PRAVA NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. esta Kn A nA OM rr tS M SLS tS A SLS CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. siti ita AMAL NLM dL NSS Br. 447. Hrvatsko i južno- slavensko pitanje. U listu »Siidslavischen Rundschau« izašla je radnjica nekog političara pra- vaša, spobornika našeg programa, a ti su članci pretiskani, i primismo oso- bitujbrošuricu (Wien, 1913. Verlag »A- dria«), o kojoj nakastismo u kratko progovoriti, i ako se u svemu ne sla- žemo. Radnjica je razdijeljena u četiri po- glavlja, i mi ćemo u kratko suštinu i- stih donijeti, jer su dobro obrazloženi. G. pisac veli, da je nalog podan g. komesaru e bi se obavjestio kako stva- ri uprav stoje u Banovini, prosta ko- medija. Baron je Skerlecz otposlan da izvede namisao Hederwary-a, Tisze, Tomašića, koja po naputku Tomašiće- vu imala bi sakupiti saborsku većinu, da provede sve magjarske želje. Pregovori sa koalicijom ili drugim strankama, ostati će jalovi; komasarijat će se produljiti, Cuvajev će se sistem provoditi, štampa će se zaulariti. Pre- govori se vode da bi se političari i stranke smeli, i našli se nepripravni i nesložni u otporu. Gospoda od vlade u Pešti znadu koliko važi svaki i po- jedini političar bilo koje stranke. Za- jednički financijski ministar vitez Bi- linski mogao bi pokazati osobiti notes, gdje mu je naznačen svaki i pojedini političar s kojim bi mogao ugovarati. Ogorčeno g. pisac veli; da se jedva može vjerovati e bi se postupalo ta- ko podlo sa narodom, baš u doba kad nutarnje i izvanjske okolnosti neopho- dno zahtjevaju, da se pitanje Hrvatske riješi. Strašni je izaziv za narod, da se je prvi komesarijat zemjenuo drugim go- rim; a još teže da se je povjerila sa- mostalna uprava zemlje čovjeku, koji je pokorna sluga ugarskog ministra- PODLISTAK. Iz glazbenog svijeta. (Nastavak). U započetoj sezoni u kazalištu u Parmi program je predstave Verdijeva centenara sastavljen ovako: 6.—8. IX.: »Oberto Conte di S. Bonifacio«, 10, —13, IX.: »Nabucco«, 14.—20. IX,: »Un ballo iu maschera«, 17., 21., 24., 28. IX.: »Aida«, 27. IX. i 2. X.; »Don Carlo«, 1.—4. X.: »Falstaff«, 5.—8. X, »Rigoletto«, 11. X. »Misa de requie«, s Izvedba nekojih Verdijevih opera nailazi- la je u početku na poteškoće i kod cen- zurskih oblasti h vlastodržaca u Ita- liji. Tako je bilo u Lombardiji, Napulju, Rimu (pod papinskom vladom), sa opera- ma; »Due Foscari«, »Traviata«, »Trovato- re«, »Ballo in maschera«, I sam je Verdi ispravio neka mjesta li- bretist& svojih opera, te ih je zamijenio ko- jim svojim poetskim sastavkom. Tako je on sastavio za »Trovatora«, kitice »Stride la vampa! la folla indomita«, i »D' amor sull' ali. rosee...«, nezadovoljan tekstom svojeg libretiste Salvatora Cammarano. ad e ve ad presjednika, i koji nezna s glave jezik zemlje kojom ima upravljati. Naše bi se stranke bile dobro po- nijele, da su otklonile poziv k dogo- voru, dok se nebi opozvale nasilne Cuvajeve naredbe. Odgovor Dra. Mile Starčevića bijaše najpodesniji, par u- dvornih riječi. Koalicija opravdava svoj postupak, jer da je komesar: homo regius. Ali to je žmirka g. Tomašića. G. je Skerlecz igračka u rukama He- derwary-a, Tisze, Tomašića. On će pre- dlagati samo ono, što je Tiszi već u džepu da podastre na odobrenje kra- lju. Kad će osvanuti taj dan, da se Hrvati t& kuge ispriproste ? Nu gospoda će u Pešti doživljeti ve- liko razočaranje. Krizu u Hrvatskoj ne- će stalno ukloniti ni Tomašić i njego- ve pristalice, ni Rauch i Frankovci (o- svjedočeni smo, da se Frankovci na to ne natječu) ni koalicija. Povod toj kri- zi leži dublje nego li u pragmatici. U- klonit će se