CRVENA HRV PRAVA ATS NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. MESA MA et SAA A Zar mir? U Bukareštu su potpisali mirovne uvjete ministri-presjednici novopečenih saveznika Rumunjske, Grčke, Srbije i Crne-Gore, a s druge strane nevoljni poslanici Bugarske, koji su morali svu iskapiti gorku čašu poniženja. Ko je uprav kriv, da je Bugarska tako slje- pački postradala, danas se još ustano- viti neda; ali je stalno da se je Bu- garska nadala odnekle pripomoći, kad je posrnula u očitu propast; ili bi tre- balo kazati da su glavni faktori, koji su sve rukovodili, ili bili izdajice ili posve mahniti. Dok se je na Cetinju, Beogradu, Ateni ushitno vikalo, topovi pucali, gradovi se u sjaju gizdali, dok je i u istom Bukareštu sve klicalo i pljeskalo, dotle u Sofiji mrtvi muk, ža- lost i tjeskoba se na svakom licu opa- žala. Napad nadasve Rumunjske nije ničim opravdan, a i ponašanje drugih prilično je za osudit, jer napokon sva je hajka na Slavene, i danas na Bal- kanu se šepire zakleti dušmani slaven- ske stvari. Ele se je izvršila ona naša narodna: dva loša ubiše Miloša! | ako je mir utvrgjen i potpisan, preostaje još revidiranje velikih vlasti, na što nadasve upiru naša Monarhija i Ru- sija. To je dakle već po sebi nešto što kaže, da se mir ne može nazvati posve sjegurnim. Ima i još tamnija tačka u toj stvari, a to je nastup Turske, koja kad je vidjela Bugarsku -nemoćnu i posve smalaksalu, nasrnula je na Tra- kiju i ponovno zauzela Drinopolje. Sramotno je bilo od saveznika, koji su sa Bugarskom sklapali mir, da nijesu prije potpisa mira primorali Tursku, da izvrši ono što im se je bila sve- čano zavezala u Londonu, kad je baš njima ustupila Drinopolje i Trakiju do Midia-Enos. Barem da su u tome bili pri ruci Bugarskoj, jer kad bi bili zbilj- ski zaprijetili Turskoj, ne bijaše im po- treba drugoga, a da ova se osvijesti i povrati ono što je već bila prego- Iz glazbenog svijeta. (Nastavak). Neumrli Verdi napisao je za svoju »Aidu« ne samo kratki, poznati nam preludij već i podulju sinfoniju. Ova se nije izvela ni prigodom premijere u kazalištu u Kairu (g. 1871.) ni prigodom »evropske« premijere u milanskom kazalištu »Scala« (g. 1872.). Ovaj zadnji put izvršena je ona jedino na jednoj kušnji, pod upravom maestra F. Faccio. Kad ju je orhestar izvršio, Verdi, tu prisu- tan, reče orhestrantima: »Vi ste svirali vrlo dobro, ali mi je žao, što sam Vas bez ko- risti zamučio. Ovu sinfoniju ja... ustežem. Ona se neće izvesti... nipošto mi se ne dopada«. Na sve molbe prisutnih Verdi je ostao neumoljiv, te za svoga života nije više pisnuo o toj sinfoniji. Odma zatim on je iz partiture ove svoje opere ocijepio par- tituru sinfonije (76 stranica), i spremio ju negdje, tako da se za nekoliko godina za nju nije znalo, gdje je. Verdijeva unuka g.gja Marija Verdi Car. rara predala ju je u junu o, g. maestru Arturu Toscanini, i on će, govori se, odlu- čiti, ima li se ona izvesti prigodom pro- slave Verdijeva centenara u Parmi. . RSS SS NIP SI APR Ga ANAL NAN (LALI SL LASSALLE A SELO LAS Br. 443. CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. rjela. Ali ni tu malu uslugu ne htje- doše priuštiti Bugarskoj. Može li se dakle promisliti na trajni mir, kad se je ovako partajično i nasilno postu- palo? Hoće li Bugarska u miru pro- ždrijeti sva ta poniženja? Hoće li brat- ski i iskreno poraditi sa državicama na Balkanu, a nadasve sa posestrimom Srbijom? Naravno, za sad treba da trpi i muči, ali kad opočine taj prignjavljeni narod, kad se osvjesti, kad ojača, neće li opet mač iz korica