CRVENA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU Br. 439. Budimo strpljivi i oprezni! Takova je suština znamenitog članka u »Hrvatskoj Kruni« br. 56-57, glavnog glasila naše stranke u Dalmaciji. Ako se iko drži t& lozinke, zaista se mi iste držimo, jer nam sloga pak uz neznamo koje žrtve živo pred očima lebdi. Pro- sto »Hrvatskome Dnevniku« govoriti što hoće, mi od naznačene staze ne- ćemo ni makac: kao osobama u vlasti nam je pokuditi ponašanje bilo s je- dne strane bilo s druge, ali kao sku- pina pravaša mi strpljivo čekamo što će na sve pozvanici, a opreza radi ne- ćemo da se istrčimo, i pa sudimo dno što ne znamo, jer od svih činjenica jedva jedvice da stotu znamo, a i to možda ne baš kako u istini jeste, nego kako su nam je prikazale vjerodostoj- ne osobe. Čim donašamo - pohvaljeni članak, da ga naši čitatelji pročitaju i da se po njemu vladaju, budi nam do- pušteno jednoj stavci u istome prigo- voriti. Pri svršetku se članka veli do- slovno: »Megjutim taktika reser- ve i pasivnosti, u koliko je mo- guće, to je ono najbolje, što se za sada može«. Reserva i pasivnost velimo najplemenitija stvar, dok su strasti ovako raspaljene, neophodno potrebnita e da bi se spor ugladio ili posve uklonio; ali po skromnom na- šem mnenju reserva i pasivnost nebi se imala protezati tako daleko, a da pravaški listovi pustopašice siplju sva- kojakih uvreda, objeda, izmišljotina, ogovaranja na osobe iz protivnoga ta- bora. Na, takovoj razornoj, odurnoj raboti trebalo bi stati na kraj bilo s jedne ili s druge strane, jer razbojni- čka forma i način pisanja ne bistri spor nimalo, ne doprinaša općem do- bru niti slamke, a raspaljuje duhove u narodu toliko, da u buduće možda će isti pokretači tih forma žaliti svoj u- čin, ali ga neće moći ograničiti. To je kao kad se užeže bus, a da se nezna dokle će se prostrijeti, i da li neće i vas gaj zahvatiti. Pozvanici i poglavice u stranci imali bi barem to apsolutno PODLISTAK. O odgoju značaja. (Po Smilesu, piše za puk: Senior.) »Uvijek su rijetki veliki ljudi, i ista ve- ličina je osrednja. Sami položaj većine ljudi, za njihova života, takov je, da je malim sugjeno, da postanu velikani; ali svak može dično i pošteno vršiti svoju dužnost, kako i koliko može, u onom stališu u koji ga je Providnost stavila .... Vršiti svoju dužnost! Nekomu se to čini stvar mala, a u istinu, to uklapa najveću misao o savršenstvu života i značaja... ivot se čovječji vrti oko svagdanjih du- žnosti. Najuspješnije su kreposti, koje nam je svaki dan_ispunjati: one pouajbolje plode i 2) ponajviše traju ... Kad doktor Abbot, koji bi zatim nadbis- kupom Canterbury-a, orisa značaj nekoga državnika po njegovoj smrti, nije se vele osvrtao na njegove državničke zasluge, niti na njegov dar pjesnički, koliko na one krje- posti, koje no je pokojnik isticao, ispu» njujući obične dužnosti svakdanjega života. »Ole! rijetkih njegovih vrlina, on veli, ko od njega ljubezniji sa ženom? Ko ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. zahtjevati, da se kaže sve, ali u do- statnoj formi bez podrugljivih i opa- kih izraza, koji ne dolikuju ozbiljnoj štampi. Neće li pak to učiniti, pak ko bio, jer je napokon to postulat ulju- dnosti, onda bi pozvanici imali zauzeti stanovište: što je gnjilo nek ot- pada! Rekosmo za dobro. Članak »Hrv. Krune« glasi: Mi u ovom nemilom pojavu ne pi- šemo