uz pristajanje svega naro- da, ali ne komesarijatom i iznimnim srestvima. Hrvatsko pitanje nije danas više prosto hrvatsko ili "magjarsko-hr- vatsko, nego je pitanje južnoslavensko, pitanje je opstanka Monarhije, pitanje je slave i moći vladajućeg doma. Hrvati i jugoslaveni hoće da riješe to pitanje ne s Tiszom i Khuenom, nego sa Monarhijom i Vladajućom Kućom. U. Obračun nutarnje i spolja- šnje politike Monarhije. To treba pretpostaviti, da se rasvije- tli hrvatsko pitanje. Unutrnja i spolja- šnja politika Carstva kukavno je na- sljedovanje Njemačke; a ta je uvijek bila skroz njemačka. Pak to je i pra- vo, jer su Nijemci tamo u ogromnoj većini (osim dijela Šleske i Poljske.) A u našem su carstvu u ogromnoj veći- ni, ne Nijemci nego Slaveni, i tu bi većinu trebalo udobrovoljiti. A baš to- ga nema. Radi lude bojazni, nekog »panslavizma«, svud se potiskivaju Sla- veni. A kakav »panslavizam«? Kad bi O tome je talij. spisatelj I. Falbo iznio interesantnih podataka u milanskoj smotri »Il secolo XX.«, u rujanskoj svesci. # I u budimpeštanskoj Operi pjevat će se ove jesenske sezone ove Verdijeve opere : »Traviata«, »Aida«, »Rigoletto«, »Trovato- re« i »Misa de requie«, a u proljeću »Bal- lo in maschera«, s Tri se pariska kazališta natječu da što prije i u što boljoj izvedbi dadu Wagnero- vu operu »Parsifal«, a to su kazališta: »O- pera«, »Opera comique« i »Thć&tre des Champs Elysćes«, . Jednom je prigodom slavni Rihard Wa- gner, koji je u životu dosta pretrpio, u svom muzikalnom zanosu napisao ovaj svoj muzikalni »Credo«: »Vjerujem u Boga, Mozarta, Beethovena, u njihove učenike i apoštole; vjerujem u svetog Duha i u istinu umjetnosti jedne i nerazdjeljive; vjerujem da ova umjetnost ishodi od Boga, te žive u srcima svih ljudi Nebom prosvjetljenih; vjerujem, da onaj, Ikoji je jednom okušao božanske čari u- mjetnosti, njoj je za uvijek odan i ne može [da je se odreče; vjerujem, da svi mogu da po njoj postanu srećni. i da je stoga do- ASIA rSSA NA pt Staat teta AJE SSR Ap SEE A DURANT ENE M Rio U DUBROVNIKU, 20. SEPTEMBRA 1913. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRA MA zas PASA Pt jat se o njemu pravo sudilo, taj bi pan- slavizam mogli gojiti sami pravoslavni; ali su oni u ogromnoj manjini (Pišćev nazor nikako ne djelimo). Poljaci, Česi, Hrvati, Slovenci preo- dani su Monarhiji, i dok se moćbudu kulturno i politički razvijati, dotle će ostati preodani. Od pravoslavnih ih dijele vjera, prošlost, a donekle i kul- tura. Dakle vrijedni političar bi pora- dio da one osnaži, kako bi ove prite- gli. A tamo se radi protivno, i danas oni zdvajaju da li će se igda u car- stvu moći razvijati; vlastitu kulturu po- zabijaju i obraćaju uši na istok, otkle se nadaju boljoj budućnosti. Nadasve se to očito opaža na jugu, a tome je kriva nenaravna unutrnja naša politika. (U nas narod kaže: nije ni vrag crn kako ga farbaju). A takova politika, koja jari neprestano borbe, nemir, ne- zadovoljstvo, može u času iskušanja biti udesna. A i vojska sa mnoštvom nezadovoljnika može li se nadati po- bjedi? Hoće li naša Monarhija biti čvrsta, treba posve preudesiti unutrnju politi- ku, i to s obje strane Leite. A baš bez razložite unutrnje politike nije mo- guće provoditi dobru spoljašnju /poli- tiku. Upravo u tome je ogromna razlika izmegju nas i Njemačke, jer dočim naši diplomati svud naziru strašilo pansla- vizma, Njemačka to ne opaža, nego je u najboljoj ljubavi sa Rusijom, i znala je u zadnjem ratu prisvojiti priznanje balkanskih državica. Dok Austrija gleda tjerati u čošak Srbiju, Njemačka je tamo sebi : otvorila nove pute dobiti. Naša politika ide za tim, da