PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

KA SAA La Pit LE rt SSA i

SALE A a
AAA LN LALA
Br. 427.

Saveznici.

Junačka je borba svršila; svaki se
je od saveznika opoštenio, pobjedio,
zasužnjio, nakupio silno blago hrane,
municije, oružja, zaposjeo prostrane
zemlje, osvojio tvrde gradove. Dok su
saveznici srtali u smrt, dotle je uzorna
sloga i ljubav vladala izmegju njih;
ali kad su Turskoj salomili krila, osa-
katili mišice, kad su stali da dijele pli-
jen, ako je vjerovati svim novinama,
pak i glavnim njihovim, rijet bi da su
se pojavili nesporazumi, dapače očita
natjecanja da svaki pritegne sebi veći
dio kolača. Nadasve se je pojavilo su-
parništvo izmegju Grčke i Bugarske
najprije radi Soluna, pak izmegju Sr-
bije i Bugarske radi djelidbe Maće-
donije. Bit će da se i tu dogagja ona
stara: »ponukavca glava ne boli«; na-
ravno da će oni kojim dobro stoji ras-
pirivati strasti i gledati ih dovestit do
svagje, dapače do borbe; ali bi oni
saveznici, koji bi se upuštali u takovu
ćoravu rabotu, zaista dokazali da nijesu
dostojni slobode i slave, koju su ipak
stekli neizmjernim žrtvama. Svi su sa-
veznici dužni priznati, da duguju svoje
vanredne uspjehe osobito i isključivo
junaštvu Bugarske, koja ne samo da
je vojevala sa ogromnom vojskom tur-
skog carstva, nego ih je munjevitom
brzinom porazila, zbila prama  Cari-
gradu, opkolila Jedrenu, i tako zakr-
čila put svakom pripomoći i pojačanju
turskim četama, koje su bile suprostav-
ljene ostalim saveznicima. Bugarska je
osim toga, da ne izazove strašnu buru
proti saveznicima, zastala pred Čatal-
džom, i ne došla do mora, kako je
po snazi mogla. Napokon bila je pri-
morana dati dobar komad svoje zemlje
Rumunjskoj, a da se ne izloži izmegju
dvije vatre. Strijelimice je pobijedila,
nu ogromnom  nevoljom i pogibijom
cvijeta svojega naroda. Pravo je dakle,
da to sve priznadu ostali saveznici, i
da pri djelidbi ne budu odviše nate-
gnuli, kako bi se došlo izmegju njih
do svagje, jer onda čemu bi bili ustali,

PODLISTAK.

Na šetnji u okolici Krakova.
Piše V. Dračevac,

Neznam zapravo ni kako da započnem!
Htio bih pisati dugo, pripovjedati vam o
svim ovamošnjim, nama nažalost jako sla-
bo i krivo poznatim prilikama te odnošaji-
ma najkulturnijeg slavenskog plemena Po-
ljaka prama drugim slavenskim narodima,
pak štošta inoga, nu moram da se kanim
toga za danas, jer uzeh za zadaću, da vam
prikažem jednu zanimivu šetnju, koja će mi
u životu ostati izmegju najugodnijih uspo-
mena.

U društvu sa poznatim slavenskim knji-
ževnikom Dr. Lenar«lom te takogjer sla-
venskom spisateljicom gjicom. St6h izigjo-
smo jedno poslije podne, da se prošetamo
po, samim utvrđama posijanoj, Krakovskoj
okolici. Dr. Lenard piše sada jednu odužu
slavensko društvo
sv. Mohorja, pak, kako sam reče, trebalo
mu je takovog malo odmora. A zanimiv je
taj čovjek. Pravi književnik! Inače jako
malenog stasa, ali, što no riječ, velikog duha,

 

nama od Mem

em sik
aL A at SESTRA it SESSA DU pi JES PDA pe JESSE AAE NC

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

ema estate SAA

U DUBROVNIKU, 3. MAJA 1913.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

Nar DA pan JE o

zašto bi ginuli, čemu bi potrošili silni|daleko i ta iznimka ukinula, za sad|Europi, jer je isčeznuo u masama na-

novac, zašto bi podnijeli toliko žrtava?
Ufati je, da će se snaći, da će se ra-
zabrati, te kako su se dogovorno i
bratski upuštili u očajnu borbu, tako
da će znati obračunati, kao prava braća,
kao pravi saveznici. | ta dioba, ako
žele da im dogovor bude trajan, imala

bi biti tak«va, da ukloni unaprijeda.

svaki i najmanji povod daljnih zaple-
taja i nesporazuma. Poznavajući oporu
i prkositu našu južnjačku ćud, bojimo
se veoma hoće li se svi saveznici dati
u razlog, ali ne budu li se te držali
lasno da izgube ili vas ili dobar dio
ploda i teciva prošloga rata. Skora će
nam budućnost kazati, da li će se iz-
vršiti ona narodna: bolja mršava po-
godba, nego pretila pravda, ili ona
nevoljna: ko hoće sve, imati će ništa.