nego što se manje kaže, a miri- mo doprigodno, privatno, na obe stra- ne, jer je opća želja, da se blagodat sloge megju pravašima ne ruši. Ali i drugi je uzrok što se u javnosti spo- rom ne bavimo i što se za nijednu stranu očito i odlučno ne izjavljujemo. Držimo, da to ne smijemo, jer poje- dinci nijesu kompetentni, te ne mogu bit ovlašteni sudit o sporu. Za to je zvana Uprava, a ova je, kako je po- znato, naročito se i dugo bavila uzro- cima spora i nastojala ga, u koliko je moguće, izgladit. | izgledalo je, da je posao pošao za rukom. Na žalost, nije, te je malo kašnje morao posredovati i sam presjednik Vrhovne Uprave dr. Mile Starčević, predlažuć obranički sud, blaži|se nijesu vrijedni ničemu oteti, koji se i sastao i rekao svoju u Opa- tiji. Onaj pravorijek koristio je u toli- ko i ako nije otklonio spor, jest ga lokalizovao, te je sada stegnut glavno na Šibenik i okolicu. Mislit će ko, e je baš sada bila ho- ra, da se ponovno posreduje. Bio je učinjen s uplivne pravaške strane i pre- dlog u tom smislu, ali sondirajuć te- ren vidjelo se, da bi izravan pokušaj mirenja bio bezuspješan, a možda baš i štetan, jer bi uplićanje sa strane bilo razbilo postojeću pasivnost vanšiben- skih pravaša, te bi se bila mogla po- cijepat i Uprava i cijela stranka, a pre- sjednik naše pokrajinske organizacije nije htio uzet tako tešku odgovornost na se. Pri takvu stanju stvari shvatljiva je reserva, koje se drži naš list kao gla- silo stranke, Ono ne može, i kako go- ri rekosmo, ne smije na svoju ruku presugjivat i stvarat stanovišta. U spor su upleteni članovi Uprave s jedne i druge strane, pače i članovi Vrhovne | Uprave. Oni čimbenici i forumi, koji \su pri tom nadležni, pokušali su svoju. |Njima treba prepuštit eventualno i novi \pokušaj. Megjutim taktika reserve i pa- 'sivnosti, u koliko je moguća, to je o- [KuMDON" Ko vjemniji s prijateljem ? Ko | umjereniji s neprijateljem? Ko na besjedi kao on?« »Doista uvijek će se bolje shvatit i cije- niti pravi značaj čovjeka, ako se gleda na to, kako se on ponaša s onim, s kojim je u najbližem doticaju, i kako oprema ma i neznatne posle običnog života; nego po tom, što se on u svijetu oglasio spisateljem ili govornikom ili državnikom .... Obrazovanost nije toli u tijesnu s čisti- nom ili izvrsnošću značaja. U Novomu Za- vjetu često se pozivlje na »srce« čovječje, i na »duh kojim smo obličeni«, dok se ri- jetko kad spominje razum. »Pregršt krš- ćanskog života, veli Juraj Herbert, vrijedi punu vreću mudrosti«, Neko može ko prvi sloviti umjetnošću, književnošću, znanošću ; a pored svega toga, što se tiče poštenja, krjeposti, vjernosti i zdušnosti, mogao bi se zasramiti pred mno- gim neukim težakom .... Bogatstvo je još manje u tijesnoj svezi sa značajem: pače ono je često uzrokom pokvarenosti i potlišnosti značaja. Bogatstvo i pokvarenost, raskoš | grijeh, svojta su. [Bogatstvo u ruci ljudi niskih osjećaja, koji kojima PRAVA HRVATSKA PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. no najbolje što se za sada može. To je pače najuspješniji način, da se pre- priječi širi razdor i da osobe, koje su u spor upletene, svijesne svoje odgo- vornosti pred strankom i narodom, promisle na posljedice koje će nemi- novno nastati za jednu ili drugu stranu ili za obje akd bi se mimo stranke, a ostajuć svi u stranci, nakon sjednice uprave i pravorjeka u