moo
CRVENA HRVATSKA
PRAVA
CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU IL! S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Br. 416.
tisak Njemačke stao je na put našim |
željama ; ali ustrpljen, spašen : rijet bi
(da će i naša se želja ostvariti, te da
će Monarhija staviti se na jedinu, pra-
Kraljevo pismo.
Naš milostivi je Vladar ovijeh dana
učinio vanredno viteško djelo samo-
prijegora, koje će dostojno okruniti vu, tvrdu razumnu podlogu : pogoditi
mnoga znamenita djela dugoga Nje- većini slavenskog pučanstva.
gova vladanja. Naime, kad je dobro-.
tom i ustrpljenjem postigao, da se u-| , . .
zrujana Srbija snagje | siri: kad je OIMašŠAj kraljevog pisma.
opazio da javno mnenje, a nadasve Da se tegne rukom, koliko će ne-
bezobzirne navale francuskih i ruskih | volja prikratili "Europi kraljevo pismo,
novina, a možda i tajne spletke nave- |ako, kako se svak nada, odaleči bo-
jazan europskog rata, ne računajući
doše gordu Rusiju, da zaokruži istočne
U DUBROVNIKU, 15 FEBRUARA 1913.
IZLAZI SVAKE SUBOTE
POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Pak nije li da te grozni strah svega Zagreb zastupnike i proslijedi li još ne-
obagje kad promisliš na same materi-| koliko godina tako, biti će za domo-
jalne gubitke i nesreće! Kamo li još vinu velika napast,
one koje bi neminovno nadošle i tra |Zadar. S toga dakle plane naš narod,
jale dugo vrijeme i nakon rata. (kad se nastoji mu otugjiti milu Rije-
Doista djelo našeg Vladara zaslu- |ku. Sva je prilika e nije istinita vijest,
žuje da ga povijest nazove kraljem koja se pronosila ovijeh dana, po ko-
mirotvorcem. joj bi Rijeka stekla svog biskupa po
Daj Bože, da se njegova plemenita želji i volji Magjara. Barem tako do-
namisao i pregnuće potpunim uspje- |našaju obavješćene novine; ali koliko-
hom izvrši, i da ožive na novi čestiti god ne bila istinita, dužnost je hrvat-
život starodrevna naša Monarhija, te|ske štampe da jasno i glasno ustaje
da sunce ograne i na vratima tužne|i viče, jer poznato je da Magjari ne
Hrvatske .....
naše granice silnom vojskom, na što
je morala i naša Monarhija odgovoriti
sa pojednakim mjerama; kad je oba-
znao, kako su u oštrom tonu susretali
se poslanici trojnog saveza sa onim troj-
nog sporazuma; kad je crna briga za-
hvatila svijeh u Monarhiji pred izgle-
dom strahoća takovog rata, kakovog
zemlja zaista vigjela nije: On, dobri
i viteški naš Vladar se izravno obrati
moćnom Ruskom Caru, osobitim pi-
smom, kog je opremio po izvanre-
dnom _ poklisaru, knezu Hohenlohe.
Što pismo veli, tajna je, ali se za stal-
no zna, da sijedi naš Vladar blago
sve nesreće boleština kužnih, paljitbe,
razorenja, zastoja prometa i trgovine,
silni gubitci raznih tvornica i radionica,
propast ratnijeh brodova, ratnog ma-
terijala, ogromnu silesiju mrtvih, ranje-
nih, iznakaženih, za vazda nesposobnih,
osvrnut ćemo se na same ratne troš-
kove, kakovih je izračunao priznati
strukovnjak francuski g. Dragutin
Richter.
Njegov račun iznosi ove strahovite
brojke:
Naoružane bi vlasti podigle :
Njemačka 3,600.000 vojnika
Francuska 3.400.000 - »
Riječka biskupija.
Rijeka od prastarijeh vremena nei
biskupa, nego župu pod biskupom Se-
nja. Da bi mogla, kao veliki grad imati
i svog biskupa, zaista se niko pame-
tan priječio nebi, napokon to je crkve-
na stvar, stvar sv. Stolice; a niti bi se
ova priječila, niti ogromni dio pučan-
stva hrvatskog; a ako sva Hrvatska
plane živim ognjem, kad se to pitanje
pojavi, proizlazi od toga, što bi Riječki
biskup bio gratissima creatura ma-
gjarskog šovinizma; koji bi imao ra-
zorno i razvratno poraditi u dva smi-
samo žele svoju namjeru izvestit, ne-
go i rade, i to sustavno, neprestano,
sekiarski. Javna glasna osuda neka ih
osvijesti, i neka se uvjere, da Hrvati
neće dati svoju Rijeku, dok i jedan
od njih žive, pak ga na čereke parali!
PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
Izjava zagrebačkih bogoslova,
I.) U širokoj se javnosti s madžar-
ske strane šire vijesti o ocijepijenju Ri-
jeke. Značajno je, da se ovakove vi-
jesti šire u godini, kad s jedne strane
pada sudbonosno obnova naše fi-
nancijalne nagodbe s Madžarima, a s
druge strane pobjedama slavenske bra-
će pred Evropom naglo raste ugled
pozivlje Ruskoga Cara, koji je počeo Italija 2,800.000 - »
svoje vladanje sa ushitnim predlogom Austrija = 2,600.000 - »
općega mira, i koji je osjetio na ne- | Rusija 7,000.000 - »
mili način sa Japancima, kako zna sre- | Engleška = 300.000 >
ća biti silovita i prevrtljiva; e bi o-|
U tomu je izbrojena i mornarica, a
bojica svojim narodima pričuvali neiz-
broj vojske je posve umjeren. Svag-
mjerne blagodati mira. |
danji bi troškovi pak za tu silesiju
Takav korak dobrote i očinske bri-
iznašali:
jera: na jednu ruku raznaroditi svećen- našega plemena. Mi poradi toga mo-
stvo i narod, koji kao hrvatskog po- žemo pravom naslućivati, da su ova-
rijetla neće da znade za magjarsku e- | kove vijesti bačene u svijet s prozir-
gemoniju; koji sgražanjem prati od po nom tendencijom, da se naš narod iz-
vijeka napastovanje i nadmetanje ma- gubi i tako produži neustavno stanje
gijarske oligarhije; koja hoće da Hr u Hrvatskoj.
vatskoj ugrabi taj biser, hoće da steče | No nas žalosna istina o nyiregyha-
gospostvo na hrvatsko more; na drugu zkoj biskupiji u Ugarskoj mora potaći
ruku da ukloni omraženu glagoljicu, na oprez. Hrvatskomu su narodu kra-
molbe u narodnom jeziku, tako da bi| jevi, gdje stanuju Hrvati pod tugjin-
nestalo to još jedino središte, koje o- skim gospodstvom, jednako dragi, ka-
kuplja Hrvate i u njima pobugjuje na- ko su balkanskim Slavenima drage o-
rodni duh i rodoljublje. Rekli smo još|ne zemlje, za koje baš liju krv. I kao
jedino središte, i baš je tako: jer su što svakoga katolika boli otimačina
lukavi Magjari u školama nametli svoj Rima, tako je i hrvatski narod zabo-
jezik, dali su ruku Talijancima da pou- ljelo nepravedno utemeljenje biskup-
ge, bez dvojbe je zadivio vas svijet, | Hrane 63,000.000 fr.
a nadasve sve narode prostrane naše | Zobi i sijena 9,000.000 >
Monarhije, koja će možda mnogo pre- | Plaće radnicima 9,000.000 »
trpjeti od velike dobrote, jer su nje | Plaće vojnicima 24,000.000 >»
interesi preko načina na Balkanu izlo- Prevoz vojska 10,000.000 »
ženi ; ali će moći svaku štetu ukloniti, | Prevoz municije 24,000.000 >
ako ono blago pismo, koje je obrado- |Fišeka i bomba 29,000.000 >»
valo svijeh nas, bude predteča boljih | Opskrba sva 21,000.000 »
i tijesnijih odnošaja naše Monarhije sa | Za Crveni Križ 2,500.000 >»
velikom Rusijom, i sa Balkanskim dr- Brodovlju 2,900.000 »
žavama. Mi Slaveni davno to zago-| Manjak daća i poreza 50,000.000 >
varamo; mi u tomu davno vigjamo ne
samo sjegurnost nego i dobrostanje
Austrije; svi su se slavenski zastupni-
ci tako izražavali, osim Poljaka. Pri.
»Gundulićeva« akademija
I. Fobruara (913.
Ovogodišnja akademija Hrvatskog Pje-.
vačko-Glazbenog Društva »Gundulić« može- |
mo slobodno kazati, da je u svakom po-|
gledu neočekivano uspjela. Koli moralna,
toli materijalna strana zabave potpuno je
zadovoljila. »Gundulićeve« su zabave 1. fe-|
bruara postale na neki način proverbijalne
sa svog uspjeha, otmenosti i animiranosti, a
osobito sa umjetničke strane, Svega toga c- |
ve godine bilo je u izobilju. Dubrovačko
gragjanstvo potpuno je shvatilo poziv jedne
hrvatske plemenite institucije, te je mno-
gobrojno pohrlilo u kazalište, da svojim su-
djelovanjem uveliča onu krasnu večer; ai
oni gragjani koji nijesu mogli prisustvova-
ti zabavi, zastalno su požalili, da su izgu-
bili tako krasnu zabavnu prigodu. Megju
posjetiocima one večeri vigjeli smo hvale-
io mnoge odlične obitelji grada i o.
