CRVENA HRV

PRAVA

  

ATS

 

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

MESA MA et SAA A

Zar mir?

U Bukareštu su potpisali mirovne
uvjete ministri-presjednici novopečenih
saveznika Rumunjske, Grčke, Srbije i
Crne-Gore, a s druge strane nevoljni
poslanici Bugarske, koji su morali svu
iskapiti gorku čašu poniženja. Ko je
uprav kriv, da je Bugarska tako slje-
pački postradala, danas se još ustano-
viti neda; ali je stalno da se je Bu-
garska nadala odnekle pripomoći, kad
je posrnula u očitu propast; ili bi tre-
balo kazati da su glavni faktori, koji
su sve rukovodili, ili bili izdajice ili
posve mahniti. Dok se je na Cetinju,
Beogradu, Ateni ushitno vikalo, topovi
pucali, gradovi se u sjaju gizdali, dok
je i u istom Bukareštu sve klicalo i
pljeskalo, dotle u Sofiji mrtvi muk, ža-
lost i tjeskoba se na svakom licu opa-
žala. Napad nadasve Rumunjske nije
ničim opravdan, a i ponašanje drugih
prilično je za osudit, jer napokon sva
je hajka na Slavene, i danas na Bal-
kanu se šepire zakleti dušmani slaven-
ske stvari. Ele se je izvršila ona naša
narodna: dva loša ubiše Miloša! | ako
je mir utvrgjen i potpisan, preostaje
još revidiranje velikih vlasti, na što
nadasve upiru naša Monarhija i Ru-
sija. To je dakle već po sebi nešto što
kaže, da se mir ne može nazvati posve
sjegurnim. Ima i još tamnija tačka u
toj stvari, a to je nastup Turske, koja
kad je vidjela Bugarsku -nemoćnu i
posve smalaksalu, nasrnula je na Tra-
kiju i ponovno zauzela Drinopolje.
Sramotno je bilo od saveznika, koji su
sa Bugarskom sklapali mir, da nijesu
prije potpisa mira primorali Tursku,
da izvrši ono što im se je bila sve-
čano zavezala u Londonu, kad je baš
njima ustupila Drinopolje i Trakiju do
Midia-Enos. Barem da su u tome bili
pri ruci Bugarskoj, jer kad bi bili zbilj-
ski zaprijetili Turskoj, ne bijaše im po-
treba drugoga, a da ova se osvijesti
i povrati ono što je već bila prego-

Iz glazbenog svijeta.

(Nastavak).

Neumrli Verdi napisao je za svoju »Aidu«
ne samo kratki, poznati nam preludij već
i podulju sinfoniju. Ova se nije izvela ni
prigodom premijere u kazalištu u Kairu (g.
1871.) ni prigodom »evropske« premijere u
milanskom kazalištu »Scala« (g. 1872.). Ovaj
zadnji put izvršena je ona jedino na jednoj
kušnji, pod upravom maestra F. Faccio.
Kad ju je orhestar izvršio, Verdi, tu prisu-
tan, reče orhestrantima: »Vi ste svirali vrlo
dobro, ali mi je žao, što sam Vas bez ko-
risti zamučio. Ovu sinfoniju ja... ustežem.
Ona se neće izvesti... nipošto mi se ne
dopada«. Na sve molbe prisutnih Verdi je
ostao neumoljiv, te za svoga života nije
više pisnuo o toj sinfoniji. Odma zatim on
je iz partiture ove svoje opere ocijepio par-
tituru sinfonije (76 stranica), i spremio ju
negdje, tako da se za nekoliko godina za
nju nije znalo, gdje je.

Verdijeva unuka g.gja Marija Verdi Car.
rara predala ju je u junu o, g. maestru
Arturu Toscanini, i on će, govori se, odlu-
čiti, ima li se ona izvesti prigodom pro-
slave Verdijeva centenara u Parmi.

.

RSS SS NIP SI APR

Ga
ANAL NAN (LALI SL LASSALLE A SELO LAS
Br. 443.

