ad DE s 3 CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Br. 417. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. AŠ SAA: aDSL MA at JŠS SSA pa E SES U DUBROVNIKU, 22 FEBRUARA 1913. , PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Tri grdne rane. Narodni naš život truju tri grdne rane: one su Trst i Istra, Zadar i Senj- ska Rijeka. O Zadru da ima malo vi- še odvažnosti, nebi trebovalo govori- ti. Otugjenje. njegovo prama narodu više je umjetno, nego faktično. Da sa- bor provede novi izborni zakon i red, nestali bi osim jednoga, najviše dva talijanski zastupnici. Da se snažnije od pozvanika upre, raspršali bi se čino- vnici i činovničići, koji se pelemišu e su »elita« naše kulture, koji podjaruju svjetinu, koji eto bezobrazno hoće da krnje očite uslove zakona utemeljenih pristajanjem njihovih poglavica. Da se ustane, svi ko jedan čovjek, kad su općinski izbori, po svoj bi se prilici jurišem zauzela ta zadnja kula, s koje prkose neprestano narodni dušmani, te nas biju u dobrom dijelu krvavim trudom našijeh pristaša, koji sačinja- vaju viši dio pripadnika te općine, i tako bi, što bi dlanom o dlan, ta gr- dna rana nestala sa narodnoga tijela. Uz ljute izvanjske neprijatelje, još nu- trnji izrodi, eto što čini da se narodna stvar neosjetljivo pomiče. Pošto-zašto treba ove izrode ušutkati i učiniti da Zadar bude faktično glavni grad hr- vatske Dalmacije. Za Trst i Istru prilično se je uradi- lo; jer se tamo ne postupa sa tolikim obzirima, koliko amo'; a još će bolje, kad pravda osudi glavne kaponje tali- janstva, koji sad pred sudom odgova- raju za svoje nemile kragje, a i zadnji izbori i u Trstu i u Istri kažu, da na- rodna stvar napreduje, i ako osim ti- suću protivnosti, jedna od glavnih po- teškoća jesu novci, kojim se izdržava- ju tolike nenarodne škole, i saveznički uplivi, kako glasno svjedoči korispon- dencija pokojnoga Crispi, koji je lu- kavo znao nagovoriti i isti Berlin, e bi se zauzeo za svoje ortake amo, ka- ko bi se uz vladinu potporu održali i dalje prkosili narodnom ponosu i po- žrtvovnosti Istre. Doprinosi društva Sv. Ćirila i Metoda pripomažu, da na- XP ODLISTAK Nekoji znameniti dogagjaji u Dubrovniku i u Zagrebu početkom XVII. vijeka.*) N. 1. Gjivanović. Nazad koju godinu čitao sam u ovom društvu (»Bošković«) prigodom »Večeri +) Ovaj je sastavak čitan u dubrov, katoi. društvu «Bošković« prigodom akademije »Večeri sv. Vlaha«, — Za nj je upotrebljena poglavito ova a) 1) Dr. Kosto Vojnović: »Crkva i država u du- «brov. republici«, u »Radu jugosl. akad. znan. i umjetn.«, knj. CXIX. str, 60, 130, 131, knj. CXXI. str, 14, 15, 53, 54, 2) Ot. Ivan Ev. Kuzmić: »Cenni storici sui Minori Osservanti di Ragusa«, Trieste, 1864., str. 33-37., Vjekoslava Klaića: »Statut grada Zagreba od godine 1609. | reforma njegova god. 1618.«, u zagreb, »Ob- zoru«, god, 1912., br. 247, ši postepeno ali trajno prošire svoj u- pliv i narodnu kulturu, tako da bude li stvar napredovala istim mahom, ni- je daleko dan e će i Istra oživljeti i Trst se osvijestiti. Najgora je rana svakako Senjska Ri- jeka. Prije svega tamo imamo dva glavna i moćna neprijatelja. Talijane kao u Istri i Zadru, ali mnogo moćni- ,|je, jer ih madžarska vlada svom sna- gom podupire; iste Madžare, koji be- zobzirno daju pomoćnicu ruku Talija- nima, dok istodobno uvagjaju Madža- re na svaku ruku i tako pripravljaju sebi zgodan teren da posve u malo godina zagospoduju gradom istisnuv Talijane. A da se taj posao eliminira- nja što prije pospješi, lukavo su isti- snuli sve škole narodne, tako da od prve pučke škole, pak do zadnjeg ra- zreda srednjih škola sva je obuka is- ključivo madžarsko-talijanska. Posljedi- ce takovog bezdušnog narivavanja su očite, te još malo i na Senjskoj Rijeci neće više biti otporne snage, pak će zar biti čudo, ako se dogodi ono