 

Uredovni jezik u Bosni.

Po želji sabora, bosanska je vlada
prinijela na pretres istome zakon o u-
redovnom jeziku u zemlji. Ustanove i-
stoga uvagjaju u svim uredima naš je-
zik i oba pisma, jedini izuzetak je na
željeznicama, kako vele oni gori, s voj-
ničkih razloga. Kad se promisli da se
je do danas kočila a i danas se koči
svud njemština, skok je veliki u na-
prijed; takav skok e bi se mnogi na-
rodi u Monarhiji posve zadovoljili; a
mi amo znamo najbolje, koliko se je
jada podnijelo, dok smo postigli da se
našem jeziku prizna ono pravo, kojeg
ima velika ogromna većina hrvatskog
našeg naroda. Taj je izuzetak podigao
strašnu buru u zemlji, bilo je prosvje-
da, brzojava, i jadni su zastupnici u-
drili na čudo. Otragu nekoliko mjese-
ci, u »Hrvatskom su Dnevniku« izašli
neki članci, koji su priznavši da je
zahtjev e bi narodni jezik gospodovao
i na željeznicama, posve pravedan i
razložit, ipak su opominjali zastupnike
da ne dovedu stvar do skrajnosti. |
cijenimo da su imali posve pravo, kad su
zagovarali nužnu umjerenost, tako da
sačuvavši narodno pravo, e bi se u ne

On obično stanuje u Krakovu i piše, a pri-
staje i rado ga vide u svim boljim krakov-
skim društvima, dok poznaje sve vigjenije
ljude, koji rade ma na bilo kojem polju
znanosti odnosno umjetnosti. Kod Poljaka
on je proputovao cijelu nekadanju veliku
Poljsku, i poljski mu se je narod tako svi-
dio, da najradije kod njega boravi i radi.
Išli smo bez cilja preko beskrajne stepe
prama ruskoj granici, kad najednom na-
šem veselom doktoru pane na um, da po-
gjemo do Brenovica, sela 1 sat udaljenog
od Krakova. »Tamo ćemo, kaza nam on,
naći moga dobrog prijatelja slavnog slikara
Fetnajera, zastupnika na carev. vijeću.« Ja
sam ostao zadivljen na spomen imena sla-
vnog tog umjetnika, kojega slava dok bu-
de ma jednoga Poljaka nikada neće minu-
ti; ta to je onaj, koji je onako divno ure-
dio katedru na Vavelu (Wawel) u Krakovu,
a Wawel je meka poljskog naroda! Na Wa-
welu je cijela slavna povjest velikog polj-
skog kraljestva, tu su grobovi, rake poljskih
kraljeva! Sjećam se, kad sam lanjske go-
dine u Srpnju prvi put u životu pošao da
pogledam u podzemlju Wawelske katedre
te kovčege, gdje su sahranjene kosti polj-
skih kraljeva! Pred zlatnom rakom, nad

prihite velike povlastice, koje davaju
narodnom jeziku nove odredbe. Ra-
 zrožnost mnenja ipak se nije smirila,
ite je vrhovna Uprava stranke o tome
\ raspravljala u Opatiji. Veoma zgodno
\i pametno propustila je Uprava uvi-
\gjavnosti zastupnika, da sami odluče
što će i kaku će. Sad bi rijeti da neki
nemirnjaci izmegju zastupnika hoće da
zavedu narod i da pukne razdor iz-
megju zastupnika, jer bjede umjerenja-
ke e bi narodno pravo izdali, kad bi
se zakonu prilagodili, koji je od vlade
bio prenešen. Bilo bi uprav izdajstvo,
i mi velimo, kad bi zakon usvojili, ka-
ko definitivnu stvar, ili konačnu riječ;
ali zaista nebi bilo izdajstvo kad bi od
nevolje za sad pristali na vladinu o-
snovu, a ostavili vrata otvorena, da na-
,kon koje godine mogu zahtjevati, e
bi se odurna iznimka ukinula. Svaka-
ko mudri i obzirni kolovogje tamo o-
dabrat će onaj put, kojeg budu cije-
nili korisnijim svome narodu, i mi svi
Pravaši i Hrvati begenat ćemo ono što
oni budu zaključili; samo bi im jednu
stvar na srce stavili, i to ili da svi bu-
dii bijele golubiče; Ili“svi "crni gavra-
novi, biva da što god zaključe i urade
bude obvezatno za svijeh; jer bi zai-
sta bila velika narodna nevolja, kad bi
se rascijepali. Nećemo tim da rečemo,
e bi imali biti složni svi do jednoga,
jer ako je kome do prkosa, do inada,
do prikrivenih namjera, utaman bi ga
bilo zazivati u narodni tor; ali kad bi
se to obaznalo u narodu, on bi nara-
vno izgubio narodno povjerenje, i ta-
ko bi izgubio mandat, te nebi mogao
nahuditi narodnoj stvari. Nu kad bi i-
malo doći do razdora i do smutnje u
narodu, onda je bolje žrtvovati i ob-
zirnost, i sve moguće razloge koristi,
jer složan će narod jedino slaviti sje-
gurnu narodnu pobjedu.

