CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

PRAVA

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

CRVENA HRVATSK

 

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OOLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

= ua testni

& O a
RALJAMA AJE EE POA

U DUBROVNIKU, 9. AUGUSTA 1913.

ae Ap

 

dini krugovi u Pešti bar jedno slovol/štiti. A baš kad se tako goropadno|gostionu »Hotel de la Ville«, u kojoj

 

Rasplet ili zaplet?

U isto je doba bio umirovljen zlo-
glasni Cuvaj, imenovan ministrom za
Hrvatsku grof Pejačević, napokon i-
menovan kraljskim komesarom barun
Škrlec. Vladini su listovi udrili u velike
talambase, kako je ministar Tisza i u-
garska vlada odredila provestit dogo-
vore, izbore, i što prije uvestit ustavno
stanje u Banovinu; dočim su na prvoj
konferenciji unionista u Zagrebu nadasve
Tomašić objesili na veliko zvono, da
će Ugarska vlada ukloniti sve ono, što
je do danas na krivo učinjeno Hrvat-
skoj, i tako sljubiti obe zemlje u bra-

- timskom zagrljaju. Novi se je komesar

požurio da sakupi i sasluša ube stran-
ke unionista, pak je blagohotno sa-
slušao i glavne poglavice u koaliciji ;
pozvao je i Dr. Milu Starčevića, koji
je poziv otklonio, a po zadnjim vije-
stima, koje su istinite, bili su kod nje-
ga poglavice frankovačke grupe, kako
ih sad tamo nazivlju. Rijet bi po sve-
mu tomu e se nešto radi, kako bi se
raspleo čvor, koji je izazvao odurni i
vanzakonski komesarijat; kako bi se

-uklonile očite i nasilne “povrede 'na-

gode, kako bi se pridobili Hrvati da
opet se dadu u skrbništvo Magjarima,
i ponove i potvrde zloglasnu nagodu
od godine 1868. Po laskavim riječima
i obećanjima stari satirači mile naše
domovine stavljaju u izgled novu e-
ru, novi kurs, koji bi imao zadovoljiti
njihovo nenasitno gramzenje, i neop-
hodnim tražbama narodnim, za koje
se narod zalaže i svake nevolje trpi,
eto je prošlo po vijeka, a da žive svo-
jim životom na svome tlu. Takova la-
skanja mogu prevarit neupućene, naiv-
nike ili prodane mješine, ali mi u to-
mu svemu vidimo ne rasplet očajnoga
narodnog stanja, nego novi zaplet sa
izvjesnom svrhom uspavati narodni
otpor i postignuti sve što Magjari ho-
će, ako nas zavedu, ili produljiti van-
zakonsko stanje, ako svijesan narod i
prestavnici ne dadu se zaulariti. Prije
svega pitamo razlogom, jesu li ti vla-

PODLISTAK.

Pojava doscendentalne teorije.
med. K.

Mnogi su već dosta čuli i čitali o de.
scendentalnoj teoriji, a da se ni osvrćali
nijesu na misli i ideje, koje su vladale prije
njezine pojave i faktične sadanje pobjede.
Priznajemo: pobijedila je i vlada gotovo
čitavim znanstvenim, a bez sumnje priro-
doznanstvenim svijetom i proći će još go-
dina i godina, dok moderna znanost strese
sa sebe jaram, do kojeg ju je dovela u-
pravo Darwinova descend. teorija. Pobjedu
priznajemo, jer je vidimo i pipamo, ali isti-
nitost 1 pozitivnost njezinu :ma tako brzu
ruku prihvatiti ne možemo, i ako bi sa sta-
novišta kat. vjere to sasvim lijepo mogli
učiniti. Nego za sada namjeravam kratko i
čisto narativno, a po mogućnosti bez »bo-

prikazati razvoj ljudskog

jovne« primjese,
mišljenja prije descend. teorije i borbe, koje

su se odigrale megju zastupnicima protiv-
nih prirodoznamstvenih načela, a koje su
na koncu dovele — kako spomenusmo —
do pobjede ove teorije. Sva veća svjetska

sveučilišta, ovi profeseri i sva gotovo djele,

 

