PRAVA

'CRVENA HRV

 

ATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

aa

sATA LN ŠAL DNS SL ANČSS SE POA DLSNN NU

Br. 449.

| Novi izborni red.

Stari izborni red za Dalmatinski sa-
bor davno se preživio; ima godina da
ustaju novine, a eto pohvalno i pra-
vaška stranka, e bi se novi izborni red
uveo. Želja bi živa bila naše stranke,
da taj novi red bude na najširijoj po-
dlozi, tako, da sabor bude prestavljati
nepatvorenu narodnu volju; ali vlada
to ne dopušta, i po tome neće novi
red tit posve radikalan. Jer pako sa-
bor nebi mogao poslovati radi opstruk-
cije, sakupili su se zastupnici, pretre-
sali su sastavak dra. Smodlake o no-
vom izbornom redu, klubovi će kazati
svoju, i tako će biti gotov projekat.
Koliko god bili mi sjegurni, da će na-
ši zastupnici svojski izvršiti svoju du-
žnost u tome poslu, ipak bi rada, da
se nacrt navremeno objelodani, tako
da se i novine njim pozabave, jer o-
pravdan je naš strah, da će većina više
gledati na stranačke probitke, nego na
pravo narodno dobro; a stari je izbor-
ni red imao mnogo toga, što bi treba-
lo ili posve ukinuti, ili barem dobro
oklaštriti. Idemo da vidimo, hoće li se
ova posve opravdana želja izvršiti!

*

* #

Babica je »Sloboda« iznijela u svi-
jet novorodjenče. Kako ga ona izna-
ša, po pravici imalo bi biti mrtvoro-
gjenče. Jer posve nedemokratski, ona
daje pučkom izborništvu 19 poslanika,
a to jer je najviše što bi Vlada
bila voljna da dozvoli. Ne velimo
da nije dobro e i Vlada reče svoju,
to će ona moć učiniti, kad prosti na-
crt bude kodificiran kao zakon, ali
prosti nacrt da iznaša vladine želje, to
je malo odviše, svakako nije demo-
kratski. I povišenje broja zastupnika,
ne nalazimo razložito, jer bi to doni-
jelo prilični višak pokrajinskih troško-
va, a pokrajina ima prečijeh potreba,
nego da se troši za krnj sabor, koje-
mu je djelokrug veoma ograničen. |
razmjer pučanstva nije po pravici raz-
dijeljen, jer neki srezovi sa dvostru-
kim i trostrukim pučanstvom biraju
jednako, kao oni sa veoma ograniče-
nim brojem pučanstva. Nami se čini

PODLISTAK.

 

tlače!

Često se moramo tužiti na nepoznavanje
naših stvari i naših ljudi, kao i na nemar,
kojim su opkoljeni oni, koji zaboravivši
same sebe žrtvuju se za dobro naroda.

Premda se sve zanemaruje, ipak imade-
mo ljudi, a takodjer i žena, svijesnih svojih
dužnosti i prava, te možemo očekivati bo-
lju budućnost mile nam Hrvatske, | kod
nas će morat da nestane one neistinite re-
čenice: »da žena u politici i marodnosti«
mora da sluša svoga muža, kao da je stvor

AA KAS SA s OL LA PSS A S

 

 

testna
er Bodan JES RA Ap

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

U DUBROVNIKU, 4.

da je i to sasma malo demokratski.
Veleporeznici pak imaju veliki broj
mandata, čistu trećinu, a i to smrdi sto
milja na daleko aristokratskom povla-
sticom. Trgovačke komore neka bi i-
male svoja tri zastupnika, ali izbor i-
stih nek je na široj podlozi, jer kako
je dosad bilo, rijet bi da je feudalno
leno nekolicine, i da po tome ne pre-
stavlja interese trgovine i obrta, a na-
dasve pomorstva, koje je u nas prili-
čno sad razgranjeno, a svoga prestav-
nika nema.

Da bi se srpskom dijelu naroda pru-
žila prigoda, e bi većinom iznio broj
zastupnika, koji ga ide prama razmje-
ru, bilo bi pohvalno; ali da stranka,
koja se priznaje hrvatskom, ide tako
daleko, da hoće taj broj i garantirat, ne
odobravamo; a još manje, kad jedna
demokratska stranka hoće da stegne
narodnu slobodu, onog puka, koji je
za nju sve. Još gore i pokudnije, kad
se ide u susret Talijancima, koji nam
neprestano davaju neprilika, i koji ra-
de svim silama, da nam to više otugje
Zadar, glavni grad naše pokrajine, sta-
ri naš hrvatski Zadar. Ne bismo odo-
brili, da se izborni red tako upriliči,
kako bi se Talijancima učinila neprav-
da; ali nije ni dobro ni razložito a ni
pravedno, da se taj red udesi tako, ka-
ko bi oni i dalje pašovali i od silne
nam omete bivali u jednodušnosti na-
rodnoj. Mi za sve te razloge ne odo-
bravamo nacrt dra. Smodlake, te ufa-
mo .da će nadasve naši zastupnici pri-
kazati bolji nacrt, koji da bude što je
moguće više nepristran i pravedan, a
nadasve na pravom demokratskom te-
melju.