Štrajk u Belgiji.

Da se bistro uoči, kakovo je ne-
voljno savremeno socijalno stanje u

 

kojom visi zlatna kruna, velikog Jana So-
bjeskoga, onog junačkog Slavena, koji je
prvi stanuo rušiti slavu turskog polumjese-
ca, koja je već bila na vrhuncu svoje visi-
ne, stajala je jedna stara gospogja Poljaki-
nja. Pregledao sam bio već cijeli onaj odio
i vratio se opet k raci Sobjeskoga, a ona
je još nepomično stajala pred i čvrsto gle-
dala kao da očekuje od one gromade zla-
ta nekakav odgovor! Osmijelio sam se i
pogledah je u lice; ona je plakala!! Ko-
snulo me je to i zamislio sam se, pak se
sjetih stihova neumrlog pjesnika :

Rod bo samo, koji mrtve štuje,

Na prošlosti budućnost si snuje!

I doista, koliko se god prigovaralo Po-
ljacima, da su veliki idealisti, jer gledaju
na ono, što su prije bili, pak da bi htjeli
opet da se vrate ona vremena, ali da to ne-
će bili, osmjelujem se ovdje ustvrditi, da
je to baš jedini temelj, koji će Poljake do-
vesti do ostvarenja željenog cilja. Nek oni
ljudi, koji protivno tvrde, dogju ovdje na
lice mjesta, pak će se imati prilike uvjeriti
opet posve protivno. Nu ja sam se udaljio.

G. doktor htio je da mu pjevam »Ljepu
našu« i »Onamo onamo!« Išli smo veselo,
vogjeni od nekog stražara, koji je bio u Bo-

 

dasve gradskim strah Božiji i sram
ljudski, dosta je pogledati sve ono što
se razvratna i nevoljna svaki dan do-
gagja. Ubijstva, razbojstva, prenevjere
i tisuću drugih nesreća, koje ne bi smo
tako lako nabrojili, od provalnika do
apaža, od prostoga tata do vaspitanog
i uglagjenog razbojnika; sve glasno
\kaže da je socijalno društvo teško bo-
lesno, da srče u propast strahovitog
općeg prevrata, od kojeg ga ponora
sami Bog, sami njegov vječni zakon
izbaviti može. Eto Belgije. Ako ima
vlade na svijetu da je najviše žrtve
doprinijela, kako bi radništvu bolje i
udobnije bilo, to je ta zemlja; što god
je naprednijeh, sretnijeh savremenih
ustanova, sve su uvedene; radnici
imadu obranbeni sud, svoje sindikate,
budne svoje starješine; od obilate plaće
koju primaju oni mogu koristonosno
uložiti svoje prištednje; od velikih do-
dataka poslodavaca i od prinosa vla-
dina lako mogu biti obezbijegjeni za
starost; malim doprinosom  osjegurani
su od menadnje nesreće, a u slučaju
smrti njihova je obitelj potpomagana
tako da može i čedno življeti i svoju
nejačad odgojiti.

Mnogo je tome doprinio veliki Lav
XIII., kad je uzeo pod svoj skut, pod
svoju obranu tužne radnike. Pravedna
je i razborita njegova riječ bila poslu-
šana svud u svijetu, a nadasve u Belgiji.
Pak zar radnici te zemlje, koji uživaju
sve te blagodati, zadovoljni su? Ne!
A zašto nijesu? Jer je većinu njih za-
nijela otrovna socijalistička struja. Dali
su se u obijest, hoće da strovale ka-
toličku vladu, a da ju nadomjeste ka-
kovom liberalnom, koja bi porušila,
istinito, sve blagodati, koje uživa ta
zemlja eminentno industrijalna, ali bi
istodobno uvela sve one pogubne no-
votarije razbraka, slobodne škole i t. d.
proždrla bi crkveno biće i nametla na-
rodu vas onaj odurni jaram, kog pod-
nose tužna Francuska i Portugalska.

