CRVENA HRVATSKA

PRAVA

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠAŠTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Br. 423.

Katolički Slovenci i Hrvati!

Novo doba započimlje. S i slojevi
naši žude za napretkom. U svim gra-
nama se radi neumorno: radi se za i-
zobrazbu našeg duha, za napredak go-
spodarski, za slobodu političku, za or-
ganizaciju socijalnu. S toga se širi op-
ćenita izobrazba, napreduje - gospodar-
stvo, svi se staleži pregnu sa sna i
druže na zajednički rad.

Ovaj nas napredak napunjuje sla-
tkom nadom i otvara radosan pogled
u budućnost, ako uz ovaj rad ne za-
boravimo jedne dalekosežne istine. |
koja je ona istina ? Sam spoljašni na-
predak ne donosi narodima pravu sre-
ću, niti ju može osigurati ili barem u-
strajno za nju jamčiti. Naš razum, o-
bjava i čitav život svjedoči, da siguran
jamac ljudske sreće biva u srcu, u
duši, da siguran jamac ljudske sreće
jest jedino — vjera. i

I zaista! Od potrebe je rad za vre-
menita dobra. A neka i zemlja više
rodi, neka i domovi naši butlu ljepši,
udobniji, kakova nam hasan od toga,
ako nama ispred očiju isčeznu Bog.
duša, vječnost. Uz to, ni na ovome
svijetu nije prave, istinite sreće
bez vjere u Boga. Kakav bi bio
naš život bez Boga, kakav rod ljudski
bez straha Božijeg, kakav život zaje-
dnički u društvu bez vjere u pravdu
Božiju? Kakovi bi bili narodi, kakove
države, kakove vlade bez vjere u Bo-
ga? Gdje bi bilo poštenje u politici,
gdje pravde u socijalnim odnošajima,
gdje nesebične ljubavi u nevolji ?

I baš za silnog spoljašnog rada, za
ogromnog gospodarskog procvata na-
rodi prelako zaboravljaju na istinu, da
je vjera život života našega, i da je-
dino po vjeri može narod, da ostane
ćudoredno zdrav, da se u srcu raduje
svome radu i osjeća se sretnim. S to-
ga valja ovu savijest od vremena do
vremena iznova probugjivati i jačati.
Ova pako prekorisna svrha postizava
se osobito na katoličkim sastan-
cima. S toga je bez sumnje vanredno
od potrebe, da se saberemo opet na
velikom katoličkom sastanku. O-
vaj sastanak neka probudi iznova i o-
jača vjersko osvjedočenje, neka nas u-
pozori na nove opasne pogibelji, neka
sakupi sve sile na zajednički rad, neka
udijeli svemu napretku unutarnje sna-
ge, neka ga drži u onom pravcu, koji
vodi do konačne svrhe rada ljudskoga.

No, nije pako ovaj razlog jedini,
sd Vas pozivljemo na katolički sasta-
nak.

Hvala Bogu, sveta Crkva nas vazda
sjeća na onu istinu, koju je svečano
proglasio sam Isukrst: »samo jedno je
od potrebe!« A i vogje naši u svemu
gospodarskome radu duboko su uvje-
reni i drže u pameti, što je vjera po-
jedinim osobama i što narodima. S
toga se umanjuje pogibao, da bi rad
nama ugušio smisao za vjeru. Ali ima
druga pogibao od dana do dana uža-
snija, Danomice izlaze te se nameću
novi listovi puni mržnje do Boga i
Crkve i vjere, listovi, koji nastoje naj-

 

 

gadnijim srestvima, nasiljem, himbom,
prijetnjama, lažju i prevarom iz srdaca
naših ljudi isčupati pouzdanje od bi-
skupa i svećenika, ljubav do Crkve i
napokon ćak vjeru u samoga Boga.
Više nego ikada nužna je u našim vre-
menima duboka vjera, živa katolička
svijest, pa i neustrašiva kršćanska o-
dvažnost, da uzmognemo odoljeti na-
valama dušmana kršćanskog imena, ju-
nački ih odbiti i osujetiti bogumrske,
protukršćanske nakane.

