CRVENA HRVATSKA
CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN (
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
(
NOR ea ma A
same AJS KA pe PSA 6 at IA SAA
IZLAZI SVAKE SUBOTE
POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
etto JO
AA RA Aa ati
PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 530 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
Žalosno!
Netom se je pročulo e je pukao raz-
dor izmegju pravaških istomišljenika u
Banovini, osupnuti nedoglednim po-
sljedicama takovog razdora; ojagjeni
jer je nevoljno stanje naše domovine
zahtjevalo slogu pošto-zašto; stidljivi
jer tim dajemo razložitog povoda, da
nam se kaže e nijesmo dorasli da vo-
dimo uspješnu političku a&ciju, gledali
smo blagom i milom riječi uplivisati
e bi se razdor uklonio i opet se u-
tvrdila stara ljubav i sloga. Baš zato
smo prešli i preko prigovora Šibenske
»Hrvatske Riječi«, koja nam je pred-
bacivala, e smo inkosekventni, jer smo
kazali da su se ragje imala žrtvovati
gg. Šegvić i Peršić, a da se poluči
sloga. Mi i danas, koji gledamo na stvar
a ne na osobe, ponavljamo, da ovaka
osobna žrtva, pak koliko god bila ve-
lika, iščezava pred općim dobrom, pred
slogom, a cijenimo da i dotičnici, koji
bi bili žrtvovani toj -svetoj idealnoj
svrsi, tim nebi ništa od svoga izgubili
nego bi ovjekovječili svoje ime tim jer
su na oltar domovine prinijeli .najvišu
žrtvu, žrtvovali i lični svoj ponos, i
onu rodoljubnu slavu za kojom ipak
svako skroz čutljivo srce gine, Mi bi
i teže žrtve radosno pregorjeli, jer na-
pokon nijedan rodoljub, pak bio i isti
slavni naš Ante Starčević, nije neop-
hodno domovini potrebit; ali je ljubav,
sloga tako potrebita da je uprav ma-
hnitost tražiti domovinsko dobro bez
sloge. Zato, i baš zato smo i mi za-
tomili sve naše osjećaje, zaboravili smo
sve stare prepirke, raspre, nadmetanja
prama onim koji u domovini se na-
zivlju drugim imenom, e sino se uvje-
rili da jedino skupnim silama možemo
izvojštiti nešto stvarna, ostajuć ipak na
pravaškom stanovištu i u želji da tim
pomognemo i sebi i prejasnom Domu
e bi u Monarhiji osvanuo toli željeni
PODLISTAK.
Iz glazbenog svijeta.
(Nastavak).
Javili smo o dovršenom popravku orgu-
lja zagrebačke stolne crkve.*) Radnju je iz-
vela tvrtka Walcker iz Ludwigsburga (Wir-
temberg). Prijašnja mehanička traktura za-
mijenjena je elektro-pneumatičkom. Svečana
kolaudacija bila je na 11. o. mj. Kolauda-
tori: prof. Fr, Dugan, organist zagrebačke
stolne crkve, P, M, Horn, O. S. B., iz Grad-
ca, te Stanko Premrl, regens chori ljubljan-
ske stolne crkve, kao i ostala glazbena pu-
blika i stručnjaci, laskavo su se. izrazili o
popravku. Na 12. 0. mj. zagrebački nadbi-
skup-koadjutor Dr. A. Bauer blagoslovio je
ove orgulje, Istog dana uveče izvršen je u
toj crkvi veliki birani crkveni koncerat sa
sviranjem (orgulja i orhestra) i pjevanjem.
Pomenuti prof. Dugan pokazao je i ovom
prigodom svoju osobitu vještinu u sviranju
orgulja. On je i zamislio ovu novu rekon.
strukciju ovih orgulja prema zahtjevima mo-
dernog orguljaštva.
,
Francuski kritičar Camille Mauclair napi-
sao je u Iyonskom listu »Progres de Lyon«
iscrpiv članak o češkoj umjetnosti. Spomi-
+) U podlisku ovog lista od 14. 0. mj. br. 433.
adna Santini atta Ne RO a im Jp
sretni dan da Starac Vladar vidi za-
dovoljne svoje sinove i vijerne svoje
podanike.
