CRVENA HRVATSKA

 

PRAVA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U IUBROVINIKU.

REAL A SJENE

 

Biti će i gore.

Kud god bacimo oko po pustoj do-
movini Hrvatskoj, svud vigjamo tamu
i nevolju, koja nas bez prestanka prati
i progoni, i koja nam proriče ne bo-
lje dane, nego mnogo teže i nevolj-
nije. Samo Slovenska ima žive otpor-
ne snage; ali i nju tište Nijemci, a po-
nešto i liberalci, nu fali joj glavni uslov
posve naprednoj zemlji, nema svog
sveučilišta, i tako nje pribrana mladež
treba da se utapa u onome moru raz-
nih naroda i raznih jezika u Gracu ili
Beču, a nadasve da dovrši svoje uče-
nje u njemačkom jeziku. Na sjeveru
dok se goni sa teutoncima, nema od-
mora niti mira na jugu. Trst, taj alem-
kamen Slovenske nameće joj taljanšti-
nu, ne da joj odahnuti ni pisnuti u
materinskom jeziku, ne dopušta joj ni
proste škole a kamo li više, a toj na-
metnoj sili kumuju i vlasti, te ju  po-
dupiru i navagjaju svoje da glasuju za
njihove predloženike. Baš ovijeh dana
Slovenci su u Trstu namislili na veli-
kom trgu držati skupštinu, gdje bi o-
brazložili prijeku svoju nuždu, e im se
dadu viši naukovni zavodi; ali kad su
Taljanci počeli bučiti, vikati i prijetiti,
da se neće skupština mirno obdržati,
eto ti odma sa starije vlasti zabrane. |
u Istri provagja se ista samovolja ma-
njine na veliki uštrb ogromne većine,
te ni sve prljavštine i zloporabe u op-
ćinama i zemaljskom odboru nijesu po-
krenule vlasti, da jednom stanu na
žvalo bezočnoj kamori koja pašuje.

Rijeka to drugo veliko središte pro-
meta i trgovine stekla je ovih dana
državnu policiju i komesara, jer su Ma-
gjari odvažniji i naprasitiji u provagja-
nju svojih dobro proračunanih namisli;
Talijanci su im se zamjerili, jer su malo
odviše naglašivali svoju volju, a to im
Magjari neće da odobre. Nu njihova

PODLISTAK.

O odgoju značaja.
(Po Smilesu. piše za puk: Senior.)

U ovo naše više nego ikad materijalis-
tično doba, kada je sve slojeve društva o-
buzela neuredna pomama za užitkom, kad
svak jednako hlepi za udobnim življenjem
a bez jednakih srestava; u ovo doba velike
moralne dekadence, kad i sami mladi ljudi,
koji još i ne ostaviše gimnazijske klupe,
znadu vam se, već iskazivati afaristima, ko-
jima je jedinim kompasom za život veća
ili manja unosnost karijere, kojoj će da se
posvete, mislim da je prijeka nužda, ako
se hoće sačuvati narod od posvemašnje
moralne (i religijozne) propasti, iznositi mi-
sli onih velikana — pisaca, koji kao pravi,
nesebični prijatelji puka upućivahu ga na

repostan i radišan život, korahu njegove
mane, prosvijetljivahu mu um i oplemenji-
vahu mu dušu. Na žalost, u naše doba,
sve to više nestaje pravih pučkih prijatelja;
ako mu se koji kao takav prikazuje, taj se
često oda demagogom sebičnjakom, kako-
vih svagdano susretamo osobito megju da-
našnjim nebrojenim političkim »rodoljubi-
ma«, U nadi, da će ovaj mali rad nešto do-
prinijeti, da se u našemu puku, najpače u
mladeži, utvrdi značaj i sačuva neokaljan
sred savremenih zločestih društvenih pri-
lika, odlučih da štogod popaljetkujem po
zlatnoj knjizi poznatog engleskog pisca Smi-

 

RSS SSS PN SRI APN AL Sa pa SESSA

NeDRetn A tta PR RJEVVNP tt E al RJE PE PT

nametnica sila, neće se osloniti na pra-
vi lojalni hrvatski narod niti otrijebiti
te novopečene Talijance, nego će da
joj bude lakše provagjati svoju, gledati
da oslabi otpornike davajući mjesta i
službe svojim milim Magjarima, i tako
povećati i još više smeće u tome gradu.

