CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. PRAVA IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. CRVENA HRVATSK PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OOLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. = ua testni & O a RALJAMA AJE EE POA U DUBROVNIKU, 9. AUGUSTA 1913. ae Ap dini krugovi u Pešti bar jedno slovol/štiti. A baš kad se tako goropadno|gostionu »Hotel de la Ville«, u kojoj Rasplet ili zaplet? U isto je doba bio umirovljen zlo- glasni Cuvaj, imenovan ministrom za Hrvatsku grof Pejačević, napokon i- menovan kraljskim komesarom barun Škrlec. Vladini su listovi udrili u velike talambase, kako je ministar Tisza i u- garska vlada odredila provestit dogo- vore, izbore, i što prije uvestit ustavno stanje u Banovinu; dočim su na prvoj konferenciji unionista u Zagrebu nadasve Tomašić objesili na veliko zvono, da će Ugarska vlada ukloniti sve ono, što je do danas na krivo učinjeno Hrvat- skoj, i tako sljubiti obe zemlje u bra- - timskom zagrljaju. Novi se je komesar požurio da sakupi i sasluša ube stran- ke unionista, pak je blagohotno sa- slušao i glavne poglavice u koaliciji ; pozvao je i Dr. Milu Starčevića, koji je poziv otklonio, a po zadnjim vije- stima, koje su istinite, bili su kod nje- ga poglavice frankovačke grupe, kako ih sad tamo nazivlju. Rijet bi po sve- mu tomu e se nešto radi, kako bi se raspleo čvor, koji je izazvao odurni i vanzakonski komesarijat; kako bi se -uklonile očite i nasilne “povrede 'na- gode, kako bi se pridobili Hrvati da opet se dadu u skrbništvo Magjarima, i ponove i potvrde zloglasnu nagodu od godine 1868. Po laskavim riječima i obećanjima stari satirači mile naše domovine stavljaju u izgled novu e- ru, novi kurs, koji bi imao zadovoljiti njihovo nenasitno gramzenje, i neop- hodnim tražbama narodnim, za koje se narod zalaže i svake nevolje trpi, eto je prošlo po vijeka, a da žive svo- jim životom na svome tlu. Takova la- skanja mogu prevarit neupućene, naiv- nike ili prodane mješine, ali mi u to- mu svemu vidimo ne rasplet očajnoga narodnog stanja, nego novi zaplet sa izvjesnom svrhom uspavati narodni otpor i postignuti sve što Magjari ho- će, ako nas zavedu, ili produljiti van- zakonsko stanje, ako svijesan narod i prestavnici ne dadu se zaulariti. Prije svega pitamo razlogom, jesu li ti vla- PODLISTAK. Pojava doscendentalne teorije. med. K. Mnogi su već dosta čuli i čitali o de. scendentalnoj teoriji, a da se ni osvrćali nijesu na misli i ideje, koje su vladale prije njezine pojave i faktične sadanje pobjede. Priznajemo: pobijedila je i vlada gotovo čitavim znanstvenim, a bez sumnje priro- doznanstvenim svijetom i proći će još go- dina i godina, dok moderna znanost strese sa sebe jaram, do kojeg ju je dovela u- pravo Darwinova descend. teorija. Pobjedu priznajemo, jer je vidimo i pipamo, ali isti- nitost 1 pozitivnost njezinu :ma tako brzu ruku prihvatiti ne možemo, i ako bi sa sta- novišta kat. vjere to sasvim lijepo mogli učiniti. Nego za sada namjeravam kratko i čisto narativno, a po mogućnosti bez »bo- prikazati razvoj ljudskog jovne« primjese, mišljenja prije descend. teorije i borbe, koje su se odigrale megju zastupnicima protiv- nih