da osujeti sve ono što kaže da je grdna nepravda i krivica nanešena mu? Svakako ta sloga već ni za lijeka ne može da bude, Bu- garska će od prkosa pristati uz zaklete dušmane, i pohlepno će isčekivati stra- šni dan odmazde i osvete, A naći će tamo dosta pristaša, jer neka se uredi Arbanija, neka opet oživu stare raz- bojničke čete po Maćedoniji, i eto joj pomoći da u mutežu u prijevari svoju namisao ostvari. Rumunjska je već za- uzela vrhovno vodstvo na Balkanu, pak se razlogom pita, hoće li se tim zadovoljiti druge državice, koje ne mogu da u ljubici budu sa posve tu- gjim narodom? A gdje su pohlepe Grčke, koja posve očarana, gledat će da ožive staro bizantinsko carstvo. A pusti Carigrad, ta svijetska vrata, za kojim se jagme svi, i radi kojega davno svi stoje nakostriješeni, spravni da zagaze u vodu i u vatru a da ga se domognu? Mir je sklopljen, ali je pitanje, koliko će trajati? Sa Turskom Bugarska nije u miru, naravno ona će tražiti Drinopolje, a dogje li do rata, pobjedi li Turska umiješat će se drugi, pobjed! li Bugarska u pogibelji je Ca- rigrad i eto novih nevolja. Svakako, kroz ovaj rat, bilo je toliko razočaranja, iznenagjenja, takijeh skokova, da uprav ostaje svak u višoj bojazni po sklop- ljenom miru nego li bijaše, kad su se u najvišem naponu i žurbi ratnoj ne- milo hrdali. Zamjerno je i nema do- voljnih riječi da se pokudi, da su sa- veznici stavili kao glavni uvjet miru, U nastajnoj jesenskoj sezoni u bečkoj »Carskoj Operi« pjevat će se na 4. oktobra Puccinijeva »Fanciulla del West«, a u no- vembru, u svrhu proslave Verdijeva cente- nara, izvesti će se ciklus ovih opera: »Er- nani«, »Rigoletto«, »Trovatore«, »Traviata«, »Ballo. in maschera«, »Aida«, »Otello«, »Falstaff«, s Dante Alighieri bit će uglazbljen od ma- estra Jean-a Nougučs, autora djela »Quo vadis?« i »Aigle«, Glasoviti slovenački skladatelj franjevac O. Hugolin Sattner bavi se sada instrumenti- ranjem svojeg najnovijeg djela »Oljka« (== maslina =). To je krasna pjesma, što ju je spjevao pok. slovenački pjesnik Si- mon Gregorčič. Proslavljeni talijanski komponist oratorija don Lorenzo Perosi, ravnatelj pjevačkog »zbora sikstinske kapele«, bio je nešto po- kvario svoje zdravlje. Svečanosti Konstan- tinova centenara proslavljene u sv, Ivanu Lateranskomu strašno ga oslabiše. Po sa. vjetu liječnika povukao se je na svoje i- manje kod Mussummana (u Toskani), da se izliječi od progresivne nevrastenije. AI SAA an JSA A pain pr oR EJ IRA DU pi DJS U DUBROVNIKU, 23. AUGUSTA 1913. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. MESA NA at ISSA Da SSA da Bugarska neodvlačno razoruža, a tijem su je izložili naoboružanu napa- stovanju i nastupu. Turske, t& iskopa- nice našeg naroda na Balkanu. Baš sramotno! Kako su sve novine donašale i mi povjerovasmo e će doći do revizije Bukareškog ugovora, kad eto sad sve novine kažu, da je Rusija zbog Fran- cuske odustala od tog zahtjeva, a naša Monarhija tim ostaje osamljena, te po tome neće nikako doći do revizije i do beljitka Bugarske; a barem po no- vinama rijet bi da će velevlasti čutke popustiti u poslu Drinopolja, te će Osmanlija u brk svim velevlastima o- stati pri svojoj. A ko zna što će još nadoći!... Nu barem će se neko doba počivati, a koliko, sam Bog znade, jer tu dobro pristoji ona narodna: »mrka kapa zla prilika«. Katolički omladinski sastanak. Donijeli sme kratki opis značajnog istupa vrle -i ugledne naše mladeži, koja baš u doba slabića, prodanih mje- šina i špekulanata htjela je da se sku- pno zavjetuje onom pothvatu, koji je- dini može oživljeti