CRVENA

  
   
    
 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU

Br. 439.

Budimo strpljivi i oprezni!

Takova je suština znamenitog članka
u »Hrvatskoj Kruni« br. 56-57, glavnog
glasila naše stranke u Dalmaciji. Ako
se iko drži t& lozinke, zaista se mi iste
držimo, jer nam sloga pak uz neznamo
koje žrtve živo pred očima lebdi. Pro-
sto »Hrvatskome Dnevniku« govoriti
što hoće, mi od naznačene staze ne-
ćemo ni makac: kao osobama u vlasti
nam je pokuditi ponašanje bilo s je-
dne strane bilo s druge, ali kao sku-
pina pravaša mi strpljivo čekamo što
će na sve pozvanici, a opreza radi ne-
ćemo da se istrčimo, i pa sudimo dno
što ne znamo, jer od svih činjenica
jedva jedvice da stotu znamo, a i to
možda ne baš kako u istini jeste, nego
kako su nam je prikazale vjerodostoj-
ne osobe. Čim donašamo - pohvaljeni
članak, da ga naši čitatelji pročitaju i
da se po njemu vladaju, budi nam do-
pušteno jednoj stavci u istome prigo-
voriti. Pri svršetku se članka veli do-
slovno: »Megjutim taktika reser-
ve i pasivnosti, u koliko je mo-
guće, to je ono najbolje, što se
za sada može«. Reserva i pasivnost
velimo najplemenitija stvar, dok su
strasti ovako  raspaljene, neophodno
potrebnita e da bi se spor ugladio ili
posve uklonio; ali po skromnom  na-
šem mnenju reserva i pasivnost nebi
se imala protezati tako daleko, a da
pravaški listovi pustopašice siplju sva-
kojakih uvreda, objeda, izmišljotina,
ogovaranja na osobe iz protivnoga ta-
bora. Na, takovoj razornoj, odurnoj
raboti trebalo bi stati na kraj bilo s
jedne ili s druge strane, jer razbojni-
čka forma i način pisanja ne bistri
spor nimalo, ne doprinaša općem do-
bru niti slamke, a raspaljuje duhove u
narodu toliko, da u buduće možda će
isti pokretači tih forma žaliti svoj u-
čin, ali ga neće moći ograničiti. To je
kao kad se užeže bus, a da se nezna
dokle će se prostrijeti, i da li neće i vas
gaj zahvatiti. Pozvanici i poglavice u
stranci imali bi barem to apsolutno

PODLISTAK.

O odgoju značaja.

(Po Smilesu, piše za puk: Senior.)
»Uvijek su rijetki veliki ljudi, i ista ve-
ličina je osrednja. Sami položaj većine ljudi,
za njihova života, takov je, da je malim
sugjeno, da postanu velikani; ali svak može
dično i pošteno vršiti svoju dužnost, kako
i koliko može, u onom stališu u koji ga je
Providnost stavila ....

Vršiti svoju dužnost! Nekomu se to čini
stvar mala, a u istinu, to uklapa najveću
misao o savršenstvu života i značaja...
ivot se čovječji vrti oko svagdanjih du-
žnosti. Najuspješnije su kreposti, koje nam
je svaki dan_ispunjati: one pouajbolje plode
i

2)

ponajviše traju ...

Kad doktor Abbot, koji bi zatim nadbis-
kupom Canterbury-a, orisa značaj nekoga
državnika po njegovoj smrti, nije se vele
osvrtao na njegove državničke zasluge, niti
na njegov dar pjesnički, koliko na one krje-
posti, koje no je pokojnik isticao, ispu»
njujući obične dužnosti svakdanjega života.
»Ole! rijetkih njegovih vrlina, on veli, ko
od njega ljubezniji sa ženom? Ko

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

  

zahtjevati, da se kaže sve, ali u do-
statnoj formi bez podrugljivih i opa-
kih izraza, koji ne dolikuju ozbiljnoj
štampi. Neće li pak to učiniti, pak ko
bio, jer je napokon to postulat ulju-
dnosti, onda bi pozvanici imali zauzeti
stanovište: što je gnjilo nek ot-
pada! Rekosmo za dobro.