Rekli smo, da Magjari ne tlače u
rukavicama one, koji su im nepoću-
dni, nego baš gvozdenom rukom, a to
se najbolje vidi u Banovini, gdje ko-
misarijat i sve tegobe njegove slijede,
i ako ne onako brutalno, kako pod
Cuvajem, jer njegov ih je slučaj nau-
čio da bezobrazna sila silu izazivlje.
Uvjereni smo, da će tako još dugo
trajati; a to najbolje svjedoči odurni
članak ministra Košuta, komu su naši
naivnici hrlili ma poklone, metanisali
mu i dičili se da im je postao save-
znikom; to svjedoče izjave onijeh koji
danas faktično zapovijedaju, da će se
pragmatika željeznica napraviti, ali na
taj način, da nebude ništa oduzeto od
onog podaništva, kojim su nasiljem
Magjari sputali Hrvatsku; još bolje da
bezobzirni Tisza zove, ugovara, raspra-
vlja sa samim magjaronima, dok osta-
le stranke drži daleko od sebe. Dok
je Hrvatska imala Khuena jednog i-
skopanika, danas je stekla dva: Khue-
na, koji daje naputke a Tiszu, koji ih
po vojničku provagja. Bude li rastroj
u Banovini takav, da vidi magjarska
vlada da može oposlovati e bismagja-
roni došli u sabor u dovoljnom broju,
odredit će izbore, povestit će ih po
svom receptu, ali ako vidi da se na-
rod neda, i da je otpor još jak, slije-
dit će komisarijat; možda će se osobe
promjenuti, možda će mu dati kakovu
drugu formu ili naslov, nu pravog na-
rodnog dobra neće nikako biti.

Ni u Bosni ni u Hercegovini stvari se
ne prikazuju bolje, i tamo postoji zahtjev
uredovanja hrvatskim jezikom, postoji

les-a: Character (prijevod F. |. Despota,
Zadar, Matica Dalmatinska), pridodavši po-
štogogi i iz vlastitog poznavanja puka i
njegovih potreba i mana. Bože, blagoslovi!

1, Kakav ima da nam bude puk?

»Sramota je ovomu mjestu (Smiles veli
o Engleskoj), da se svak na pasju muči,
da obogati, a niko se ne stara za pobolj-
šanje značaja ovoga puka. Što će mi bo.
gatstvo ove okolice, ako tu nije poštenih
i mudrih ljudi? Koja korist, da su se naše
tvornice usavršile, ako su se gragjani po-
goršali ?.... Sto će vrsnoća i mnoštvo na-
ših proizvoda, ako nam je puk nevoljan,
pokvaren, glup?... U znanju, u krjeposti
i u značaju naroda, prava je klica dobro-
biti i napretka, te najstavnije bogatstvo je-
dne države.... Koja hasna, da nam paro-
plovi i željeznice puše, ako čovjek grgje
nego igda pod bremenom izdiše?«

.

Na žalost ni naš puk nije više u ćudo-
rednom pogledu onakav, kakav je bio još
nazad samu četvrtinu vijeka. No ovim neću
da kažem, e je sve otprije bilo dobro, jer
je opačine vazda bilo i biti će je, i bilo bi
nepametno tražiti općenitu savršenost megju
ljudima. Hoću samo da kažem, da je naš
puk mnogo nazadovao s moralnog gledišta
kroz zadnja dva decenija, što najbolje znadu
oni, koji su skupa šnjim ovu perijodu pro-
živjeli. Moderni je napredak, kao i drugamo,
I kod nas uz dobre i korisne učinke uro-

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Mati MA a sA Dra tu

U DUBROVNIKU, 19. JULA 1913.

spor radi željeznica, i rijet bi da se
neće tako lako ti sporovi urediti i smi-
riti. I tamo su se pojavili disidenti, sa-
mo da je više strke i više pometnje.