ostanemo na oseki, da dogjemo do raspa. Danas su nam protivni Srbija, Grčka, Crna Gora i Rumunjska; sama nam je Bugarska naklona, ali će se i ona povratiti u staro kolo. Zaboravila se je Slivnica, pak će se zaboraviti i Kočane i Bre- galnica. Radi Macedonije lako da se sporazume a na štetu nekog trećega, zvoljeno svakomu umrijeti od glada nju ispovijedajući; vjerujem da ima jedan po- sljednji sud, gdje će biti strašno osugjeni oni, koji su se ovdje na zemlji usudili ba- viti se, trgovati, i to kamatnički, ovom uz- višenom uimjetnošću, obeščastivajući ju zlo- bom svojeg srca i odurnom sensualnošću...; vjerujem, naprotiv, da će vjerni učenici uz- višene umjetnosti biti proslavljeni u nebes- kom životu, koji će se blistati sjajem svih sunaca, megju miomirisima najsavršenijih akorada, sadruženi za sve vijeke sa božan- skim izvorom svake harmonije .... Želim da me takova sudbina zapane! Amenl« +. Slavni Giacomo Puccini odabrao je za svoj ljetni boravak Viareggio, lijepo toskan- sko kupalište, te se tamo bavi raznim špor- tovima i gastronomijom, a glazbon malo; . D. Lorenzo Perosi dovršiva novo muzi- kalno djelo pod naslovom »Večernja mo- litva«. Tu je prikazan dospjetak dana, za- pad sunca, te molitva, koju duša čovječja, umorna od dnevnog rada, upravlja svome Bogu, koji tješi i krijepi. Tu su upletene molitve: »Oče našl«, »Zdravo, Marijol« i koji psalam. Divno ASA PRESS RA A pain BEN Rea s jer su Srbiji preči Srbi u Monarhiji nego li oni u Macedoniji. Savez sa ltalijom nije iskren; labav je. Italija strepi da se osnaže Bugarska i Srbija, jer sama vreba na Jadransko more i neke pokrajine Carstva. To su očito kazale nje novine. Rusija i Fran- cuska prijeko gledaju na nas, a od En- gleške ljubice najbolji smo dokaz i- mali g. 1908. Dakle, ko je za nas? Odasvud došmani ili licumjerni prija- telji, čigovi se interesi križaju sa našim. Ako Monarhija ne pogodi Slavenima, lasno da ju zateče udes Turske ili da joj se dogodi što joj nagovješta Maz- zini u svojim pametarima. Tu treba prijekog lijeka, a taj je da posve preo- krene svoju unutrnju i spoljašnju po- litiku. A tu je ugalni kamen hrvatsko pitanje, kog ako uredi, moći će osje- gurati i svoju budućnost. li. Pravo riješenje hrvatskog pitanja. Srčika su južnih Slavena Hrvati, či- govo je stanje danas posve žalosno. Razdijeljeni u više dijelova, podložni raznim vladama, ne mogu napredovati ni politički, ni materijalno. Sama Hr- vatska i Slavonija, koljevka Hrvata, predate su šovenstvu magjarske oli- garhije. Autonomija te zemlje šprdnja je; jer upravu, sudstvo, školu i bogo- štovlje, zlostavljaju Magjari. U upravi vlada mito, u pravdi demoralizacija, zemlja je poplavljena štreberima i de- nuncijantima. To kmetsko stanje narinuto proti volji naroda zlosretnom nagodom g. 1868, učinilo je da magjarski sistem lomražen svima na rubu je propasti; niti će i najbrutalnija sila moći ga uzdržati. Borba postaje svaki dan ogorčenija; a novi duh slobode i sa- moopredjeljenja širi se, Hrvati su i Sr- bi uvjereni e će uz Slovence negve raskidati; a to uvjerenje neće nijedna sila salomiti. Madžari radili što hoće, slali redom nove Cuvaje, Tomašiće, Skrlecze, Accurtie, neće sa pravog pu- Djelo će se ovo izvagjati u Milanu u no- vembru. # Ove sezone izvagjat će se u petrograd- skom kazalištu u Carskom selu biblička drama »Kralj judejski«, koju je napisao ru- ski knez Konstantin Konstantinović a glaz- bu joj sastavio ruski skladatelj Glasunov. Glavni junak drame je kralj David. Glazba je poglavito židovske koncepcije a plesovi starozavjetnog karaktera. Izgleda da je dje- lo vrlo lijepo. . Slovenačko kazalište u Ljubljani