 

pobrisali od svih onijeh naredaba i za-
kona, po kojim su oskvrnuli nagodu,
i veliku nevolju, sužanjstvo našem na-
rodu nametnuli? Luda je ! bez ikakvog
temelja izlika, koju navode, da nijesu
mogli to učiniti, jer je bila navala pri-
jekih potreba i prešnih zahtjeva Mo-
narhije. Kako su našli vremena i zgode
za sve, mogli su takogjer naći i za tu-
žnu Hrvatsku par ura da je udobro-
volje, i da barem pokažu e su spravni
nešto na uhar joj učiniti. A to su sva-
kako imali učiniti, jer napokon sva ta
njihova obećanja ne valjadu ni pišlji-
va boba, jer prije svega veoma je
dvojbeno hoće li oni ostati u vlasti, a
još je dvojbenije hoće li magjarski sa-
bor pristati da odobri ono što su oni
obećali. Pak, kad bi sve to izvršili, zar
bi se mogla Hrvatska podičiti e je pre-
stala biti pepeljugom, e se je izbavila
besvijesne podregjenosti u kojoj se na-
lazi? Vrhovna glava uprave zar nebi
ostao i dalje prosti eksponent magjar-
ske vlade? Dok hrvatski sabor ne bu-
de vlastan svojevoljno predložiti kruni
svoga bana, dotle neće biti uklonjena

nasilje hoće da provede, nesreća hoće
da jedina opozicionalna skupina, jedi-
dina koja otklanja nagodu, i hoće da
izvojšti pravo samoopredjeljenja  na-
rodnog, bude razdvojena. Osvjestite se
braćo, odbacite sve prkose i stupajte
zajedno, dogovorno, barem u onim
pitanjima, koji su sveti narodni amanet
obim strankama; stupajte dogovorno
prama onoj sili, koja hoće da posve
skrči narodnu snagu, oprite se i izvoj-
štite dok boj traje pobjedu, a nakon
borbe i dobitka prosto vam se do mi-
le volje gložiti !

Poštujte narod!

Tako poručujemo onim tamo gori,
koji mame strance da k nami prido-
laze. Istina je, ima nekoliko godina da
uz lastavice selice, imamo amo silu
stranaca, koji se dive našem podne-
blju, našem moru, našim divotama u-
mjetnim i prirodnim, koji pridolaze ili
pojedince ili na skupove i društva: mi
ih sućutno susretamo, u iskram njihovih
očiju čitamo udivljenje i radost ; mi po-
štujemo njihov ponos, mi ne prigovara-

 

 

jedna od glavnih domaćih nevolja. Zar|mo gdje kojoj iako veoma rijetkoj drzo-

se može zemlja nazvati zadovoljnom
dok ne bude sama sabirala svoje pri-
hode, dok ne bude sama se vladala
svojom kesom, a ne moljakala i isče-
kivala kao prosjak, da joj drugi dijeli
gorki zalogaj po svome ćeifu, i da ju
još bjede, e je gladnu i siromašnu od
svoga opskrbljuje i uzdržava? A od
tih glavnih niti se ne govori. Nego da-
pače isti je Tisza najavio e će ugarska
vlada doći u susret Hrvatskoj, ali do-
tle, dok ona bude pokorna podregje-
nica, kako je bila i do sada. A stari
naš »prijatelj« Khuen Hedervari nije se
začuo zaprijetiti, ako ne budemo pre-
|pokorni sluge, da bi se moglo doći

dotle e nestane Hrvata. Bum !

Svakako mi po svemu sudeći ne vi-
gjamo ni iz daleka taj željeni rasplet,
nego nam se sve čini, da se zameću
novi zapleti, nove mreže, nove uzice,
koje će nevoljni naš narod i dalje ti-

koja mladim sveučilištarcima za nauku služe,
sve propovjeda Darwinovu teoriju descen-
dence. — No pregjimo na sami naslov:

pojava descenden. teorije.