od šta smo svi predali ovijeh dana, biva da Rijeka bude otrgnuta od Senjske biskupije? Zaista, ako je u ovo 50 go- dina narodne borbe, jedan predlog bio značajan, pravedan, razložit, nuždan, (to je predlog bogoslovaca iz Zagreba, (da se stvori narodni fond za narodne škole na Rijeci. Mi ga svom dušom usvajamo i preporučamo. Neka svaki drugi doprinos u narodne svrhe sta- ne, a neka svak, koji može, doprine- se za to, jer je ondje najviša pogibelj, te neophodno potrebita narodna pri- pomoć; jer je tamo bez dvojbe peri- culum in mora. Što bi Rim da smije? Po javnim novinama radi Senjske Rijeke bili su poslani u Rim odurni, bezobrazni brzojavi i prosvjedi. Tako ne ide; ne ide, jer kad bi se ta ne- volja slučila, što neće, slučila bi se pritiskom onih, koji bi imali u intere- su vjere i dinastije prvi svaki takav sv. Vlaha« sastavak pod naslovom: »MNeko- liko dogagjaja u Dubrovniku prigodom fe- bruarske svečanosti sv. Vlaha«. Tu sam u kratkim potezima pokazao, kako je nekoliko puta dan sv. Vlaha Dubrovčanina bio ne- veseo, tužan. Iznijet ću ove godine detaljnije dva ta- kova slučaja iz početka XVII. vijeka. Taj je vijek i u Dubrovniku i u dubro- vačkoj republici osvanuo u sumornoj tjes- kobi. To su bile godine prevrat4, osuda, egzemplarnih kazna, U početku toga vijeka imamo glasovitu Lastovsku bunu i Zavjeru protiv Dubrovnika. God. 1602. buknu buna na Lastovu, koju su Mlečići tajno potpirivali, da se dočepaju toga otoka, Kolovogje su bila dva lastov- .|ska svećenika i Franjevac ot. Jero Jegjupak. Dubrovčani ih se dočepaše, na brzu ruku osudiše i smaknuše (oca Jera u tamnici u istor, | Lubrovniku)'), na što papa Klement VIII. 1) To može biti pravi razlog, zašto je dubrovački Senat tako egzemplarnom kaznom, bez dogovora sa nadbiskupom i samostanskim starješinom, kaznio o. Jegjupka, a ne, kako se je bio raširio glas, s razloga toga, što bi se taj Franjevac, nemoralnom namjerom, bio ušuljao iz zogei samostana u bližnji du- samostan, i dictu! — kroz manjski pore anodi pokušaj udušiti; a Rim bi s obzira da |la falanga spremnih i požrtvovnih pre- prihvati manje zlo, a ukloni više, mo- |galaca na polju vjere, ali istodobno ne rao popustiti. Ne ide, jer sinovska lju-| manje gorljivih pregalaca na narodnom bav i privrženost svake duše, koja vje- | polju. ruje, a takova je većina hrvatskog na-, Davno je isti Rim predao Milosr- roda, ne dopušta da mlagji ma bilo | dnicama u Zagrebu vas Balkan, i te za što zaboravi sinovsku odanost i po-: \|skromne dumne, a vrle Hrvatice već štovarije, koje je dužan iskazati svetoj | davno krče narodnu njivu u bolnica- Stolici, ni onda, kad cijeni, da mu je. ima, u sirotištima, u školama. A što to nepravda učinjena. Ne ide, jer svak zna ači, priupitajmo najkulturnije narode, može biti više nego uvjeren, da kad (koji u svojoj kući zapostavljaju vjeru, bi Rim popustio, proti očitoj volji svih ali po svijetu brane i njeguju mana- naših uglednih i narodnih biskupa, bez \stire i zavode, koji im ime i upliv jedne iznimke, trebalo bi zaključiti da. čuvaju. je pritisak na Rim tako brutalan i si- Dakle da je do Rima mi se Hrvati lovit, e se nije mogao na drugi način nebi imali zašto tužiti, dapače bi smo osloboditi. Svi oni, koji poštuju Rim,|se morali hvaliti i harni ostati; a ako koji ljube vjeru i dinastiju, otpremili/je drukčije, neka te narodne delije, su jasne prosvjede, toli sv. Stolici, koli mješte se na Rim okašati, njemu pri- ljubljenom i prejasnom prestolonaslje- | govarati, na nj vikati, neka ustanu na dniku, ali formom, koja dolikuje smi- | one, koji čine bezdušni pritisak na Rim, jernim sinovima i podanicima. nek tamo iskale svoj jal, neka njih Da je do samog Rima, što nebi smo | pozovu na odgovornost. Ali delije- mi Hrvati imali? Samo je nasilje mo-|kukavice toga se čuvaju, jer se boje glo navestit Rim, da