prirodoznamstvenih načela, a koje su na koncu dovele — kako spomenusmo — do pobjede ove teorije. Sva veća svjetska sveučilišta, ovi profeseri i sva gotovo djele, pobrisali od svih onijeh naredaba i za- kona, po kojim su oskvrnuli nagodu, i veliku nevolju, sužanjstvo našem na- rodu nametnuli? Luda je ! bez ikakvog temelja izlika, koju navode, da nijesu mogli to učiniti, jer je bila navala pri- jekih potreba i prešnih zahtjeva Mo- narhije. Kako su našli vremena i zgode za sve, mogli su takogjer naći i za tu- žnu Hrvatsku par ura da je udobro- volje, i da barem pokažu e su spravni nešto na uhar joj učiniti. A to su sva- kako imali učiniti, jer napokon sva ta njihova obećanja ne valjadu ni pišlji- va boba, jer prije svega veoma je dvojbeno hoće li oni ostati u vlasti, a još je dvojbenije hoće li magjarski sa- bor pristati da odobri ono što su oni obećali. Pak, kad bi sve to izvršili, zar bi se mogla Hrvatska podičiti e je pre- stala biti pepeljugom, e se je izbavila besvijesne podregjenosti u kojoj se na- lazi? Vrhovna glava uprave zar nebi ostao i dalje prosti eksponent magjar- ske vlade? Dok hrvatski sabor ne bu- de vlastan svojevoljno predložiti kruni svoga bana, dotle neće biti uklonjena nasilje hoće da provede, nesreća hoće da jedina opozicionalna skupina, jedi- dina koja otklanja nagodu, i hoće da izvojšti pravo samoopredjeljenja na- rodnog, bude razdvojena. Osvjestite se braćo, odbacite sve prkose i stupajte zajedno, dogovorno, barem u onim pitanjima, koji su sveti narodni amanet obim strankama; stupajte dogovorno prama onoj sili, koja hoće da posve skrči narodnu snagu, oprite se i izvoj- štite dok boj traje pobjedu, a nakon borbe i dobitka prosto vam se do mi- le volje gložiti ! Poštujte narod! Tako poručujemo onim tamo gori, koji mame strance da k nami prido- laze. Istina je, ima nekoliko godina da uz lastavice selice, imamo amo silu stranaca, koji se dive našem podne- blju, našem moru, našim divotama u- mjetnim i prirodnim, koji pridolaze ili pojedince ili na skupove i društva: mi ih sućutno susretamo, u iskram njihovih očiju čitamo udivljenje i radost ; mi po- štujemo njihov ponos, mi ne prigovara- jedna od glavnih domaćih nevolja. Zar|mo gdje kojoj iako veoma rijetkoj drzo- se može zemlja nazvati zadovoljnom dok ne bude sama sabirala svoje pri- hode, dok ne bude sama se vladala svojom kesom, a ne moljakala i isče- kivala kao prosjak, da joj drugi dijeli gorki zalogaj po svome ćeifu, i da ju još bjede, e je gladnu i siromašnu od svoga opskrbljuje i uzdržava? A od tih glavnih niti se ne govori. Nego da- pače isti je Tisza najavio e će ugarska vlada doći u susret Hrvatskoj, ali do- tle, dok ona bude pokorna podregje- nica, kako je bila i do sada. A stari naš »prijatelj« Khuen Hedervari nije se začuo zaprijetiti, ako ne budemo pre- |pokorni sluge, da bi se moglo doći dotle e nestane Hrvata. Bum ! Svakako mi po svemu sudeći ne vi- gjamo ni iz daleka taj željeni rasplet, nego nam se sve čini, da se zameću novi zapleti, nove mreže, nove uzice, koje će nevoljni naš narod i dalje ti- koja mladim sveučilištarcima za nauku služe, sve propovjeda Darwinovu teoriju descen- dence. — No pregjimo na sami naslov: pojava