PRAVA
CRVENA HRVATSKA
TI Q
CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU
ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Čestito vam Uskrsenje!
Uskrsne Gospodin i prikaza se Ši-
munu. U ovo malo riječi sadržaje se
sve što kršćansku dušu može usrećiti
i u ovom i u vječnom vijeku. Ako
svaki oplemeni svoju dušu, ukroti svo-
je strasti, suzbije oporost svoje ćudi:
on je uskrsnuo i milost ga Božija kao
sunce razjašnjava: on ima zašto da se
veseli Uskrsu, jer je udionik u slavi
Onoga, koji je svijet predobio, i sla-
vno rajska vrata otvorio. A ako uz
milost Spasiteljevu taj kršćanin prizna-
je u duši veliku božanstvenu vlast Ši-
munova nasljednika, kog je prvog Spa-
sitelj pozdravio, onda ta je duša sa-
vršena, i svet, veseo, radostan, dolazi
mu Uskrs.
I mi vami, mili štioci, želimo tako-
vo Uskrsovo veselje, želimo da vam
dragi Gospodin podari obilatu milost
i blagoslov, vami, milim ukućanim va-
šim, baštinama, radnjama, nastojanju,
tecivu, željama vašim.
Sretni vam bili blagdani ovi: zasko-
čili vas u zdravlju i pratili do prastare
starosti u dobru i zdravlju, a nadasve
vam otvorili ona vrata, koja je Spasi-
telj otvorio svim vjernicima svojim.
*
*o#
Ima i još jedna radost, koja će ra-
zigrati srca milog našeg naroda; a ta
je da su Rusija i naša Monarhija po-
čele provagjati razoružanje ; a po tome
može se rijeti stalno je, izvan nenadne
kakove, da će se mir i blagodati mi-
ra u Europi uzdržati još za koje go-
dište, a to je u ovim jadima, skupoći
i gladu neprocijenjivo dobro i blago-
dat, komu će se razveseliti vas svijet
pak i mi. A naši vojnici ako će mno-
go i pretrpjeti, ali barem neće stradati,
a što prije će radosno kućama svojim.
Kostantin Veliki.
I zakle se silni Duklijan, na žalost pori-
jetlom iz naših strana, i naniza zlatnim slo-
vima: Kršćanstva više nema! S njime skupa
klikoše istu stvar zvijerski Masimilijan, Ga-
lerij i Licinij, i ognjem i mačem navališe
kao čopor bijesnih vukova u mirno stado
Isusovih ovčica, koje se sakrivale podzemno
u katakombama. Nesmiljeni zakoni; okrutna
dužnost objave bilo i izdajom svakoga krš-
ćanina; mito, nagrade, neobzirno njuškanje
i pretrage, sva sila uhoda: sve, sve upotre-
biše ti silnici da svoj naum i svečanu svoju
izjavu oživotvore. | smalaksa Dukljanova
ruka od silnog pokolja; i napane ga kao
hydra lavež savjesti, i otešća mu plamena
kruna na glavi, te se u Spljet zavuče, e bi
barem zeru mira uživao. To su bili zadnji
trzaji pakla na Božiju crkvu; ali je Božije
slovo, da je nadvladati neće. | tako bi!
Tužni Dukljanine, okrutni progonitelju
kršćanstva, ti si se pohvalio e je kršćanstva
nestalo; a jedva će saći u grob trudne tvoje
kosti, a rasplinut će se kao pjena, sve tvoje
hude namisli, jadat ćeš se za mile svoje,
nespokojno ćeš oči zaklopiti, očajno zagla-
viti ćeš ; a ona će vjera, koju si svom mr-
skom moći progonio, zavlađati svijetom,
gordi isti tvoj Mausoleji postati će stolna
gdje će Isusovi sljedbenici Njega sla-
od vijeka do vijeka, i kad se za tvoj
neće ni znati; oni će podignuti onaj
kog si komadao i progonio, a na njemu
se blistaii zlatnim slovima: Isus, slavo-
vlada! Vajni Dukljanine, vaše će
ši
e
i
palače, vaši spomenici, vaše će bogomolje
u prahu ležati, vaši će bogovi u tami i
pljesni stajati, dok će se od svega Rimskoga
slavlja sačuvati glasovita Rotunda, posvećena
negda svim bogovima, a da se tamo časti
sveta Djevica i sveti nebesnici; sačuvat će
se Anfiteatar, gdje ste klali i na kaiše de-
rali hiljade kršćana, a da mu se u sredini
koči sv. Križ; sačuvat će se Titov i Vespa-
sjanov spomenik, onih biva koji su izvršili
Isusovu riječ: e neće od starog Jeruzolim-
skog hrama ostati ni kamena, i Konstantinov
spomenik, koji je prvi prignuo svoju glavu
blagom igu Spasiteljevu. Je li to sve slu-
čaj, pitamo, ili je očito Božije odregjenje,
e bi uvidili kako ono što je u doticaju sa
Isusovom crkvoim i u samom kamenu prkosi
zubu vremena, da dokaže, kako je vječno
sve ono što Spasitelja slavi i crkvu njegovu?
