PRAVA CRVENA HRVATSKA. CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN. | ; y NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. , I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. I y SAA Do ANA ADRA pt a ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. ku LDS tI SSA A et ŠSSA MA e I SAA IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. RASA MA za PRSA Az KARA MA zat A Pr Ae A a PSA A: PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- \ ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, \ ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. IAA RASA MA at PSA MA at PA SAM ASIA A MestnAA: est NARA A pan KRA LaNRNJSS RN SLS AJ Ao Od kuge, glada i rata... Tako neprestance vapi naš narod pri blagoslovu Onoga, koji se nazivlje Mirni Kralj, koji je došao i smrtne mu- ke pretrpio, kako bi nam pribavio sve nebeske blagodati, a nadasve kako bi uklonio od naroda te strahoće Božijeg biča. A ipak sve su se te nevolje slo- žile na našu braću na Balkanu, da ih hametom pometu, a možda i otvore put kojoj najezdi, koja će dovršiti dje- lo iskorjenjenja. Ljute su pošasti ha- rale za prvoga rata proti turcima; mno- go je junaka pri ozebi, čici, povoda- jima i drugim vremenskim nepogoda- ma poleglo u okrutnu jamu, poginuli a da se neprijateljem ogledali nijesu, a da se nijesu mogli domoći žive svo- je želje e bi se pohrdali sa iskopani- cima za vjekove mile domaje svoje. A eto i sad hara kolera a i druge poša- line i ginu junaci, i cvijet onoga na- roda propada, dok smrt očajna prorje- gjuje čile redove domovinskih spobor- nika. Eto nastaje i žega, a ta bi mogla lasno da proširi kužne nemoći i tako da dovede do očaja narod, koji je sit i presit jada, nevolje, stradanja i svake nesreće. . Ko je pročitao izvještaje dopisnika po raznim novinama, a nadasve kra- sne i ako nemilo potresne izvještaje o- sobitog dopisnika »Riječkih Novina«, taj će imati neki čisti i bistri pojam i ako ne posve savršeni, (jer Bog sam vidi sve i zna sve) pojam od glada svuda manje ili više, a nadasve u Ska- dru i Drinopolju. A što je to sve ne- go li kapljica mala prama golemom moru suza i nevolje u ukupnom na- rodu, od mutne Bojane do žala Crnoga mora? Ko da ispiše skapanje i glad o- nijeh tisuća i tisuća, koji su glavom bez obzira bježali u neprohodne kra- jeve, u guštare starovječnih šuma, u dubine pećina, na vrhunce planina, gdje će led i snijeg da dokonča dugo- trajno njihovo mučeništvo? Ko da i- skaže one borbe, one pogibije kad bi PODLISTAK. O odgoju značaja. (Po Smilesu, piše za puk: Senior.) (Slijedi v. broj 439.) »Kakva kuća, takva čeljad« veli narodna poslovica. Napoleon Bonaparte, razgovarajuć se s go- spogjom Campan, primjeti: »Regbi da je stari način obuke sasvim zapostavljen: a ipak, da se puk uzgoji, kako valja, šta treba? »Mađera« odgovori ona. Napoleon ovim od- govorom ostade iznenagjen. Da, nadostavi on, u toj se samoj riječi, uzdrži sav uzgoj!« »Svak u svojoj kući prima ćudoredni pra- vac, dobar ili zao, i kuća je prva i glavna učiona, gdje čovjek čovjekom postaje; jer se u kući siju načela pravičnosti, poštenja, nabožnosti, koja čovjeka kroz cijeli život prate do groba, Ta načela sačinjavaju jez- značaja, te se tako ovaj stvara i raz- učujući (8) i. Ciaii 1 akade ma dobro M sa sli, o cijelom životu i sudbini poje- dolazi na svijet veoma slab, neizbježivo da mu svak poda ruku, hrani i uzgaja; uzgoj njegov zapo- ss3 ii NADRJNJV t P SJAJ Pt TE a SE jači opljačkao slabijega, gdje bi vojska i gladna