U životinjskom svijetu, kako nam to isku-
stvo potvrgjuje, opstoji neka srodnost i afi-
niteta izmegju pojedinih individuuma. Opa-

žamo naime njihovu veliku sličnost bilo

izvanjoj formi tijela, bilo u nutarnjoj gragji

organizma, bilo uopće u načinu života

življenja. Naprotiv takogjer vidimo, da ima
i takovih životinja, koje nemaju posve ni-
šta zajedničkoga sa mnogim i mnogim ži-
votinjskim individuima. Otale ona još stara
razdioba životinjskog c:rstva na vrste, ro-
dove, familije i t, d, Veliki Aristotel i Pli-
nije, pa u srednjem vijeku Domenikanac
Albertus Magnus i Augustinac Thomas Can-
timpratensis, a onda poslije Englezi Wot-
ton i Ray u velike su se trudili, da na te.
melju opažanja i iskustva svrstaju pojedine
životinje k njihovim pravim vrstama i rodo-

vitosti; za dobro našega puka mi hvalimo
to: neka nam stranaca i uvijek nam do-
bro došli. Prigovaramo samo onim tamo
gori, koji prigodom stranaca, izlikom
da im bude bolje, udobnije, prikladni-
je, namještaju uzduž naše pokrajine ne-
kakove recimo tako nove kolonije,
gdje se švapčari sve u šesnaest. Prigje
li naš čovjek tamo, ti preuljudni kelne-
ri, ti rafinisani njemački kulturtregeri
budu gluhi, odgovaraju u tugjem je-
ziku i neće da poštuju narod i jezik
naše zemlje. I još kad im se to ne-
skladno ponašanje okudi, imadu srca i
|smjelosti odgovoriti, da našijeh ljudi
ne mogu naći, e su nespretni, prkosni,
nevješti, grubijani. Da je sve to izmi-
šljotina i ništa drugo, najbolje doka-
zuje g. Robert Odak, koji baš u Du-
brovniku rukovodi kafanu, koja nebi
grdila da je na »Ringu« u Beču ili na
»Boulevardima« u Parizu; drži udobnu

se je 1707. u Rashultu, a bio je kasnije
profesor medicine i maravne povijesti u
Upsali,

Linnćova izreka: »Tot sunt species, quot
diversas formas ab imtio produscit Infini-
tum Ens«, igrala je veliku ulogu u pitanju
o postanku vrsta i kasnije u samoj descen-
u|den. teoriji. Drugom kojom zgodom vidjet
ćemo, koju ulogu i važnost ima ta Linnć-
ilova misao kod t. zv. polifiletične evolucije,
koja danas sve više i više napreduje, a ima
pristaša i megju samim kat. svečenicima.
Nijemac Isusovac Wasmann i Talijan Fra-
njevac Gemeble takogjer su evolucionisti u
polifiletičnom antidescendentalnom smislu
i u tom smjeru napisali su dosta znanstve-
nih rasprava. No moderni propovjednici vele:
»Linnć je osnovao svoj nazor o postanku
vrsta na tradicijama Mojsijeve povijesti stva-
ranja, a to je sa znanstvenog stanovišta po-
sve neumjesno postupanje, jer se tim te-
ieljna misao izvodi iz transcendentalnog

vima, kojima pripadaju. Ali ipak znanost je|naziranja, a ne iz područja prirodoznan-

morala čekati tek osamnaesti vijek, da se
ovo pitanje gotovo svestrano i potpuno
znanstveno obradi. To je učinio slavni pred.
zoologije, a ujedno

stavnik sistematične

stvenog iskustva«.*) To je bio uzrok, da se
traži nešto novo i više »znanstveno«,

*) R. Dr. Hertwig: Zoologle, Jena 1912. str, 16.

 

odlučni katolički učenjak Carl Linne. Rodio |Ovo sam djelo imao pri ruci kod cijele radnje.