Red nam je sada preći ma opis zabave,
da je kazališni atrium
okićen zastavama i zele-
kojim su se isticale slike na-
Odštete i pripomoći 44,000.000 >»
Obli bi dakle svakdanji trošak bio
od dvijesti sedamdeset i četiri
milijuna!
ših velikana Starčevića i Gundulića. Kao
prvu tačku moramo istaknuti krasnu ou-
verturu »Prometheus« od Beethovena, ko-
ju je vojnički orhestar svojom poznatom
vještinom i tačnošću majstorski izveo, te
bio nadaren po zasluzi burnim aplauzom.
Pjevački zbor lijepo je odpjevao Vilharovu
»S Dinare kršne«, uz veliko odobravinje,
Gosp. G. Čugelj je naravnom lakoćom i
razumjevanjem deklamirao Kurjakovićevu
pjesmu »Nakon tisuć ljeta«, koja je vrlo
zgodna primjena današnjim žalosnim poli-
tičkim vremenima. Humperdinkov »Mirakel«
vojnički je orhestar tako vješto izveo, da je
svakoga zanio i bio nagragjen frenetičnim
aplauzom. Najljepša tačka programa bila je
zastalno velika kantata »Zmija« od vrije-
dnog učitelja gosp. Vjekoslava Raha, koja
je učinila na publiku duboki dojam.
Sasvim ja naravno, da je gosp. Vi. Raha
nakon izvedbe uz veliki aplauz bio izazvan
na pozornicu i u znak priznanja bio je ob-
daren od društvene Uprave i Odbora lovor.
vijencem sa hrvatskom trobojnicom.
Stoga zaslužuje da se potanje osvrnemo
na rečenu kompoziciju :
»Zmija«. To je naslov divnoj pjesmi, što
ju je spjevao naš neumrli pjesnik Petar Pre-
čavanja budu u tom jeziku, ali uz u-
vjet, da ne smije nikakova škola na
Rijeci biti hrvatska. I tako je: i s to-
ga se grad sve to više otugjuje svo-
joj materi Hrvatskoj, neće da šalje u
radović, a skladao ju je lanjske godine g.
Vjekoslav Raha, kapelnik i organist dubrov.
stolne crkve. Tekst je te pjesme poznat ro-
doljubnoj hrvatskoj publici, te se nalazii u
srednjoškolskim čitankama. Prikazan je tu
tragični dogagjaj, koji se više puta zgodi u
onom afričkom moru »gorućeg pijeska«,
kraljestvu »sunca i samuna«, gdje zmija »o-
trovnica ljuta« uživa u »sunčanom lijesku«,
»kuha« svoj otrov, da ga u zgodan čas za-
tine u bijedne prolaznike; beduine, što jašu
na konjima, i u sve one, koji se tužni »ku-
kajući« približe tim svojim milim žrtvama.
U ovoj su pjesmi žrtve jedne zmije : konj,
beduin, supruga mu, dijete im — »četiri mr-
tvaca«. Pjesma je ova, kako se vidi, puna:
prave poezije; ti naš je Prerad bio majstor
u onoj »Što ne možeš drukče reći, pjesma
zbori«,
G. Raha nazivlje to djelo (op. 156.) »ve.
likom kantatom«, odregjenom da ju izvede
četveroglasni poveći muški zbor, a tako i
orhestar, Djelo je podijeljeno u pet dijela,
koji nam se pokazuju kao slike te »sahar.
ske tragedije«. Na čelu skladbe stoji kratka
ouvertura u tempima »moderato« i smaesto-
s0«, gdje doznajemo glavne neke motive,
što su upotrebljeni tijekom same kantate,
\ske riječke stolice.
| IL.) Hrvatski je narod vijekovima bio
antemurale christianitatis protiv polu-
"mjeseca i svih drngih neprijatelja Kr-
sta — on jedini može i sada da uspje-
|G. kompozitor iinao je na umu, da i pje-
| vanjem i orhesiralnom pratnjom prikaže sli-
|kovito i dinamičkim gradacijama glavnije
faze one tragedije, naime, da prikaže zmi-
\jinu »zloću« i zlorado njeno uživanje, te, s
\druge strane, iznenadnu nevolju bijednih
| zaljinih žrtava, megju kojima je jedno mu-
ževno čeljade, nježna ženska i maleno di-
ljete. U toj veoma mučnoj zadaći, koja se
nameće svakom modernom glazbenom kom
pozitoru, mislimo da je gosp. Raha prilično
uspio. Tomu može biti svjedokom odušev.