i očajna sve raznijela a da se barem za nekoliko ura okrijepi ? Ko bi izbrojlo onaj silni broj tužne dječi- ce, nejačadi, koja u strahu i očaju stala bi skamenjena dok bi nemila ih smrt riješila muka ? A što će još biti, kad eto to nevoljnu stanje traje preko go- dine dana, kad niti su polja podorana, niti njive pobranane, niti zemlja ura- gjena? Ljudi u većem dijelu ostali su bez, kuća, bez živoga, bez pokućstva, bez novaca; a bez ovoga niti mogu po siromašku podignuti i ako malu potlenšicu, ne mogu ni pokrivača ni odjeću sebi dobaviti, a kamo li kruh svakdanji ? Htjet će se godina i godi- na da se sve stvari srede, a te će godine biti ljutog neimanja, gorkoga glada! ._. Nad svijem bićima okrutno nadvisi- le strahoće rata. Stine ti krv zaista, kad čitaš strašne pohare i rasulo, koje je proizveo ovaj rat. Tisuće su i tisuće selija, negda milo utočište brižnoga se- ljaka, danas gomila ruševina, podrtina ljudskog stanovišta. A silni gradovi, ubave varošice, Seres, Harsovo, Knja- ževac, Dukat i na stotine drugijeh da- nas su prah i pepeo. Od njih svijeh jedva traga, a tim hiljade i hiljade o- bitelji na sred puta. Pristavi sva zvi- jerstva turčina koji je pobijegjen sve okrenuo pod top i pod mač; nadostavi klanje, ubijanje i davljenje savezničkih vojska, jer su turske prijevare i fana- tizam prisilile ih na ta skrajna srestva; pridaj svemu tomu nemilu i očajničku borbu do jučer sazevnika i pobjednika, a od jučer dušmana nemilosnih i za- kletih, a kao vrhunac naniži grozote kivnih i svirijepih turaka, koji su se povratili onamo otkle su sramotno mo- rali na vas mah bježati, pak eto.ti pri- bližne slike ovoga groznoga rata, o- vijeh bića koji su snašli Balkan i tužni na njemu narod. | još gramziva nena- sitost neće da primi i da oduška dade tim nevoljnim, koji stradaju gore ne- goli su njegovi pregji, kad su za prvi činje s prvim njegovim disajem. Kad neka majka upitala redovnika, kada da počne uzgajati svoje dijete, kome tada bile četiri godine, ovaj joj odgovori: »Ako nijesi jur do sad počela, ono je ove četiri godine izgubilo. Uzgoj počinje s pravim djetinjim posmjehom«. ... Značaj djeteta, jest jezgra značaju kasnijega čovjeka. Naši nagoni, što no tako dugo traju i jako se ukorjenjuju, imađu svoj začetak u samoj našoj zipci. Već je tada u nama klica krjeposti i opa- čine, nagnuća ili osjećaja, koji odlučuju zna- čajem cijeloga života. Dobro reče jedan ve- liki pjesnik, da se iz djelinjstva vidi čo- vjek, kako iz jutra dan1!.,... Dijete, ro- divši se, stupa, tako rekuć, na prag nekoga novoga svijeta, i otvorivši oči, sve što vidi, za nj je novo i zamjerno. S početka samo razgleda, pak malo po malo stane razluči- vati, opažati, razumijevati, propitivati; a ima li svijesna vogju, može izvanredno napre- dovati, Neki je državnik engleski (lord Brou- gham) opazio, da dijete u dobi izmegju go- dine i pod i tri, više nauči o što mu je pred očima, o svojim svojstvima, o naravi dru- i|gih tjelesa i o svojoj i tugjoj pameti, nego poslije kroz vas svoj zivot, Dijete opaža, i oponaša ono što vidi. Njemu sve služi Nemet patim RJ RA SLAJEENJO VAPNA OJ EEA Dl it JRI A pi BEE A pr U DUBROVNIKU, 2. AUGUSTA 1913. put Turci došli da ih liarače pod o- ganj i mač? Ah! braćo, rekli bi smo im, ako u vašim grudima ne leži zvjer- sko srce, srce od kamena, prestanite, pomitite se, uklonite s naroda opću propast koja mu prijeti. A mi amo, zahvalimo velikomu i dobromu Bogu Gospodaru, da nas nije takova nevo- lja zadavila, zahvalimo dobromu