ostavi neriješeno| progona, a udaraju na Rim, i tako pitanje glagoljice, koje se je bilo tako smetaju dobre i pokorne e njihov glas lijepo uputilo. Rim je dapače, da ima tvrdu podlogu, sam pokrenuo to pi- tanje, i sve je svećenstvo bilo odu- ševljeno. Nadogje silni pritisak iz dvo-/ ra, a i prilično bezobzirno nesmotre- no uplićanje nekih naših, i tako se je sve izjalovilo. Svakomu je u pameti glasna nared- ba velikoga Lava XIII. o sv. Jerolimu. Odmetništvo nekih tobože našijeh i opet ljuti pritisak iz dvora i tu )wva- levrijednu namisao Rima osujetiše. Ovijeh je dana Rim predao vrlim i značajnim O.O. Kapucinima na Senj- skoj Rijeci vas Balkan. Oni što prate! njihovo bogoduho poslovanje, i nji- hovu narodnu gorljivost, takvu, da ako Hrvatska spasi Rijeku, morati će njima najviše zahvaliti, već unaprijed zaadu koliko će ti narodni gorostasi doprinijeti narodnom boljitku. Samom kulturom, a da drugo ne nabrajamo oni će miloj Hrvatskoj doprinijeti naj- bolju i najsjegurniju potporu. Tu nije jedna glava, ni jedna ruka, nego cije- '|Ovi javljaju, \ne nagje dostojno uvaženje. i, Dužnost je javne štampe, da iakti- ba stanje razjasni, i odaleči narodno zlo, sa dužnim počitanjem, a mi to vršimo, osvjedočeni da je to sveta na- ša dužnost. Svakome svoje! Sedmični prijegled. Bugari osvojiše utvrde. Bulaira. Bugarske čete, potpomagane od grčke flote sa strane zaliva Xeros, poslije žestoke bitke osvojiše utvrde Bulaira. Turci su bili podupirani od svoje mornarice, koja je o- | perisala u Dardanelima. Izgledalo je, da će se Bugari morati povući, a kasnije se uvi- djelo, da je ono bila samo taktična kretnja. Akcija je bila odmah zauzeta velikom ener- žijom, i tvrgjave su osvojene jurišem ba- junetama prsa a prsa. Carigradske su o- blasti odiučile istjerati sve Grke iz Darda- ne'a i okolice. Grci, protjerani iz Carigra- da, u velikom se broju vraćaju u Atenu. da je 2000 Grka zatvoreno u Turskoj, a trojica su u Smirni obješena, jer optuženi da su pomagali grčkoj vojsci, koja operiše na Mitileni. udari grad naš kaznom izopćenja i inter-| Prigodom svetkovine sv. Vlaha te godine dikta i ne oprosti ga toga, dok nije učinio | | (1608.) bilo je već spleteno nekoliko niti propisanu javnu pokoru i prenio mrtvo ti-/ te buntovne mreže. Malo pomalo i neki jelo Jegjupkovo iz crkve sv. Luke, gdje je članovi dubrovačkog plemstva pristaše uz nakon smaknuća noću bilo pokopano, sveča- te prevratne nove ideje, pače se kriomice nim načinom u samostanski fratarski grob. trknuše i do Mantove, da se bolje spora- Lastovska ova buna zaplete republiku du- zuwmiju, što će uraditi, No zavjernici Maro- brovačku u oštru svagju sa Mlecima, u ko- jica i Gjivo Rastići (Resti) te Jaketa Gjor- joj Dubrovnik junački odbi intervenciju Mle- gjić biše jedne rujanske noći god. 1611. čića, koji se, zauzimanjem pape Pavla V., uapšeni u prisustvu samog kneza i Malog ostaviše Lastova. Drugi je dogagjaj ovaj: Vojvoda savojski Karlo Emanuel I, Veliki, i druge nekoje s njime sporazumne evropske vlasti dogjoše na misao, kako bi dubrovačku republiku dobili u svoju vlast i dočepali se njezina bogastva. To su naumili izvesti i radi tog«, što su iz dubrovačke republike mogli lako udaiiti na Turke i oteti im Bosuu, Herce- govinu i Albaniju, Da u tome uspije, gle- dao je savojski onaj vojvoda, da predobije za se niži puk u Dubrovniku, puk neza- dovoljan vladom vlastele, Početkom godine 1608. stigle su u Dubrovnik nekoje osobe, namjerom da proučavaju odnošaje u Du- brovniku i u susjednim turskim pokraji- nama, i da steku privrženike za ideje sa- vojskog vojvode i s njime udruženih vlasti, Vijeća. Radi ovih dogagjaja Vijeće se je i plemstvo razdvojilo: jedni su bili protiv utamničenih, a drugi su ih opravdavali, Došla je u to i svečanost sv. Vlaha god. 1612. a urotnici su još bili u tamnici, te se