Kako je nami amo, ćutimo i samiii
ne treba da o tome duljimo. Kad se
sve to pogleda i promotrimo, a nado-
stavimo ljuti spor i kavgu izmegju pra-
vaša, čigova je stvar na žalost došla
do političke i sudbene vlasti, onda ne
samo da vidimo da se Hrvatskoj crna
piše, nego po pravu se možemo na-
dati, da će bit i gore nego d«sele, da
će nastupiti teške godine razočaranja,
borbe, propadanja, a možda, što ne
dao dobri Bog, da mogu nevolje na-
rodne biti takove i lolike, e ih neće
ukloniti ne ovaj mladi naraštaj, nego
možda ni deseti pas; a to bi na neku
ruku opet manje zlo bilo, jer bi se
moglo dogoditi i ono gore, biva da
postane posve apatičan, nehajan, ravno-
dušan, tako da mnogim  napasnicima
koji nas opkoljuju bude posve slobo-
dno doći do kraja i kazati slavodobi-
tno: finis Croatiae.

Čestitim Hrvatima preostaje još je-
dino uhvanje, a to je, da se Svijetla
Kruna, za ljubav ovoliko nas miljuna
vjernih i lojalnih, prene i stane na put
odriješito i odvažno rastroju, kog sve
to višom silom provagjaju oni, koji dok
nas drže pod svojim jnogama, ustaju
i na prejasni dom, da mu otrgnu naj-
viša i najsvetija prava, kako smo vi-
djeli u nekoliko navrata, sa glasovitim
zahtjevima poviše vlade i vojske.

Zar i četvrti Balkanski rat?

Saveznici zasukali rukave, zavjeto-
vali su se osloboditi svoju braću od
turske davne najezde, zaželjeli su o-
svetiti porazno Kosovo, i sve su to
postigli: junački, spremno, požrtvovno
porazili su veliku tursku vojsku, zaro-

 

dio i lošim posljedicama, a to jer se mo-
derna kultura ne brine za moralno usavr-
šivanje čovjeka, imajući samo na umu ma-
terijalno dobro. I tako je ona zanemarila i
vjerska načela: vjeru u Boga, u neumrlost
duše, u nagradu i kaznu na drugome svi-
jetu, i odmetnula se od crkve i od vjere.
To joj se pak ljuto osvećuje; jer pučke
mase ničim ne obuzdane, a snabdjevene

pogibeljnim oružjem znanja i savremenog |

napretka, hoće da beru plodove, koje im
je kultura obećavala, najpače od poznate
trojke: jednakost i slobodu, koje se pak
blagodati apsolutuo ne mogu dobiti u onoj
mjeri i obliku kako bi htjele mase, a da
se ne uzdrmaju temelji društva i poretka,
a po tom i same kulture. Odatle svi neredi
i nevolje savremenog društva: komunizam,
anarhizam, izjednačenje stališa, neprizna-
vanje auktoriteta; jer svak hoće da ima svoj
dio kulturne tečevine, u prvom redu la-
godno žive i što više uživa, a jer se to ne
može postići zakonitim putem, posiže se
za prisilnim srestvima radničkim štrajko-
vima, bunama i stentatima. Kod nas, daleko,
nije se do toga došlo, niti će se se lako
doći; ali se ne može kazati, da plodovi
takove nezdrave kulture nijesu se pojavili
i kod našega puka, i da ma nj ubitačno
ne djeluju, i to još ubitačnije, što smo mi
malen i siromašan narod, bez narodne sa-
mostalnosti, kod kojega ne ima, ili vrlo
malo protutežnih struja i akcija, kakovih
ima kod velikih naroda, koji mogu sebi