Danom 19. o. mj. razdor koji je fak-
tično postojao, na veliku se je žalost
prometnuo u prelom, dapače u brato-
ubilačku borbu. Tako barem glasi ne-
voljna vijest, koju primismo a glasi:
»U konferenciji pouzdanika stranke
prava, obdržavanoj dne 19. lipnja 1913.
stvoreni su slijedeći zaključci:
I. Saslušavši razlaganje članova vr-
hovne uprave stranke prava o razvoju
političkih prilika u monarhiji u opće,
a u Banovini napose, kao što 0 vije-
ćanju vrhovne uprave stranke prava u
Trstu od dana 1. i 2. lipnja o. g. io
zaključcima te uprave, izjavljuje i za-
ključuje konferencija, da je prekinuta
svaka sveza sa onom gospodom, koja
izvedoše čin od 19. svibnja o. g. a
ne pokoriše se iza toga zaključcima
vrhovne uprave stranke prava, stvore-|
nim u Trstu. Tim svojim činom i po-/
stupkom, protivnim svakom pravnom
i moralnom shvaćanju, kao i temelj-
nim ustanovama ustrojstva stranke,
isključiše se oni sami iz organizacije
stranke prava.
II. Uslijed toga ne smatra se više
dnevnik »Hrvatska« organom stranke
prava za sve hrvatske zemlje niti gla-
silom vrhovne uprave stranke prava.
Odbija se od stranke prava svaku od-
govornost za politički pravac, koji se
je vodio: u »Hrvatskoj« od dana 19.
svibnja o. g. do sada, kao i za onaj,
koji će se voditi u buduće u tome listu.
Il. Zaključeno je, da se osnuje u
Zagrebu novi središnji organ vrhovne
uprave stranke prava za sve hrvatske
zemlje pod nazivom »Hrvat«, koji će
početi izlazili dana 28. lipnja t. g. Po-
zivlju se stoga svi pristaše i prijatelji
stranke prava, da taj organ podupiru
materijalno i moralno, te da ga šire u
hrvatskom narodu«.
U DUBROVNIKU, 28. JUNA 1913.
zaklinjemo da se dadu u razlog, da
dok je još na vrijeme pokušaju po-
novna srestva pomirbe, a to ili kod
vijeća ili kod skupštine pravaša; a na-
dasve bi smo rado vidjeli zastupnike
Slovenske, Istre, Herceg-Bosne i Dal-
macije da oni uzmu u svoje ruke toli
zamršeno stanje u Banovini, te bi našli
shodnog lijeka. Dok se sve ne saznade
naravno ne možemo ustanoviti ko je
najviše kriv, ali po onome što se zna
očito je da se je jedna strana prem
brzo istrčala i tako poskorila da se
dogje do preloma. Za sad samo ovo-
liko, a bude li uharno osvrnut ćemo
se odulje i onda rastumačiti što smo
mislili, kad smo gornje riječi napisali.
Za jedinstvo stranke!"
(Još jedna — da nas razumiju.)
Sporovi u stranci prava nijesu od-
stranjeni, njihovo je riješenje odgogje-
no! I to je za prvi čas dobro, jer će
se strasti sleći; nu nije nikako dosta-
tno: treba sve sporove riješiti i u
RER AA LAJE tO pi JE GS SR AAE GSS A pa ENJE
AA JA JASAN
RER atm JJA PA o
i o uzrocima njegovim. Bilo što bilo
— malo je! Vodstvo treba da uzme
u pretres sve sporove i nesuglasice,
i u Banovini i u Dalmaciji, u Bosni i
Istri; političkog i kulturnog smjera;
bilo načelna ili osobna pitanja.... i
da ih čisto i bistro prama pravaškim
načelima definitivno riješi. Da se sve
uredi treba u stranku uvestit uzornu
disciplinu jednaku za svakoga, bez
obzira na vogje i vojnike. To je jedi-
no potrebit i jedino uspješni lijek! I-
nače uzalud sav trud i danguba: mi
ćemo odgagjati sporove, krpiti ćemo
stranku, skrivati ćemo ranu tugjemu
oku, a i svome, ali je izliječiti nećemo.