narod, dat mu onu pravu snagu i moć, po kojoj će znati braniti svoj obraz, svoje probitke, hr- vatsko svoje ime, starodrevna svoja prava, te se domoći onijeh ideala, za kojim svi čeznemo a ponadasve ginu mlade i požrtvovne duše. Na njihovom je barjaku križ, znak one sreće, onoga dobra, kog sam Bog može dati; a tro- boja glasno kaže, kako im je za srce prirasla mila i ako tužna naša Hrvatska. Taj javni iskaz ispred cijele pokra- jine, ugledne i u pravom smislu na- predne naše mladeži, velimo napredne, jer dobar dio tih mladih junaka već radi na književnom i prosvjetnom polju, nemilo je osupnula onu četu, koja je raspalila narodne strasti, podjarila želju grabeža i pljačke, koja je ustala da razvali sva ona dobra što su tijekom Kod kupališnog ravnatelja Kaisera u Stu- bičkim Toplicama bila je na 16. o. mj. u veče kućna zabava, pri kojoj je sudjelovala i g.gja Slavka ud. Partsch, rogi. Housa, Češkinja, nekadašnja subreta zagrebačkog kazališta. Baš je bila prekrasno ispjevala, uz pratnju glasovira, pjesmu »Čuvao te Bog«, kad se iznenada sruši na tle i preminu — pala joj srčana kap. Dne 24/XI, 1894. pje- vala je prvi put kao članica zagreb. kaza- lišta u ulozi Esmeralde u »Prodanoj ne- vjesti«, Ostala je članicom našeg kazališta do god. 1899. Po smrti svojeg muža dr.a Franja Partsch-a, liječnika, bila se stalno nastanila u Zagrebu. s Nazad nekoliko dana držao je u Leipzigu vrlo zanimljivo predavanje madredatelj ta- je istaknuo imadu znanstvenu spremu. U tu svrhu bilo bi potrebno ustrojenje na sveučilištu kate- dre za pozorišnu umjetnost (Gordon Craig u Londonu misli ostvariti upravo kazališno euttaA s PI DRAMA RNS NA aL NSS TLA f tai et estate Rie RA Aa JEJA vijekova namrli naši dobri stari svo- jem narodu, da sve to više bude na? predovati. »Sloboda«, to »slavno« glasilo de- mokratske stranke, u dva se je puta navratilo na sastanak katoličke mladosti. Na pitanje: jeli mogućno da Spljet, ta »nepokolebiva kula demokrata«, padne u ruke kršćanskih socijala; od- govara, da je mogućno ako bude ići ovako sa strane katolika, a ovako sa naše strane. Konstatuje, da raste broj klerikalne vojske (naravno da pod tim imenom »Sloboda« obuhvaća sve one koji su vjeri i crkvi preodani, koji neće da podnašaju napadaje na svoje sve- tinje, a takove su Bog, duša, crkva, Rim, i ako ne idu za tim da uživaju ikakvih povlastica, a još manje da se nametnu narodu) plače da se ta voj- ska množi, jača, da se razvija, sakuplja i sprema, da istražuje tlo kako bi na- valila i osvojila, kad za to zgodni čas nadogje. Pak u velikoj brizi veli; bude li ići ovako i dalje, nastupiti će sje- gurno katastrofa (ne pojmimo koja, jer barem katolici pravi nigdje ne prave bune, ne nameću se silom, nego je dapače njihovo geslo: trpjeti i moliti se), e da se i ne osjeti, kako će i grad biti na jednom opkoljen sa svih strana. Pak u sve glase viče: Spljete, trgni se, skoči na noge, zasuči rukave, rađa se lati, dok je vrijeme, Takovo je zapomaganje značajno i mi ga rado upisujemo u raboš, i ako smo posve osvjedočeni, da se je tim »Slo- boda« istrčala, i da jače podjari strasti mnogo, uzveličala stvar. Istodobno kad je zakukala »Sloboda« je i svoje gri- jehe ispovidjela. Priznala je korupciju, kojom je provodila zadnje izbore, jer kaže, da se je tad potrošilo sva sila novaca; sama temelji, da ostale stranke (dakle i njezina) zaboravljaju i razvr- gavaju (glasovite barkete) stara po- znanstva i prijateljstva, a na nova i ne misle; sama se u čudu pita: koliko je- birača, koji osobno poznaju svoga o kostimima i pozorišnim