proti njima vodila istraga, nakon koje se je u senatskom Vijeću od 23. februara imala izreći osuda. Senat, protiv mišljenja senatora Marka Baseljića, koji predlagaše, da se zavjerenicima posijeku glave, osudi ih, na predlog Vladislava Menčetića, pjes- nika »Trublje Slovinske«, na doživotnu tamnicu, tamnicu sa zazidanim vratima i sa samo jednim prozorčićem, gdje su im davali hranu. Rogjaci utamničenih nepre- stano smišljahu načine, kako da ih izbave zatvora, i to im uspije, Iste te godine (1612.), zadnje pokladne nedjelje, jedne burne ve- Novi predlozi Turske. Pariški listovi donose, da je Haki-paša ovlašten, da u Londonu predloži slijedeće riješenje: Porta prepušta saveznicima sav turski teritorij, sve do linije Midia-Enos. Drinopolje bi sačinjavalo nezavisnu musli- mansku općinu. — Primjećuje se, da ovaj predlog ne izgleda praktičan. Nekoje vele- vlasti vide u nastavku rata najbolje riješenje. Na Galipolju palo 20,000 ljudi. Bojevi na poluotoku Galipolju, sjeverno od grada, izmegju turskih i bugarskih če- ta, trajali su u subotu čitav dan. Gubitci na obim stranama od utorka unaprijed iz- ,|nose samo na poluotoku Galipolju preko 20.000 ljudi. Najviše su nastradali od šra- pnela i bajoneta. Posljednji stanovnici gra- da Galipolja i turski ranjenici preveženi su na obalu Male Azije. Bugari potopili 2 turska broda. Turski krstaš »Assar-i-Tevfik«, pod čijom zaštitom su Turci pokušali iskrcati svoje čete kod Podime na crnomorskoj obali, u- dario je o minu, koju postaviše Bugari. U- slijed esplozije teško bi oštećen. Zatim ga Bugari topovskim hitcima potopiše. I jedan veliki turski prevozni brod skupa sa četa- ma bio je od bugarske artilerije potopljen. Bojevi oko Skadra. Crnogorska artiljerija je sa više pozicija u nedjelju i ponedjeljak metodički bombar- dovala Skadar, izbjegavajući, da uništi grad, jer je vidjeti na kućama mnogo bijelih za- stava sa crvenim polumjesecom. Opaža se, da se Turci pripravljaju na neposrednu o- branu samog grada. Za vrijeme noćne puc- njave, opazilo se, da su Turci pucali sa dum-dum kuršumima. To su po ranama o- pazili i crnogorski liječnici. U ponedjeljak je crnogorska artilerija o- tvorila na Skadar žestoku vatru. Turska u financijalnim neprilikama. Carigradski »Sabah« donosi, da je vladi uspjelo da priskrbi 500.000 turskih lira. Ti- jem će platiti činovnike za mjesec dećem- bar. Megju narodom kupe se dobrovoljni prinosi za ratne troškove. Čvrstoća balkanskog saveza. Grčki ministar-presjednik Venizelos izja- vio je, da je balkanski savez i danas — uza sva rovarenja — isto tako solidaran i čvrst, kao što je bio u početku rata. Svi su saveznici spravni u svaki čas da postave čeri, dok se u jednoj vlasteoskoj kući pri- kazivahu 3 komedije u prisustvu kneza, pobjegoše oni utamničenici, te pogjoše naj- prvo na Korčulu, a otole u Italiju: u Rim, Napulj, Savoju. Od tih neki se više nijesu povratili svojim kućama, a neki su se po- vratili i ubrzo okanili svakog daljnjeg ro- varenja protiv vlastite otačbine. I Zagreb je od davnine uvelike častio se- bastskog sveca mučenika, (nazivajući ga, kako i sada, »sv. Blaž«), a unaprijed, kad imadbude novu lijepu crkvu njemu u čast podignutu (ta se dovršiva), častit će ga, bez sumnje, i još više. | u zagrebačkoj po- vjesti nalazimo dogagjaja važnih ali ujedno i sudbonosnih i žalosnih, baš na dan 3. februara. Nekoje od tih važnih dogagjaja, koji će i nas interesovati, ovdje u kratko spominjem. Prilike u Zagrebu na kraju 16.tog vijeka: političke, biva, narodne i socijalne opreke megju zagrebačkim gragjanstvom, pak i vjerske nekoje smutnje, kao i sporovi megju samim gragjanima, naročito megju odlični- jim trgovcima i obrtnicima — sve je to tra- žilo potrebu, dla se ustanove i odredbe, po kojima se je u toj općini do tada živjdo i upravljalo, promijene ili barem nadopune,