Sporovi će se povraćati, množiti će se,
a napokon će prodrijeti takovom si-
(lom, koju neće niko moći suzbiti, koja
\će zadati smrt — stranci prava. Zar,
,da do toga dogje?
| Danas su nesuglasice u stranci još
\u takovom stanju da ih se može sa
imalo dobre volje i samoprijegora od-
[1SS: na zadovoljstvo svih članova
stranke i na neprocijenivu korist hrvat-
buduće pripriječiti. Mi smo u član. |Skog naroda. Što će biti sutra? —
ku »Još je na vrijeme!« otvoreno |Strah pred tim: sutra, sili nas da na-
progovorili o stvari, sadržajem kako | dovežemo nekoliko opazaka, onako o-
Srdžba nas sjedne strane davi, a,
s druge nas oblijeva rumenilo stida; ali.
nam je osvijedočenje nalagalo, formom
kako se dolikuje iskrenim pravašima.
Naša riječ našla je oduševljena odjeka
kod onih kojima je bila namijenjena.
Nu to nije dosta! Vogje i prvaci treba
da to u djelo provedu u potpunom
opsegu, a tada će stranci biti olakšan
rad i zajamčen uspjeh. To je i razlog
da se ponovno bavimo tim.
Sastanak vrhovnog vodstva u Trstu
— u koliko je javnosti do danas po-
znato — radio je samo o sporu u Ba-
novini i to, rekbi, o samom činu a ne
009 Ovaj članak uvaženog i rodoljubnog prava-
ša donašamo doslovce ; njemu faktični raskel nije još
'tvoreno i jasno kako smo to uvijek
činili, da izvršimo svoju dužnast kao
\nepokolebivi vojnici stranke prava i si-
\novi hrvatskoga naroda kome ta stran-
"ka mora da služi.
| Najvažniji čin kroz pedeset godina
\pravaštva jest ujedinjenje svih prava-
\ških frakcija u jednu stranku: stranku
\prava. A nije se moglo uspješnije po-
\čeli nova pedesetgodišnjica nego tim
što je ujedinjena stranka u svoje kolo
\ prigrlila i planinske Hrvate braću Slo-
\vence. Tako učvršćena stranka jedina
imože da u djelo provede pravaški pro-
gram! To znamo dobro mi pravaši, to.
AA DA DANA ai PASSA MA zat PRSA Mb satni SSA NA S SA O
anti RBA LJ SRA pra on JE tuta ata sA tada
baš zato — jedinstvo stranke ..
va mora da se uzdrži ma bilo
uz koji uvjet: jedna žrtva nije tome
dorasla. Budimo jasniji. Stranka prava
nijesu »franko:ci« ili »zajedničari«, ali
isto tako nije ni »milinovci« ili »dal-
matinski pravaši«, i kako su se sve to
zvale prije pojedine frakcije, nč, stran-
ka prava je sve te frakcije ujedinjene
u jednu cijelinu, gdje prestaše sve ra-
zlike i gdje su svi samo pravaši i ništa
drugo. S toga su pokudne i štetne sve
one izjave posljednje doba koje ističu
te razlike ponovno na vidjelo, sve o-
no aludiranje kroz novinske članke ili
dopise na ponašanje bivših frakcija, sve
ono vidljivo i podmuklo rovarenje da
se neke istisne, ono omalovaženje za-
služnih članova, i još neke stvari, koje
ne želimo spominjati... Svega toga
ne smije da bude, a pojavi li se, po-
zvani moraju odmah da pripriječe i od-
strane, inače će jedinstvo stranke šte-
tovati. U stranci ne ima privilegovanih
položaja, niti ne smije da bude: svi
članovi imaju jednaka prava i jednake
dužaosti !
Jedinstvo stranke temelji se u prvom
redu na zajednički primljenom progra-
mu, koji nije pojedinih frakcija nego
cijele stranke. Što je taj u našem slu-
čaju onaj od g. 1894, koji je bio i
nekih frakcija to ne prejudicira stvari,
on je sada zajednički a jedinstvena mu
je stranka i čuvarica i tumač, a ne po-
jedine frakcije ili osobe. | taj zajedni-
čki program treba provesti. Dodati mu
što ili oduzeti vlasna je samo stranka.
