PRAVA CRVENA HRVATSKA Br. 424. Sastanak u Opatiji. Znamenitost istoga smo istakli ono- madne, a o njegovoj ćemo važnosti danas progovoriti. Ta važnost otsijeva s vanrednih dogagjaja na Balkanu, koji će sve to više biti udesni umaprijeda, ako se ne dogje do mira, za kojim čezne vas svijet; ali kojeg mogu stvar- ni a ne izmišljeni interesi posve poru- šiti, tako da se dogje do općeg rata; sa stanja u Banovini, koja žudno iz- gleda, da joj se povrate blagodati u- stavnosti; radi nesuglasica, koje su se morale dogoditi u ovom kritičnom sta- nju. Uočimo u kratko sve ono, što su priznate i rodoljubne poglavice uradili u sva tri smijera. Bez buke, bez galame sa svojim su sastankom prosvjedovali, jer im je mo- guće svuda da se sakupljaju, da se do- govaraju, a nije im dopušteno onamo, gdje je pravo središte našega naroda, onamo, gdje mi svi željno isčekujemo da vidimo poglavice naše ne samo ra- diti skromno i privatno, kako raste ro- doljublje, nego jasno i glasno, kako * prestavnike naroda. Važnost njihovog sastanka otskače i s drugoga razloga, naime radi po- tvora i izmišljotina, koje su učestale u ovo zadnje doba. »Razdor je u stranci!“ tako su vikale stanovite novine; sta- ri frankovci raskrstit će se od Mili- novaca, klerikalci, da ne upotrebimo glupu riječ furtimaši, hoće da raskinu svaki odnošaj sa liberalcima; neporo- "_čni hoće da istisnu one koji su zaba- * sali u kojekakove špekulacije, a da ne spominjemo osobnog antagonizma i sve ono bljutavo što su protivne nam novine iznašale, kako već gotove či- njenice; a nije falila i po koja novina, CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. koja prima pravaški program da u to- me smislu nešto nahrci. Bilo je nešto i gorega: Uskrsnuo je Rauch: nabrojili su njegove sastanke, tijesne dogovore, šurovanje da uz Elegovića i uz sinove dičnoga Dra. Franka, pri- vede uz seljačku stranku pravaše u vladin tor, i tako uspokoji zemlju a u- miri mile naše gospodare i age tamo preko u stolnom Budimu. Tendecijo- zne su te glasine rasle, i bilo je na-: pokon novina koje su očito pripovi- jedale e se pravaši dogovaraju sa ma- gjarskim ministarstvom, da dogju na korito, spravni zatu pogaziti svoj pro- gram, svoju riječ, svoje poštenje, i isti oni pakt, kog su sklopili sa koalicijom. Zadnje makinacije pojavile su se baš onda, kad su naši poglavice došli da vijećaju. Kad su po- šli u Volosko, da mirnije i udobnije gli imati prilične prostorije, nagje se neka tuga, koja se zove Dr. Poščić, da ustane protestom e nije općinska vijećnica za takove sastanke; nagje se i još podliji stvor, koji je kriomice vr- šio ulogu uhode; dapače se je izmi- slila nekakva demostracija mladeži, da prosvjeduje jer će sakupljeni rodoljubi poprimiti nekakav zaključak srbofobski ; što nije im se ni u snu snijevalo. Muževni je sastanak sve te glasine, sva ta rovarenja, sve te makinacije raspršio, kako bi raspr- šio tankovite niti paučine, čim dobro puhneš. Svojim su jednodušnim sastan- kom dokazali naši, e sretna zvijezda pravaštva ne samo nije se ugasla, ne samo da nije potamnila, nego da je zasjala pojačanim žarom, koji otskače to više u polutami ili posvemašnoj ta- IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. esta PSA ete LO tr LA SSS PSA A pi aL rama tad JS A petom SENJ Kea STA tat aL SA pat S ST App Sd EEL JENJAVA JENS oš PRETPLATA i OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. SAA tet U DUBROVNIKU, (2. APRILA 1913. mi drugih stranaka, a taj je žar, ljubav, sloga, potpuni sporazum svijeh i gla- sane resolucije i od svih odobrene. Saveznicima na Balkanu priznali su junaštvo i zamjerne rodo- ljubne žrtve, biranim su riječima uzve- ličali epohalne njihove pobjede i uspje- he; a kako su iskreno to sve nazna- čili, tako