Dukljanina nesta i njegovih ortaka, a iz Fran-
cuske sagje put Rima mladi vojskovogja,
hrabri junak, zakonoša po Bogu odabran,
da Crkvu priznade i vjeru proglasi slobo-
\|dnom, još više da bude prvi kršćanski Ce-
zar. Ogromnom ga silom čeka Maksenciji,
\da ga liši krune i života, a tad baš u naj-
\višoj se nuždi pokaza Božija moć. U sred
bijeloga dana vigja Konstantin i sva njegova
vojska velebni znamen na nebu: U živom
sjaju stoji križ sa natpisom: U ovom ćeš
znaku pobjediti. I Konstantin zbaci rimske
orlove sa zastava a posadi križ, i Konstan-
tin dade kao znak križ svakomu vojniku.
Dvije se vojske sukobiše ad saxa rubra,
polomiše koplja, trgoše mačeve, ratna sreća
kolebala sad tamo sad amo, ali križ nad-
vlada, Maksencijevi vojnici nagnuše u bijeg,
tjerani, progonjeni nahrupiše na Milvijski
most, ovaj se pod teglinom prolomi i viši
dio i isti Maksenciji zagušeni nestaše. Bez
takmaca, slavan i uzvišen Konstantin zauze
vječni Rim i proglasi se Rimskim Carem.
Nakon malo u Milanu gradu izdade pro-
glas svemu narodu carstva, u kojem pri-
znavši Isusovu vjeru, zabranjuje da se dalje
progoni; ne samo to, nego svojim carskim
darom dopušta ondašnjemu Papi da sa-
gradi Basilike i palače, gdje će stanovati
i gdje će se mili Spasitelj slaviti. Taj gla-
soviti proglas navršio se je uprav nazad
tisuću i šesto godina, te baš ove godine
kad se je navišila ta godina, Božija Crkva
hoće da proslavi smjernom zahvalom Bogu
Svemogućeniu, koji je takav preokret pro-
izveo, i koji je crkvu kroz ovo 1600 go-
dina sačuvao od svih nasrtaja jaza paklje-
noga, te će ju bez dvojbe možnom rukom
obraniti i od naskoka bezvjerstva i himbe-
nosti i u naprijed sačuvati.
* #
Odbor za proslavu Konstantinovog edikta
za našu biskupiju:
Presjednik: Presv. Biskup dr. Josip Mar-
čelić; potpresjednik: Presv. Prepozit Dn.
Mato Pišta; članovi: Dn, Ivo kan. Ipšić,
Dn. Ivo kan. Fabris, dr. Josip Posedel,
dr. Frano Trošić, dr. Baldo Podich, Proi.
Krsto Krile, dr. Vicko Svilokosi, Dn. Mato
Vlahušić; tajnik: dr. Antun Žegura.
U Rimu biti će svečani pomen historič-
nog dogagjaja veličanstvenim crkvenim služ-
bama i akademijama; jer nevoljne opstoj-
nosti drugo ne dopuštaju; a kakovo bi iz-
vanjsko slavlje moglo izazvati strke, pak bi
se okrivila crkva da je uzrok svagji. To
najbolje rasvijetljuje sužanjstvo u kojem
Papa pribiva, i svjedoči kako potpunim
pravom katolici traže da bude faktično ne-
odvisan.