i mi- lomu našem Vladaru, koji nam je mir sačuvao. Posljedice opačine. (Higijenične i moralne crte ) Čovjek ima neprijatelja, koji mu potko- pavaju tjelesni organizam, a od kojih se on često i ne očuva, jer, ili ne zna za njih, osobito u djetinjstvu ili mladosti, ili oba- zna za njih tek onda kad su ti njegovi zlo- tvori uzeli maha nad ujim već toliko, da je njihovu rastrošnu djelovanju teško naći u- stuka. Izmegju ovih je u prvom redu ona opačina, koja, po riječi sv. Pavla ne bi se nikada imala ni spominjati megju kršćani- ma, a koja na veliku žalost hara: osobito megju mladeži, te ubija njikovu tjelesnu i duševnu snagu u najljepšem procvatu nji- hove dobe, i unesrećuje ih više puta za ci- jeli njihov život. Za to je sveta dužnost, da oni, kojima je povjeren uzgoj mladeži, kao što su roditelji, sveštenici i učitelji, upozo- re je na vrijeme o ubitačnim posljedicama tog groznog biča, koji uništuje veliki dio čovječanstva, najpaće mladosti. Hoćemo da kažemo ob onoj opačini, koju, uz druge nazive, preina naravi njezinom nazvaše sa- motnom. Ko piše ove crle nije liječnik, ali sve što će navesti u predmetu, uzeti će iz liječničkih auktora. Naše je moderno doba tako pokročilo naprjed u pokvarenosti; to- liki je danas broj širitelja razuzdanosti bilo riječima, bilo slikama, bilo predstavljanjem ili prikazivanjem, da se može, bez straha da se ne prevarimo, ustvrdili, da djeca netom dogju na razum, izuzmemo li rijetke sluča- jeve, već su obaznali za put opačine. Ako je pak tako, zar nije najsvetija dužnost u- ložiti sve sile, da se zlo u klici ubije, dok nije zahvatilo korjžna, i da se brižnim ču- vanjem od strare roditelja, i razboritim svje- tovanjem i upozorivanjem od strane čimbe- nika mladenačkog uzgoja odvrati mladež od fizične i moralne propasti? ... Prije su, regbi, preveć, i odgojitelji i moraliste, na- glašivali, da o nekim stvarima ne valja ni- šta djeci spominjati, da se ne mauče zlu; za uzor običaja, kretanja, govora i pona- šanja. I za to dijete koje je proživjelo svoju prvu dobu u kući, gdje je vladala pristoj- nost, poštenje, ljubezljivost, pobožnost, bez sumnje se je uputilo dobrom stazom, i skoro je sigurno da će od njega postati čestito i vrijedno čeljade. Naprotiv ko je svoje djetinjstvo proživio okružen zlim pri- mjerima svojih starijih, izmegju psovanja i ružnog govora, u kući gdje nije bilo reda ni čistoće ni uglagjenosti, takav obično po- stane i u životu nevaljalcem, neotesancem, divljakom i toli pogibeljnijim ljudskoj za- druzi, koliko više pripada pribranijoj ruci«. »Dobra majka vrijedi stotinu učitelja. Ona je u kući gospodarica svakoga srca, ona je zvijezda sjevernica svakomu oku. Ali izgled je jači od svake zapovjedi; on je pouka pretvorena u djelo, Izgled poučava makom, te zbori jače i ozbiljnije od ikakova jezika. Ko sam daje opak izgled, a dijeli najbolje | zapovijedi, taj uči sebi podregjene najgrgjoj mani — licumjerstvu. | djeca znadu, da se ne smije jednu govoriti a drugu činiti; pak se lasno dosjete i odmjere roditeljima, koji se tako zlo vladaju .... Živa je istina, da su prvi djetinji utisci neizbrisivi, Prvi poj- movi su poput sjemena bačena u zemlju e s RE JES M i BEN ali se ta praksa dan danas pokazuje neis- pravna. Kolika bi se mladost bila očuvala od grješnih navika, da ih je kogod očinski od njih odvratio u dobi djetinjstva! Daka- ko, da opreznost i tu ima da bude na pr- vome mjestu. «* * * Slavni njemački liječnik Hufeland veli: ,Ja ne znam za nijedan drugi uzrok, koji