PRAVA CRVENA HRVATSKA NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. KA SAA La Pit LE rt SSA i SALE A a AAA LN LALA Br. 427. Saveznici. Junačka je borba svršila; svaki se je od saveznika opoštenio, pobjedio, zasužnjio, nakupio silno blago hrane, municije, oružja, zaposjeo prostrane zemlje, osvojio tvrde gradove. Dok su saveznici srtali u smrt, dotle je uzorna sloga i ljubav vladala izmegju njih; ali kad su Turskoj salomili krila, osa- katili mišice, kad su stali da dijele pli- jen, ako je vjerovati svim novinama, pak i glavnim njihovim, rijet bi da su se pojavili nesporazumi, dapače očita natjecanja da svaki pritegne sebi veći dio kolača. Nadasve se je pojavilo su- parništvo izmegju Grčke i Bugarske najprije radi Soluna, pak izmegju Sr- bije i Bugarske radi djelidbe Maće- donije. Bit će da se i tu dogagja ona stara: »ponukavca glava ne boli«; na- ravno da će oni kojim dobro stoji ras- pirivati strasti i gledati ih dovestit do svagje, dapače do borbe; ali bi oni saveznici, koji bi se upuštali u takovu ćoravu rabotu, zaista dokazali da nijesu dostojni slobode i slave, koju su ipak stekli neizmjernim žrtvama. Svi su sa- veznici dužni priznati, da duguju svoje vanredne uspjehe osobito i isključivo junaštvu Bugarske, koja ne samo da je vojevala sa ogromnom vojskom tur- skog carstva, nego ih je munjevitom brzinom porazila, zbila prama Cari- gradu, opkolila Jedrenu, i tako zakr- čila put svakom pripomoći i pojačanju turskim četama, koje su bile suprostav- ljene ostalim saveznicima. Bugarska je osim toga, da ne izazove strašnu buru proti saveznicima, zastala pred Čatal- džom, i ne došla do mora, kako je po snazi mogla. Napokon bila je pri- morana dati dobar komad svoje zemlje Rumunjskoj, a da se ne izloži izmegju dvije vatre. Strijelimice je pobijedila, nu ogromnom nevoljom i pogibijom cvijeta svojega naroda. Pravo je dakle, da to sve priznadu ostali saveznici, i da pri djelidbi ne budu odviše nate- gnuli, kako bi se došlo izmegju njih do svagje, jer onda čemu bi bili ustali, PODLISTAK. Na šetnji u okolici Krakova. Piše V. Dračevac, Neznam zapravo ni kako da započnem! Htio bih pisati dugo, pripovjedati vam o svim ovamošnjim, nama nažalost jako sla- bo i krivo poznatim prilikama te odnošaji- ma najkulturnijeg slavenskog plemena Po- ljaka prama drugim slavenskim narodima, pak štošta inoga, nu moram da se kanim toga za danas, jer uzeh za zadaću, da vam prikažem jednu zanimivu šetnju, koja će mi u životu ostati izmegju najugodnijih uspo- mena. U društvu sa poznatim slavenskim knji- ževnikom Dr. Lenar«lom te takogjer sla- venskom spisateljicom gjicom. St6h izigjo- smo jedno poslije podne, da se prošetamo po, samim utvrđama posijanoj, Krakovskoj okolici. Dr. Lenard piše sada jednu odužu slavensko društvo sv. Mohorja, pak, kako sam reče, trebalo mu je takovog malo odmora. A zanimiv je taj čovjek. Pravi književnik! Inače jako malenog stasa, ali, što no riječ, velikog duha, nama od Mem em sik aL A at SESTRA it SESSA DU pi JES PDA pe JESSE AAE NC IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. ema estate SAA U DUBROVNIKU, 3. MAJA 1913. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Nar DA pan JE o zašto bi ginuli, čemu bi potrošili silni|daleko i ta iznimka ukinula, za sad|Europi, jer je isčeznuo u masama na- novac, zašto bi podnijeli toliko žrtava? Ufati je, da će se snaći, da će se ra- zabrati, te kako su se dogovorno i bratski upuštili u očajnu borbu, tako da će znati obračunati, kao prava braća, kao pravi saveznici. | ta dioba, ako žele da im dogovor bude trajan, imala bi biti tak«va, da ukloni unaprijeda. svaki i najmanji povod daljnih zaple- taja i nesporazuma. Poznavajući oporu i prkositu našu južnjačku ćud, bojimo