U Solinu i u Spljetu će se takogjer van-
redno slaviti ovaj god, jer je slavodobiće
kršćanske vjere usko spojeno sa uspome-
nom groznoga Dukljanina, kako smo u
članku i naglasili,
s
U nas će se u Dubrovniku proslaviti taj
god dnevice na dan Velike Gospe, kojoj je
posvećena glavna i stolna Dubrovačka crkva.
IZLAZI SVAKE SUBOTE
POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
,
AA am
t
1
|
đ
U DUBROVNIKU, 22. MARTA 1913.
Jer baš dnevice na taj dan, kad je strašna
trešnja razvalila staru stolnu Maticu, a Du-
brovčani novu sagradili, za prvi put bi oba-
vljena sveta Božija služba nazad 200 go-
dina. U taj se je pak dan nazad 300 godina
rodio veliki Gradić. Tako spojiće se skupa tri
velike svečanosti i uspomene, jedna primila
svakoj kršćanskoj duši, a druga svakomu du-
brovačkom srcu. Kao oznaka radosti, pri-
vrženosti i ljubavi Božijoj dobroti, koja po
sv. Vlahu miluje naš grad, za taj će dan
u velikoj Gospi biti dogotovljen velelijepi
mramorni novi veliki oltar, koji će odgo-
varati krasoti i gizdi naše stolne crkve.
Bez dvojbe će se uglednom odboru pri-
družiti sve gragjanstvo, da i vanjsko slavlje
i svečanost uspije velebno i pristojno.
Sedmični prijegled.
Predaja odgovora saveznika.
Srpska, grčka, crnogorska i bugarska vlada
predale su u petak po podne odguvor ve-
levlastima, u kojemu su označeni uvjeti,
pod kojima su saveznici spremni da stupe
u pregovore.
Turski listovi cijene, da su mirovni uvjeti
saveznika sasvim nepovoljni, te ne mogu
vjerovati, da traže i kapitulacije za svoje
sunarodnjake. Prihvat takovih uvjeta »zna-
čilo bi produljiti još za nekoliko godina
agoniju turske zemlje«. Bolje je, kaže ca-
rigradski »Tanin«, umrijeti sa oružjem u
ruci i na časnom polju, nego li na stolici
za mučenje.
Za oprovrgnuće memoranduma saveznika,
u kojemu se traži ratna ošteta, predati će
i Turska velevlastima jedan memorandum.
Prijedlog Austrije odbijen.
Kako se iz Londona javlja, na ambasa-
dorskoj konferenciji zastupnik Austro-Ugar-
ske stavio je prijedlog, da velesile interve-
nišu u Beogradu protiv odašiljanja srpskih
četa pod Skadar, ali da su velesile ovaj
prijedlog odbile. Ova je vijest pobudila naj-
veću pažnju, jer je osobito značajno, da je
prijedlog ipak stavljen, a još značajnije, da
je odbijen.
Demobilizacija Austrije i Rusije.
U Galiciji se je u četvrtak započelo ot-
puštanjem pričuvnika poziva 1908. — Ot-
puštanje ruskih pričuvnika uslijediće poste-
peno. Najprije će se otpuštiti oni, koji sta-
nuju u udaljenim krajevima, onda oni iz
središta Rusije, a na posljetku oui na za-
padnoj granici. Razoružanje biće svršeno za
dvije do tri sedmice.
Rumunjsko-bugarski spor.
Kako petrogradske vijesti glase, Sazonov
će po svoj prilici oko konca ovog mjeseca
službeno otvoriti renniju poklisara, za iz-
ravnanje bugarsko-rumunjskog sukoba. Do-
lazak Daneva i vojenog savjetnika ge-
nerala Dimitrijeva u Pariz očekuje se svr-
hom ove sedmice. Vijećanje će trajati od 5
do 6 sedmica. U diplomatskim krugovima
govori se, da je u pogledu Silistrije po-
stignuto izravnanje.
Odlučna navala na Skadar.