 

Sarajevsko slavlje.

Prošle je nedjelje u Sarajevu bilo
vanredno, ushitno slavlje, i to dvojako.

Prvo, jer se je taj dan otvorio ve-
ličanstveni Hrvatski Dom, matica na-
pretka i kulture; pčelinjak radišne mla-
dosti, na dobro svoje zemlje; žarište, na
kojem će se topliti, oduševljavati ra-
dom mlagji naraštaji. Ta je velebna
palača stala silu novca, što je blago-

dealu, ova je mlada zagrebačka učiteljica
osnovala u sječnju 1909 mjesečnu smotru
»Proljetno Cvijeće«.

Mlada je gjica. Marošević, jer je rogjena
god. 1889; škole je svršila kod čč. ss. Mi-
losrdnica u Zagrebu, pa premda je učite-
ljica, nalazi ipak zgodna vremena za naš
ženski pokret, kojemu je duša. Upoznao
sam ju osobno preko praznika god. 1911.
Lijepa vanjska prikaza povećanom dobrotom,
a žive oči pokazuju snagu njezina karakte-
ra; njezino pak ponašanje i blagost govo-
ra, pokazuju da je uzorna kršćanska dje-
vojka.

Kako je kršćanska vjera bila spas naše

domovine i narodnosti u prošlim vjekovi-
ma, tako treba da vjera opet spasi naš na-
rod i marodnost od modernih vanjskih i

Inutarnjih neprijatelja, a gjica. Marošević u
ženske (živoj vjeri i sv. sakramentima nalazi po-

trebitog znanja i snage da nadvlada sve
poteškoće.

Radi perom kao stari vješt pisac, a kraj
svih protivnosti, koje nova ideja nalazi u

razdijeljenim učenicama marodni |liberalnim i ultra-konservativnim krugovima,
i vjerski stijeg. Du uepije u tom svetom i-[nakupila je oko sebe lijepu četu oduševlje-

darni narod požrtvovno sakupio, da
svaki moralni, kulturni, rodoljubni na-
predak bude na tvrdu temelju.

Drugo, spomenik slavnom i velikom
pjesniku tužnome Kranjčeviću.

Svesrdno čestitamo miloj braći u
Herceg-Bosni, i velimo im ; Ejvala, bra-
ćo; tako požrtvovno naprijed na sva-
kom polju, a dobri će Bog obilato
blagosoviti vanredni vaš trud, srčane
narodne žrtve, i poznija će vas poko-
ljenja blagosivljati, a mi svi Hrvati u
vami uočiti prave uzore, prave rodo-
ljube.

Oživimo duh hrvatski, stisnimo re-
dove hrvatske, svi pod jednom zasta-
vom, pak će i mila naša Hrvatska do-
življeti bolje sretnije dane!

 

Papinsko sužanjstvo.

Kad je ltalija dopuštila šaci frama-
suna, da svetogrdno zauzmu Rim, i
Papi oduzmu zakonitu baštinu, onda
ti isti vinovnici namjerom da lako-
umne zavaraju, stvoriše zakon tobože
u obrani Pape, kojim mu odrediše obi-
latu godišnju svotu, priznaše mu sva
prava vladarska, i Vatikan proglasiše
svojinom njegovom. Osim namjere da
zavedu lakoumne učiniše to, da pre-
dusretnu uplitanje tugjih vlasti u taj
posao. Poglavar naše crkve, nasljednik
sv. Petra odbaci i osudi taj zakon,
odreče se bogate apanaže, i svečano
izjavi, da tim mu je uskraćena ona slo-
boda, koja mu treba da posve neod-
visno ravna crkvom. Veliki su učenja-
ci i pravnici dali Papi pravo, a najvi-
še mu je dalo pravo vrijeme, koje je
dokazalo, e je sve bila poruga i pre-
vara, i da zakon ne samo ne zaštiću-
je slododu Pape, kao vrhovnog crkve-
nog poglavara, nego ni kao prostu o-
sobu. | baš je zato on zatočen u Va-
tikanu, pravi i nevoljni sužanj; i baš
zato svi su kongresi i sastanci katolič-
ki neprestano vapili i zahtjevali, da se
Papi poda ona sloboda, koju on bude
našao razložitu i dovoljnu, da može
neodvisno vladati crkvom.