SRAMA et PRSA Re
ea RSD DA pai SRESER A pi NSS DA pit Ma € SRNA SJEO PE RDA

 

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE

i
1
i
|

 

 

RAJA SRA otok
RASODA A ap oš

bili roblje, ugrabili barjake, zapljenili
oružja i hrane, dotjerali ga do samog
Carigrada. Brižni skrbnici priskočili su
su da izdisuće carstvo spasu od ko-
načne propasti, i utemelji se primirje i
nasta tišina; sama Grčka i ako je bila
udionica dogovora slijedila je ratovati.
Svi napori, da se mir utvrdi, razbiše
se o tome, jer Turska nikako nije htje-
la da predade Jedrene, Janinu, Skadar.
I tako se dogje do ponovnog rata, u
kojem propadoše za Tursku svi ti u-
tvrgjeni gradovi, te onda se ponovno
zametoše novi mirovni dogovori. | to
je teško hodilo, ali faktično je Turska
pregorjela mal da ne vas svoj posjed
u Europi, te je poklisarska skupština
u Londonu tražila da prikrati pohlepe
saveznika, stvarajući neodvisnu  Arba-
niju, a reunija financijalna u Parizu na-
stojala je da prizna saveznicima neko
odmjereno pravo na odštetu u novcu,
naravno dotle dok bi dopuštala sre-
stva preostalog turskog carstva, koji je
u državnom i financijalnom rasulu. Ne-
tom je mir bio uglavljen. i potpisan,
pojave se nesuglasice izmegju savezni-
ka, nadasve izmegju Srbije i Bugarske
radi Makedonije; izmegju Bugarske i
Grčke radi Soluna. Istodobno je Ru-
munjska ustala huncutski da traži bo-
gatu nagradu, jer je u ratu stala pri
strani i držala se neutralno; a da do-
kaže da nijesu to samo puste želje,
nego tvrda odluka, provede mobiliza-
ciju i naoruža se do zubi. Dok su se
saveznici sa Turcima klali, a nadasve
dok su trajali pregovori o miru, nape-
tost je izmegju trojnog saveza i troj-
nog sporazuma više puta dostigla vr-
hunac, ali trijeznost a nadasve strah
od svega onoga, što je moglo nadoći,
uklonila je skrajnu pogibelj; a done-
kle i lukavština Bugarske, koja je ot-
kazala Srbiji pripomoć od 200.000
vojnika, ako bi Srbija tvrdo se oprla

vazda donekle dopustiti neke nezdrave kul-
turne akscese, ali ne tako maleni narodi,
prama onoj pučkoj: Gdje veliki konji i-
graju, tu malima trbusi pucaju A kod na-
šega maloga puka što vidimo? Vidimo skoro
svuda raskoš, gizdu, zabave, pijanke, igre,
sve to u velikom nerazmjeru prama nje-
govoj ekonomskoj snazi. Krčme postadoše
kod nas jedinim izvorom dobitka, te ih ima
sijaset u nekoč našim pitomim krajevima,
koji uslijed pića i igranka sve to većma
podivljačuju, i blizu su materijalnoj pro-
pasti. Alkoholizam sa svim opačinama pra-
tilicama zahvaća to više maha, te po malo,
ali vidno potkopava poštenje, čovještvo i
svaku krjepost baštinjenu od predaka. Sulo-
žništvo je u nekim krajevima naše Dalma-
cije ubilo svaki pojam čistoće obiteljskog
veza, te će i samu obitelj da iskorjeni, a
zalud utamanjuje mladež na užasan način.