bi skraćivao život čovjeku koliko iga skra- ćuje i ruši zlorabljenje samoga sebe, jer ni- jedan drugi uzrok ne usredotočuje u sebi sva svojstva skraćivanja života, koiiko ovaj«. «Mantegazza piše: »Mladići, koji želite da se popravite, evo vam poredanih, poput e- gipatskih bičeva, svih ubitačnih posljedica mžnoga grijeha. Prama razlikosti tempera- menta, sad se pojavlja jedno zlo, sud dru- go; čestokrat idu upored po dva, po tri, po šest skupa: Iscrpljenje mišične snage, slaba volja za hodanjem, za radom, bolno uzne- mirenje, nenadna zlovolja, gubitak pamće- nja, premalen otpor za učenje, izvanredni plašljivost, nesigurnost u odlukama, jako slabljenje haraktera, oslabljenje vida, uni- štenje probave, različite boli u glavi, u hr- ptenjači ili drugamo, i ostale ubitačne po- sljedice; a u težim slučajevima: različite pa- ralize, idiotizam ili ludilo, samoubojstvo« . , Pak nastavlja: »Ne samo dječaci i mladići treba da se čuvaju od ove do skrajnosti gnjusne sramote ljudske, nego treba da se njem pozabave i roditelji i učitelji. Neka is- tražuju, i to neprestano, i meka paze... Kad je neko dijete preveć 1azdražljivo, pla- šljivo do skrajnosti, suho i ocijegjeno u li- cu, kad traži zabitna mjesta, ili družbu ka- kova intimnog prijatelja, kad je preko reda snužđeno; pozor u tom slučaju oci, majke i učitelji, jer dijete može da izgubi i nevi- nost i zdravlje, Pazite, da nijesu rijetki ni slučajevi dojkinja ili službenica, koje pobu- diše u djetetu još u povoju prve povode grijehu.« Prof. E. Singer piše: »Užasan je utišak upečaćen od naravi na ovim grješni- cima; oni su slični: uvehloj ruži, stablu o- sušenu dok je cvjetao, mrtvacu koji hoda. Ove sramotne i kobne navike gase svaki oganj života, ragjaju omlohavljenje, neo- dlučnost, mrtvačku bljedoću, uvehnuće i jio- ništenje duše. Oko izgubi čilost i bistroću, zjenica se udube, cite lica se otegnu, ne- stane lijepog mladenačkog izgleda, boja žuto-olovna pokriva lice, čitavo tijelo osla- bi, postane razdražljivo, iščezne snaga u mišicama, san ga više ne krijepi, kretanje postane teško, noge ne mogu da uzdrže truplo, ruke se tresu, pojavljuju se bolesti po svemu tijelu, ćutila izgube čilost i živa- hnost, a gdjekad nastupi i sušica. Ovi ja- da nikne dok proklije i dozri djelom, misli i životom. I da se ne osjeća, dijete svoju majku oponaša u načinu, govoru, pona- šanju, života. Preuzimlje njezine običaje i obnavlja njezin značaj.... lstisnut porod u svijet, da se muči i sa svakim jadom rve, svegjer se ou vraća k svojoj majci, da ga bar utješi, kad ga zateku bijede gorkoga života... Nije pretjerano, ako se ustvrdi, da blagostanje ili nevolja, prosvjeta ili glu- post, uljudnost ili divljaštvo, ponajviše o tome zavise, kako se žena vlada u svojoj kući, Uprava dobrih i vrijednih žena mje- rilom je prosvjete, te se može slobodno reći, da nam je potomstvo na majčinu ko- ljenu. Što će se dogoditi od toga djeteta, to zavisi o prvom koraku i o izgledu, ka- hr mu dade prvi i glavni uzgojitelj: majka«. uzgaja ljudski rod bolje od ikakva učitelja. Čovjek je mozak čovječanstva, a žena srce, onaj mu je razborom, a ova čuv- stvom; onaj snagom, ova milovanjem, ure- som, ugodom .... Imamo u izobilju primjera, gdje su prvi utisci. tijekom života, i ako ćeš iza duga razdoblja sebičnosti i raskvarenosti, opet proklijali dobrim djelima. Rekao bi da se neki roditelji utaman trude, da dobro i kri- on ps et JESSE SRA Aa JESSE RA pin EJ God. IX. dnici govore malo i s mukom, živahnost du- ha je