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

 

rjela. Ali ni tu malu uslugu ne htje-
doše priuštiti Bugarskoj. Može li se
dakle promisliti na trajni mir, kad se
je ovako partajično i nasilno postu-
palo? Hoće li Bugarska u miru pro-
ždrijeti sva ta poniženja? Hoće li brat-
ski i iskreno poraditi sa državicama na
Balkanu, a nadasve sa posestrimom
Srbijom? Naravno, za sad treba da trpi
i muči, ali kad opočine taj prignjavljeni
narod, kad se osvjesti, kad ojača, neće
li opet mač iz korica da osujeti sve
ono što kaže da je grdna nepravda i
krivica nanešena mu? Svakako ta sloga
već ni za lijeka ne može da bude, Bu-
garska će od prkosa pristati uz zaklete
dušmane, i pohlepno će isčekivati stra-
šni dan odmazde i osvete, A naći će
tamo dosta pristaša, jer neka se uredi
Arbanija, neka opet oživu stare raz-
bojničke čete po Maćedoniji, i eto joj
pomoći da u mutežu u prijevari svoju
namisao ostvari. Rumunjska je već za-
uzela vrhovno vodstvo na Balkanu,
pak se razlogom pita, hoće li se tim
zadovoljiti druge državice, koje ne
mogu da u ljubici budu sa posve tu-
gjim narodom? A gdje su pohlepe
Grčke, koja posve očarana, gledat će
da ožive staro bizantinsko carstvo.
A pusti Carigrad, ta svijetska vrata,
za kojim se jagme svi, i radi kojega
davno svi stoje nakostriješeni, spravni
da zagaze u vodu i u vatru a da ga
se domognu? Mir je sklopljen, ali je
pitanje, koliko će trajati? Sa Turskom
Bugarska nije u miru, naravno ona će
tražiti Drinopolje, a dogje li do rata,
pobjedi li Turska umiješat će se drugi,
pobjed! li Bugarska u pogibelji je Ca-
rigrad i eto novih nevolja. Svakako,
kroz ovaj rat, bilo je toliko razočaranja,
iznenagjenja, takijeh skokova, da uprav
ostaje svak u višoj bojazni po sklop-
ljenom miru nego li bijaše, kad su se
u najvišem naponu i žurbi ratnoj ne-
milo hrdali. Zamjerno je i nema do-
voljnih riječi da se pokudi, da su sa-
veznici stavili kao glavni uvjet miru,

U nastajnoj jesenskoj sezoni u bečkoj
»Carskoj Operi« pjevat će se na 4. oktobra
Puccinijeva »Fanciulla del West«, a u no-
vembru, u svrhu proslave Verdijeva cente-
nara, izvesti će se ciklus ovih opera: »Er-
nani«, »Rigoletto«, »Trovatore«, »Traviata«,
»Ballo. in  maschera«, »Aida«,  »Otello«,
»Falstaff«,

s

Dante Alighieri bit će uglazbljen od ma-
estra Jean-a Nougučs, autora djela »Quo
vadis?« i »Aigle«,

Glasoviti slovenački skladatelj franjevac O.
Hugolin Sattner bavi se sada instrumenti-
ranjem svojeg najnovijeg djela »Oljka«
(== maslina =). To je krasna pjesma, što
ju je spjevao pok. slovenački pjesnik Si-
mon Gregorčič.

Proslavljeni talijanski komponist oratorija
don Lorenzo Perosi, ravnatelj pjevačkog
»zbora sikstinske kapele«, bio je nešto po-
kvario svoje zdravlje. Svečanosti Konstan-
tinova centenara proslavljene u sv, Ivanu
Lateranskomu strašno ga oslabiše. Po sa.
vjetu liječnika povukao se je na svoje i-
manje kod Mussummana (u Toskani), da
se izliječi od progresivne nevrastenije.

AI SAA
an JSA A pain pr oR EJ IRA DU pi DJS

U DUBROVNIKU, 23. AUGUSTA 1913.

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

MESA NA at ISSA Da SSA

da Bugarska neodvlačno razoruža, a
tijem su je izložili naoboružanu napa-
stovanju i nastupu. Turske, t& iskopa-
nice našeg naroda na Balkanu. Baš
sramotno!

Kako su sve novine donašale i mi
povjerovasmo e će doći do revizije
Bukareškog ugovora, kad eto sad sve
novine kažu, da je Rusija zbog Fran-
cuske odustala od tog zahtjeva, a naša
Monarhija tim ostaje osamljena, te po
tome neće nikako doći do revizije i
do beljitka Bugarske; a barem po no-
vinama rijet bi da će velevlasti čutke
popustiti u poslu Drinopolja, te će
Osmanlija u brk svim velevlastima o-
stati pri svojoj. A ko zna što će još
nadoći!... Nu barem će se neko doba
počivati, a koliko, sam Bog znade, jer
tu dobro pristoji ona narodna: »mrka
kapa zla prilika«.

 

Katolički omladinski sastanak.