 

ragje pridolaze ugledni velikani stranci
i mnoštvo svakoga svijeta, nego li u
»Hote! Imperial«; koji je eto otvorio
novi veliki »Hotel Odak« na Pločama,
gdje sad već vrvi mnogo stranaca, jer
kažu da su prilično jeftino i pridobro
hranjeni i podvoreni; koji je i na Kor-
čuli otvorio hotel; a ipak to je: naše
gore list, to je domorodac i zna bolje
urediti, opskrbiti, poslužiti, svaku lju-
bav učiniti sto puta bolje nego li glav-
ni patentirani upravitelj iz tugjine: nu
kod njega kad zagje naš čovjek, po-
dvoren je i služen u hrvatskom jezi-
ku, i svak mu hvali rabotu, poštuje ga
i ljubi. Dakle svi su izgovori pusta
izlika, koja prikriva tajne ciljeve tih po-
duzeća, koji idu za tim, kako kazasmo,
da stvore nekakove kulturtregerske ko-
lonije kod nas. To nadasve otsijeva

po ponašanju tih namještenika od naj- P

većega do najmanjega, koji hoće po-
što po to da svak poštuje nametni
njihov jezik, dok oni ostentativno pre-
ziru naš hrvatski jezik.

Čujemo da se je u Beču ustanovilo
nekakovo društvo, koje bi imalo u Go-
vegjarima na Mljetu, ili bolje rekavši
na »Lagu« sagraditi lijepe gragje, snu-
biti parobrodarska društva da često
pristanu, dovagjaju i odvode tu go-
spodu, koja bi se nauživala krasote je-
zerca i otočića, udobnosti mora, svje-
žine goleme šume. Tako vele, a kad
tamo glavni bi cilj bio i tu stvoriti u
lancu raznih kolonija, još jednu, koja
bi nam pridonijela luč i svjetlost u gor-
koj tmini u kojoj čamimo; a to im
lako može otići za rukom, jer su to sve
demanijalne zemlje.

Ako je tako, što naši zastupnici i-
madu znati, oprimo se dok smo još na
vrijeme, ili tražimo da ostane u našim
rukama taj velebni kraj, i da mi uči-
nimo sami što su namislili ti bajagi
naši »usrećitelji«, ili prosvjedujmo i ne-
dajmo da otigju te zemlje u tugje ru-
ke, neka ih kupe sami kmeti, a treba
li gostiona naći će se i našijeh koji
će ju znati sagraditi i u potpunom re-
du sa svom Gpskrbom uzdržati.

Upravo u to doba počela se dizati jedna
nova milada nauka, koja je" stala pomno
istraživati i proučavati u kamenjima pre-
ostali materijal izumrlih životinja. To je bila
paleontologija, koja se odmah u početku
krivo tumačila samo, da se sruše »zasta-
rjele« ideje osvjedočenog katoličkog uče-
njaka. Prvi koji je udario temelj znanstvenoj
paleontologiji bio je Georges Dagolbert Cu-
vier (1769.-1832.) On je dokazao, da su
okamenine, koje su do sada bile nerazrije-
šene zagonetke, prosti ostaci pregjašnjih ži-
votinja. Različite naslage, koje tvore ze-
maljsku koru, omogućuju čovječjem umu,
da odredi razne periode, koje je do danas
naša zemlja proživjela. Isto tako nas pale-

|ontologija upućuje, du se upoznamo sa raz-

nim periodama bilinskog i životinjskog ži-
vljenja na kruglji zemaljskoj.

Po Cuvieru svaka je perioda naše zemlje
imala svoj osobiti i &
stikama obilježeni životinjski svijet, koji se
sve to više razlikuje od današnje periode
zemaljskog života, što je od nje udaljeniji.
Sve je ovo navelo Cuviera, da osnuje hi-
potezu o £. zov. zemaljskim

 

revolucijama.
Svaka se je naime perioda naše zemlje svr-
šila s jednom strašnom, katastrofalnom

Na jedan članak.

