CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠAŠTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Br. 423. Katolički Slovenci i Hrvati! Novo doba započimlje. S i slojevi naši žude za napretkom. U svim gra- nama se radi neumorno: radi se za i- zobrazbu našeg duha, za napredak go- spodarski, za slobodu političku, za or- ganizaciju socijalnu. S toga se širi op- ćenita izobrazba, napreduje - gospodar- stvo, svi se staleži pregnu sa sna i druže na zajednički rad. Ovaj nas napredak napunjuje sla- tkom nadom i otvara radosan pogled u budućnost, ako uz ovaj rad ne za- boravimo jedne dalekosežne istine. | koja je ona istina ? Sam spoljašni na- predak ne donosi narodima pravu sre- ću, niti ju može osigurati ili barem u- strajno za nju jamčiti. Naš razum, o- bjava i čitav život svjedoči, da siguran jamac ljudske sreće biva u srcu, u duši, da siguran jamac ljudske sreće jest jedino — vjera. i I zaista! Od potrebe je rad za vre- menita dobra. A neka i zemlja više rodi, neka i domovi naši butlu ljepši, udobniji, kakova nam hasan od toga, ako nama ispred očiju isčeznu Bog. duša, vječnost. Uz to, ni na ovome svijetu nije prave, istinite sreće bez vjere u Boga. Kakav bi bio naš život bez Boga, kakav rod ljudski bez straha Božijeg, kakav život zaje- dnički u društvu bez vjere u pravdu Božiju? Kakovi bi bili narodi, kakove države, kakove vlade bez vjere u Bo- ga? Gdje bi bilo poštenje u politici, gdje pravde u socijalnim odnošajima, gdje nesebične ljubavi u nevolji ? I baš za silnog spoljašnog rada, za ogromnog gospodarskog procvata na- rodi prelako zaboravljaju na istinu, da je vjera život života našega, i da je- dino po vjeri može narod, da ostane ćudoredno zdrav, da se u srcu raduje svome radu i osjeća se sretnim. S to- ga valja ovu savijest od vremena do vremena iznova probugjivati i jačati. Ova pako prekorisna svrha postizava se osobito na katoličkim sastan- cima. S toga je bez sumnje vanredno od potrebe, da se saberemo opet na velikom katoličkom sastanku. O- vaj sastanak neka probudi iznova i o- jača vjersko osvjedočenje, neka nas u- pozori na nove opasne pogibelji, neka sakupi sve sile na zajednički rad, neka udijeli svemu napretku unutarnje sna- ge, neka ga drži u onom pravcu, koji vodi do konačne svrhe rada ljudskoga. No, nije pako ovaj razlog jedini, sd Vas pozivljemo na katolički sasta- nak. Hvala Bogu, sveta Crkva nas vazda sjeća na onu istinu, koju je svečano proglasio sam Isukrst: »samo jedno je od potrebe!« A i vogje naši u svemu gospodarskome radu duboko su uvje- reni i drže u pameti, što je vjera po- jedinim osobama i što narodima. S toga se umanjuje pogibao, da bi rad nama ugušio smisao za vjeru. Ali ima druga pogibao od dana do dana uža- snija, Danomice izlaze te se nameću novi listovi puni mržnje do Boga i Crkve i vjere, listovi, koji nastoje naj- gadnijim srestvima, nasiljem, himbom, prijetnjama, lažju i prevarom iz srdaca naših ljudi isčupati pouzdanje od bi- skupa i svećenika, ljubav do Crkve i napokon ćak vjeru u samoga Boga. Više nego ikada nužna je u našim vre- menima duboka vjera, živa katolička svijest, pa i neustrašiva kršćanska o- dvažnost, da uzmognemo odoljeti na- valama dušmana kršćanskog imena, ju- nački ih odbiti i osujetiti bogumrske, protukršćanske nakane. Posjedujemo li ovakovu svijest i o- vakovu odvažnost? Nu, nema prilike, što bi bila ugodnija, te ojačamo našu katoličku svijest, javno zasvjedočimo nepokolebivu vijernost svetoj vjeri, o- pet prisegom učvrstimo našu odva- žnost, nego je katolički sastanak. Ovaj sastanak neka bude javna mani- festacija naše vjere, a takogjer javna manifestacija odlučne naše vo- lje, da nipošto ne dopuštamo o- kaljati naših dragulja nikada i nikome. Naš katolički sastanak neka bude glasna, neopoziva ispovijed što kanimo svom bezobzirnošću