Na 13. o, mj. crnogorska je artiljerija
upravila vanredno žestoku vatru na Skadar,
gdje se zapalilo više kuća. Na bombardo-
vanje se iz Skadra odgovaralo sasvim slabo,
Borba je bila vanredno žestoka. Nadasve je
bombardamenat bio oštar na Boksimuselmi
i Borić-Golemi. Kralj Nikola je stigao u
glavni vojeni stan, gdje su u punom toku
sve pripreme za odlučni opći napad na
tvrgjavu. Kralj je odredio istodobno navalu
sa tri strane, a pošto su srpske i crnogor-
ske čele pred Skadrom tako moćne, da im
se turska posada nebi mogla uspješno opri-
jeti, drži se, da će Skadar ovo dana biti
zauzet. Uslijed požara mnogo je kuća u
Skadru uništeno. Vatra je tako velika, da ju
se može vidjeti iz Podgorice. Turska arti-
ljerija slabo odgovara.
Prestavnici velevlasti zauzeše se za ispo-
slovanje dopusta, da sve civilno pučanstvo
Skadra može ostaviti grad. Na to je izjavila
crnogorska vlada, da radi ozbiljnih vojenih
i političkih razloga nije u stanju da to
dozvoli.
Štete bombardovanja u Meduvi.
Bombardovanjem sa turskog krstaša »Ha-
midie« proti luci Meduve, grčki parobrodi:
»Sysnaios« se zapalio i potonuo, »Verve-
niotis« je izgorio, »Elpis« je probušen od
sedam topovskih taneta, a »Trifilia« je ošte-
ćen. Dva strojara sa »Trifilie« utopiše se,
i poginuše dva Grka.
Ogorčenje u Srbiji.
Vijesti o napadu »Hamidie« alarmovale
su svu srpsku štampu, koja neobičnom je-
dnodušnošću traži od vlade, da obzirom
na to, što Turska proteže svoje vojene ope-
racije na jadransku obalu, dakle i ma onaj
dio Arbanije, koji bi imao da bude autono-
man i neutralan, poduzme sve potrebne vo-
jene mjere, da u Arbaniji vodi rat do kraja.
Cijela štampa dovodi akciju »Hamidie« u
vezu sa politikom Austrije i velik dio no-
vina okrivljuje monarhiju, da je ona sakri-
vala i zaštićivala »Hamidiu«.
Sa Cetinja donose sve novine telegram,
prema kome je »Hamidia«, kada je umakla
na otvoreno more, skinula tursku, a izvje-
sila austrijsku zastavu. | drugi telegram,
prema kome pomorski kapetani, koji su vi-
dili napad, tvrde, da dotični brod nije tipa
»Hamidie«, već je blizu tipu austrijskih bro-
dova »Marija Terezija«,
Srpski zarobljenici u Skadru.
Srpski zarobljenici su ostatak četvrtog ba-
taljona 11. pukovnije, koji je imao 700 voj-
nika i 14 oficifa, a poslije borbe se vratio
sa 170 vojnika i 2 oficira zdrava. Sedam je
oficira poginulo, četiri zarobljena, a vojnici
što poginuli, što zarobljeni, Srpski zaro-
bljenici moraju da se budno čuvaju od mno-
žine Arnauta, koji su u Skadru.
Bombardovanje Drinopolja.
U petak je postavljeno pred Drinopoljem
14 velikih opsadnih topova, s kojima su
započeli da bombarduju grad. Drži se, da
će tvrgjava pasti za nekoliko dana.
Srbija o demobilizaciji.
Srpski vladin list »Samouprava« piše u
subotnjem večernjem broju megju ostalim
i slijedeće o razoružanju, što donosimo po
tršćanskim i bečkim listovima: »Izgleda, da
su najvažnija pitanja izmegju Rusije i
Austrije dovedena do onoga stanja, koje
isključuje daljnje zaplete; ali je nesumnjivo,
da je sa demobilizacijom trebalo početi u
isti mah na svim granicama, jer bi se je-
dino tako mogli umiriti duhovi i ukloniti
mnoge pojave, koje neprestano daju raz-
loga sumnji, da mir nije u svemu i pot-
puno obezbjegjen. Austrija u stvari nije iz-
vršila najprije mobilizaciju na sjeveru, niti
zbog Rusije, nego na jugu, a stopro ka-
snije ma sjeveru, da obezbijedi svoje mjere
na jugu. Ona je mobilizacijom na jugu
uspjela, da svoje zahtjeve ostvari, i ako u
Europi postoji sumnja, da će Arbanija moći
samostalno živjeti i razvijati se, Austrija je
imala zgodnu priliku, da mnogo jače obez-
bijedi ekonomske interese na Balkanu, da
je pomogla balkanskim državama, naročito
Srbiji i Crnoj-Gori, da ujemče svoj život i
njoj obezbijede preponderabilan položaj.| grčki kralj Qj
Ali ona je predpostavila stvaranje Arbanije«.