Donijeli sme kratki opis značajnog
istupa vrle -i ugledne naše mladeži,
koja baš u doba slabića, prodanih mje-
šina i špekulanata htjela je da se sku-
pno zavjetuje onom pothvatu, koji je-
dini može oživljeti narod, dat mu onu
pravu snagu i moć, po kojoj će znati
braniti svoj obraz, svoje probitke, hr-
vatsko svoje ime, starodrevna svoja
prava, te se domoći onijeh ideala, za
kojim svi čeznemo a ponadasve ginu
mlade i požrtvovne duše. Na njihovom
je barjaku križ, znak one sreće, onoga
dobra, kog sam Bog može dati; a tro-
boja glasno kaže, kako im je za srce
prirasla mila i ako tužna naša Hrvatska.

Taj javni iskaz ispred cijele pokra-
jine, ugledne i u pravom smislu na-
predne naše mladeži, velimo napredne,
jer dobar dio tih mladih junaka već
radi na književnom i prosvjetnom polju,
nemilo je osupnula onu četu, koja je
raspalila narodne strasti, podjarila želju
grabeža i pljačke, koja je ustala da
razvali sva ona dobra što su tijekom

Kod kupališnog ravnatelja Kaisera u Stu-
bičkim Toplicama bila je na 16. o. mj. u
veče kućna zabava, pri kojoj je sudjelovala
i g.gja Slavka ud. Partsch, rogi. Housa,
Češkinja, nekadašnja subreta zagrebačkog
kazališta. Baš je bila prekrasno ispjevala,
uz pratnju glasovira, pjesmu »Čuvao te Bog«,
kad se iznenada sruši na tle i preminu —
pala joj srčana kap. Dne 24/XI, 1894. pje-
vala je prvi put kao članica zagreb. kaza-
lišta u ulozi Esmeralde u »Prodanoj ne-
vjesti«, Ostala je članicom našeg kazališta
do god. 1899. Po smrti svojeg muža dr.a
Franja Partsch-a, liječnika, bila se stalno
nastanila u Zagrebu.

s

Nazad nekoliko dana držao je u Leipzigu
vrlo zanimljivo predavanje madredatelj ta-
je istaknuo

imadu znanstvenu spremu. U tu svrhu bilo
bi potrebno ustrojenje na sveučilištu kate-
dre za pozorišnu umjetnost (Gordon Craig
u Londonu misli ostvariti upravo kazališno

euttaA s PI
DRAMA RNS NA aL NSS TLA

 

f

 

tai et estate
Rie RA Aa JEJA

vijekova namrli naši dobri stari svo-
jem narodu, da sve to više bude na?
predovati.

»Sloboda«, to »slavno« glasilo de-
mokratske stranke, u dva se je puta
navratilo na sastanak katoličke mladosti.

Na pitanje: jeli mogućno da Spljet,
ta »nepokolebiva kula  demokrata«,
padne u ruke kršćanskih socijala; od-
govara, da je mogućno ako bude ići
ovako sa strane katolika, a ovako sa
naše strane. Konstatuje, da raste broj
klerikalne vojske (naravno da pod tim
imenom »Sloboda« obuhvaća sve one
koji su vjeri i crkvi preodani, koji neće
da podnašaju napadaje na svoje sve-
tinje, a takove su Bog, duša, crkva,
Rim, i ako ne idu za tim da uživaju
ikakvih povlastica, a još manje da se
nametnu narodu) plače da se ta voj-
ska množi, jača, da se razvija, sakuplja
i sprema, da istražuje tlo kako bi na-
valila i osvojila, kad za to zgodni čas
nadogje. Pak u velikoj brizi veli; bude
li ići ovako i dalje, nastupiti će sje-
gurno katastrofa (ne pojmimo koja, jer
barem katolici pravi nigdje ne prave
bune, ne nameću se silom, nego je
dapače njihovo geslo: trpjeti i moliti
se), e da se i ne osjeti, kako će i grad
biti na jednom opkoljen sa svih strana.
Pak u sve glase viče: Spljete, trgni
se, skoči na noge, zasuči rukave, rađa
se lati, dok je vrijeme,

Takovo je zapomaganje značajno i mi
ga rado upisujemo u raboš, i ako smo
posve osvjedočeni, da se je tim »Slo-
boda« istrčala, i da jače podjari strasti
mnogo, uzveličala stvar. Istodobno kad
je zakukala »Sloboda« je i svoje gri-
jehe ispovidjela. Priznala je korupciju,
kojom je provodila zadnje izbore, jer
kaže, da se je tad potrošilo sva sila
novaca; sama temelji, da ostale stranke
(dakle i njezina) zaboravljaju i razvr-
gavaju (glasovite barkete) stara po-
znanstva i prijateljstva, a na nova i
ne misle; sama se u čudu pita: koliko
je- birača, koji osobno poznaju svoga

o kostimima i pozorišnim potrepštinama,
nadasve pak nauku o inscenaciji i redatelj-
stvu. U prvim semestrima ta bi izobrazba
bila više teoretska, a onda bi slijedio rad
ma pokusnoj pozornici i u pravom kaza-
lištu. Tim pokusnim izvedbama, priregjenim
po kazališnim kandidatima, prisustvovalo bi
općinstvo i kritika,
%