se veoma hoće li se svi saveznici dati u razlog, ali ne budu li se te držali lasno da izgube ili vas ili dobar dio ploda i teciva prošloga rata. Skora će nam budućnost kazati, da li će se iz- vršiti ona narodna: bolja mršava po- godba, nego pretila pravda, ili ona nevoljna: ko hoće sve, imati će ništa. Uredovni jezik u Bosni. Po želji sabora, bosanska je vlada prinijela na pretres istome zakon o u- redovnom jeziku u zemlji. Ustanove i- stoga uvagjaju u svim uredima naš je- zik i oba pisma, jedini izuzetak je na željeznicama, kako vele oni gori, s voj- ničkih razloga. Kad se promisli da se je do danas kočila a i danas se koči svud njemština, skok je veliki u na- prijed; takav skok e bi se mnogi na- rodi u Monarhiji posve zadovoljili; a mi amo znamo najbolje, koliko se je jada podnijelo, dok smo postigli da se našem jeziku prizna ono pravo, kojeg ima velika ogromna većina hrvatskog našeg naroda. Taj je izuzetak podigao strašnu buru u zemlji, bilo je prosvje- da, brzojava, i jadni su zastupnici u- drili na čudo. Otragu nekoliko mjese- ci, u »Hrvatskom su Dnevniku« izašli neki članci, koji su priznavši da je zahtjev e bi narodni jezik gospodovao i na željeznicama, posve pravedan i razložit, ipak su opominjali zastupnike da ne dovedu stvar do skrajnosti. | cijenimo da su imali posve pravo, kad su zagovarali nužnu umjerenost, tako da sačuvavši narodno pravo, e bi se u ne On obično stanuje u Krakovu i piše, a pri- staje i rado ga vide u svim boljim krakov- skim društvima, dok poznaje sve vigjenije ljude, koji rade ma na bilo kojem polju znanosti odnosno umjetnosti. Kod Poljaka on je proputovao cijelu nekadanju veliku Poljsku, i poljski mu se je narod tako svi- dio, da najradije kod njega boravi i radi. Išli smo bez cilja preko beskrajne stepe prama ruskoj granici, kad najednom na- šem veselom doktoru pane na um, da po- gjemo do Brenovica, sela 1 sat udaljenog od Krakova. »Tamo ćemo, kaza nam on, naći moga dobrog prijatelja slavnog slikara Fetnajera, zastupnika na carev. vijeću.« Ja sam ostao zadivljen na spomen imena sla- vnog tog umjetnika, kojega slava dok bu- de ma jednoga Poljaka nikada neće minu- ti; ta to je onaj, koji je onako divno ure- dio katedru na Vavelu (Wawel) u Krakovu, a Wawel je meka poljskog naroda! Na Wa- welu je cijela slavna povjest velikog polj- skog kraljestva, tu su grobovi, rake poljskih kraljeva! Sjećam se, kad sam lanjske go- dine u Srpnju prvi put u životu pošao da pogledam u podzemlju Wawelske katedre te kovčege, gdje su sahranjene kosti polj- skih kraljeva! Pred zlatnom rakom, nad prihite velike povlastice, koje davaju narodnom jeziku nove odredbe. Ra- zrožnost mnenja ipak se nije smirila, ite je vrhovna Uprava stranke o tome \ raspravljala u Opatiji. Veoma zgodno \i pametno propustila je Uprava uvi- \gjavnosti zastupnika, da sami odluče što će i kaku će. Sad bi rijeti da neki nemirnjaci izmegju zastupnika hoće da zavedu narod i da pukne razdor iz- megju zastupnika, jer bjede umjerenja- ke e bi narodno pravo izdali, kad bi se zakonu prilagodili, koji je od vlade bio prenešen. Bilo bi uprav izdajstvo, i mi velimo, kad bi zakon usvojili, ka- ko definitivnu stvar, ili konačnu riječ; ali zaista nebi bilo izdajstvo kad bi od nevolje za sad pristali na vladinu o- snovu, a ostavili vrata otvorena, da na- ,kon koje godine mogu zahtjevati, e bi se odurna iznimka ukinula. Svaka- ko mudri i obzirni kolovogje tamo o- dabrat će onaj put, kojeg budu cije- nili korisnijim svome narodu, i mi svi Pravaši i Hrvati begenat ćemo ono što oni budu zaključili; samo bi im jednu stvar na srce stavili, i to ili da svi bu- dii bijele golubiče; Ili“svi "crni gavra- novi, biva da što god zaključe i urade bude obvezatno za svijeh; jer