Članak »Hrv. Krune« glasi:

Mi u ovom nemilom pojavu ne pi-
šemo nego što se manje kaže, a miri-
mo doprigodno, privatno, na obe stra-
ne, jer je opća želja, da se blagodat
sloge megju pravašima ne ruši. Ali i
drugi je uzrok što se u javnosti spo-
rom ne bavimo i što se za nijednu
stranu očito i odlučno ne izjavljujemo.
Držimo, da to ne smijemo, jer poje-
dinci nijesu kompetentni, te ne mogu
bit ovlašteni sudit o sporu. Za to je
zvana Uprava, a ova je, kako je po-
znato, naročito se i dugo bavila uzro-
cima spora i nastojala ga, u koliko je
moguće, izgladit. | izgledalo je, da je
posao pošao za rukom. Na žalost, nije,
te je malo kašnje morao posredovati
i sam presjednik Vrhovne Uprave dr.
Mile Starčević, predlažuć obranički sud,

 

blaži|se nijesu vrijedni ničemu oteti,

koji se i sastao i rekao svoju u Opa-
tiji. Onaj pravorijek koristio je u toli-
ko i ako nije otklonio spor, jest ga
lokalizovao, te je sada stegnut glavno
na Šibenik i okolicu.

Mislit će ko, e je baš sada bila ho-
ra, da se ponovno posreduje. Bio je
učinjen s uplivne pravaške strane i pre-
dlog u tom smislu, ali sondirajuć te-
ren vidjelo se, da bi izravan pokušaj
mirenja bio bezuspješan, a možda baš
i štetan, jer bi uplićanje sa strane bilo
razbilo postojeću pasivnost vanšiben-
skih pravaša, te bi se bila mogla po-
cijepat i Uprava i cijela stranka, a pre-
sjednik naše pokrajinske organizacije
nije htio uzet tako tešku odgovornost
na se.

Pri takvu stanju stvari shvatljiva je
reserva, koje se drži naš list kao gla-
silo stranke, Ono ne može, i kako go-
ri rekosmo, ne smije na svoju ruku
presugjivat i stvarat stanovišta. U spor
su upleteni članovi Uprave s jedne i
druge strane, pače i članovi Vrhovne
| Uprave. Oni čimbenici i forumi, koji
\su pri tom nadležni, pokušali su svoju.
|Njima treba prepuštit eventualno i novi
\pokušaj. Megjutim taktika reserve i pa-
'sivnosti, u koliko je moguća, to je o-

 

[KuMDON" Ko vjemniji s prijateljem ? Ko
| umjereniji s neprijateljem? Ko na besjedi
kao on?«

»Doista uvijek će se bolje shvatit i cije-
niti pravi značaj čovjeka, ako se gleda na
to, kako se on ponaša s onim, s kojim je
u najbližem doticaju, i kako oprema ma i
neznatne posle običnog života; nego po
tom, što se on u svijetu oglasio spisateljem
ili govornikom ili državnikom ....

Obrazovanost nije toli u tijesnu s čisti-
nom ili izvrsnošću značaja. U Novomu Za-
vjetu često se pozivlje na »srce« čovječje,
i na »duh kojim smo obličeni«, dok se ri-
jetko kad spominje razum. »Pregršt krš-
ćanskog života, veli Juraj Herbert, vrijedi
punu vreću mudrosti«,

Neko može ko prvi sloviti umjetnošću,
književnošću, znanošću ; a pored svega toga,
što se tiče poštenja, krjeposti, vjernosti i
zdušnosti, mogao bi se zasramiti pred mno-
gim neukim težakom ....

Bogatstvo je još manje u tijesnoj svezi
sa značajem: pače ono je često uzrokom
pokvarenosti i potlišnosti značaja. Bogatstvo
i pokvarenost, raskoš | grijeh, svojta su.
[Bogatstvo u ruci ljudi niskih osjećaja, koji

kojima

 

PRAVA

HRVATSKA

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

no najbolje što se za sada može. To
je pače najuspješniji način, da se pre-
priječi širi razdor i da osobe, koje su
u spor upletene, svijesne svoje odgo-
vornosti pred strankom i narodom,
promisle na posljedice koje će nemi-
novno nastati za jednu ili drugu stranu
ili za obje akd bi se mimo stranke, a
ostajuć svi u stranci, nakon sjednice
uprave i pravorjeka u Opatiji nastavljale
sve dalje i dalje one pojave, koje sada
žaloste pravaše.

 

Novi list i njegov program.