Koje strašne uvrijede, poruge nije
pretrpio Pio IX.? Nije li Lav XIII. pre-

nih djevojaka: uspjela je organizovati u ka-
toličkom i hrvatskom duhu više stotina u-
čenica glavnih gradova hrvatskih pokrajina,
pa i naše Dalmatinke ne zaostaše za dru-
gim kolegicama. Ženi, koja je otišla u boj,
da puškom brani vjeru i zlatnu slobodu,
ona će suprotstaviti novim grobarima Hr-
vatske katol, učeničku organizaciju a »Pro-
ljetno Cvijeće« (Pantovčak 50) njihovo gla-
silo. (2 K) koje ove godine ulazi iu 6 god.
svog djelovanja, podaje dokaz moderne
borbe »pro aris et focis«,

Po onome, što je meni poznato, gca. se
M. Marošević drži u glavnim točkama kršć.
ženskih programa drugih naroda, sačinjava-
juć svojom učeničkom organizacijom važni
dio našeg hrvatskog kat. narod. pokreta.
Gca. Marošević ne troši vrijeme za modu i
romane, već u proučavanju modernih pita-
nja na korist vjere i doma, ona proučava

[socijalne probleme da ih po načelima evan-

glelja uzmogne to lakše riješavati, a mi je
s toga pokazujemo kao uzor mladim Hr-

 

, jer samo trijezne i načelne Hrva-

 

tice moći će nam preporoditi narod, a o-
sobito beznačelna Banovina.

a iš Brka ei bi
BRA 1913.

 

 

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE

at nn
tkeRJAGEL SD PA pan

 

Rite asm Dot pam JEJA Rt

trpio sve ogrde rulje, koja je uzdigla
Giordana Bruna prama Vatikanu? Ni-
je li se svake godine na 20. Rujna u-
stajalo najogavnijom vikom proti Crkvi
i Papi? Ne pridolaze i sad ispod sa-
mih papinskih prozora bestidnici, da ga
ruže, da mu prijete, da traže njegovu
pogibiju? Predšasnici sadašnjeg Pape
sebi su odabrali vječni počinak, a ipak
ih ni mrtvijeh tamo ne smijedu preni-
jeti, jer ne dopušta prodana furda. Da
je Papa faktično sužanj, najbolje do-
kazuje ono, što se je u Rimu i po |
talii onomadne dogodilo. Došlo je
6000 sokolaša, da mu se poklone, da
izvrše svoje vježbe, i prime blagosov.
Vlada talijanska, koja razvratnicima do-
pušta sve i svašta, njima nije dopušti-
la da korporativno sa barjacima odu
u Vatikan, a u samom Rimu i po lta-
liji dala je svaku potolast opakoj i
razvratnoj fukari, da ih progoni, tjera,
tvorno napane, kako nebi ni najgori
divljaci. Vlak, u kojem su bili, napa-
dnut je kišom kamenja, svakakovim u-
bojnim strjelivom, tako da ih je ne-
koliko ranjenih. A ipak hoće Italija da
je kulturni narod, i ide nasilno u tu-
gje narode da ih oplemeni!

Mi kao sinovi svete Stolice glasno
osugjujemo to ponašanje, koje se pri-
stoji samim  Hotentotima; ištemo od
Vlade naše, da pozove na odgovornost
te divlje ugursuze, a još glasnije za-
htjevamo: dajte Papi onu i onoliku
slobodu, koliku on zatraži, jer je sve-
togrgje da glava naše vjere bude su-
žanj!

ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

Pratt est Per e
aa ALL OS SIRA ESA EN E |

God. IX.

milice gonili i progonili glagoljicu.
A takovih zadrtih latinaša ne fali ni
danas, i oni su glavni uzrok e se ta
naša svetinja uskraćuje. Njima su u
prilog vlasti, jer se boje panslavizma;
a ne manje nose odgovornost za to
staoje, mnogi prerevni naši Hrvati,
koji zadojeni liberalizmom htjeli bi na-
vestit narod u iskušanje, da zavlada i
u nas glasovita lozinka: proč od Rima!
Nesmotreno i ustaško njihovo name-
tanje, najviše je donijelo brige čestitim
i skroz narodnim našim biskupima, koji
ne mogu zanijekati po duši da je pro-
računano i himbeno bila zametnuta
hajka na Rim, ne radi glagoljice, nego
radi vjere; ne velimo baš od svijeh, ali
svakako od malo poznatih pokretača,
koji su u nas ustali da sole pamet i
istoj crkvi.

