. Riješenje rumunjsko-bugarskog spora. Doznaje se iz Bukarešta, da se je u Lon- donu uglavilo prepuštiti poklisarskoj kon- ferenci, da ona izravna bugarsko-rumunjska sporna pitanja. Ludwig van Beethoven, najveći njemački muzičar, rodi se na 16 Decembra 1770. u Bonnu, pruskome gradu na lijevoj obali Rajne. Izašao je baš iz muzikalne porodice, buduć mu otac vrijedan tenor, a djed dvor- \ski kapelnik u Bonnu. Prvu muzikalnu na- obrazbu primi on od oca, a kasniju od ra- \znih učitelja i već zarana postane vrijedan glazbenik. Već u dobi od 11 godina ode u Nizozemsku i tu pobudi udivljenje muzi- kalnog svijeta; a samu godinu dan4 kasni- je štampavale su se njegove prve kompo- zicije (varijacije i 3 sonate za glasovir.) U dobi od samih 13 godina bio je namješten kao drugi dvorski orguljaš. Kao mladić od 17 godina dogje u Beč i tu se sastane sa Mozaitom, koji usavrši njegovu naobrazbu. Potpomožen od Maksimiljana Frana, brata cara Josipa Il., zadrža se od god. 1792. da- lje u Beču kao učenik veumrlog Haydna za pune dvije godine. God. 1795. stupi on u svijet već kao savršeni umjetnik, \e po- duzme umjetnička putovanja u Prag, Draž- gjane i Berlin. Htjedoše ga zadržati u Ber- linu, ali uzalud; on ostane u Beču, gdje se je bio umjetnički usavršio. Ali već god, 1798. spopane ga bolest ušiju, koju se ma- lo po malo izrodi u potpuno glušilo. T je imalo znatan upliv na cijeli njegov ka- sniji život. Njegova zvijezda počne tamniti, a zasja još jednom vanrednim 1814. u Beču, gdje je te godine sz