Primili smo članak od uglednog domo-
rodca, u kojem upire prstom na glavnog i
jedinog krivca (naravno kako on veli) ra-
skola u stranci. Taj članak mi ne donosi-
mo, vjerni zauzetom stanovištu, ne uspiri-
vati nego pridušiti oganj. Donašamo ipak
jedan stavak iz članka, a kad bi to bila i-
stina, o čemu mi ne možemo se izraziti,
jer ne znamo, bilo bi uprav žalosno. Sta-
vak glasi:

»Kad je Dr. A. Horvat došao u zatvor, o-
sumnjičen sa prevarnih čina u zadruzi »Ja-
dran«, odabrao je dra. Starčevića branite-
ljem. Kako je pak riješio dr. M. Starčević
tu zadaću? Bez da je ma samo jedan ko-
rak učinio k bivšem sudcu istražitelj vi-
jećniku Čačiću, — bez da je ikada pitao a
još manje doznao što predleži proti Hor-
vatu — on se izjavljao o njegovoj »kriv-
nji« na najgadniji način, — on ga donekle
— već i »osudio« bio. Zar ovakovo postu-
panje nije karakteristično? Napadan je ovaj
ostupak tim više, što već dr. Mile Starče-
vić kao odvjetnik se ogriješio o $ 10 od-
vjet. r.

U ovim odnošajima se ima tražiti uzrok
raskola. Zato je neispravno napose od za-
darske »Hrv. Krune«, kada ona taj uzrok
traži kod osoba, koje su ostale u matici
pravaša«.

 

Poštarina i brzojav bez žica.

Primamo od mjesne Tigovačko-Obrtničke
Komore: Ministarstvo je Trgovine odgovo-
rilo na dopis Komore, da uvede frankiranje
u gotovu poštanskih pošiljaka, da to ne tre-
ba, pošto dvorska i državna štamparija u
Beču štampa na zahtjev na vrsti pošiljaka
potrebite biljege bez da pobire zato pose-
bne pristojbine, te je ova ustanova u sta-
nju, da zamijeni frankiranje u gotovu nov-
cu. Štampava se na zahtjev: Na obvoje, na
kojima je adresa ili barem znak ili grb fir-
me, koja šalje pismo biljezi od 3, 10, 20
i 25 para i od 1 piastre i od 10 para. Na
dopisnice, na kojima je adresa firme koja
ih šalje, biljezi od 5, 10 i 20 para. Na a-
dresne pasice biljezi od 3, 5, 10 i 20 pa-
ra. Na dopisnice, koje se šalju kao tiska-
nice biljezi od 3 pare i 10 para. Na blan-
kete poštanskih uputnica unutrašnjeg i me-
gjunarodnog prometa biljezi od 10, 20 i
25 para. Na popratne listove biljezi od 60
para. Na ovitke ili ceduljice za novine, no-
vinski biljezi od 2 pare i 6 para. Predmeti,

 

na koje se imaju štampati biljezi, predava-

i volucijom, koja bi preobrazila zemlju i uni-
stila svaki život na njoj. Sada nastaje pi-
tanje: kako se je kasnije iza prestanka 2e-
| maljske revolucije pojavio opet život, kako
je nastala nova zemaljska perioda? Stalno
ne znamo, kako je to Cuvie1 zamišljao, ali
po svoj prilici on je došao: ili da je Sve-
mogući nanovo sivorio život ili da je jedan
dio zemlje ostao poštegjen od katastrofalne
revolucije, pa se otale opet razvio život po
čitavoj zemaljskoj kruglji. Jedno ni drugo
kao ni nauka sama nije zadovoljavala ta-
danje moderne umove, koji su svaku me-
tafizičku »natruhu« a priori isključivali.
Predstavnici tada tek novorogjenog mo-
demizma počeli su sumnjati u konstaninost
vrsta, koju su njihovi predšastnici nauča-
vali, a pitanje: »Nije 4 svim današnjim
vrstama praizvor jedna jedina vrsta?«
počelo se sve i više megju kulturnim svi-

karakteri- |jetom pomaljati.

ja
I ne progje mnogo, jer još za Cuvierova
života mnogo se učenjaka za uvijek od-
reče nauke o konslantnosti vrsta, a počne
naučavati — descendentalnu teoriju. K ovima
treba da pribrojimo u prvom redu Engleza
Erazma Darwina, Charlesa

 

 

djeda glasovitog
re-| Darwina, pa onda Nijemce Goethea i Okena,

rama.

ed REV 3