izvoditi nešelo:. daleko od nas rgjavo časopisje! Na polje iz kuća naših sa novinama, koje pod lažnim barjakom napretka rade oko toga, da u nama satru od djedova baštinjenu vijernost | i odanost do sv. Oca, do biskupa i svećenika; na polje iz kuća naših sa novinama, koje pogrgjuju našu Crkvu, koje himbenom vikom lažne slobode misaosti širom domovine nose bezvjer- stvo i bogotajstvo. Eto, takogjer radi ovog Vas razloga pozivljemo na katolički sastanak. No, ima još jedan razlog. Ove godine slavi katolička Crkva svoj jubilej slavae pobjede nad poganstvom i u javnom životu. Godine 312 potuče veliki car Kostan- tin cara Maksencija, zastupnika starog poganstva. Potuče ga pred zidovima vječnog Rima u znaku sv. Krsta. Go- dine 313 pako proglasi javno širom svoga carstva slobodu Crkve. Nije li pravo, dapače nužno, da se narodi katolički sjete tog jubileja? Jer sloboda Crkve jest sloboda naroda! | to osobilo u našim vremenima! Ne diže li svoju glavu novo poganstvo, te ide za tim, da zasužnji Crkvom i na- rode i baci ih u krute ruke bezvjer- skih država? | u našoj Austriji se ku- pe dušmanske sile sa nakanom uništiti slobodu Crkve. Šta namjeravaju sa po- klikom, neka se odijeli Crkva od dr- žave, neka se uvede slobodna škola, gragjanski brak te ispalivanje mrtvaca? Eto šta! Namjeravaju iz javnog života istisnuti svaki utjecaj Crkve, ugušiti njezin glas, glas njezinih zapovijedi i zabrana, glas vjere, glas božjeg evan- glelja o pravdi potištenih i zabaciva- nih. Ovo je gotov razlog, da danas volimo slobodu Crkve više nego ikada, volimo srcem punim vruće ljubavi! Katolički sastanak neka oči- to prosvjedoči ovu našu ljubav i odlu- čnu našu volju, da hoćemo Crkvi ka- toličkoj izvojštiti i sačuvati onu slo- bodu, koju svim pravom sebi prisvaja. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Naš jubilejski katolički sastanak neka uspiri u srcima našim novu lju- bav i novo oduševljenje za svetu Cr- kvu našu. Ovo oduševljenje neka nas potakne na rad apoštolski, na rad za jedinstvo Crkve, na rad za proširenje kraljestva Božijeg megju narodima. O- vaj rad biće najkrasnijom uspomenom velikog ovogodišnjeg jubileja. Neka katolički sastanak ujedini naš narod u živoj svijesti, da nama jedino znak svetog Krsta, vjera naša, istinito i sigurno jamči naše pravo svestrano dobro i da valjaju za naš narod tako- gjer one riječi, koje je Kostantin gle- dao plamteće na nebu pod znakom svetog Krsta: U tom ćeš znaku po- bijediti! U tome znaku Vas pozivljemo na katolički sastanak, koji će se na 24., 25., 26. i 27. avgusta vršiti u Ljubljani. Katolički Hrvati! Svesrdno pozivlje- mo takogjer Vas na katolički sastanak '\u Ljubljani. Hrvati i Slovenci smo e- \'minentno katolički narod. Takovi bili su naši djedovi, takovi ostaćemo i mi, njihovi potomci. Od potrebe pako jest 'da u našim ozbiljnim vremenima ovu \našu volju ispovijedamo javno, sveča- 'no, solidarno. Neka znade istok, neka znade zapad; Christianus mihi nomen, Catholicus cognomen! Kršćani jesmo, katolici jesmo! Mi Slovenci i Hrvati smo ujedinjeni pod habsburškom vla- darskom kućom po prirodnom srostvu krvi i jezika, a dobrotom milosne na- ma Providnosti Božje takogjer po je- dinstvu vjere i Crkve. Za velikog i sjajnog katoličkog sastanka u Ljubljani hoćemo, da zborujemo u duhu ovog jedinstva, puni oduševljenja za pre- uzvišene istine naše svete vjere i za milu našu hrvatsko-slovensku domo- vinu. Katolički Slovenci i Hrvati! Izrazila se vruća želja, neka se za tog kato- ličkog sastanka narod slovenski i hrvatski svečano prikaže i po- sveti Djevici bezgrješnoj. | zaista! Možemo li misli, želje i težnje naše izraziti ljepšim načinom? Naše želje i- du za tim, da sav život našeg doba ne ugrezne u pohlepno uživanje na- slada zemaljskih ; naše želje idu za tim, neka bi se narod naš