su iskreno, otvoreno i odri- ješito ustanovili, da sva ta slava može nas napuniti narodnim ponosom, jer su nam ti narodi bratski, nu da ne smijedu biti drugo nego poticaj ili o- stan, koji da nas bodri, e bi i mi se- bi osvjetlali lice, ne na bojnom polju, nego i na trudnijemu polju, biva ono- mu narodnog osvješćenja, usredotoče- nja lojalnih i zakonitih srestava da u našoj Monarhiji, kako vijerni podanici izvojštimo ono što davno vapijemo : narodno jedinstvo, financijalnu neod- visnost, jednakopravnost sa ostalim na- rodima. Nu ipak tako obzirno, oprav- dano, razložito, lojalno raspoloženje nekim je zlobnicima dalo povoda, da objede naše poglavice, kako izmećare, sebičnjake; separatiste; dapače kako iz dajice bratske sloge, jer potvrdili staro geslo pravaša: Bog i Hrvati. Naravno je najbolje tim smušenjacima odvratiti potsmjehom i prezirom: jer stranka pra- va sve prije može biti nego buntovna. Davno je iskustvo vodilo naše pogla- vice, kad su napisali one značajne ri- ječi: »Podučeni gorkim iskustvom ne polažemo svoje nade u bilo koga, izvan hrvatskoga naroda, odbijajući svaki pokušaj, da hr- vatski narod bude bilo čije pro- tunarodno orugje, stupajmo na- prijed na dosadašnjem svojem državopravnom i narodnom pro- gramu«. Pitamo razlogom: što su mogli i smjeli zastupnici Hrvati otporučiti hr- vatskom narodu? Dapače neki zlobnici, da u još ru- žnijem svijetlu prikažu naše poglavice, izmisli su nekakav memorandum, o ko- jem niti je bilo govora, niti je bio sa- stavljen. Svi ti izljevi nenavidnosti, srdžbe, zlobe, za nas su najbolji dokaz, e su naše poglavice izabrali najbolji i najuspješniji put. Nji- hovi ih dušmani ignorirat ne mogu, jer su se na njihovo vijeće osvrnule gla- vne novine; omalovažit ih ne mogu, jer su tu ljudi, koji su dali stotinu pu- ta dokaza svoje valjanosti; naudit im ne mogu, jer čisto rodoljubno srce zna sve pregorjeti; maknut ih ne mogu, dok imadu tvrdo zapleće narodnih slo- jeva; pak s toga izmišljaju, zlobe, ka- ko bi zaveli malodušnike ili slabiće. Za Istru. Zahtjevu Istrana, koji su izloženi sa- movolji zavedenih Hrvata u taboru ta- lijanskom, i onoj šačici Talijanaca, koji su znali po receptu kog su/ i u nas upotrebljavali, nametnut se ogromnoj većini naroda, dalo je vijeće direktivu, da nipošto ne popušti od svog zahtje- va, e bi se našem jeziku u javnosti priznalo ono pravo, koje mu pripada i po broju i po pravici i po kulturi. Neka nametnici znadu, da uz onu ša- ku vrijednih naših zastupnika, stoji silna pravaška vojska uzduž i poprije- ko sveukupne domovine, Za Bosnu je vijeće veoma shodno prepuštilo u- vigjavnosti zastupnika da ili pritegnu ili popušte, kako nadahne žarka do- movinska ljubav. Tamo je naime sama vlada donijela zakon, po kojem bi naš jezik posve zagospodovao u cijeloj RPS er Pi Raa aL AN NSS Nad NSS MaLa God. IX. Herceg-Bosni, sa samom iznimkom za željeznice. Uslovi, da zakon bude odo- bren od vrhovne vlasti, bili su da se sve vjeroispovjesti nagju dogovorne u nazivu jezika, u opsegu istoga, u u- porabi azbuke. | vjeroispovjesti su se izgledno nagodile, stvorile su naziv, odredile opseg, ali bez ikakove iznim- ke, prigrlile su obe azbuke. To što je svakako htjela vlada, da se prepušti njemština na željeznicama, obatalilo je sve nastojanje i stavilo u pogibelj sve blagodati novoga zakona. Zemlja je glasno pristala uz zastupnike, koji ne bi htjeli popustiti; a da li je to korisnije ili magoda veoma je dvojbeno, te sa- mo oni, koji su na mjestu i mogu prosuditi sve okolnosti, kadri su da odluče što bi bilo bolje za narod i na- rodnu stvar. Zato je bilo veoma pa- metno da su istim prepustili da u stvari odrede po svojoj savjesti i po svom znanju. I u nas u Dalmaciji plima je neobičnih i sudbonosnih do- gagjaja