Veliki je sveti amanet i povlastica
glagoljice, za koju će svećenstvo vo-
jevati, dok bude naroda našega; i ako
s kulturne strane pretjerava se, nadasve
danas, kad se sve bogoljubnosti vrše
u narodnom jeziku; svećenstvo ju je
žilavo branilo i uspješno, tomu ima
tisuću godina; i ono neće malaksati u
borbi, ali načinom, koji se pristoji, &
nadasve predpostavivši svijem mogu-
ćim povlasticama, pak bile i najsvetije
i najnarodnije, jedinstvo onom stoli-
com, koja je od Spasitelja postavljena
da ravna crkvom. Rim je više puta
branio naše pravo, zagovarao ga, širio,
a mnogo puta je suzbio i graničio.
Naši su pregji u prvom slučaju hvalili,
uzvisivali Rim, harne mu predstavke

 

Glagoljica.

Strašna je bila borba našega naroda
kroz vjekove sa Turcima, nemila i ako
ne toliko krvava sa nametnicima Tali-
jancima ; ali je uprav grozna bila borba,
maldane od svog postanka, sa mo-
ralnim mukama i tjeskobom radi gla-
goljice. Kako se našao okrutni i lu-
kavi biskup, da utamniči i zlostavi ve-
likog sv. Metoda, kog je Rimska Sto-
lica izbavila i oslobodila, tako se na-

slali; a u drugom su slučaju, držeći
se tvrdo Rima, molili i isčekivali po-
ufano bolja vremena. Ne spašava naše
duše glagoljica, nego živa vjera, koja
je sazdana na Petrovu kamenu; iza
Pape, koji je pozvao u Rim sv. Me-
toda da se opravda, došao je Papa,
koji je odobrio njegovu revnost i dao
mu nalog da obrati Slavene. Kako stvari
stoje, kleru je za sad: poslušati i ustr-
pjeti se. Nestati će himbenih udvorica
talijanaša; nestati će vladine sile, koja
zahtjeva od Rima stroge zabrane; na-
rodna će vjernost Rimu i molbe vjer-

 

šli više puta odrti latinaši, koji su ne-

Vijest, da ona preda drugim rukama »Pro- |
ljetno Cvijeće«, ne možemo nego žalošću.
zato primiti. Njezina sestra gospogja Paula
ne zaostaje u oduševljenju za istim načeli-
ma. Bivši presjednica zagrebačke »Danice«
uživa već glas u beletristici. Njeno literar- ,
no pero, često resi stranice »Prolj. Cvijeća«
pa i drugih naših listova. Gospogja Paula ,
Belić rogjena Marošević poznata je sa svog
pjesničkog duha i radi krasna stile.

Megju mladim suradnicama »Prolj, Cvi-
jeća« — a naš ženski pokret je sav u ru-
kama mladeži — postoji Ljubica Dalma-
tinska, pseudonim, pod kojim se krije pe-
ro drugorogjene kćeri zadarskog primarnog
liječnika Dr. Iva vit, Marčelića. Ljubica je
nmajmlagja zadarska a stalno i dalmatinska
spisateljica, jer je počela pisati od 15 go-
dina. Ne smeta da je mlada; ne gubi
svoje vrijeme po običaju mnogih naših a-
ristokratskih i demokratskih gospogjica po
prozorima i u šetnjama, već marljivim uče-
njem pripravlja se da može danas sutra o-
abiljno koristiti svojoj vjeri i narodu, a zai-
sta već sada lijepo obećava, jer ima kato-

nika ganuti srce kojeg bilo Pape, i

telja i svojte, poimence svog strica Presvi.
dubrovačkog biskupa.

Ne drži ne, Ljubica Dalmatinska, premda
je odgojena u Zadru, hrvatski jezik, »jezik
služavka«, — kako bi kazale neke plitke
.zaslijepljene glave — već ga ljubi i mar-
ljivo uči, danas u Zagrebu, a kad se je za
prvi put javila prevodom »Prvog Plesa«
španjolskog pisca L. Colome, Milančić je
u »Luči« pisao, da je tako lijepo prevela
»da se i ne osjeća da je prijevod«, Do ma-
lo će izaći veće radnje, kao jedno djelo zu-
riškog pedagoga Forstera i socijalnu po-
vjest fraucuskog socijologa L. Dehona, pa
je još drugih stvari napisala, Ugodno je
što se može pokazati u Zadru ovu uzornu
uvjerenu i oduševljenu Hrvaticu, kojoj že-
limo od srca najbolju budućnost na korist
vjere i doma.

Toliko za ovaj put, da se hrvatsko op-
ćinstvo upozna s našim mladim proljetnim
cvjetovima, u kojima leži velika misija za
preporod Hrvatske, a iz koje će \naša lite-
ratura stalno imati veliku korist,

M. pl. Sociol.

 

lički duh i rodoljublje svojih čestitih rodi-