Govoreći dalje o Arbaniji i suzbijanju Sr-
bije sa Jadrana, e da obezbijedi dominan-
tan položaj na istočnoj obali, veli: »Deli-
PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
God. IX.
nitivno ukidanje te sumnje može donijeti
samo demobilizacija na jugoistočnoj gra-
nici, jer je ovo potreba za sve one, koji
mir iskreno žele«.
Organizacija katoličke crkve u Srbiji.
Kake se sa pouzdane strane doznaje,
pristao je Vatikan, da se u novoorganizo-
vanoj katoličkoj crkvi u Srbiji uvede gla-
goljski i staroslavenski jezik kao liturgično
pismo i jezik. Sjedište katoličke nadbisku-
pije biće u Skoplju, a nadbiskupom biće
imenovan jedan vrijedan svećenik iz Dal-
macije.
Potjera za ,Hamidijom«.
Turski krstaš »Hamidie« progonjen od
turskih topovnjača, utekao je na otvoreno
more, a za tijem otplovio u Aleksandriju.
U ponedjeljak je otputovao iz Aleksandrije
prama sjeveru,
Pregovori o miru.
Iz Londona javljaju, da punomoćnici ve-
likih sila vode sad ponovo pregovore o u-
slovima, pod kojim bi se mogao sklopiti
mir. Sile će predložiti, da buduća granica
izmegju Bugarske i Turske polazi od Eno-
sa, i da se svršava kod Midije.
Rusija | Austrija.
Kako iz Pariza javljaju jednom bečkom
listu, Sazonov je u razgovoru sa fran&u-
skim diplomatama rekao, da se Rusija i
Austro-Ugarska još nijesu potpuno spora-
zumile u nekim pojedinostima. Pad Ska-
dra moraće se imati u vidu prilikom rije-
šavanja o njegovoj sudbini.
Austrija i Italija.
U ime zadovoljštine, što talijanski dopi-
snici u Beču nijesu bili pozvani prilikom
primanja u ministarstvu vanjskih poslova,
grof Berchtold izjavio je poslaniku ltalije
svoje žaljenje, jer je pozivanje izostalo bez
ministrova znanja. Ova Berchtoldova izjava
službeno je saopćena u Italiji.
Evropa i mir.
Londonski »Tajms« piše; Odgovor Bal-
kanskog Saveza silama pokazuje, da je po-
treban jak pritisak Evrope, da se ratu uči-
ni kraj. Osjeća se na sve strane, da je mir
evropska potreba.
Budući grčko-turski savez.
Carigradski listovi, što imaju veza s vla-
dom, živo se zauzimlju za budući grčko-
turski savez.
Srbija o Draču.
Beogradska »Samouprava«, organ vlade,
ponovno izjavlja, da Srbija šiljanjem vojske
u Drač nema drugih namjera već jedino da
pomogne Crnoj-Gori u osvajanju Skadra,
a u pitanju Drača Srbija će ispuniti na što
se je obvezala, da će iz Drača poslije po-
vući vojsku.
Grci nijesu zaposjeli Valonu.
Vijesti o zaposjednuću Valone i Berata
sa strane Grka oprovrgavaju se. Zapovje-
dnici vojske izbjegavaju svako i prolazno
poduzeće u ovim krajevima, koje bi se mo-
glo loše tumačiti. Jedina tačka, koja ima
da upotpuni grčku pograničnu liniju u E:
piru, je Telepene, koji će naskoro biti za-
posjednut.
Ubili grčkog kralja.
mame TRENT aim mi
i