Primili smo Šibensku »Hrvatsku Misao«.
S čega su se pravaši tamo razdvojili ne zna-
mo, niti smo pozvani da suđimo. Preostaje
nam jedino, stvar u velike požaliti, toli više
jer obje stranke temelje da stoje na istom
programu, obje kažu da stoje uz istu mati-
cu, i ako nija moguće da oganj i voda sku-
pa bitišu. Ne gubimo ufanja da će se ras-
trijezniti i opet poraditi skupa, a tom že-
ljom i pouzdanjem donašamo našim čita-
teljima stvarno i okato raspoloženje toga
lista u uvodniku (br. 1) pod naslovom »Te-
melji hrvatske misli«:

Sasma je udobno tjerati takovu pravašku
politiku, koja ostavlja na sve strane po je-
dan odušak, ali politika Stirčevićeva zazire
od dvoličnosti, vrluđanja i kompromisa. Ko-
rektura hrvatsko državno pravo — a ono
je, poduprto narodnim načelom, prvim te-
meljem hrvatske misli izražene u programu
stranke prava — ne trpi i nemoguće je žr-
tvujuć bilo što od njega da se ne ugrozi
čitava cjelina. Nemoguć je dosljedno i sklad
izmegju politike pravaške, koja smatra sve
pojedine naše zemlje integralnim dijelom
hrvatske države i politike, koja pitanje Bosue
i Hercegovine, ako ga već ne posmatra sa
isključivo srpskog stanovišta, drži svakako
piijepornim, da ne dogjemo - - slijedeć no-
ve i najnovije kursove — do zaključka, da
je pripustiv i sklad izmegju hrvatske misli
i one koja se ograničuje na Trojednicu, t. j.
na Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, kao je-
dino neprijepjorno hrvatsko područje.

Ovo moramo danas reći i naglasiti, jer
opažamo u dobrom dijelu mladosti neku
sklonost batalenju hrvatske misli za volju
slavenstvu, jugoslavenstvu, srpstvu. A tim,
ako ističemo potrebu da očuvamo naš na-
rodni individualitet i prama najbližoj našoj
braći, ne govori iz nas nikakav antagonizam,
nikakva mržnja protiv srpstva i jugoslaven-
stva. Šta više, jačat ćemo i našu narodnu
individualnost i slavensku zajednicu, ako bu-

crnje strasti drmaju, nije drugo nego li na-
past i zasjeda; te može postati izvorom ne-
izbrojivih vaja onomu, ko ga posjeduje, a
često i drugomu. Naprotiv srednja ruka vri-
jedna je odgojiti ponajboljih značaja. Čo-
vjek, ne imao drugo do sposobnosti, trijez-
menosti, pravičnosti, može ipak dičan sta-
jati u kolu ljudske zadruge .... Značaj je
vlasništvo i najplemenitiji posjed. To je
blago komu se klanjaju svi ljudi. Nije u
njemu sjaja zemnoga bogatstva, ali jest naj-
dražega sjaja, biva lijepa i poštena glasa.
Pravedno je, da su u dostojnoj cijeni dobra
svojstva, da djelatnost, krepost i dobrota,
uživaju odličan glas i da pravi ljudi slove
nad ostalima«.

»Iskrenost je temelj svakoj osobnoj sa-
vršenosti, Koga ona resi, tomu se svak po-
uzdaje; i onaj je jur uglednikom u svijetu,
kad se zna, da mu se inože vjerovati, da,
kad on veli, da koju stvar znade, u istinu
zna; da, kad kaže da će nešto učiniti, da
to zbilja i može i hoće, Tako to lijepo po-
uzdanje, jamči opće poštovanje ljudskoga
roda... Vidimo često, da zbog velike
moći značaja u životu, neki ljudi mogu to-
liko, koliko se nikada ne bi nadao, nit od

 

naje|njihova uma očekivao. Rekbi da ti ljudi

A pre tus
Rata JRG RA PE SJJ SAA pa

U DUBROVNIKU, 26. JULA 1913.