Sjedinjene američke države godimice tro-
še u glazbene svrhe silne svote, stotine mi-
lijuna dolara, tri puta više nego za vojsku
i mornaricu. Najviše milijuna troše za glaz-
bene instrumente svake vrste, pa za gla-
zbenu obuku, za crkvenu glazbu, za orhe-
stre (nadasve kazališne), za operu, za muzi-
kalne publikacije i glazbene kritike. Velik
dio tih svota otpada na opere i koncerte
inozemnih umjetnika. To su bilješke, koje
je sastavio John C. Preund, direktor »Mu-
sical World-a«.

U Americi ima više javnih instituta se

 

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA i DOPISI UREDNI.
3 ŠTVU. — ZA ZAHVALE 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
( ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE,

PIVU
. IX.

zastupnika, koji govoriše snjim, koji
ga vidješe? Zastupnik, veli katedra-
tično, mora bit popularan, đa ga po-
zna veliko i malo. Pak nastavlja: ta-
kova šta do sada nije bilo, a ako ne
bude i odsle biti će naopako i svršiti
će naopako. Napinje na indiferentizam;
ali nije sve ispovidjela »Sl6boda«, jer
ima još golemih poroka, a nadasve
onaj, da je sama rušila sve one, skima
danas hoće da zavlada u pokrajini,
Neka stara riječ kaže: »ako je grad

Aa IESRAJA
tm JAME

izgorio, ostala je još slava«; a tako i .

mi »Slobodi« velimo, dok joj naspo-
minjemo ogavne napadaje, koje je su-
stavno provodila na sve one, s kojim
se danas bratimi. A uz takove poroke
jeli čudo, pitamo, da se baš dogodi
ono što »Sloboda« užasom spominje:
da će pobjediti klerikalci? Na, »Slo-
bodo«, narod nije još tako glup da
nemože i nezna razabrati, koji su mu
pravi prijatelji, i da zaboravi ono što
se je do jučer dogagjalo. Demokratska
je stranka sustavno sijala vjetar, a ne-
minovno će žeti oluju, koja će je ot-
puhnuti i satrti.

Na neslane, pakosne i netemeljite
pririjetbe i žalce »Slobođe«, jer su
izljev jala, nećemo se osvrnuti, a tako
isto ni na one »Crvene Hrvatske«, koja
hoće da se natječe u radikalizmu sa
ljubljenom posestrimom.

Vijesti iz naroda.

iz Janjine.

(Blagoslov barjaka »FHrv. Sokola«.) Dne
16. i 17. augusta bio je svečanim načinom
blagoslovljen barjak »Hrvatskog Sokola« u
Janjini, uz sudjelovanje bratskih »Sokola«
župe »Gundulić, korčulanske općinske glazbe
i ost. Mnogo dana prije bilo je opaziti,
da se nešto izvanredna sprema, da se pro-
slavi u našoj varoši.

Na ulazu u središte varoši bi podignut
slavoluk, iskićen zastavama, | unutrašnjost
Sokolane okićena je i urešena zelenilom,
trobojama i raznim drugim ukrasnim pred.
metima. Cijela svečanost bila je počašćena
od bratskih sokolskih društava i vanjskog

 

vlasništvo glasovitih ličnosti. Najveći dio
instrumenata jesu originali, ali imade i ko-
pija, n. pr. reprodukcija glasovitih violina,
čiji se originali malaze u evropskim zbir-
kama. Ova washingtonska zbirka obuhvaća
preko 1500 raznih instrumenata. (Zorno je
prikazan i razvoj fonografa). Qlasoviri, harfe,
gusle, mandolini, gitare — sve to brojno

Javili smo*) o predstavi D' Annuuzijeve
»Pisanelle«, date prvom u Parizu. Malo je
falilo, da ta premijera nije bila u petak na

misli, toga dana pisao ovako: »petak, 12 + 1
juna, 1912. + 1«. Čudo da nije i ono »pe-
tak« izrazio na koji drugi način!

e

Nijemac Oskar A. H. Schmiiz napisao je
roman pod naslovom: »Kad mi

$zz
Hi

š

H
i

 

a

v