descenden. teorije. U životinjskom svijetu, kako nam to isku- stvo potvrgjuje, opstoji neka srodnost i afi- niteta izmegju pojedinih individuuma. Opa- žamo naime njihovu veliku sličnost bilo izvanjoj formi tijela, bilo u nutarnjoj gragji organizma, bilo uopće u načinu života življenja. Naprotiv takogjer vidimo, da ima i takovih životinja, koje nemaju posve ni- šta zajedničkoga sa mnogim i mnogim ži- votinjskim individuima. Otale ona još stara razdioba životinjskog c:rstva na vrste, ro- dove, familije i t, d, Veliki Aristotel i Pli- nije, pa u srednjem vijeku Domenikanac Albertus Magnus i Augustinac Thomas Can- timpratensis, a onda poslije Englezi Wot- ton i Ray u velike su se trudili, da na te. melju opažanja i iskustva svrstaju pojedine životinje k njihovim pravim vrstama i rodo- vitosti; za dobro našega puka mi hvalimo to: neka nam stranaca i uvijek nam do- bro došli. Prigovaramo samo onim tamo gori, koji prigodom stranaca, izlikom da im bude bolje, udobnije, prikladni- je, namještaju uzduž naše pokrajine ne- kakove recimo tako nove kolonije, gdje se švapčari sve u šesnaest. Prigje li naš čovjek tamo, ti preuljudni kelne- ri, ti rafinisani njemački kulturtregeri budu gluhi, odgovaraju u tugjem je- ziku i neće da poštuju narod i jezik naše zemlje. I još kad im se to ne- skladno ponašanje okudi, imadu srca i |smjelosti odgovoriti, da našijeh ljudi ne mogu naći, e su nespretni, prkosni, nevješti, grubijani. Da je sve to izmi- šljotina i ništa drugo, najbolje doka- zuje g. Robert Odak, koji baš u Du- brovniku rukovodi kafanu, koja nebi grdila da je na »Ringu« u Beču ili na »Boulevardima« u Parizu; drži udobnu se je 1707. u Rashultu, a bio je kasnije profesor medicine i maravne povijesti u Upsali, Linnćova izreka: »Tot sunt species, quot diversas formas ab imtio produscit Infini- tum Ens«, igrala je veliku ulogu u pitanju o postanku vrsta i kasnije u samoj descen- u|den. teoriji. Drugom kojom zgodom vidjet ćemo, koju ulogu i važnost ima ta Linnć- ilova misao kod t. zv. polifiletične evolucije, koja danas sve više i više napreduje, a ima pristaša i megju samim kat. svečenicima. Nijemac Isusovac Wasmann i Talijan Fra- njevac Gemeble takogjer su evolucionisti u polifiletičnom antidescendentalnom smislu i u tom smjeru napisali su dosta znanstve- nih rasprava. No moderni propovjednici vele: »Linnć je osnovao svoj nazor o postanku vrsta na tradicijama Mojsijeve povijesti stva- ranja, a to je sa znanstvenog stanovišta po- sve neumjesno postupanje, jer se tim te- ieljna misao izvodi iz transcendentalnog vima, kojima pripadaju. Ali ipak znanost je|naziranja, a ne iz područja prirodoznan- morala čekati tek osamnaesti vijek, da se ovo pitanje gotovo svestrano i potpuno znanstveno obradi. To je učinio slavni pred. zoologije, a ujedno stavnik sistematične stvenog iskustva«.