U Belgiji ne postoji opće pravo glasa
u izborima općinskim, pokrajinskim i

 

\sni kapral u vojsci, pak nam tumačio kako
liz Hercegovine može Austrija udariti na Cr-
nu-Gorul Naravno, on nije imao ni na kraj
pameti da smo mi Jugoslaveni, uz dvojicu
nekih dvaju slušača akadem. umjetnosti je-
dini u Krakovu ! Koli mene, toli gcu, Stćh
zbilja tako je interesiralo vidjet toga čovje-
ka naime Tetmajera ! Prestavljao sam nje-
govu kuću nešto umjetničkog, kakvu krasnu
vilu, urešenu ljepotama njegovog kista, a
njega samoga nešto impozatne pojave, jer
sam obnovio u tom času onaj utisak, koji
mi je još ostao, čitajući o junacima kuće
Tetmajer u romanima neumrlog Sienkie-
vicza | Kad smo došli u Brenovice zapita-
smo gdje stanuje. Pravcem kud nam poka-
zaše pogjosmo, a ja uvijek gledejući, gdje
ću opaziti tu sjajnu vilu, kakovu sam u ma-
šti stvorio. Ugjosmo u jednu ogradu i od-
mah na vratima sasresmo mladog gimnazi-
jalnog djaka u uniformi na krasnom male-
nom konju. Uljudno nas po vojničku kao
husarski časnik pozdravi i lijepo zapita ko-

 

 

PirmtnA A trta as tana
es Rent Eat PTS PA aa SRA pin

političkim: nu to ne utišti ni malo ra-
dništvo, jer od toga što bi bilo mini-
starstvo ili klerikalno ili liberalno njima
nebi ništa ni u špag ni iz špaga, da-
pače je sva prilika da bi sami sebi
posjekli ruke kad bi zauzeli vladu li-
beralci, kako su u Francuskoj okusili
vinogradari i razne korporacije radnika,
koje su se više puta bunile, i od ko-
jih mnogi su i glavom platili. Ali u-
prava tih liberalnih udruženja, koja u
mraku i zabiti radi, a bezdušno baca
silne mase da svojom krvi i svojim
žrtvama pripravi put općemu prevratu,
dala je naredbu, i ako su neki vigje-
niji poglavice istih socijalista bili pro-
tivni, i opći se štrajk proglasio. Sreća
da je vlada odma s početka zauzela
takove mjere, da nijesu pokušali na-
silja; ali ipak besposličenje donijeti će
svoj zemlji toliko gubitka, da će ga
oćuljeti za nekoliko vremena, a na-
dasve isti besvijesni radnici, koji se
dadoše povestit za nos od tamnih i
prokletih vogja. Svoju namjeru nasi-
ljem neće izvršiti, nego će sami sebi
grob iskopati, jer će tisuće i tisuće rad-
nika otvoriti oči, i spoznati koliko je
mahnito za hirovitu želju općega gla-
sovanja dovestit do ruba propasti cijelu
državu.

Mi zaista želimo da se to dogodi,
te da radništvo ostavi pogubni put
nasilja i razvratnih teorija, a da prihiti
stare i prokušane Božije naredbe.

Sedmični prijegled.

Velevlasti Crnoj-Gori.'

Velike sile predale su u nedjelju crnogor-
skoj vladi slijedeću notu: Prestavnici velikih
sila izjavljuju crnogorskoj vladi, da zauzeće
Skadra u ničem ne mijenja odluku sila gle-
de sjevernog i sjeveroistočnog ograničenja
Arbanije. Uslijed toga Skadar ima biti u naj-
kraće vrijeme ispražnjen i predan vlastima,
koje prestavljaju zapovjednici internacijonal-
ne mornarice u crnogorskim vodama. Cr-
nogorska se vlada poziva, da odmah odgo-
vori, da usvaja priopćenja.

Crnogorska je vlada odgovorila poslani-
cima velikih sila na Cetinju, da je nemoguće
raspravljati za vrijeme Uskrsnih praznika

tov. Ustrpljivo čekah, kad će se pokazati
ona vila, ali uzalud. Svuda samo seljačke
kolibe slične jedna drugoj ! Pred jednoj bi-
lo je nagomilano nekoliko starih karabina
sa nataknutim bodežima. Upitasmo jednu
seljakinju, gdje je kuća Tetmajera, a ona
nam pokaže baš tu kuću. »Ta, ženo božja,
odvratih ja, to je valjda vojnička straža?l«,
jer nijesam mogao da tako na jedanput ra-
zočaran ostanem. G. doktor se približi vra-
tima, a mi ja i gca. Stćh smo ga makinal-
no ali, bar ja, sa nekom nevjerojatnošću
slijedili. Na vratima se pokaže krasno dje-
vojče u poljskoj seljačkoj narodnoj nošnji.
G. doktor je htio da izvrši sve dužnosti,
koje zahtjeva, ne samo uljudnost i dužaost
ali i narod sam, pri susretu sa licem još