Opatiji nastavljale sve dalje i dalje one pojave, koje sada žaloste pravaše. Novi list i njegov program. Primili smo Šibensku »Hrvatsku Misao«. S čega su se pravaši tamo razdvojili ne zna- mo, niti smo pozvani da suđimo. Preostaje nam jedino, stvar u velike požaliti, toli više jer obje stranke temelje da stoje na istom programu, obje kažu da stoje uz istu mati- cu, i ako nija moguće da oganj i voda sku- pa bitišu. Ne gubimo ufanja da će se ras- trijezniti i opet poraditi skupa, a tom že- ljom i pouzdanjem donašamo našim čita- teljima stvarno i okato raspoloženje toga lista u uvodniku (br. 1) pod naslovom »Te- melji hrvatske misli«: Sasma je udobno tjerati takovu pravašku politiku, koja ostavlja na sve strane po je- dan odušak, ali politika Stirčevićeva zazire od dvoličnosti, vrluđanja i kompromisa. Ko- rektura hrvatsko državno pravo — a ono je, poduprto narodnim načelom, prvim te- meljem hrvatske misli izražene u programu stranke prava — ne trpi i nemoguće je žr- tvujuć bilo što od njega da se ne ugrozi čitava cjelina. Nemoguć je dosljedno i sklad izmegju politike pravaške, koja smatra sve pojedine naše zemlje integralnim dijelom hrvatske države i politike, koja pitanje Bosue i Hercegovine, ako ga već ne posmatra sa isključivo srpskog stanovišta, drži svakako piijepornim, da ne dogjemo - - slijedeć no- ve i najnovije kursove — do zaključka, da je pripustiv i sklad izmegju hrvatske misli i one koja se ograničuje na Trojednicu, t. j. na Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, kao je- dino neprijepjorno hrvatsko područje. Ovo moramo danas reći i naglasiti, jer opažamo u dobrom dijelu mladosti neku sklonost batalenju hrvatske misli za volju slavenstvu, jugoslavenstvu, srpstvu. A tim, ako ističemo potrebu da očuvamo naš na- rodni individualitet i prama najbližoj našoj braći, ne govori iz nas nikakav antagonizam, nikakva mržnja protiv srpstva i jugoslaven- stva. Šta više, jačat ćemo i našu narodnu individualnost i slavensku zajednicu, ako bu- crnje strasti drmaju, nije drugo nego li na- past i zasjeda; te može postati izvorom ne- izbrojivih vaja onomu, ko ga posjeduje, a često i drugomu. Naprotiv srednja ruka vri- jedna je odgojiti ponajboljih značaja. Čo- vjek, ne imao drugo do sposobnosti, trijez- menosti, pravičnosti, može ipak dičan sta- jati u kolu ljudske zadruge .... Značaj je vlasništvo i najplemenitiji posjed. To je blago komu se klanjaju svi ljudi. Nije u njemu sjaja zemnoga bogatstva, ali jest naj- dražega sjaja, biva lijepa i poštena glasa. Pravedno je, da su u dostojnoj cijeni dobra svojstva, da djelatnost, krepost i dobrota, uživaju odličan glas i da pravi ljudi slove nad ostalima«. »Iskrenost je temelj svakoj osobnoj sa- vršenosti, Koga ona resi, tomu se svak po- uzdaje; i onaj je jur uglednikom u svijetu, kad se zna, da mu se inože vjerovati, da, kad on veli, da koju stvar znade, u istinu zna; da, kad kaže da će nešto učiniti, da to zbilja i može i hoće, Tako to lijepo po- uzdanje, jamči opće poštovanje ljudskoga roda... Vidimo često, da zbog velike moći značaja u životu, neki ljudi mogu to- liko, koliko se nikada ne bi nadao, nit od naje|njihova uma očekivao. Rekbi da ti ljudi A pre tus Rata JRG RA PE SJJ SAA pa U DUBROVNIKU, 26. JULA 1913. tii PRESS Atta RASE DINA LALR RPS TL demo što jače gojili kulturnu i moralnu uzajamnost sa braćom Srbima, uvijek uz