Psovka i sramotan govor udariše nečasno
obilježje na naš narod; kartanje i piće ga
je u nekim predjelima umelo. Mladost nam
je podivljala i gradska i seoska. Danas kod
nas, kamo god stupiš, vidiš svuda u dane
svetačne gdje pučanstvo, ne samo muški
nego i ženske (što je prije se držalo za-
zorom) ispijaju pivo i razne likere ispred

 

ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI

Mesta RAMA at PSA MA e SSA,
LAMA LDS RSS MA pal a JE€SS SAJT

God. IX.

zahtjevima naše Monarhije. Kad se je
ožestila borba izmegju saveznika po
novinama; kad su isti na vrat i na nos
sakupili vojske te ih poveli po granica-
ma; kad je bilo očito e sam mač mo-
že spor urediti, nadogje zahtjev ruskog
cara, da dogju u Petrograd ministri-
presjednici saveznih dotle država, pak
da će po njegovome nastojanju sve
svršili na mirne. Istodobno su se u
Petrogradu dogovarale Bugarska i Ru-
munjska, e bi dogovorno njihovu raz-
miricu ugladili. Saveznici ne htjedoše
da pristanu na carev pravorjek, ne sa-
mo, nego plaho i naprečac zametnuše
ratovanje, i to je bio treći balkanski
rat. Trajao je baš jako malo dana, ali
je s okrutnosti, divljaštva, žrtava da-
leko nadvisio prijašnje skore ratove,
i uspjeh je bio za Bugarsku porazan ;
barem (kako se sve vijesti sudaraju.
Rusija je ponovno učinila velik priti-
sak da se dogje do gmira; ali Grčka
i Srbija neće 'da se tome prilagode.
Pitanje je: hoće li napredovati Rumunj-
ska, Grčka i Srbija do Sofije da ras-
komadaju Bugarsku? Hoće li Turska,
koja je takogjer navalila na nemoćnu
Bugarsku otići" dalje od linije Midia-
Enos? Što će na sve to poklisarsko
vijeće u Londonu? Hoće li bilo Rusi-
ja, bilo Austrija dopustiti da se pro-
mjeni posve stanje na Balkanu? Gro-
zničavo naoružanje na sve strane, zar
ne sluti da se primičemo i gorim za-
pletajima? Hoće li nastati i četvrti bal-
kanski rat, koji bi bio Europejski? Do
koji će se dan i ta zagonetka razrije-
šiti. Svakako prilike su jako zamršene,
i velika pogibelj prijeti da se dogje do
opće konflagracije. A eto i kolera se
pojavila i na Balkanu i u Ugarskoj.

U jednu riječ rijet bi da je ovo ude-,

sna godina.

— SDSS

Državni zakoni, i ako ih ima zgodnih i
korisnih, uopće se ne primjenjuju; i što je
ne manje zlo, malo ko i traži, da se u kon-
kretnom slučaju primijene. Općine bi mogle
mnogo; ali, uopće govoreći, kao da njima
manje leži na srcu dobrobit pučanstva,
nego posjed vlasti. Najbolji pak lijek za
sve bio bi kad bi svak prama svojim si-
lama osviješćivao narod, i kad bi svak u
svome zvanju vršio svoju dužnost po sa-
vjesti i osvjedočenju, i država, i općine, i
obitelj, i pučki odgojitelji: crkovnjaci i svje-
tovnjaci, i kad bi svak puku prednjačio do-
brim primjerom. No je li vazda tako?..
Gle široka polja za rad svima pravim pri.
jateljima puka!

2. Značaj je što | ,čovještvo“,

»Značaj je najveća moć u svijetu ćudo-
rednomu. Kroz najplemenitije svoje utjelove,
značaj iznosi na ogled velike izglede ljud-
ske naravi, u sjaju Zabreg odličja, pošto
nam čov;

Ljudski rod ničice i oi pravim od-
ličnicima, ma u kakvu položaju i stališu
oni bili, samo jesu li orijedni, postojani,
pošteni. Takovima svak vjeruje, svak im se
pouzdaje i traži da ih nasljeđuje.

Premda se mi uvijek divimo duboko-

poštena umniku, to se ipak više klanjamo čovjeku-

Velikani u ljudskoj zadruzi sjaju svojim
se dak i 0. divi, si A
se dakle

+ SmO