CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO Br. 418. t Slava d.ru Anti Starčeviću! Jučer je bila obljetnica, kad je crna vrana zagraktala nemilo krišom domo- vine Hrvatske; kid se je ugasla za u- vijek jasna Danica na jugu; kad je sklo- pio oči glavni spobornik onoga prava, kog je za života vapio i branio uzti- suću nevolja, uz groznih patnja ; stje- gonoša koji je jurio kao vitez pred šakom svojih sumišljenika pravaša, da mukotrpno osvoji šančeve raznih stra- naka, koje su domaju dovele do ruba propasti; kad su zanijemila ona mu- ževna usta velikog našeg učitelja i pro- roka; kad se je ukorijepila ona desni- ca, koja je svojim oglasima probugji- vala narod, svojim člancima uništava-. la puzavce, nametnike, prodanovce, malodušne. I vas narod zakuka pri tvojoj smrti, slavni Ante Starčeviću; kako kukaju sirote, kad izgube hranitelje svoje, mi-' le roditelje svoje; pri tvom se grobu pokloniše i oni, koji su le za života napadali, koji su kivno svoje pero u žuč umakali, nebi li te onemogućili u narodu; pokloniše se i oni, koji su te na po puta ostavili, ne samo rtego još gledali da te maknu sa poprišta, gdje si kao div naprezao staračke sile, da ne dadeš u odmetničke ruke časnu zastavu, kojom si dično vitlao kroz dugi niz godina. A eto narod svaki dan to bolje spo- znaje, koje je neizmjerno dobro u te- bi izgubio; i postostručeni vijerni tvoji učenici, tvoji sinovi ne propuštaju je- dne godine a da se smijerno ne po- klone velebnom tvom duhu, da se o- sobno ili u duhu ne poklone onoj lju- toj grudi zemlje, gdje tvoj pepeo po- čiva; da u sve glase kliču: slava Anti Starčeviću! I mi amo na skrajnjem ju- * gu, najmanja grančica na golemom sta- blu pravaštva; i mi amo, koji smo ti uvijek vjerovali, uza te vazda pristajali, tebe se držali, i mi danas u žalosti i SMATRA SE VA JE PREDBROJEN I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. jadu se pridružujemo golemim povor- | IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. ARENA NON LA LN LA LL aLL Lab a E Al AL lp LL GS SSL AL ES S Ap JEG U DUBROVNIKU, i. MARTA 19(3. Govor predsjednika Šuteja: kama, koje te oplakuju, i mi čedno, Kao predsjednik i bosanac naglašuje va- ali iskreno, odvažno padši na koljena pred tvoj grob, vapijemo spas velikoj duši tvojoj, te kličemo: Slava ti, Ante Starčeviću! Nek se vrla, nesebična, požitvovna tvoja duša veseli; jer se je spasono- sna tvoja nauka ne samo uvriježila u Hrvatskoj, rasprostranila u Dalmaciji, nego je na juriš osvojila Istru i Her- ceg-Bosnu, i preko Slovenije doprla maldane do gordoga Beča. Nek se vedra, postojana i odvažna tvoja duša veseli: sklopio si oči, a vjer- nici su tvoji strkali se u dva protivna tabora; oni su se gložili, proganjali ; ali ih tvoje ime, tvoj nauk, tvoja u- spomena pomiri, i danas su svi pra- vaši, jedno srce, jedna duša, jedno ti- jelo, te vogjeni od dičnog tvog sinov- \ca dra. Mile Starčevića, hrle pobjedo- nosno da izvrše tvoj sveti nalog, da "Hrvatsku spasu! naš Oče: slava! Slava dakle tebi, veliki Ante Starčeviću; slava ti, Rkcija za reciprocitet hrvatskog sveučilišta. Zagreb, 23/1I. 1913. Nakon predhodne konference djaka iz Dalmacije i Istre zaključeno je sazvati za 22. tek. javnu skupštinu u sveučilišnoj auli, i pozvati na istu rektora i čitav akademski senat. Važnost ove skupštine nije kao