potrepštinama, nadasve pak nauku o inscenaciji i redatelj- stvu. U prvim semestrima ta bi izobrazba bila više teoretska, a onda bi slijedio rad ma pokusnoj pozornici i u pravom kaza- lištu. Tim pokusnim izvedbama, priregjenim po kazališnim kandidatima, prisustvovalo bi općinstvo i kritika, % Sjedinjene američke države godimice tro- še u glazbene svrhe silne svote, stotine mi- lijuna dolara, tri puta više nego za vojsku i mornaricu. Najviše milijuna troše za glaz- bene instrumente svake vrste, pa za gla- zbenu obuku, za crkvenu glazbu, za orhe- stre (nadasve kazališne), za operu, za muzi- kalne publikacije i glazbene kritike. Velik dio tih svota otpada na opere i koncerte inozemnih umjetnika. To su bilješke, koje je sastavio John C. Preund, direktor »Mu- sical World-a«. U Americi ima više javnih instituta se PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA i DOPISI UREDNI. 3 ŠTVU. — ZA ZAHVALE 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ( ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE, PIVU . IX. zastupnika, koji govoriše snjim, koji ga vidješe? Zastupnik, veli katedra- tično, mora bit popularan, đa ga po- zna veliko i malo. Pak nastavlja: ta- kova šta do sada nije bilo, a ako ne bude i odsle biti će naopako i svršiti će naopako. Napinje na indiferentizam; ali nije sve ispovidjela »Sl6boda«, jer ima još golemih poroka, a nadasve onaj, da je sama rušila sve one, skima danas hoće da zavlada u pokrajini, Neka stara riječ kaže: »ako je grad Aa IESRAJA tm JAME izgorio, ostala je još slava«; a tako i . mi »Slobodi« velimo, dok joj naspo- minjemo ogavne napadaje, koje je su- stavno provodila na sve one, s kojim se danas bratimi. A uz takove poroke jeli čudo, pitamo, da se baš dogodi ono što »Sloboda« užasom spominje: da će pobjediti klerikalci? Na, »Slo- bodo«, narod nije još tako glup da nemože i nezna razabrati, koji su mu pravi prijatelji, i da zaboravi ono što se je do jučer dogagjalo. Demokratska je stranka sustavno sijala vjetar, a ne- minovno će žeti oluju, koja će je ot- puhnuti i satrti. Na neslane, pakosne i netemeljite pririjetbe i žalce »Slobođe«, jer su izljev jala, nećemo se osvrnuti, a tako isto ni na one »Crvene Hrvatske«, koja hoće da se natječe u radikalizmu sa ljubljenom posestrimom. Vijesti iz naroda. iz Janjine. (Blagoslov barjaka »FHrv. Sokola«.) Dne 16. i 17. augusta bio je svečanim načinom blagoslovljen barjak »Hrvatskog Sokola« u Janjini, uz sudjelovanje bratskih »Sokola« župe »Gundulić, korčulanske općinske glazbe i ost. Mnogo dana prije bilo je opaziti, da se nešto izvanredna sprema, da se pro- slavi u našoj varoši. Na ulazu u središte varoši bi podignut slavoluk, iskićen zastavama, | unutrašnjost Sokolane okićena je i urešena zelenilom, trobojama i raznim drugim ukrasnim pred. metima. Cijela svečanost bila je počašćena od bratskih sokolskih društava i vanjskog vlasništvo glasovitih ličnosti. Najveći dio instrumenata jesu originali, ali imade i ko- pija, n. pr. reprodukcija glasovitih violina, čiji se originali malaze u evropskim zbir- kama. Ova washingtonska zbirka obuhvaća preko 1500 raznih instrumenata. (Zorno je prikazan i razvoj fonografa). Qlasoviri, harfe, gusle, mandolini, gitare — sve to brojno Javili smo*) o predstavi D' Annuuzijeve »Pisanelle«, date prvom u Parizu. Malo je falilo, da ta premijera nije bila u petak na misli, toga dana pisao ovako: »petak, 12 + 1 juna, 1912. + 1«. Čudo da nije i ono »pe- tak« izrazio na koji drugi način! e Nijemac Oskar A. H. Schmiiz napisao je roman pod naslovom: »Kad mi $zz Hi š H i a v