pretpostavku da naš hrvatski karakter ni- kome za volju ne žrtvujemo. Niti smo mi skrivali naših simpatija za svetu stvar naše balkanske braće; Šibenik je bio prvi da braći moralno pomogne, a pred svima bi- jahu baš ljudi koji se kupe oko našega li- sta ; i ako je bilo žrtava, isplaćenih i oso- bnom slobodom, bilo ih je jedino u našim redovima. Ali ta ljubav prama njima niti traži niti smije tražiti od nas, da istovjetu- jemo hrvatstvo sa srpstvom, ćak da hrvatstvo za volju srpstva batalimo. Još manje se može zahtjevati, da radi njih kidamo veze izmegju Hrvata i Slovenaca, da uništavamo taj politički moćan čimbenik, izdjelan slo- gom pravaša. Ponajmanje pak da bilo kome za volju tjeramo iz pravaške vojske rodo- ljubno naše svećenstvo, jer se vrlo dobro sjećamo rijeći dra. Drinkovića, izrečenih na pravaškoj skupštini g. 1910. u našem gradu: »Sve one stranke — rekao je dr. Drin- ković — koje su se odalečile od hrvatskog imena, sve one koje su se izrugavale i neće da znadu za prava hrvatska, sve te stran- ke pripovjedaju, da su za slobodu i na- predak, da su za oslobogjenje naroda od popovskog jarma, a za njekakav liberali- zam, njekakovo naprednjaštvo. Ovo zna- menje i političko djelovanje tih stranaka očito dokazuju, da se išlo i da se ide 2a tim, da se u našem narodu utuče hrvat- stvo | misao države hrvatske . . ,“ Sa Balkana. Najbolji dokaz, da se je Bugarska u ratu sa Turskom posve iscrpila, jeste taj, da u novome ratu sa bivšim saveznicima nije bila u stanju igdje da pokaže otporne sna- ge. Pokušala je ofensivu, a odmah iza toga bila je prisiljena na brzu ruku potegnuti nazad sve svoje vojske, u nadasve s nastu- pa Rumunjske bila je prisiljena ili izgubiti sve ili pošto zašto zatražiti mir. I eto sad se bivši saveznici dogovaraju, a nadati se je da će mir sklopiti i tako dovestit stvari do pot- punog rasula. I Turska se je pojunačila, te zadnje vijesti kažu, da je zauzela Kir-Kilise i Drinopolje. Ako se saveznici ne sporazu- me, pitanje je, kako će Bugarska svršiti ra- čun sa Turskom, a drugo je pitanje, hoće li velike vlasti odobriti ono, što budu bivši saveznici utanačili. Kažu, da su sve vlasti izjavile Turskoj, € joj neće dopuštiti ni makac preko odregje- ne linije Enos-Midija; vele, da su se Au- strija i Rusija sporazumjele, kako će sve na imadu neku tajnu moć, neku skrivenu silu, koja iz potaje čudesa tvori. O tom se Burke, govoreć o nekom plemiću vrlo mo- ćnu, ovako izrazio: »Njegova sredstva, bi- jahu njegove vrlinel« Tajna je u tom, što je cilj takovih ljudi čist i plemenit, te stoga oni silno ma drugoga djeluju .... Sasvim da se glas tih čistih značajnika kadšto vrlo polako širi, ipak njihova lijepa svojstva, nikada svijetu skrivena ne osta- doše! Dogodi se, da im se krivo sudi i da ih drugi ne razume; da ih za koje vrijeme zli udes i suprotive shrvu; ali nek su samo oni ustrpljivi i ustrajni, malo po malo će biti štovani i ljubljeni kako zaslužuju«, — — »Narodi kao i pojedinci treba da čuvaju i na vijek uzdrže svoj značaj; a pod ustav- nom vladom, gdje su svi razredi i svi sta- liši, manje ili više zastupani u političkoj upravi, ovaj značaj ima zavisiti svakako po- najvećma od čudorednih svojstava većine, A IatA A PRN 9 Asi, God. IX. Balkanu urediti; ali do danas vidjeli smo toliko puta, da se odluke najsvečanije pro- mijene od časa do časa, i stoga se bojimo i