obično — manifestacija i protest; ova je skupština stvorila važnu rezoluciju i apel upravljen na narodne zastupnike, općine i t. d., i t, d., da se zauzmu za riješenje ovog pravednog pitanja. Tačno u 11 sati stupio je u sveučilišnu aulu rektor, praćen deputacijom djaka, na što je kolega D. Tolentino svrš. pravnik otvorio skupštinu, zahvalivši se svima na tako lijepom odazivu, istaknuvši brojne skup- štine i proteste što ih je ova sveučilišna aula čula, naglasujuć da se ova skupština ima smatrati samo pripremom za daljnji rad, koji će se u tom smjeru poduzeti, Predlaže za predsjednika skupštine kol, Šuteja cand. iur. i F. Štambuka cand. iur. kao bilježnika. (Prima se.) | Svačići, sniju Zrinjski, sniju Frankopani ; Hrvatski djak |sniju Starčević, sniju Kvaternici. žnost ovoga pitanja koje se ventilira i ven- tiliralo dugo doba. Rad koji se i pred dvije godine bio poduzeo od sveučilišne omla- dine bio je koristan, jer se je čitavi aka- demski senat zauzeo za ovu stvar, Moli, da se skupšlina vlađa dostojanstveno, i da sasluša u toj stvari glavnog izvjestitelja kol. Baričevića; apelira na prisutnog magn. re- ktora, da se zauzme kao predstavnik na- šega zavoda kod akademskog seriata i mje- roedavnih faktora, da se zadovolji zahtjevima universe. Govor izvjestitelja Baričevića: Zlo, koje je nas odavno i uvijek deša- valo, bilo je iz Beča paki bilo po zahtjevu Pešte. Ovo naše pitanje nastoji se tumačit kao političko pitanje, ali ono nije samo političko naše pitanje, nego i kulturno pi- tanje. Druge države nebi iz stida pustile ovu stvar da se vuče kroz decenije; riješile bi ga bile brzo kao znak svoje političke i kulturne zdrelosti, dočim na sramotu naše austrijske vlade, pušta se vlada sramoltit pred kulturnim forumom upličući u ovoj stvari bezopravdane i ničim nedokazane razloge. Ističe čitav historijat ovega pitanja; borbu, u parlamentu austrijskom, razne opstrukcije i momente, koji su išli za SE na- | šega sveučilišnog pitanja. Prikazuje i današnju i prošlu borbu u'| austrijskom parlamentu raznih slavenskih frakcija i Talijana za postignuće visokih i, srednjih škola i rad naših zastupnika. Nije pitanje kruha i opstanka Dalmati naca radi poteškoća sa strane austrijske vlade, nego je pitanje poniženja našega za- voda, naših profesora, koji znadu, da je na- učna osnova na našem sveučilištu ista i jednaka zahtjevima austrijskih universa. Spominje stanje Slovenaca u Trstu, Ta- lijana i drugih marodnosti u parlamentu austrijskom i veli, da je samo žestoka opstrukcija naših zastupnika kadra riješiti našu pravednu stvar. Za provedenje i oživotvorenje ovog pi- tanja predlaže izbor permanentnoga odbora, koji je jednoglasno primljen. Odbornici: Uršić, Klarić, Veršić, Popović, Migior, Plavković, Šutej, Krbek, Opatić, Mladinov, Stipetz, Aničić. Govor magn. rektora: Ističe ponos, narodni ponos i čast zavoda da radimo za ovu stvar, jer jedino radom | a ne apalijom možemo doći do cilja. Veseli se radu i koracima omladine, jer | je to najbolji znak, da naša golubinja ćud može imati granica, stoga pozdravlja svih, i! | Mora se, mora i po privdi božjcj i po | pravici ljudskoj vratiti nama ono, što sle- e 1 t t (osobito odbornike, kojima se stavlja na/ raspoloženje da ga pomogne zagovorom i riječi uvijek i svuda. Or će se kao rektor obratiti na vladu i! na senat, da