Posjedujemo li ovakovu svijest i o-
vakovu odvažnost? Nu, nema prilike,
što bi bila ugodnija, te ojačamo našu
katoličku svijest, javno  zasvjedočimo
nepokolebivu vijernost svetoj vjeri, o-
pet prisegom učvrstimo našu odva-
žnost, nego je katolički sastanak.
Ovaj sastanak neka bude javna mani-
festacija naše vjere, a takogjer javna
manifestacija odlučne naše  vo-
lje, da nipošto ne dopuštamo o-
kaljati naših dragulja nikada i
nikome. Naš katolički sastanak neka
bude glasna, neopoziva ispovijed što
kanimo svom  bezobzirnošću izvoditi
nešelo:. daleko od nas rgjavo
časopisje! Na polje iz kuća naših sa
novinama, koje pod lažnim barjakom
napretka rade oko toga, da u nama

satru od djedova baštinjenu vijernost |

i odanost do sv. Oca, do biskupa i
svećenika; na polje iz kuća naših sa
novinama, koje pogrgjuju našu Crkvu,
koje himbenom vikom lažne slobode
misaosti širom domovine nose bezvjer-
stvo i bogotajstvo.

Eto, takogjer radi ovog Vas razloga
pozivljemo na katolički sastanak. No,
ima još jedan razlog.

Ove godine slavi katolička Crkva
svoj jubilej slavae pobjede nad
poganstvom i u javnom životu.
Godine 312 potuče veliki car Kostan-
tin cara Maksencija, zastupnika starog
poganstva. Potuče ga pred zidovima
vječnog Rima u znaku sv. Krsta. Go-
dine 313 pako proglasi javno širom
svoga carstva slobodu Crkve.

Nije li pravo, dapače nužno, da se
narodi katolički sjete tog jubileja? Jer
sloboda Crkve jest sloboda naroda! |
to osobilo u našim vremenima! Ne
diže li svoju glavu novo poganstvo, te
ide za tim, da zasužnji Crkvom i na-
rode i baci ih u krute ruke bezvjer-
skih država? | u našoj Austriji se ku-
pe dušmanske sile sa nakanom uništiti
slobodu Crkve. Šta namjeravaju sa po-
klikom, neka se odijeli Crkva od dr-
žave, neka se uvede slobodna škola,
gragjanski brak te ispalivanje mrtvaca?
Eto šta! Namjeravaju iz javnog života
istisnuti svaki utjecaj Crkve, ugušiti
njezin glas, glas njezinih zapovijedi i
zabrana, glas vjere, glas božjeg evan-
glelja o pravdi potištenih i zabaciva-
nih. Ovo je gotov razlog, da danas
volimo slobodu Crkve više nego
ikada, volimo srcem punim vruće
ljubavi! Katolički sastanak neka oči-
to prosvjedoči ovu našu ljubav i odlu-
čnu našu volju, da hoćemo Crkvi ka-
toličkoj izvojštiti i sačuvati onu slo-
bodu, koju svim pravom sebi prisvaja.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Naš jubilejski katolički sastanak
neka uspiri u srcima našim novu lju-
bav i novo oduševljenje za svetu Cr-
kvu našu. Ovo oduševljenje neka nas
potakne na rad apoštolski, na rad za
jedinstvo Crkve, na rad za proširenje
kraljestva Božijeg megju narodima. O-
vaj rad biće najkrasnijom uspomenom
velikog ovogodišnjeg jubileja.

Neka katolički sastanak ujedini naš
narod u živoj svijesti, da nama jedino
znak svetog Krsta, vjera naša, istinito
i sigurno jamči naše pravo svestrano
dobro i da valjaju za naš narod tako-
gjer one riječi, koje je Kostantin gle-
dao plamteće na nebu pod znakom
svetog Krsta: U tom ćeš znaku po-
bijediti!