bit će |zatvoreno. Vrlo žalostan dogagjaj po našu braću Slovence, a možemo kazati i po sve Slavene. Helena Keller, genijalna Amerikanka, ko- ja se rodila slijepa, gluha i nijema, prisu- stvovala je tu nedavno za prviput jednoj glazbenoj produkciji. Ona se je svojim zu- bima dotakla konjica na violinu, na ko- jemu je prof. Kohler iz »Oberlin-Konserva- torija« u Pittsburgu svirao neke komadiće iz opera francuskog komponista Saint-Sačn- sa. Bijedna Keller bila je silno ganuta i tom prigodom zabilježi ove zanosne riječi: »Čujem neke prikazano stanje čovječje duše, rar dun kuša mnogu neugodnost i razočaranje. kao angjeoske glasove«. PRESS rm MeSA NA at ISSA ta narod skrenuti, jer je opći vapaj svega puka. Naše sjedinjenje nije više san budućnosti, nego će po- stati faktom prije ili poslije, kako je naznačio uvaženi spisatelj Seaton Wat- son (Scotus Viator). Da ogromna ve- ćina želi da se sjedinjenje izvrši u o- kviru, shvatljivo je posve, jer u pro- tivnom slučaju znade, e bi neko od susjeda otrgnuo dobar dio tih pokra- jina, te zato interesi su Monarhije i naši istovjetni; a ne bude li Monarhi- ja to shvatila, zaista nemože se nadati e ćemo mi biti viši monarhisti i više dinastični nego li je ona. Budućnost dakle Monarhije tu leži. Sa sedam milijona južnih Slavena, ona bi bila najjača država na Balkanu, a to neće biti dok bude provodila dua- lizam. A kad radi toga je toliko omra- žena na Balkanu, kako pravo strašilo, takovo je stanje neizdrživo; to je pi- tanje za Monarhiju pravi »lapis of- fensionis«. Sretan i pravedan rasplet tog pitanja uzdignuo bi silnu moć Monarhije, i učinio bi ju podobnu da riješi ne u daleko velika pitanja koja ju u Istoku čekaju. Velika Monarhija imala bi ude- siti svoju politiku na dugi i stalni raz- mak, a ne pri i najmanjoj zgodi vrlu- dati, kako je dosad bilo. Pravaški program, za koji radimo, ište da se sajedine Srbi, Hrvati i Slo- venci u jedan skup sa izričitim hrvat- skim obilježjem, a nazivlju ga veliko- hrvatskim. Pak što razboritije nego da uz veliku-Srpsku, uz veliku-Bugarsku bude i velika-Hrvatska, To bi kralje- stvo bilo združeno Monarhiji u osobi Vladarevoj, i u svemu onome što bi moralo biti zajedničko, kako vojska kopnena i morska, porezi, i t. d. Još bi više moći i ugleda dalo toj skupini, kad bi član vladajuće kuće bio joj na glavi, kako ih ima u Nje- mačkoj mnoštvo. To bi poravnalo put Monarhiji u ugledu i dobiti u svemu istoku i to bi u svakom srcu uzbudilo Na 1. ov, mj. pjevala je u »Opera comi- que« gca. Julienne Marchal. Prispjela je pred kazalište iskrcavši se iz aeroplana, ko- ji ju je doveo iz Deauville-a u Pariz, a ko- jim je upravljao Alfred Leblanc- * Običaj zviždanja u kazalištima po Italiji, u znak negodovanja, uobičajen je onamo još od vremena cara Augusta. Rimski go- vornik Celij u jednom pismu upravljenu svome prijatelju Ciceronu veli da je govor- nik Hortensij došao do svoje starosti, bez da su mu ikada zvižđali (»intactus a si- bilo«). U XVIII. vijeku bio je običaj zviž- danja uvriježen i po Francuskoj. Jednom je sam kralj zabranio zviždanje prigodom pred- stave Marmontelove »Kleopatre«. Publika, nezadovoljna predstavom, nije već znala, kako bi pokazala svoje negodovanje. U zad- njem činu toga djela Kleopatra približi svo- jim grudima, namjerom da se usmrti, jednu otrovnu zmiju. Zmija, naročito sastavljeni mehanizam, počela je i zviždati, što je vrlo zgodno došlo nekoj domišljatoj osobi iz |publike. »Zmija ima razlog; i mi se sla- žemo s njome!« čuo se je nečiji zloradi glas. (Nastavit će se.) N. Qj—I6. diro. CRVENA HRVATSKA PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. u"