i oni uradu u korist našu i| naše universe. Oni su uz nas i za nas. Nakon što je kol. Veršić phil. protuma- čio rad odbora, pročitao je kol. Tolentino PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Akademska omladina zahvaljuje svima koji su se do danas i koji će se u buduće zauzimati za naše pravedne zahtjeve, oso- bito svome profesorskome zboru, moleći ga da i mnađalje bude i ostane uz nas: | »branioc časti i ugleda našega sveučilišta«. Sedmični prijegled. rezoluciju, koja je istodobno i osnova rada Odgovor Rumunjske. perimanentnog odbora. | Rezolucija je uz jednu naslovnu preinaku jednoglasno primljena, a glasi: »Cjelokupna akademska omladina hrvat-' »ske universe u Zagrebu, sakupljena na »javnoj skupštini u sveučilišnoj auli danas. »22. Veljače, nakon svestrane rasprave i »dogovora najodlučnije protestira proti za- »ulačenju pitanja reciprociteta zagrebačkog »sveučilišta i nepriznanja nauka 1 diploma »stečenih na zagrebačkom sveučilištu«. Apelira na zastupnike iz Dalmacije i Istre na carevinskom vijeću i druge slavenske zastupnike, da porade složno svim silama i srestvima, da se ovo životno naše pitanje konačno riješi, i da poduzmu .ne samo za- konska srestva, nego da spriječe opstruk- \cijom svaku raspravu i zakonsku osnovu , u austrijskoj zastupničkoj kući, eda se tako Poslala je rumunjska vlada svojim puno- moćnicima kod velevlasti odgovor, u kome označuje minimum svojih zahtjeva. Uz to je \ministar-presjednik Rumunjske izrazio ru- skom poslaniku želju, da se eventualni sa- stanak prestavnika posredujućih vlasti ob- drži u Petrogradu, iz osobitog poštovanja prema caru, kao poticatelju haaške konfe- rencije. Protiv rumunjskih zahtjeva. Scfijski list »Bulgaria« donosi, da je pu- čanstvo na rumunjskoj granici vilo uzrujano radi rumunjskih zahtjeva i hoće da obdržava prosvjedne skupštine protiv odstupa terito- rija. Poduzete su mijere, da se manifestacije zapriječe. Turska popušta. Haki-paša je izjavio poklisarskoj reuniji u Londonu, da je Turska sada spremna pri- hvatiti notu šest vlasti, po kojoj se Drino- \mjerodavni faktori prisile da priznadu naše polje daje Bugarskoj, a sudbina Egejskih \pravedne i opravdane zahtjeve, kao što se Ostrva čini ovisnom o zaključku vlasti, Ka- istim . srestvima služe i druge slamenska| 59.86 razabire iz bugarskog službenog i izvo-- ra, saveznici zamišljaju ovako odrediti gra- nicu: Mora se granica pomaknuti mnogo dalje prema Carigradu; Turska mora da plati jednu ratnu odštetu i još se obvezati, da će demobilizovati kroz 15 dana nakon pre- uz:ća mirovnih pregovora. grupe u austrijskoj zastupničkoj kući Moli i apelira na sve zastupnike Hrvate |i Srbe ua pokrajinskim saborima kraljevine \ Dalmacije, Istre, Bosne-Hercegovine, kao i na bivše zastupnike kralj. Hrv. i Slavonije \i mjesne delegate na zajedničkom saboru, da porade i zauzmu se za riješenje ovog pravednog pitanja. Obraća se na sve ugledne ličnosti, za- vode, općine, korporacije svih gradskih i seoskih općina u Hrvatskoj-Slavoniji-Dal- inaciji-Istri-Bosni i Hercegovini, da se bilo prestavkom, bilo brzojavno obrate na za- stupnike svoje, na pokrajinskim saborima, carevinskom vijeću i zajedničkom saboru kao i u delegacijama i na ausirijskog mi- nistra nastave kao i na kr. hrv. slav.