*) To je bio uzrok, da se traži nešto novo i više »znanstveno«, *) R. Dr. Hertwig: Zoologle, Jena 1912. str, 16. odlučni katolički učenjak Carl Linne. Rodio |Ovo sam djelo imao pri ruci kod cijele radnje. ragje pridolaze ugledni velikani stranci i mnoštvo svakoga svijeta, nego li u »Hote! Imperial«; koji je eto otvorio novi veliki »Hotel Odak« na Pločama, gdje sad već vrvi mnogo stranaca, jer kažu da su prilično jeftino i pridobro hranjeni i podvoreni; koji je i na Kor- čuli otvorio hotel; a ipak to je: naše gore list, to je domorodac i zna bolje urediti, opskrbiti, poslužiti, svaku lju- bav učiniti sto puta bolje nego li glav- ni patentirani upravitelj iz tugjine: nu kod njega kad zagje naš čovjek, po- dvoren je i služen u hrvatskom jezi- ku, i svak mu hvali rabotu, poštuje ga i ljubi. Dakle svi su izgovori pusta izlika, koja prikriva tajne ciljeve tih po- duzeća, koji idu za tim, kako kazasmo, da stvore nekakove kulturtregerske ko- lonije kod nas. To nadasve otsijeva po ponašanju tih namještenika od naj- P većega do najmanjega, koji hoće po- što po to da svak poštuje nametni njihov jezik, dok oni ostentativno pre- ziru naš hrvatski jezik. Čujemo da se je u Beču ustanovilo nekakovo društvo, koje bi imalo u Go- vegjarima na Mljetu, ili bolje rekavši na »Lagu« sagraditi lijepe gragje, snu- biti parobrodarska društva da često pristanu, dovagjaju i odvode tu go- spodu, koja bi se nauživala krasote je- zerca i otočića, udobnosti mora, svje- žine goleme šume. Tako vele, a kad tamo glavni bi cilj bio i tu stvoriti u lancu raznih kolonija, još jednu, koja bi nam pridonijela luč i svjetlost u gor- koj tmini u kojoj čamimo; a to im lako može otići za rukom, jer su to sve demanijalne zemlje. Ako je tako, što naši zastupnici i- madu znati, oprimo se dok smo još na vrijeme, ili tražimo da ostane u našim rukama taj velebni kraj, i da mi uči- nimo sami što su namislili ti bajagi naši »usrećitelji«, ili prosvjedujmo i ne- dajmo da otigju te zemlje u tugje ru- ke, neka ih kupe sami kmeti, a treba li gostiona naći će se i našijeh koji će ju znati sagraditi i u potpunom re- du sa svom Gpskrbom uzdržati. Upravo u to doba počela se dizati jedna nova milada nauka, koja je" stala pomno istraživati i proučavati u kamenjima pre- ostali materijal izumrlih životinja. To je bila paleontologija, koja se odmah u početku krivo tumačila samo, da se sruše »zasta- rjele« ideje osvjedočenog katoličkog uče- njaka. Prvi koji je udario temelj znanstvenoj paleontologiji bio je Georges Dagolbert Cu- vier (1769.-1832.) On je dokazao, da su okamenine, koje su do sada bile nerazrije- šene zagonetke, prosti ostaci pregjašnjih ži- votinja. Različite naslage, koje tvore ze- maljsku koru, omogućuju čovječjem umu, da odredi razne periode, koje je do danas naša zemlja proživjela. Isto tako nas pale- |ontologija upućuje, du se upoznamo sa raz- nim periodama bilinskog i životinjskog ži- vljenja na kruglji zemaljskoj. Po Cuvieru svaka je perioda naše zemlje imala svoj osobiti i & stikama obilježeni životinjski svijet, koji se sve to više razlikuje od današnje periode zemaljskog života, što je od nje udaljeniji. Sve je ovo navelo Cuviera, da osnuje hi- potezu o £. zov. zemaljskim revolucijama. Svaka se je naime perioda naše zemlje svr- šila s jednom strašnom, katastrofalnom Na jedan članak. Primili smo članak od uglednog domo- rodca, u kojem upire prstom na glavnog i jedinog krivca (naravno kako on veli) ra- skola u stranci. Taj članak mi ne donosi- mo, vjerni zauzetom stanovištu, ne uspiri- vati nego pridušiti