U tome znaku Vas pozivljemo
na katolički sastanak, koji će se na
24., 25., 26. i 27. avgusta vršiti u
Ljubljani.

Katolički Hrvati! Svesrdno pozivlje-
mo takogjer Vas na katolički sastanak
'\u Ljubljani. Hrvati i Slovenci smo e-
\'minentno katolički narod. Takovi bili
su naši djedovi, takovi ostaćemo i mi,
njihovi potomci. Od potrebe pako jest
'da u našim ozbiljnim vremenima ovu
\našu volju ispovijedamo javno, sveča-
'no, solidarno. Neka znade istok, neka
znade zapad; Christianus mihi nomen,
Catholicus cognomen! Kršćani jesmo,
katolici jesmo! Mi Slovenci i Hrvati
smo ujedinjeni pod habsburškom vla-
darskom kućom po prirodnom srostvu
krvi i jezika, a dobrotom milosne na-
ma Providnosti Božje takogjer po je-
dinstvu vjere i Crkve. Za velikog i
sjajnog katoličkog sastanka u Ljubljani
hoćemo, da zborujemo u duhu ovog
jedinstva, puni oduševljenja za pre-
uzvišene istine naše svete vjere i za
milu našu hrvatsko-slovensku domo-
vinu.

Katolički Slovenci i Hrvati! Izrazila
se vruća želja, neka se za tog kato-
ličkog sastanka narod slovenski i
hrvatski svečano prikaže i po-
sveti Djevici bezgrješnoj. | zaista!
Možemo li misli, želje i težnje naše
izraziti ljepšim načinom? Naše želje i-
du za tim, da sav život našeg doba
ne ugrezne u pohlepno uživanje na-
slada zemaljskih ; naše želje idu za tim,
neka bi se narod naš sačuvao neoka-
ljavim, čistim, vjerno odanim Bogu i
Crkvi; naše želje idu za tim neka kr-
šćansto poluči potpunu pobjedu nad
silama tmine i neka nad svim narodi-
ma vlada lsukrst, Spasitelj svijeta.

A gdje bismo mogli naći jače i po-
bjedonosnije zaštitnice ovih naših že-
lja, ako ne u Bezgrješnoj? Baš ona
Bezgrješna, bez ikakve ljage odmah od
začetka, je onaj »veliki znak na nebu«
za naše doba, što čistom svojom lje-
potom pridiže narode sve to više iz
kala strasti, požude, nevjere i grijeha.
Bezgrješna je nad silama tmina po-
stigla potpunu pobjedu odmah od pr-
vog časa njezinog života. Bezgrješna
jest sretna Majka Spasitelja svijeta. Ko-
mu da preporučimo, komu da pusve-

 

 

sa većim nego Djevici

timo sve zaključke katoličkog sastanka |

 

i

 

AI SA A a PA SAA

NAR ta S Oi BESS M po Sp NA LAJ ESSBDpit J p Rem JE eta JP pr Rea La Op pm JE po ŠALJE oy

U DUBROVNIKU, 5. APRILA (1913.

Bezgrješnoj, te nama ishodi od Gospo-
dina blagoslova i trajnog uspjeha?
U Ljubljani, Marta 1913.
ODBOR
za pripremu katoličkog sastanka
u Ljubljani.

 

Vijeće Vrhovne Uprave.

O sudbonosnom Vijeću Vrhovne Uprave
naše stranke, donašamo: iz glavnog glasila
»Hrvatske«, izvještaj doslovno, kako bi o-
bradovao sve naše mile pravaše:

Na poziv presjednika Vrhovne Uprave
stranke prava dra. Mile Starčevića držalo se
dne 27. ov. mj. u Opatiji zasjedanje Vrho-
vne Uprave a dne 28. ov. mj. sjednica ple-
numa zastupnika stranke prava iz svih hr-
vatskih zemalja. Ovim su sastancima pri-
sustvovali članovi Vrhovne Uprave iz Ba-
novine dr. Mile Starčević, dr. Vladimir
Prebeg, Cezar Akačić, Stjepan Zagorac, dr.
Dragutin Bošnjak, dr. Fran Milobar, Ke-
rubin Šegvić, Ivan Peršić i bivši zastupnici
raspuštenoga sabora Banovine: Marijan Mi-
haljković, Fran pl. Kufrin, Franjo Hrustić,
Stjepan Lesni, dr. Živko Petričić, dr. Ivan
Ružić, dr. Stjepan Pomper, dr. Ante Pave-
lić, Mate Polić, Stipe Vučetić, Ivan Zatluka,
dr. Vuk pl. Kiš i Drago Vlahović,

Iz Bosne i Hercegovine članovi Vrhovne
Uprave: dr. Nikola Mandić, dr. Joso Su-
narić, Juraj Veseličić, Josip pl. Vancaš i na-
rodni zastupnici: Salihbegović Šemsibeg,
Gjurkovečki pl. Mirko, Gjebić-Marušić Ko-
sta, dr. Katičić Milan i dr. Mazzi Dominik.

Ispričaše svoju odsutnost Ademaga Me-
šić, nadbiskup dr. Joso Stadler, Nikola Prec-
ca, dr. Jankiević.

Iz Dalmacije članovi Vrhovne Uprave: don
Ivo Prodan i dr. Ante Dulibić.

Ispričaše svoj nedolazak dr. Ivo Krstelj,
Niko Skurić, Virgil Perić i dr, Mate Drin-
ković. :

Iz Istre članovi Vrhovne Uprave : dr. Ma-
tko Laginja, Šime Červar i prof. Vjekoslav
Spinčić. Ispričao se Luka Kirac.

Iz Slovenije članovi Vrhovne uprave stran-
ke prava odnosno hrv.-slov. egzekutivnoga
odbora: dr. Ivan Šušteršić, dr. Krek Janez,
dr. Ivan Korošec, dr. Janko Brejc i zastu-
pnici dr. Josip Benković, dr. Eugen Lam-
pe, dr. Vinko Gregorić, Franjo Demšar, dr.
Fon i Matijašić, a ostali ispričaše svoju
odsutnost.

Nakon toga što su po dru. Prebegu pro-
čitani zapisnici o vijećanju Vrhovne Uprave
stranke prava i plenuma pravaških zastu-
pnika, obdržavanome u Ljubljani dne 19 i
20 listopada 1912. ovjerovljeni, raspravljalo
se o političkom položaju hrv. naroda i o
stanovištu stranke prava s obzirom na na-
stale promjene na Balkanu, te je usvojena
jednoglasno ova izjava :

Posljednjih šest mjeseci naši po jeziku
srodnici i susjedi Bugar: i Srbi zamjernom
požrtvovnošću u nizu krvavih bitaka otku-
piše krvlju svoju braću po vjeri i naro-
dnosti i oživotvoriše svoje davne ideale.

Te pobjede izazvale su i u srcu hrvatskih
otudžbenika iskreno oduševljenje ne samo
za to, što u njima vide pobjedu narodnoga
i historijskoga prava nego i za to, što te
pobjede dokazuju szagu i malenih naroda,
kad su organizovani i prožeti živom na-
rodnom sviješću. Ta radost nad balkan-

tskim uspjesima, to iskreno oduševljenje i

zanos morali bi da budu novim poticalom
na ustrajan rad za oživotvorenog hrvat-
skog historičkog državnog prava i hrvat-
skog narodnog ujedinjenja. Naprotiv se i
megju samim Hrvatima a osobito kod o-
mladine opaža nemila pojava, koja sta-
vlja posve u pozadinu hrvalsko državno
pravo i hrvatsko narodno načelo: sjedinje-
nje hrvatskih i slovenskih zemalja u smislu
programa Ante Starčevića od god, 1894.

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
$ ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
b UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

taAEtRAA etEA MA zet PABA MA et PA SM

AA pm JE Net JP Rea tn JAp
God. x.