 

 

tii PRESS Atta

RASE DINA LALR RPS TL

demo što jače gojili kulturnu i moralnu
uzajamnost sa braćom Srbima, uvijek uz
pretpostavku da naš hrvatski karakter ni-
kome za volju ne žrtvujemo. Niti smo mi
skrivali naših simpatija za svetu stvar naše
balkanske braće; Šibenik je bio prvi da
braći moralno pomogne, a pred svima bi-
jahu baš ljudi koji se kupe oko našega li-
sta ; i ako je bilo žrtava, isplaćenih i oso-
bnom slobodom, bilo ih je jedino u našim
redovima. Ali ta ljubav prama njima niti
traži niti smije tražiti od nas, da istovjetu-
jemo hrvatstvo sa srpstvom, ćak da hrvatstvo
za volju srpstva batalimo. Još manje se
može zahtjevati, da radi njih kidamo veze
izmegju Hrvata i Slovenaca, da uništavamo
taj politički moćan čimbenik, izdjelan slo-
gom pravaša. Ponajmanje pak da bilo kome
za volju tjeramo iz pravaške vojske rodo-
ljubno naše svećenstvo, jer se vrlo dobro
sjećamo rijeći dra. Drinkovića, izrečenih na
pravaškoj skupštini g. 1910. u našem gradu:
»Sve one stranke — rekao je dr. Drin-
ković — koje su se odalečile od hrvatskog
imena, sve one koje su se izrugavale i neće
da znadu za prava hrvatska, sve te stran-
ke pripovjedaju, da su za slobodu i na-
predak, da su za oslobogjenje naroda od
popovskog jarma, a za njekakav liberali-
zam, njekakovo naprednjaštvo. Ovo zna-
menje i političko djelovanje tih stranaka
očito dokazuju, da se išlo i da se ide 2a
tim, da se u našem narodu utuče hrvat-
stvo | misao države hrvatske . . ,“

 

Sa Balkana.

Najbolji dokaz, da se je Bugarska u ratu
sa Turskom posve iscrpila, jeste taj, da u
novome ratu sa bivšim saveznicima nije
bila u stanju igdje da pokaže otporne sna-
ge. Pokušala je ofensivu, a odmah iza toga
bila je prisiljena na brzu ruku potegnuti
nazad sve svoje vojske, u nadasve s nastu-
pa Rumunjske bila je prisiljena ili izgubiti
sve ili pošto zašto zatražiti mir. I eto sad
se bivši saveznici dogovaraju, a nadati se je
da će mir sklopiti i tako dovestit stvari do pot-
punog rasula. I Turska se je pojunačila, te
zadnje vijesti kažu, da je zauzela Kir-Kilise
i Drinopolje. Ako se saveznici ne sporazu-
me, pitanje je, kako će Bugarska svršiti ra-
čun sa Turskom, a drugo je pitanje, hoće
li velike vlasti odobriti ono, što budu bivši
saveznici utanačili.

Kažu, da su sve vlasti izjavile Turskoj, €
joj neće dopuštiti ni makac preko odregje-
ne linije Enos-Midija; vele, da su se Au-
strija i Rusija sporazumjele, kako će sve na

imadu neku tajnu moć, neku skrivenu silu,
koja iz potaje čudesa tvori. O tom se
Burke, govoreć o nekom plemiću vrlo mo-
ćnu, ovako izrazio: »Njegova sredstva, bi-
jahu njegove vrlinel« Tajna je u tom, što
je cilj takovih ljudi čist i plemenit, te stoga
oni silno ma drugoga djeluju ....

Sasvim da se glas tih čistih značajnika
kadšto vrlo polako širi, ipak njihova lijepa
svojstva, nikada svijetu skrivena ne osta-
doše! Dogodi se, da im se krivo sudi i da
ih drugi ne razume; da ih za koje vrijeme
zli udes i suprotive shrvu; ali nek su samo
oni ustrpljivi i ustrajni, malo po malo će
biti štovani i ljubljeni kako zaslužuju«, — —

»Narodi kao i pojedinci treba da čuvaju
i na vijek uzdrže svoj značaj; a pod ustav-
nom vladom, gdje su svi razredi i svi sta-
liši, manje ili više zastupani u političkoj
upravi, ovaj značaj ima zavisiti svakako po-
najvećma od čudorednih svojstava većine,

A IatA A PRN 9 Asi,

God. IX.

Balkanu urediti; ali do danas vidjeli smo
toliko puta, da se odluke najsvečanije pro-
mijene od časa do časa, i stoga se bojimo
i sad da nas opet zateče kakovo iznenagje-
nje. Svakako, željeli bi smo, da se barem
Bugarska i Srbija bratski dogovore i ra-
zigju.