uskomešala naše redove; stvari prevladalo čuvstvo a ne hladni razbor. I tu je vijeće odredilo najbolji put, neka se sastanu rodoljubi, neka se po- |razgovore; ako ih strast ne bude za- nijela, što nije moguće od ljudi pri- znatih+ kao vrli rodoljubi, lako će se srestit i nagoditi. | tako je bilo: cijela se je Uprava pokrajinske stranke sa- kupila, svaki je svoju rekao, i svršilo je stijem, da su se svi zagrlili i ostali posve dogovorni, kako prava braća i stari drugovi. Neka nas ovaj slučaj osvijesti, da se niko od nas ne istrči. da uvijek radim« u ljubavi i dogovoru, da toj ljubavi žrtvujemo sve do obraza, jer najlašnja je stvar razarati, a veoma teško graditi, i da tako izbjegnemo ljutoj nevolji, pružiti dušmanima prilike PODLISTA K. Aftomijeva hpija. Piše: J. $., omi. Već stari Grci, vještaci u svemu, nasto- jahu na sve moguće načine, da što bolje i temeljitije upute i poduče svoje učenike u ovoj ili u onoj grani znanja i umijeća. Osobito im na srcu ležaše govorništvo i pjesništvo. S toga njihovi govornici stadoše upućivati svoje mnogobrojne učenike po nekim stanovitim vježbama, po nekim stalno uglavljenim zakonima, u nauku o govor- ništvu. Ove su vježbe, kao i zakoni bile luči, koje su učenicima svijetlile pri izradbi raznih temata. One su im pravo i istinito kazivale put, kojim im valja Hhoditi, ako hoće, da valjano i vještački obrade kakovu zadaću. Megju takove vježbe upadaše i hrija, o kojoj se po našim školama malo ili nimalo čuje govoriti. Poznavajući sjedne strane važnost i korist hrije, a s druge njezino ne- poznavanje kod mnogih učenika i učenica, odlučih da u kratkim potezima prikažem bar kostur valjane hrije. Ako se kadgod desi zgodnija prilika, pozabaviti ću se snjome malo opširnije. Hrijin je začetnik grčki govornik Aflomius, | koji je živio u 4. vijeku prije Krsta. On joj iz početka dade ime »progyinnasmata« ili predvježba, a tekom vremena bila je na- zvata po njegovu imenu »Aftomijeva hrija« ili korisna uporaba. Korisnom je bila na- zvata zato, jer je po ovoj formi najpodes- nije pisati i jer ona priučava učenike na pravilni, sa svakoga stanovišta potpuni po- stupak sa zadatkom po ovoj vrsti, kao što je jedan dictum (rečenica), ili factum, koji se zadaje za obragjenje. Aftomijeva hrija ima 8 tačaka, 8 čvrsto uglavljenih zakona: 1, Exordium (uvod i tema): diclum vel factum cum laude auctoris. Pošto se za hriju uzimlju sve po izbor rečenice ili znamenitijih ljudi, ili klasičnih književnika, ili iz marodne hasne, pune jezično-rečeničnog blaga za svakovrsne pri- like, o kojima učenik više puta nije kadar, da sudi, (jer nema ni dovoljno naobrazbe ni kriterija) to ne ide u opće, da izriče svoj pohvalni uvod. To je s jedne strane, S druge bi bilo zato, jer učenik ne raspolaže bog zna kakovim obiljem misli, te bi se dogo- dilo, da bi vazda udario sličnim, ako ne i istim putem; bile bi mu iste misli, isti na- mještaj, a valjda i iste riječi u izricanju po- hvalnoga uvoda skoro u svakoj hriji, Radi spomenutih razloga učeniku se preporučuje, da se okani davati pohvalu auktoru, neg» neka radije gleda, da iz dicta ili facta na- pravi jednolik i priprostit uvod. Ili što je još bolje, neka spomene zgodu, u kojoj je bio iznesen spomenuti »dictum vel tactum«, te neka završi uvod s navodom istoga. 