I u tome se posrće i izazivlju smutnje!
Nekima nije taj shodan, nekima ne
odgovara faktičnom stanju naroda; je-
dni bi umetli nešto, drugi viču na »o-
kvir«; neki »jedinstvo naroda« četvore,
a drugi... i sve to javno, kao da za
vijerni tvrdom stanovištu, kog smo odma pozaat (24 o. mj.). Odnosni predlog iznosimo u oso-
s prve zauzeli, mi još jednom se obra-. bitoj notici, dok smo mi našu kazali u uvodniku. Su-
| dara se u oslalom s predlogom sa više strana pro-
ćamo zavagjenoj braći te ih molimo i glašenim.
nje sjajni uspjeh praškog učiteljskog pje-|za proslavu maestra Saint-Sačnsa dat je L./
priznaje cijeli hrvatski narod, a toga!to ne ima drugo mjesto, i sve to ta-
\se najvećma boje razni i mnogobrojni kovom silom da jadno onome koji se
\dušmani našega hrvatskog naroda. | opriječi! To ne smije da bude! Pro-
I
+ je, na koncu konca, bila njezina tvorev -
vačkog društva u Parizu, te ističe kao naj- |
znamenitije češke umjetnike: Smetanu, Dvor-
žaka, Češki kvartet, Karla Buriana, Desti-
novu, Kociana, Kubelika, Foerstera, MNova-
ka, Manesa, Hynaisa, Svabinskog, Preisle-
ra, Strettija, Sucharda i Kafku. Prag naziv-
lje Mauclair »sjevernom Fiorencom«. Pisac
hvali pučku češku umjetnost, osobito vezi-
zo, lijepe narodne nošnje i narodne pjesme.
x
Dne 19. 0. mj. u pariskom teatru »Ope-
ra« svečano je obavljena komemoracija tro-
jice glazbenika: Beethovena, Verdija i Saint-
Sačnsa. Svrha je toj proslavi bila ova: pro-
slaviti Beeihovena, kojemu će se ovih dana
podići spomenik u parku Mouceau; prosla-
viti centenar Verdijevog rogjenja; počastiti
živućeg glasovitog francuskog maestra: star-
ca Kamila Saint-Sačnsa.
U ime Verdijeve proslave pjevala se je
njegova »Missa de requie«, Glavni inter-
pretatori bili su: g.ce Gall i Lapeyrette, bas
Gresse, tenor A, Bonci. Dirigovao je glaso-
viti mo Campanini; pjevalo je 400 osoba.
(Ovo je Verdijevo djelo pjevano u Parizu
prvom g. 1874. u »Opera Comique«, pod
dirigovanjem samog autora; glavni solisti
bili su: sopranistica Stolz i tenor Masini,
Ova se je misa u Parizu ponovno pjevala
g 1876.; i tada je pjevao Masini).
Za Beethovenovu proslavu pjevala je gla-
sovita Mary Garden »Škotske kancone«, a
čin opere »Barbari« i jedan čin opere »De-/ Tršćanski »Piccolo della sera« u broju
janira«, a to su dvije od najboljih mu o. od 16. o. mj. br. 11475. donosi opet jedan
pera; slijedio je zatim ples »Javotte«, za podulji odgovor, šlo ga je poslao glasoviti
koju je Saint-Sačus napisao lijepu glazbu. | talijanski operni komponist Ruggero Leon-
Dirigovao je sam maestro. icavallo na postavljeno pitanje: »Ima li ta-
* lijanska opereta svoju budućnost?«*) Leon-
Nazad malo dana dato je prvi put u Pa. | Cavallo je u ovom pitanju sve drugo nego
rizu novo dramatsko djelo proslavljenog ta- | Pesimist. iz ge odgovora jej Bo
lijanskog pjesnika Gabrijela d' Annunzia, | 9v€ izreke: »Sto je »opereta« ako line kći
a to »La Pisanella«. Za to djelo, u kojem | “ upravnoj liniji — velike talijanske ša-
je naslovnu ulogu prikazala glasovita Ida|liive opere (»opera bulfa«), gdje se u pr-
Rubinstein, napisao je lijepu glazbu m.o Y9mM redu ističu: Rossinijevi »Barbiere di
lidebrando Pizzetti, iz Parme. Svaki od 4, Siviglia«, »Il Turco in ltalia«, »L' lialiano
čina. ima preludij; u svakom činu ima pje- i"! Algeri«, Pergolesijeva »La Serva Padro-
vanih kor&, romanca, himna i plesova što |!a«, Cimarosijevi »Giannino e Beruardone«
sve traži mase pjevača dobro uvježbanih, |i »Matrimonio segreto«, Donizellijevi »Don
pjevača prvog reda i potpuni orhestar.