ljeni aplauz prisutne publike u kazalištu
kao i one dneva 2. o. mj. u dvorani mje-
snog »Hrv. Sokola«, te povoljne kritike,
koje je gosp. Raha čuo od kompetentne
koje osobe. Tomu uspjehu doprinijeli su i
dobro izvježbani Orhestar mjesne ć i k,
Posadne Glazbe i Diletantski pjevački Zbor,
Slijedila je Držićeva komedija Skup, u
jednom činu. To je preradba Plautove »Au-
lularia«*) i Molićrove »L' avare«, odjevena
u naše narodno ruho. Škrtac (Skup) čuva
lonac pun zlatnih novaca kao oči u glavi;
a svoju kćer Andiijanu hoće da uda za
stara bogataša Zlatikuma, samo da joj ne
u“ latinskomu jeziku »Aulularia« znači lonac pun
šno radi o vjerskoj uniji pravoslavnih
Slavena; Hrvatski je narod s toga e-
kakova su Trst i| minentno katolički narod, s katoličkom
prošlošću i katoličkom budućnošću, i
ko radi protiv takvoga hrvatskog na-
roda, radi protiv interesa katoličke Cr-
kve. Nasuprot — oni, koji hoće i Cr-
kvu da iskoriste u svoje šovinističke
svrhe, rotili su se i s polumjesecom
protiv Krsta, a sada se evo rote s fra-
masunima protiv katoličke Crkve i dru-
gih naroda ....
]l.) Upozorujemo javnost na veliku
pogibelj po hrvatsku narodnost i ka-
toličku Crkvu, ako se radi hrvatskog
nehaja — pa makar i u budućnosti —
provede doista ocijepljenje Rijeke. Tim
činom i sličnima moglo bi se postići,
da hrvatski narod prijegje preko svih
svojih historičkih tradicija, .. . . a to
bi trebalo požaliti, jer bi bio kraj i hr-
vatskoj narodnoj individualnosti i u-
tjecanju katoličke Crkve na Slavene,
a budućnost bi Monarhije postala be-
znadna. U tako važnom momentu mo-
ra i sva hrvatska javnost složno raditi
s hrvatskim episkopatom i nikako ne
dopustiti, da se ostvari naum naših ne-
prijatelja.
IV.) Budući su zagrebački bogoslo-
vi uvjereni, da je ovakvim pokušajima
kriv samo naš nehaj za narodno-obram-
beni rac, pozivaju sve Hrvate, da sve-
stranim radom i skupljenjem novčanih
prinosa što više porade za otvor hr-
vatskih škola u ugroženim krajevima
a napose u gradu Rijeci. U tu svrhu
daju prvi . . . . 859 kruna od svoje
siromaštine za akciju protiv ocijeplje-
nja Rijeke, kao reakciju na izazivanje.
|
Rijeka neće biti odcijepljena.
Kako se javlja iz Beča, ondješnji je 'a-
poštolski nuncij Scapinelli, prema informa-
ciji sa najkompetentnijega mjesta u Rimu,
javio nadbiskupu dru. Baueru, da su sve
vijesti o osnutku riječke biskupije bez ika-
kva temelja.
Na ovo megju ostalim primjećuju »Rije-
čke Novine« : Pogibao je odcijepljenja Ri-
jeke bar za sada srećno prošla, a najviše
|treba za to sahvaliti našemu odlučnomu e-
da miraza, Ovaj matori gjuveglija šalje svoje
ljude u Skupovu kuću, da priprave pir; a
| domaćin, držeći ih za lupeže, sakriva svoje
blago u crkvu. Nu to vidi Mumuo, sluga
Zlatikumova nećaka Kamila, za kojega je
Andrijana potajno zaručena, pa krade blago
\i predava ga kasnije svomu gospodaru.
| Skup je izvan sebe opazivši kragju; sumnja
ma svakoga, pa i na Kamila, koji mu tada
očituje svoju tajnu ljubav sa Andrijanom.
— Dovle je sačuvano u rukopisu Marina
Držića; ono što slijedi nadodao je prof.
Medini, — Zlatikum u strahu, da ne bi
ostala sumnja kragje na njegovu nećaku,
odriče se Aadrijane, koju Skup obećava
Kamilu, ako mu nagje blago. Tim su svi
zadovoljni: Kamilo ima svoju Andrijanu,
Skup svoje blago, a Zlatikum je nadokna-
gjen za gubitak svoje zaručnice dokazom
nevinosti svoga nećaka. Zaključni je prizor
vrlo harakterističan: Skup ležeći potrbuške
kupi rukama i nogama zlatne novce pro-
sute iz lonca po tlima.
Mjesna »Hrvatska Dilet. Pozorišna Dru-
žina«, koja je prikazala ovu komediju, za-
služila je i ovaj put opće priznanje. Gosp.
A. Turina, koji je igrao Skupa, bio je bez
sumnje nad obzorjem diletanta. On ima