 

Vijesti iz naroda.

= tz Kotora.

(>Hrv. bok. glazba«). Kad se je nazad
više godina pokrenula misao, da se osnuje
u našem građu glazba, koja bi imala u pr-
vom ređu da miloglasnim zvukovima naro-
dnih melodija širi megju bokeljske Hrvate
ideju čistog hrvatstva, ta je misao naišla
na silan odaziv u narodu, koji nije mario
žrtvovati ogromnih svota novaca, samo da
se ta ideja oživotvori. Zaslugom bokeljskih
rodoljuba bi osnovana »Hrvatska bokeljska
glazba«, koja se kroz kratko vrijeme podi-
gla do zamjerne visine, te bila na diku Bo-
ki i uzorom stranima.

Na žalost se glazba nije održala na onoj
visini, do koje je bila doprla, već počela
ove zadnje godine naglo padati. Bolna smo
srca gledali taj njezin nazadak, pa je bila
naša dužnost da uklonimo sve ono, što je
bilo štetno po glazbu. 1 u istinu su maša
nastojanja, da reformiramo glazbu bila o-
krunjena uspjehom.

Nazad nekoliko vremena je bila izabrana
nova uprava, koja se sastoji . ponajviše od
mladih radinih sila. Njoj je u malo vreme-
na uspjelo otkloniti sve tehničke neprilike,
koje je glazba imala na putu. Sada pak,
kad je učiteljsko mjesto u glazbi zapremio
g. T. Tomas, glazba je $ umjetničkog gle-
dišta posve na mjestu.

O tom nas uvjerava i koncerat s potpu-
no novim programom, koji je dne 20. ov.
mj. izveden na obali. Već davno nijesmo
imali prilike, da se divimo takvoj izvedbi,
te je opća želja, da nas glazba što češće
tako pozabavi. G. Tomas i ovaj put zaslu-
žuje veliku pohvalu za njegov nesebični
rad, jer je u kratko vrijeme velikim marom
i spremom uprav izvrsno izvježbao glazba-
re, usprkos svih poteškoća. U opće je ovaj
zadnji koncerat pokazao, da glazba ima vr-
snih sila. Ako hoćemo ove uzdržati, treba
i obilnih novčanih srestava, kojih uprav od
više vremena ponestaje. — Nova je uprava
bila uzela za zadaću, da našu miljenicu
glazbu podigne do nekadašnje visine. Njoj
je to dobrim dijelom već pošlo za rukom,
ali je ipak dolično uzdržati neće moći, ako
ne bude pomagana od rodoljuba, koji bi

 

 

 

bogovima , nego se ovakovoj vrsti kumira
klanjati; jer božanstva poganska bar prika-
zivahu krjeposti ljudske ....

Ustanove ma bile one, koliko hoćeš, u
sebi dobre, nigda ne uzdržaše kako valja
značaj narodni. Duh pojedinca odlučuje vi-
sinom ćudorednom i stavnošću naroda. Vlada
neće biti za dugo bolja od puka, kojim
upravlja. Gdje je mnoštvo samosvijesno i
ćudoredno, narod će biti ravnan pošteno i
plemenito; ali kad je ono pokvareno, la-
komo, kad se ne pokorava istini ni zakonu,
neizbježno valja da se vlasti dokopaju lu-
kavci i kruhoborci. Bez svijesne osobne slo-
bode i čistog značaja, bez vrlina pojedinih
gragjana ne ima ni u kojem narodu krepke
muževnosti ni prave slobode, Ma bila, ma
koliko velika politička prava, nikada ona
neće podignuti puka, pokvarena u svojim
pojedincima. 1 sama sloboda, u puku ću-
doredno pokvarenu, postaje škodljivom, a
slobodna štampa, razuzdanošću i grozotom,

Narodim kao i pojedincim najsnažnije je
uporište u osjećanju, da pripadaju sjajnu

potomci, te da im je
dužnost obnoviti slavu pradjedova . . .. Mno-
go učini ljubav i sloboda domovine ali još
[vile kušnje i muke junački podnešene.

 

“.

 

> oy dra ae

2 sa ERA

o imam i naj 6 ri i
me EIA

r17 tei
iti iii

SIG etno
EI RE DR JE 5 i