*
R. Wagner bio je loš svirač glasovira. O
tome dao je on svjedočbu i god. 1861. u
Parizu, kad je tamo došao radi predstavlja-
nja »Tannhš4user-a«, Carvalho, upravitelj lir-
te opere, zavolio ju, i zaželio da upozna
njenu partituru. Wagner mu ju je svirao,
ali i prstima i šakom i laktima, na mjesti-
ma je pjevao i vikao; gdjegdje je
mučio i rušio glasovir, Carvalho je ustrplji-
vo čekao do svrhe, našao je onda neke ri-
ječi da uljudno pozdravi autora, udaljio se
je i nikada više nije zaželio da čuje Wa-
gnerovo sviranje na glasoviru.
Pasquale« i »Elisir d' amore«, te, uz ova
| remek-djela još i cijeli repertoir braće Ricci
i onaj De Giose (»opera buffa mapoleta-
\na«)?..,, Gracijozna djela Francuza Offen-
Pi i Lecocqua zaostaju za pomenutim
talijanskim djelima..., Kad se je u Italiji
160 1 stala buditi »mlada škola« šaljive opere,
skog teatra, bijaše čuo u Badenu sinfoniju prispjele su nam iz Beča operate »Vesela
udovica« i »Grof Luksemburški«, koje ni-
jesu nikakva novost ni u pogledu sadržaja,
ni u onome forme, muzike... Hoće li g.
upravo i i har da bude savjestan, on će priznati, ko-
liko duguje »modernoj talijanskoj glazbi« i
napuljskim kanconetama ..., Zašto dakle
da ltalija ne pokuša da podigne nešto što
*) V. o tome ovaj list od 7. 0, mj. br. 432.
na?... Mi ćemo ustrajati i nastaviti raditi
uzdajući se u budućnost »uz pomoć samih
svojih slabih sila«, a neka se i naši kriti-
čari uvjere, da im je dužnost pomoći nas,
ko što drugovdje kritičari pomažu kompo-
nistima, da steku simpatije publike i pro-
slave svoju umjetnost i domovinu !., ,«
Zagrebačka kazališna uprava odlučila je
da, po uzoru vanjskih kazališta, uredi je-
dno kazalište u prirodi, pod vedrim nebom,
\i to u divnom perivoju Maksimiru. Učinjen
je pokus i našlo se je, da je Maksimir za
(tu svrhu dosta zgodan, a i što se tiče aku-
stike. Kao prva predstava dat će se Gun-
dulićeva »Dubravka«, gdje ima i pjevanja.
Na ovu misao došli su Zagrepčani potakuu-
ti uspjehom Smetanine »Prodane nevjeste«,
koja se je nazad nekoliko dana davala u
kazalištu pod vedrim nebom u blizini Praga.
Glazbeno društvo u Sarajevu odlučilo je
da otvori redovitu glazbenu školu, gdje će
se djeci, uz mali honorar, pružati temeljita
i opširna glazbena naobrazba. Škola ova
počinje na 1. dojd. mjeseca. Upise prima
g. prof, Matejovsky.
Dubrovčani, gdje je nama pjevačko-glaz-
bena škola?.,. Kad ćemo ju imati? —
Kad bude više ozbiljna rada i savjesne kritike,
a manje naše (puste!) apatije i neozbiljnih ob-
zira ! N. Qj.
(Nastavit će se).
>< e k
\
ei \
o M
$ 4 e
t - O.
. + aš K
a “u
4 4 o :
. ii, a
ME
ei