ugušena. Mladiši prije daroviti i do- sjetljivi sada su srednjih sposobnosti ili glu- pi; duša im je lišena svih dobrih i uzviše- nih ideja, a mašta sasvim izopačena. Sav život takovih pun je potajnih prijekora, do- sade za život, a kod nekojih se javlja i ja- ka sklonost na samoubojstvo. Te se poslje- dice dadu istumačiti onim žestokim protu- naravnim naporima, koji, često ponovljeni, drmaju cijelim organizmom i slabe ga, bu- duć dokazano, da genitalni organi stoje u tijesnom odnosu sa hrptenjačom, a putem ove sa moždanima i sa cijelim živčanim su- stavom, koji tim najveće trpi. I ako svi oni, koji se podadu ovoj kobnoj grješnoj navici u velike oštećuju zdravlje, nije ipak da to svi oćute u istoj mjeri, niti se kod svih po- kažu tako brzo zle posljedice; ali, svakako, ko je slabijeg ustroja, i ko umno radi, taj će okušati u znatnijoj mjeri i brže zle po- sljedice za zdravlje; onaj pak, koji je jačeg tjelesnog ustroja, taj će kasnije, ali ipak si- gurno, brati gorke plodove svoje grješne lakoumnosti«. Napisasmo gornje crte s iskrenom namje- rom i željom, da odvratimo od fizične i mo- ralne propasti, sve one koji bi bili robovi ojisane ružne navike. Naglasiti nam je još, da i za njezine posljedice ima lijeka, i da bi najštetnije bilo omalodušiti se i zdvojiti; jedino traži, da onaj, koji ih se želi rije- šili, upotrijebi najprije jakost volje, pak, u- streba li, liječnička i naročito vjerska sred- stva, koja su mnogu mladu eksistenciju spa- sila. Red je na roditeljima i na uzgojitelji- ma, da mladež upozoruju, s najvećim opre- zom, na ovog njihova najvećeg neprijatelja; a dužnost je svima, koji im mogu savjetoin ili djelom pomoći, da im to ne usakrate. Prijatelj naroda. Rumunjska i saveznici. Prema vijestima iz Bukarešta izgleda, da će Rumunjska nastojati izbjeći preteškim u- slovima za Bugarsku, ali da je čvrsto o- dlučila štititi glavne zahtjeve saveznika. Bi- lo koje nastojanje, da ju se odvoji od sa- veznika, ostati će bezuspješno. Posredovanje Rusije i Austrije. Rusija i Austro-Ugarska odlučile su, ka- ko se iz Londona javlja, da će posredovati sa akcijom, koja će u glavnom biti upere- na protiv Turske. Planove su već ustanovi- le. Očekuju, da na to ostale ivelevlasti pri- stanu. Rusija i Austro-Ugarska pregovaraju još sa Eugleškom, Francuskom i Italijom, jeposno odgoje svoj porod; rekao bi da sve njihovo nastojanje ode u tutanj! Ali se često i to dogagja, da nakon njihove smrli, dvadeset, trideset godina kašnje, mudri sa- vjeti, dobri izgledi, ožive i urođe plodom. Dobri savjeti, opomene, suze žarke molitve svete Monike majke Svetoga Augustina, za cijelu mladost njegovu ostadoše bez ploda; ali njezina trajna ljubav održa pobjedu, do- brota i patnje njezine bile su okrunjene ne samo obraćenjem njezina izvrsnoga sina, nego jošte i muža. Augustin još u svježoj dobi razvidi se i postane svecem i umni- kom na ures Crkvi kakova vijekovi dotad sviletu ne dadoše. Neki amerikanski državnik jednom reče: »Ja bih bio postao bezbožcem, da ne bi neke uspomene .,.. biva, onih dana, kad moja pokojna majka, običavaše sklopljene moje ručice stavljati megju svoje, da klećeć molim »Oče našl« Ima i drugih ovakovih izgleda, osobito izmegju Svetaca, ali treba kazati, da su iznimni. Kako se iz malahna počne, tako se obično do starosti goni.... Lijepim načinom, uljudnošću, strpljivošću, prijaznošću, uz pametnost, žena okružuje obitelj nekom vedrinom zadovoljstva i mira, I u potleušici, resi li je žena krijeposna lea oč alla. A ONU