-dalm. zem. vladu odio za bogoštovlje i nastavu, da se i oni zauzmu za bezodvlačno rije- šenje hrvatskog sveučilišnog pitanja svim | dozvoljenim srestvima, koja im na raspo-. loženje stojv. | Opominje nadalje sve kolege, da budu | radom i savjetom na pomoć svima onima, koji se zauzimlju za riješenje našega sve- | učilišnog pitanja i da se svi upisuju na zagrebačko sveučilište, Poklisarska vijećanja. U srijedu će se u Londonu sastati pokli- sarska konferensa, da formalno ustanovi ru- munjsko-bugarsko posredovanje. Odgoda termina sjednice, čini se da pokazuju, da se geji nada, e će dotle Rumunjska i Bugar- ska, povjerljivo informisane o mjerama vla- sti, doći do sporazuma. Istodobno će se na- staviti rasprava o arbanaškom pitanju. Vlade se nadaju, da će do četvrtka doći jedna iz- java Rusije glede Skadra. Položaj se je po- boljšao, ali bi bilo preuranjeno tvrditi, da su sve poteškoće svladane. Kralj Nikola o Skadru. Crnogorski je kralj poslao »Tempsu« o- vaj brzojav: »Pitanje Skadra za Crnu-Goru \je pitanje kruha. Posjed grada i njegova te- ritorija je logična i nužna rezultanta čitave naše narodne egsistencije, a najživotniji in- teresi crnogorskog naroda tjeraju ga na o svojenje one zemlje, koje je nasilno odci- jepljenje za stoljeća zaustavilo njegov po- litički i ekonomski razvitak. Javno mnijenje A. moralo bi shvatiti, da ovakova čvr- i» |štuje, na na prošlosti budućnost si snuje«, Sjaj i veličina nekadanje Hrvatske nalaže nam tešku, no časnu zadaću, da uskrisimo svoju mo pusti ponos na negdašnju veličinu mi- ile nam Hrvatske, ponos, koji bi bio besko- pred kipom svoje domovine. Piše; A. Krunoslavić, omladinac. Mila majko, Hrvatska domovino moja ! Kad pogledam na oblačno nebo, na uzbur- kano. more, na tužno stanje tvoje, onda se sjetim klete sudbe tvoje, gadnog ropstva tvo- ga; onda, oj, onda mlađe mi se nadimlju grudi, a srce drhće i nemirno tuče, hoće da probije dosadanji stanak svoj, da iz njega iskoči i poput ranjena lava, da bijesni od boli i nepokoja. Od tuge bi plako — ali nč, neću. Još, još vjerujem i nadam se u hrvatske mišice i u hrvatska srca. Ti si tužna i bijedna, ali ipak pored svega toga, pored sve te nevo- lje i sramote, domovino, majko moja, ve- selim se i dičim se što sam čedo tebe mu- čenice, što sam Hrvat! Robinja je, robinja tužna naša domovina. Silnici,&krvopije strgoše s nje sjajno njeno kraljevsko odijelo, a banovsko pogrdiše, ra- zderaše, i, evo je u dronjcima sada poput najgore sirote, poput crne kukavice, koja živi od milosti i nemilosti svojih krvopija. je — sniva dugi san stare sla- Bijedna ve, a & njom zajedno sniju Krešimiri, sniju Još sniju, al' neće dugo. Približava se vri- jeme uskrsnuća. Angjeo slave i budućnosti Hrvatske kao da je siša s vrhunca nebesa, da odvali onaj stanac kamen s tužnog gro- ba, gdje počiva majka naša, da slobodna odahne sa vjernim sircim svojim, da na nov život ustane, da zaori iz tisuća grla od bujnog Spiča do sijedog Trigiava, od širokog Dunava pa do kitnjastog Balkana, da čuju oba pola: »Lijepa naša domovino !