sad da nas opet zateče kakovo iznenagje- nje. Svakako, željeli bi smo, da se barem Bugarska i Srbija bratski dogovore i ra- zigju. Vijesti iz naroda. = tz Kotora. (>Hrv. bok. glazba«). Kad se je nazad više godina pokrenula misao, da se osnuje u našem građu glazba, koja bi imala u pr- vom ređu da miloglasnim zvukovima naro- dnih melodija širi megju bokeljske Hrvate ideju čistog hrvatstva, ta je misao naišla na silan odaziv u narodu, koji nije mario žrtvovati ogromnih svota novaca, samo da se ta ideja oživotvori. Zaslugom bokeljskih rodoljuba bi osnovana »Hrvatska bokeljska glazba«, koja se kroz kratko vrijeme podi- gla do zamjerne visine, te bila na diku Bo- ki i uzorom stranima. Na žalost se glazba nije održala na onoj visini, do koje je bila doprla, već počela ove zadnje godine naglo padati. Bolna smo srca gledali taj njezin nazadak, pa je bila naša dužnost da uklonimo sve ono, što je bilo štetno po glazbu. 1 u istinu su maša nastojanja, da reformiramo glazbu bila o- krunjena uspjehom. Nazad nekoliko vremena je bila izabrana nova uprava, koja se sastoji . ponajviše od mladih radinih sila. Njoj je u malo vreme- na uspjelo otkloniti sve tehničke neprilike, koje je glazba imala na putu. Sada pak, kad je učiteljsko mjesto u glazbi zapremio g. T. Tomas, glazba je $ umjetničkog gle- dišta posve na mjestu. O tom nas uvjerava i koncerat s potpu- no novim programom, koji je dne 20. ov. mj. izveden na obali. Već davno nijesmo imali prilike, da se divimo takvoj izvedbi, te je opća želja, da nas glazba što češće tako pozabavi. G. Tomas i ovaj put zaslu- žuje veliku pohvalu za njegov nesebični rad, jer je u kratko vrijeme velikim marom i spremom uprav izvrsno izvježbao glazba- re, usprkos svih poteškoća. U opće je ovaj zadnji koncerat pokazao, da glazba ima vr- snih sila. Ako hoćemo ove uzdržati, treba i obilnih novčanih srestava, kojih uprav od više vremena ponestaje. — Nova je uprava bila uzela za zadaću, da našu miljenicu glazbu podigne do nekadašnje visine. Njoj je to dobrim dijelom već pošlo za rukom, ali je ipak dolično uzdržati neće moći, ako ne bude pomagana od rodoljuba, koji bi bogovima , nego se ovakovoj vrsti kumira klanjati; jer božanstva poganska bar prika- zivahu krjeposti ljudske .... Ustanove ma bile one, koliko hoćeš, u sebi dobre, nigda ne uzdržaše kako valja značaj narodni. Duh pojedinca odlučuje vi- sinom ćudorednom i stavnošću naroda. Vlada neće biti za dugo bolja od puka, kojim upravlja. Gdje je mnoštvo samosvijesno i ćudoredno, narod će biti ravnan pošteno i plemenito; ali kad je ono pokvareno, la- komo, kad se ne pokorava istini ni zakonu, neizbježno valja da se vlasti dokopaju lu- kavci i kruhoborci. Bez svijesne osobne slo- bode i čistog značaja, bez vrlina pojedinih gragjana ne ima ni u kojem narodu krepke muževnosti ni prave slobode, Ma bila, ma koliko velika politička prava, nikada ona neće podignuti puka, pokvarena u svojim pojedincima. 1 sama sloboda, u puku ću- doredno pokvarenu, postaje škodljivom, a slobodna štampa, razuzdanošću i grozotom, Narodim kao i pojedincim najsnažnije je uporište u osjećanju, da pripadaju sjajnu potomci, te da im je dužnost obnoviti slavu pradjedova . . .. Mno- go učini ljubav i sloboda domovine ali još [vile kušnje i muke junački podnešene. “. > oy dra ae 2 sa ERA o imam i naj 6 ri i me EIA r17 tei iti iii SIG etno EI RE DR JE 5 i