2, Expositio (razvijanje dicta ili glavne misli.) Ovdje treba miso u svom pojedinom mo- mentu zasčlaniti, teže pojmove razjasniti, te iznijeti sadržaj rečenice u jasnu, bistru, kratku, a slikovitu obliku, e da se tako re- čenica odrazi u potpunome svome svijetlu. Po tome expositio nije ništa drugo, doli! razjašnjenje sentence u najglavnijim pote- zima tako, da to razjašnjenje ili »parafrazis« bude kao most preko kojega je dolazio na slijedeći dokaz. Ekspozicijom ne treba za- tezati jer se time veoma lasno odvraća po- zornost čitatelja ili slušatelja od same teme (zadatka). Tako n. pr. hriji: »ferro nocentius auruni« bilo bi dosta samo ovo: ovoj krilatoj pje- snikovoj misli služi dosta duboka misao za osnovu, budući da se pod zlatom ne shvaća samo sjajna i zamamljiva kovina, nego ragje škodne i žalosne posljedice zlata, dakle: rasipnost, razuzdanost, te mnoge razne zloće, koje bogatstvo sa sobom nosi, koje neop- hodno slijede iz zlata. 3. Probatio (argumentio, causa, ' dokaz istinitosti.) Tu se navedu ili nutarnji ili upravni (di- rektivni) razlozi za osvijetljenje same reče- nice — biva njezina važnost i istinitost. N. pr. u hriji: »dulce et decorum est pro patria mori«. Tu po Vennu Frano Petračić navodi uprav unutarnje razloge, kao dokaze, zašto moramo iz sveg srca ljubiti svoju do- movinu. Po svojim nas valjanim dokazima g. pisac osvjedočava, da bi smrt iz ljubavi prama domovini bila slagja od čaše slatkog | meda, a časnija, nego ma bilo koje eroičko djelo. Osvjedočeni o spomenutome, prista- jemo potpuno uz razlaganje piščevo. 4. Contrarium (opovrgavanje dicta.) Kao što je causa direktni dokaz, tako je contrarium indirektni, jer se s njime opo- vrgava »dictum vel fačtum«, ili se iznosi tvrdnja, koja je protivna prije iznesenome \dokazu (causi), ili pak djelovanje protivno \dokazanom djelovanju. N. pr. u hriji: »U- strajnost dovodi kcilju« valja dokazanoj istini suprostaviti lijenost, kolebanje, lako- umnost. Ako se ustraje u ovim protivno- stima moćne ustrajnosti ne dohodi se k cilju i nikada, ili posve sporo i nesavršeno. Na taj imačin u tutanj se gubi vrijeme, koje hiti neodoljivom brzinom, troši se snaga, a od- važnost smalaksava, te tako smo mjesto bliže, sve dalje od cilja. 8. Comparatio (simile, tumačenje dicta prilikama zgodnim za fantaziju.) U ovoj se tački razjašnjuje istinitost teme po slikovitoj poredbi. Za to se uzme nešto (zgodna iz prirode, kao najbolje učiteljice, te životinjskog ili bilinskog carstva i t. d. Može se sasvim dobro uzeti što prikladna ili iz ljudskoga života ili vlastitoga iskustva ili iz svoje mašte (fantazije.) U ovome dijelu učenik ima prigode, da pokaže svoju spre- mnost, ali ipak treba, da se čuva prevelikog natrpavanja slika, zatim valja da pomno gleda, da mu slike ne budu manjkave ni sa kojega gledišta. Na ovome se mjestu može učenik osobito istaknuti s tako zva- nim »exemplum ficlum« (umišljeno pripo- vjedanje ili izjednačivanje.) Ovdje se može opaziti kolika je sprema i načitanost uče- nikova. Ova je tačka veoma zgodni baro- metar, da se vidi, što učenik u sebi ima. N. pr. u hriji:; +Od bezvlagja nema ve- ćeg zla« (Sofokle) može se mavesti brod bez upravljača na uzburkanome moru ili čovjek, koga zaslijepe silne strasti ili pčele bez matice i t, d 6. Exemplum (primjeri za naziranje.) Za pojačanje gore spomenutoga uzimlju se jednake ili slične zgode bilo iz povjesti i svakidanjega života, bilo iz poznatih knji- ževnih djela. Stoga evo u praksi nekoliko (načina) pri- mjera, kako valja priječi iz komparacije u exempla: I. Kako je važna gornja tvrdnja uči nas povjest... (n. pr. Što može čvrsta volja i junaštvo? — Aleksandar Veliki, Hanibal, Ceza1, Napoleon.) I. O tome i stari bijahu osvjedočeni .... (da je_duša čovječja neumrla — Sokrat, Platon, Ciceron i t. d.) I. Ko nije čuo, da.... (je Aleksandar Veliki u srdžbi ubio svog najpouzdanijega prijatelja Klita (kad se govori o pogubnosti srdžbe); (da su i stari Rimljani u velike cijenili i štovali djevičanstvo, Eto za primjer Vestalinke — kad se govori o djevičanstvu.) IV. Ko se ne divi..,, (junaštvu Sparta. naca, umnosti Alenjana,. moći Rimljana, go. [stoljubivosti Slavena i t. d.) su se tako na priječac dogodile, da je