Usljed sustavnoga protuhrvatskoga rada sa
strane državnih faktora, kojima je hrvat-
ski narod potčinjen, taj je preokret mišlje-
nja razumljiv, ali nije nipošto opravdan.

vjere u vlastitu snagu hrvatsko-slovenskog
naroda, znak gubitka pouzdanja u našu
zajedničku bolju narodnu budućnost.

Poslije dogagjaja na Balkanu mti te vje-
re izgubili nijesmo. Ona je dapače u nama
porasla i pojačala osvjedočenje, da će se
naši hrvatski narodni ideali: ujedinjenje i
samostalnost hrvatsko-slovenskih zemalja
u dogledno vrijeme i oživotvoriti.

Stoga apeliramo na sve pravaške otad-
žbenike, navlastito na pravašku omladinu,
da uzdrže punu vjeru u prava hrvatskog
naroda.

I poslije pobjede oružja balkanskih sa-
veznika ostaje kao prije prijeka potreba,
da se okupimo svi Hrvati i Slovenci u što
jaču falangu, da stisnemo svoje redove i da
pomnoženim silama nastavimo borbu za o-
životvorenje hrvatskog državnoga prava
i po njem našeg narodnog ujedinjenja.

To je ne samo plemenit, zakonit i oprav-
dan cilj našega rada, nego je jedini predu-
vjet našeg daljeg narodnog opstanka.

Podučeni gorkim iskustvom ne polažimo
svoje nade u bilo koga izvan hrvatskoga
naroda, odbijajući svaki pokušaj, da khr-
vatski narod bude bilo čije slijepo protu-
narodno orugje, stupajmo naprijed na do-
sadanjem svojem državnopravnom i na-
rodnom programu, uzdajući se samo u Boga
i Hrvate!

Glede pojedinih hv. zemalja stvoreni
su ovi načelni zaključci: U Banovini ni-
jedna nagodbena vlada ne može računati
na potporu stranke prava i njezinih čla-
nova.

Stranka prava ostaje vjerna svojim ob-
vezama iz pakta sa hrv.-srpskom koali-
cijom.

Stranka prava ulagat će i dalje sve svo-
je sile u pobijanju izvanzakonskoga stanja
u Banovini.

S obzirom na nesuglasice, nastale u Dal-
maciji izmegju nekojih članova stranke pra-
va —- Vrhovna uprava stranke upućuje
svoje tamošnje pristaše na gornju izjavu i
programatično stanovište stranke.

Za Istru usvaja stranka prava stanovište
tamošnjih hrvatskih i slovenskih zastupnika,
da ima hrvatski jezik biti u toj zemlji pri-
znat i potpuno proveden u istarskom saboru
i u svim autonomnim uredima.

Glede Bosne i Hercegovine stranka pra-
va jednodušno stoji na stanovištu, da hr-
vatski jezik mora biti isključivo jedini dr-
žavni i službeni jezik na području vanjske
i unutarnje službe.

Stranka prava veseli se slozi muslimana
i katolika Hrvata u tim zemljama i na-
slojat će, da se ta sloga uzdrži i učvrsti.

Stranka prava sa zahvalnošću priznaje
otadžbenički požrtvovni rad hrv.-slov. klu-
ba na curevinskom vijeću za odstranjenje
izvanzakonskoga stanja u Banovini, a vidi
u tom prve uspjehe prislupa braće Slove-
naca u stranku prava.

Sedmični prijegled.
Pri osvojenju Taraboša.

U ponedjeljak je napala crnogorska voj-
ska svom žestinom sa sviju strana Taraboš
i Mali Bardanjol. Srbijanska artiljerija po-
magala je tu akciju strašnom topovskom
vatrom. Borba je trajala od 9 sati u jutro
do noći. Očajno su se držali Turci i uzmi-
cali pred Srbima stopu za stopom. Crno-
gorci i Srbijanci zauzeše kroz 6 sati prvi
red šančeva na Tarabošu, koji se smatrahu

 

 

 

To može biti pod očajnosti, znak gubitka .

»« Zi izig

i
k