sačuvao neoka- ljavim, čistim, vjerno odanim Bogu i Crkvi; naše želje idu za tim neka kr- šćansto poluči potpunu pobjedu nad silama tmine i neka nad svim narodi- ma vlada lsukrst, Spasitelj svijeta. A gdje bismo mogli naći jače i po- bjedonosnije zaštitnice ovih naših že- lja, ako ne u Bezgrješnoj? Baš ona Bezgrješna, bez ikakve ljage odmah od začetka, je onaj »veliki znak na nebu« za naše doba, što čistom svojom lje- potom pridiže narode sve to više iz kala strasti, požude, nevjere i grijeha. Bezgrješna je nad silama tmina po- stigla potpunu pobjedu odmah od pr- vog časa njezinog života. Bezgrješna jest sretna Majka Spasitelja svijeta. Ko- mu da preporučimo, komu da pusve- sa većim nego Djevici timo sve zaključke katoličkog sastanka | i AI SA A a PA SAA NAR ta S Oi BESS M po Sp NA LAJ ESSBDpit J p Rem JE eta JP pr Rea La Op pm JE po ŠALJE oy U DUBROVNIKU, 5. APRILA (1913. Bezgrješnoj, te nama ishodi od Gospo- dina blagoslova i trajnog uspjeha? U Ljubljani, Marta 1913. ODBOR za pripremu katoličkog sastanka u Ljubljani. Vijeće Vrhovne Uprave. O sudbonosnom Vijeću Vrhovne Uprave naše stranke, donašamo: iz glavnog glasila »Hrvatske«, izvještaj doslovno, kako bi o- bradovao sve naše mile pravaše: Na poziv presjednika Vrhovne Uprave stranke prava dra. Mile Starčevića držalo se dne 27. ov. mj. u Opatiji zasjedanje Vrho- vne Uprave a dne 28. ov. mj. sjednica ple- numa zastupnika stranke prava iz svih hr- vatskih zemalja. Ovim su sastancima pri- sustvovali članovi Vrhovne Uprave iz Ba- novine dr. Mile Starčević, dr. Vladimir Prebeg, Cezar Akačić, Stjepan Zagorac, dr. Dragutin Bošnjak, dr. Fran Milobar, Ke- rubin Šegvić, Ivan Peršić i bivši zastupnici raspuštenoga sabora Banovine: Marijan Mi- haljković, Fran pl. Kufrin, Franjo Hrustić, Stjepan Lesni, dr. Živko Petričić, dr. Ivan Ružić, dr. Stjepan Pomper, dr. Ante Pave- lić, Mate Polić, Stipe Vučetić, Ivan Zatluka, dr. Vuk pl. Kiš i Drago Vlahović, Iz Bosne i Hercegovine članovi Vrhovne Uprave: dr. Nikola Mandić, dr. Joso Su- narić, Juraj Veseličić, Josip pl. Vancaš i na- rodni zastupnici: Salihbegović Šemsibeg, Gjurkovečki pl. Mirko, Gjebić-Marušić Ko- sta, dr. Katičić Milan i dr. Mazzi Dominik. Ispričaše svoju odsutnost Ademaga Me- šić, nadbiskup dr. Joso Stadler, Nikola Prec- ca, dr. Jankiević. Iz Dalmacije članovi Vrhovne Uprave: don Ivo Prodan i dr. Ante Dulibić. Ispričaše svoj nedolazak dr. Ivo Krstelj, Niko Skurić, Virgil Perić i dr, Mate Drin- ković. : Iz Istre članovi Vrhovne Uprave : dr. Ma- tko Laginja, Šime Červar i prof. Vjekoslav Spinčić. Ispričao se Luka Kirac. Iz Slovenije članovi Vrhovne uprave stran- ke prava odnosno hrv.-slov. egzekutivnoga odbora: dr. Ivan Šušteršić, dr. Krek Janez, dr. Ivan Korošec, dr. Janko Brejc i zastu- pnici dr. Josip Benković, dr. Eugen Lam- pe, dr. Vinko Gregorić, Franjo Demšar, dr. Fon i Matijašić, a ostali ispričaše svoju odsutnost. Nakon toga što su po dru. Prebegu pro- čitani zapisnici o vijećanju Vrhovne Uprave stranke prava i plenuma pravaških zastu- pnika, obdržavanome u Ljubljani dne 19 i 20 listopada 1912. ovjerovljeni, raspravljalo se o političkom položaju hrv. naroda i o stanovištu stranke prava s obzirom na na- stale promjene na Balkanu, te je usvojena jednoglasno ova izjava : Posljednjih šest mjeseci naši po jeziku srodnici i susjedi Bugar: i Srbi zamjernom požrtvovnošću u nizu krvavih bitaka otku- piše krvlju svoju braću po vjeri i naro- dnosti i oživotvoriše svoje davne ideale. Te pobjede izazvale su i u srcu hrvatskih otudžbenika iskreno oduševljenje ne samo za to, što u njima vide pobjedu narodnoga i historijskoga prava nego i za to, što te pobjede dokazuju szagu i malenih naroda, kad su organizovani i prožeti živom na- rodnom sviješću. Ta radost nad balkan- tskim uspjesima, to iskreno oduševljenje i zanos morali bi da budu novim poticalom na ustrajan rad za oživotvorenog hrvat- skog historičkog državnog prava i hrvat- skog narodnog ujedinjenja. Naprotiv se i megju samim Hrvatima a osobito kod o- mladine opaža nemila pojava, koja sta- vlja posve u pozadinu hrvalsko državno pravo i hrvatsko narodno načelo: sjedinje- nje hrvatskih i slovenskih zemalja u smislu programa Ante Starčevića od god, 1894. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- $ ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI b UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. taAEtRAA etEA MA zet PABA MA et PA SM AA pm JE Net JP Rea tn JAp God. x. Usljed sustavnoga protuhrvatskoga rada sa strane državnih faktora, kojima je hrvat- ski narod potčinjen, taj je preokret mišlje- nja razumljiv, ali nije nipošto opravdan. vjere u vlastitu snagu hrvatsko-slovenskog naroda, znak gubitka pouzdanja u našu zajedničku bolju narodnu budućnost. Poslije dogagjaja na Balkanu mti te vje- re izgubili nijesmo. Ona je dapače u nama porasla i pojačala osvjedočenje, da će se naši hrvatski narodni ideali: ujedinjenje i samostalnost hrvatsko-slovenskih zemalja u dogledno vrijeme i oživotvoriti. Stoga apeliramo na sve pravaške otad- žbenike, navlastito na pravašku omladinu, da uzdrže punu vjeru u prava hrvatskog naroda. I poslije pobjede oružja balkanskih sa- veznika ostaje kao prije prijeka potreba, da se okupimo svi Hrvati i Slovenci u što jaču falangu, da stisnemo svoje redove i da pomnoženim silama nastavimo borbu za o- životvorenje hrvatskog državnoga prava i po njem našeg narodnog ujedinjenja. To je ne samo plemenit, zakonit i oprav- dan cilj našega rada, nego je jedini predu- vjet našeg daljeg narodnog opstanka. Podučeni gorkim iskustvom ne polažimo svoje nade u bilo koga izvan hrvatskoga naroda, odbijajući svaki pokušaj, da khr- vatski narod bude bilo čije slijepo protu- narodno orugje, stupajmo naprijed na do- sadanjem svojem državnopravnom i na- rodnom programu, uzdajući se samo u Boga i Hrvate! Glede pojedinih hv. zemalja stvoreni su ovi načelni zaključci: U Banovini ni- jedna nagodbena vlada ne može računati na potporu stranke prava i njezinih čla- nova. Stranka prava ostaje vjerna svojim ob- vezama iz pakta sa hrv.-srpskom koali- cijom. Stranka prava ulagat će i dalje sve svo- je sile u pobijanju izvanzakonskoga stanja u Banovini. S obzirom na nesuglasice, nastale u Dal- maciji izmegju nekojih članova stranke pra- va —- Vrhovna uprava stranke upućuje svoje tamošnje pristaše na gornju izjavu i programatično stanovište stranke. Za Istru usvaja stranka prava stanovište tamošnjih hrvatskih i slovenskih zastupnika, da ima hrvatski jezik biti u toj zemlji pri- znat i potpuno proveden u istarskom saboru i u svim autonomnim uredima. Glede Bosne i Hercegovine stranka pra- va jednodušno stoji na stanovištu, da hr- vatski jezik mora biti isključivo jedini dr- žavni i službeni jezik na području vanjske i unutarnje službe. Stranka prava veseli se slozi muslimana i katolika Hrvata u tim zemljama i na- slojat će, da se ta sloga uzdrži i učvrsti. Stranka prava sa zahvalnošću priznaje otadžbenički požrtvovni rad hrv.-slov. klu- ba na curevinskom vijeću za odstranjenje izvanzakonskoga stanja u Banovini, a vidi u tom prve uspjehe prislupa braće Slove- naca u stranku prava. Sedmični prijegled. Pri osvojenju Taraboša. U ponedjeljak je napala crnogorska voj- ska svom žestinom sa sviju strana Taraboš i Mali Bardanjol. Srbijanska artiljerija po- magala je tu akciju strašnom topovskom vatrom. Borba je trajala od 9 sati u jutro do noći. Očajno su se držali Turci i uzmi- cali pred Srbima stopu za stopom. Crno- gorci i Srbijanci zauzeše kroz 6 sati prvi red šančeva na Tarabošu, koji se smatrahu To može biti pod očajnosti, znak gubitka . »« Zi izig i k