oganj. Donašamo ipak jedan stavak iz članka, a kad bi to bila i- stina, o čemu mi ne možemo se izraziti, jer ne znamo, bilo bi uprav žalosno. Sta- vak glasi: »Kad je Dr. A. Horvat došao u zatvor, o- sumnjičen sa prevarnih čina u zadruzi »Ja- dran«, odabrao je dra. Starčevića branite- ljem. Kako je pak riješio dr. M. Starčević tu zadaću? Bez da je ma samo jedan ko- rak učinio k bivšem sudcu istražitelj vi- jećniku Čačiću, — bez da je ikada pitao a još manje doznao što predleži proti Hor- vatu — on se izjavljao o njegovoj »kriv- nji« na najgadniji način, — on ga donekle — već i »osudio« bio. Zar ovakovo postu- panje nije karakteristično? Napadan je ovaj ostupak tim više, što već dr. Mile Starče- vić kao odvjetnik se ogriješio o $ 10 od- vjet. r. U ovim odnošajima se ima tražiti uzrok raskola. Zato je neispravno napose od za- darske »Hrv. Krune«, kada ona taj uzrok traži kod osoba, koje su ostale u matici pravaša«. Poštarina i brzojav bez žica. Primamo od mjesne Tigovačko-Obrtničke Komore: Ministarstvo je Trgovine odgovo- rilo na dopis Komore, da uvede frankiranje u gotovu poštanskih pošiljaka, da to ne tre- ba, pošto dvorska i državna štamparija u Beču štampa na zahtjev na vrsti pošiljaka potrebite biljege bez da pobire zato pose- bne pristojbine, te je ova ustanova u sta- nju, da zamijeni frankiranje u gotovu nov- cu. Štampava se na zahtjev: Na obvoje, na kojima je adresa ili barem znak ili grb fir- me, koja šalje pismo biljezi od 3, 10, 20 i 25 para i od 1 piastre i od 10 para. Na dopisnice, na kojima je adresa firme koja ih šalje, biljezi od 5, 10 i 20 para. Na a- dresne pasice biljezi od 3, 5, 10 i 20 pa- ra. Na dopisnice, koje se šalju kao tiska- nice biljezi od 3 pare i 10 para. Na blan- kete poštanskih uputnica unutrašnjeg i me- gjunarodnog prometa biljezi od 10, 20 i 25 para. Na popratne listove biljezi od 60 para. Na ovitke ili ceduljice za novine, no- vinski biljezi od 2 pare i 6 para. Predmeti, na koje se imaju štampati biljezi, predava- i volucijom, koja bi preobrazila zemlju i uni- stila svaki život na njoj. Sada nastaje pi- tanje: kako se je kasnije iza prestanka 2e- | maljske revolucije pojavio opet život, kako je nastala nova zemaljska perioda? Stalno ne znamo, kako je to Cuvie1 zamišljao, ali po svoj prilici on je došao: ili da je Sve- mogući nanovo sivorio život ili da je jedan dio zemlje ostao poštegjen od katastrofalne revolucije, pa se otale opet razvio život po čitavoj zemaljskoj kruglji. Jedno ni drugo kao ni nauka sama nije zadovoljavala ta- danje moderne umove, koji su svaku me- tafizičku »natruhu« a priori isključivali. Predstavnici tada tek novorogjenog mo- demizma počeli su sumnjati u konstaninost vrsta, koju su njihovi predšastnici nauča- vali, a pitanje: »Nije 4 svim današnjim vrstama praizvor jedna jedina vrsta?« počelo se sve i više megju kulturnim svi- karakteri- |jetom pomaljati. ja I ne progje mnogo, jer još za Cuvierova života mnogo se učenjaka za uvijek od- reče nauke o konslantnosti vrsta, a počne naučavati — descendentalnu teoriju. K ovima treba da pribrojimo u prvom redu Engleza Erazma Darwina, Charlesa djeda glasovitog re-| Darwina, pa onda Nijemce Goethea i Okena, rama. ed REV 3