« Što misle krvopije ? zar da će u grudima našim ugasnuti svetu onu iskru, koju - ma- čem rasplamtješe i nami namriješe oci naši? Bila nam kruta sudba neznam kako, progo- nio nas neznam ko pa digo se i cijeli pa- ko ipak će, dok bude i jednog samog Hr- vata, u našim dušama, u našim srcima cvi- jetati mile uspomene na dragu nam domo- vinu, milu našu potlačenu Hrvatsku. Pak nek mačem sijeku grudi naše, nek trgaju iz njih srce naše, srce, koje ljubi, ko- je ćuti, pa nek proparaju to srce naše, naći će u njemu duboko utisnuto, jako označe- no, da ćemo do vijeka biti ono, što i oci naši bješe, da ćemo biti slobodni, svoji na svome, Hrvati branitelji vjere i kulture! koše oci naši krvavim mačem u desnici ru-|ristan, kad se ne bismo sjetili dužnosti ve- ci. Mora se i mora vratiti nama naše! Sviće zora boljih dana — jer evo kao da' čujem glas augjeoski, koji badi usnule po goram i dubravam Hrvatske vile, da pjeva- ju, da se vesele, da navijeste sincim Zvo- nimirovim, da je budućnost Hrvatska, da će Hrvatska Hrvatima, da se približava dan u- jedinjene, samostalne i neodvisne Velike Hrvatske. A za vilama kao da vidim naše velikane, mučenike, pjesnike i bane, gdje veselo kroče pod svetom hrvatskom troboj- nicom, toliko puta krvlju orošenom, koju nosi slivni biskup Grgur Ninski i pjevaju: Ustaj rode, sad na noge | Planu zora, svanu dan, Slobodan si, svoj na svome, Ko što mili tvoj je stan! Mlado mi se čelo vedri, e mučeničko lice rumeni od sreće i milinja. Hoću da pro- čem .... Pa koji svijesni i čestiti Hrvat ne bi vje- rovao u blagoslovljenu i bolju budućnost svoje drage Hrvatske domovine? Sjetimo se = s Zvonimira, sjelimo se Krešimira . . . . No| ne smijemo na ovome ostati, jer cvo je sa- = sne draga naša domovina, dok se god nje- (li ih svojih, ozbiljna rada, što uas čeka na razvalinama dične nam prošlosti, s kojim treba, da uz pomoć božju podignemo sla- vaiju budućnost Velike Hrvatske. Na pozornici svijeta mi smo još goliši, još patuljci. Maleni smo, a istinita je ona Njegoševa : »U velikim narodima, geniju se guijezdo vije«, kao i ona naša: iz male vode male ribe ; iz velike vode velike ribe, K tomu smo još i silno rascjepkani, a i kleta nas je sudba skučila pod svoj jaram. Ipak se kod nas napredak opaža koli u književnosti i umjetnosti, toli u obrtu i trgovini, Uza sve to, mi ćemo na pozornici svijeta biti mališi, dok god na nov život ne uskr-. na rascjepkana uda ne slože i ujedno sre- tnu cjelinu ne sjedine. Sjetimo se Egipćana, Izraclaca, Grka i Rimljana. Sjetimo se divota, mudrosti, ju- naštva i naobrazbe, što je ostaviše !.... | mi se Hrvati možemo ponositi sa pregjima svojim, Njih moramo ljubiti, a njihovu u- spomenu svegi u srcu nositi, jer patos neumrli Prerad : »Rod bo samo koj' si mrtve Idomovinu na slobodu, na samostalni život! Ne cjepkajmo se, već složno ko jedan radimo oko spasa naše domovine | Budimo ko prst i nokat, jer znajte da mali potoci nose brvna i daske, dok velike rijeke i mo- ra, blagom natovarcne lagje i parobrode, kako lijepo na jednom mjestu veli Jemeršić, Nama ne treba tražiti domovinu pa hititi u Ameriku, ostavljajući rodnu grudu —; mi ju imamo. Samo treba da uzdigaemo, uje- dinimo i usrećimo. Odužimo se za milu nam Hrvatsku, za- nesimo se poput pjesnika ili umjetnika kad se zanašaju i oduševljavaju za krasote ne- ba i zemlje! Ne bojmo se! Prošlost naša jamči za sre- tnu budućnost našu. Sadašnje bijedno sta- \nje bodri i jača volju našu. Borit ćemo se. U nama ima snage, a pritisnuto više, od- skakuje jače. U borbi nam je spas; u oklijevanju smrt. Krenimo se svim silama napred, jer bu. dućnost je naša. U njoj će ee PA da nas ima još — Hrvata!