bi zai- sta bila velika narodna nevolja, kad bi se rascijepali. Nećemo tim da rečemo, e bi imali biti složni svi do jednoga, jer ako je kome do prkosa, do inada, do prikrivenih namjera, utaman bi ga bilo zazivati u narodni tor; ali kad bi se to obaznalo u narodu, on bi nara- vno izgubio narodno povjerenje, i ta- ko bi izgubio mandat, te nebi mogao nahuditi narodnoj stvari. Nu kad bi i- malo doći do razdora i do smutnje u narodu, onda je bolje žrtvovati i ob- zirnost, i sve moguće razloge koristi, jer složan će narod jedino slaviti sje- gurnu narodnu pobjedu. Štrajk u Belgiji. Da se bistro uoči, kakovo je ne- voljno savremeno socijalno stanje u kojom visi zlatna kruna, velikog Jana So- bjeskoga, onog junačkog Slavena, koji je prvi stanuo rušiti slavu turskog polumjese- ca, koja je već bila na vrhuncu svoje visi- ne, stajala je jedna stara gospogja Poljaki- nja. Pregledao sam bio već cijeli onaj odio i vratio se opet k raci Sobjeskoga, a ona je još nepomično stajala pred i čvrsto gle- dala kao da očekuje od one gromade zla- ta nekakav odgovor! Osmijelio sam se i pogledah je u lice; ona je plakala!! Ko- snulo me je to i zamislio sam se, pak se sjetih stihova neumrlog pjesnika : Rod bo samo, koji mrtve štuje, Na prošlosti budućnost si snuje! I doista, koliko se god prigovaralo Po- ljacima, da su veliki idealisti, jer gledaju na ono, što su prije bili, pak da bi htjeli opet da se vrate ona vremena, ali da to ne- će bili, osmjelujem se ovdje ustvrditi, da je to baš jedini temelj, koji će Poljake do- vesti do ostvarenja željenog cilja. Nek oni ljudi, koji protivno tvrde, dogju ovdje na lice mjesta, pak će se imati prilike uvjeriti opet posve protivno. Nu ja sam se udaljio. G. doktor htio je da mu pjevam »Ljepu našu« i »Onamo onamo!« Išli smo veselo, vogjeni od nekog stražara, koji je bio u Bo- dasve gradskim strah Božiji i sram ljudski, dosta je pogledati sve ono što se razvratna i nevoljna svaki dan do- gagja. Ubijstva, razbojstva, prenevjere i tisuću drugih nesreća, koje ne bi smo tako lako nabrojili, od provalnika do apaža, od prostoga tata do vaspitanog i uglagjenog razbojnika; sve glasno \kaže da je socijalno društvo teško bo- lesno, da srče u propast strahovitog općeg prevrata, od kojeg ga ponora sami Bog, sami njegov vječni zakon izbaviti može. Eto Belgije. Ako ima vlade na svijetu da je najviše žrtve doprinijela, kako bi radništvu bolje i udobnije bilo, to je ta zemlja; što god je naprednijeh, sretnijeh savremenih ustanova, sve su uvedene; radnici imadu obranbeni sud, svoje sindikate, budne svoje starješine; od obilate plaće koju primaju oni mogu koristonosno uložiti svoje prištednje; od velikih do- dataka poslodavaca i od prinosa vla- dina lako mogu biti obezbijegjeni za starost; malim doprinosom osjegurani su od menadnje nesreće, a u slučaju smrti njihova je obitelj potpomagana tako da može i čedno življeti i svoju nejačad odgojiti. Mnogo je tome doprinio veliki Lav XIII., kad je uzeo pod svoj skut, pod svoju obranu tužne radnike. Pravedna je i razborita njegova riječ bila poslu- šana svud u svijetu, a nadasve u Belgiji. Pak zar radnici te zemlje, koji uživaju sve te blagodati, zadovoljni su? Ne! A zašto nijesu? Jer je većinu njih za- nijela otrovna socijalistička struja. Dali su se u obijest, hoće da strovale ka- toličku vladu, a da ju nadomjeste ka- kovom liberalnom, koja bi porušila, istinito, sve blagodati, koje uživa ta zemlja eminentno industrijalna, ali bi istodobno uvela sve one pogubne no- votarije razbraka, slobodne škole i t. d. proždrla bi crkveno biće i nametla na- rodu vas onaj odurni jaram, kog pod- nose tužna Francuska i Portugalska. U Belgiji ne postoji opće pravo glasa u izborima općinskim, pokrajinskim i \sni kapral u vojsci, pak nam tumačio kako liz Hercegovine može Austrija udariti na Cr- nu-Gorul Naravno, on nije imao ni na kraj pameti da smo mi Jugoslaveni, uz dvojicu nekih dvaju slušača akadem. umjetnosti je- dini u Krakovu ! Koli mene, toli gcu, Stćh zbilja tako je interesiralo vidjet toga čovje- ka naime Tetmajera ! Prestavljao sam nje- govu kuću nešto umjetničkog, kakvu krasnu vilu, urešenu ljepotama njegovog kista, a njega samoga nešto impozatne pojave, jer sam obnovio u tom času onaj utisak, koji mi je još ostao, čitajući o junacima kuće Tetmajer u romanima neumrlog Sienkie- vicza | Kad smo došli u Brenovice zapita- smo gdje stanuje. Pravcem kud nam poka- zaše pogjosmo, a ja uvijek gledejući, gdje ću opaziti tu sjajnu vilu, kakovu sam u ma- šti stvorio. Ugjosmo u jednu ogradu i od- mah na vratima sasresmo mladog gimnazi- jalnog djaka u uniformi na krasnom male- nom konju. Uljudno nas po vojničku kao husarski časnik pozdravi i lijepo zapita ko- PirmtnA A trta as tana es Rent Eat PTS PA aa SRA pin političkim: nu to ne utišti ni malo ra- dništvo, jer od toga što bi bilo mini- starstvo ili klerikalno ili liberalno njima nebi ništa ni u špag ni iz špaga, da- pače je sva prilika da bi sami sebi posjekli ruke kad bi zauzeli vladu li- beralci, kako su u Francuskoj okusili vinogradari i razne korporacije radnika, koje su se više puta bunile, i od ko- jih mnogi su i glavom platili. Ali u- prava tih liberalnih udruženja, koja u mraku i zabiti radi, a bezdušno baca silne mase da svojom krvi i svojim žrtvama pripravi put općemu prevratu, dala je naredbu, i ako su neki vigje- niji poglavice istih socijalista bili pro- tivni, i opći se štrajk proglasio. Sreća da je vlada odma s početka zauzela takove mjere, da nijesu pokušali na- silja; ali ipak besposličenje donijeti će svoj zemlji toliko gubitka, da će ga oćuljeti za nekoliko vremena, a na- dasve isti besvijesni radnici, koji se dadoše povestit za nos od tamnih i prokletih vogja. Svoju namjeru nasi- ljem neće izvršiti, nego će sami sebi grob iskopati, jer će tisuće i tisuće rad- nika otvoriti oči, i spoznati koliko je mahnito za hirovitu želju općega gla- sovanja dovestit do ruba propasti cijelu državu. Mi zaista želimo da se to dogodi, te da radništvo ostavi pogubni put nasilja i razvratnih teorija, a da prihiti stare i prokušane Božije naredbe. Sedmični prijegled. Velevlasti Crnoj-Gori.' Velike sile predale su u nedjelju crnogor- skoj vladi slijedeću notu: Prestavnici velikih sila izjavljuju crnogorskoj vladi, da zauzeće Skadra u ničem ne mijenja odluku sila gle- de sjevernog i sjeveroistočnog ograničenja Arbanije. Uslijed toga Skadar ima biti u naj- kraće vrijeme ispražnjen i predan vlastima, koje prestavljaju zapovjednici internacijonal- ne mornarice u crnogorskim vodama. Cr- nogorska se vlada poziva, da odmah odgo- vori, da usvaja priopćenja. Crnogorska je vlada odgovorila poslani- cima velikih sila na Cetinju, da je nemoguće raspravljati za vrijeme Uskrsnih praznika tov. Ustrpljivo čekah, kad će se pokazati ona vila, ali uzalud. Svuda samo seljačke kolibe slične jedna drugoj ! Pred jednoj bi- lo je nagomilano nekoliko starih karabina sa nataknutim bodežima. Upitasmo jednu seljakinju, gdje je kuća Tetmajera, a ona nam pokaže baš tu kuću. »Ta, ženo božja, odvratih ja, to je valjda vojnička straža?l«, jer nijesam mogao da tako na jedanput ra- zočaran ostanem. G. doktor se približi vra- tima, a mi ja i gca. Stćh smo ga makinal- no ali, bar ja, sa nekom nevjerojatnošću slijedili. Na vratima se pokaže krasno dje- vojče u poljskoj seljačkoj narodnoj nošnji. G. doktor je htio da izvrši sve dužnosti, koje zahtjeva, ne samo uljudnost i dužaost ali i narod sam, pri susretu sa licem još