PRAVA 'CRVENA HRV ATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. aa sATA LN ŠAL DNS SL ANČSS SE POA DLSNN NU Br. 449. | Novi izborni red. Stari izborni red za Dalmatinski sa- bor davno se preživio; ima godina da ustaju novine, a eto pohvalno i pra- vaška stranka, e bi se novi izborni red uveo. Želja bi živa bila naše stranke, da taj novi red bude na najširijoj po- dlozi, tako, da sabor bude prestavljati nepatvorenu narodnu volju; ali vlada to ne dopušta, i po tome neće novi red tit posve radikalan. Jer pako sa- bor nebi mogao poslovati radi opstruk- cije, sakupili su se zastupnici, pretre- sali su sastavak dra. Smodlake o no- vom izbornom redu, klubovi će kazati svoju, i tako će biti gotov projekat. Koliko god bili mi sjegurni, da će na- ši zastupnici svojski izvršiti svoju du- žnost u tome poslu, ipak bi rada, da se nacrt navremeno objelodani, tako da se i novine njim pozabave, jer o- pravdan je naš strah, da će većina više gledati na stranačke probitke, nego na pravo narodno dobro; a stari je izbor- ni red imao mnogo toga, što bi treba- lo ili posve ukinuti, ili barem dobro oklaštriti. Idemo da vidimo, hoće li se ova posve opravdana želja izvršiti! * * # Babica je »Sloboda« iznijela u svi- jet novorodjenče. Kako ga ona izna- ša, po pravici imalo bi biti mrtvoro- gjenče. Jer posve nedemokratski, ona daje pučkom izborništvu 19 poslanika, a to jer je najviše što bi Vlada bila voljna da dozvoli. Ne velimo da nije dobro e i Vlada reče svoju, to će ona moć učiniti, kad prosti na- crt bude kodificiran kao zakon, ali prosti nacrt da iznaša vladine želje, to je malo odviše, svakako nije demo- kratski. I povišenje broja zastupnika, ne nalazimo razložito, jer bi to doni- jelo prilični višak pokrajinskih troško- va, a pokrajina ima prečijeh potreba, nego da se troši za krnj sabor, koje- mu je djelokrug veoma ograničen. | razmjer pučanstva nije po pravici raz- dijeljen, jer neki srezovi sa dvostru- kim i trostrukim pučanstvom biraju jednako, kao oni sa veoma ograniče- nim brojem pučanstva. Nami se čini PODLISTAK. tlače! Često se moramo tužiti na nepoznavanje naših stvari i naših ljudi, kao i na nemar, kojim su opkoljeni oni, koji zaboravivši same sebe žrtvuju se za dobro naroda. Premda se sve zanemaruje, ipak imade- mo ljudi, a takodjer i žena, svijesnih svojih dužnosti i prava, te možemo očekivati bo- lju budućnost mile nam Hrvatske, | kod nas će morat da nestane one neistinite re- čenice: »da žena u politici i marodnosti« mora da sluša svoga muža, kao da je stvor AA KAS SA s OL LA PSS A S testna er Bodan JES RA Ap IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. U DUBROVNIKU, 4. da je i to sasma malo demokratski. Veleporeznici pak imaju veliki broj mandata, čistu trećinu, a i to smrdi sto milja na daleko aristokratskom povla- sticom. Trgovačke komore neka bi i- male svoja tri zastupnika, ali izbor i- stih nek je na široj podlozi, jer kako je dosad bilo, rijet bi da je feudalno leno nekolicine, i da po tome ne pre- stavlja interese trgovine i obrta, a na- dasve pomorstva, koje je u nas prili- čno sad razgranjeno, a svoga prestav- nika nema. Da bi se srpskom dijelu naroda pru- žila prigoda, e bi većinom iznio broj zastupnika, koji ga ide prama razmje- ru, bilo bi pohvalno; ali da stranka, koja se priznaje hrvatskom, ide tako daleko, da hoće taj broj i garantirat, ne odobravamo; a još manje, kad jedna demokratska stranka hoće da stegne narodnu slobodu, onog puka, koji je za nju sve. Još gore i pokudnije, kad se ide u susret Talijancima, koji nam neprestano davaju neprilika, i koji ra- de svim silama, da nam to više otugje Zadar, glavni grad naše pokrajine, sta- ri naš hrvatski Zadar. Ne bismo odo- brili, da se izborni red tako upriliči, kako bi se Talijancima učinila neprav- da; ali nije ni dobro ni razložito a ni pravedno, da se taj red udesi tako, ka- ko bi oni i dalje pašovali i od silne nam omete bivali u jednodušnosti na- rodnoj. Mi za sve te razloge ne odo- bravamo nacrt dra. Smodlake, te ufa- mo .da će nadasve naši zastupnici pri- kazati bolji nacrt, koji da bude što je moguće više nepristran i pravedan, a nadasve na pravom demokratskom te- melju. Sarajevsko slavlje. Prošle je nedjelje u Sarajevu bilo vanredno, ushitno slavlje, i to dvojako. Prvo, jer se je taj dan otvorio ve- ličanstveni Hrvatski Dom, matica na- pretka i kulture; pčelinjak radišne mla- dosti, na dobro svoje zemlje; žarište, na kojem će se topliti, oduševljavati ra- dom mlagji naraštaji. Ta je velebna palača stala silu novca, što je blago- dealu, ova je mlada zagrebačka učiteljica osnovala u sječnju 1909 mjesečnu smotru »Proljetno Cvijeće«. Mlada je gjica. Marošević, jer je rogjena god. 1889; škole je svršila kod čč. ss. Mi- losrdnica u Zagrebu, pa premda je učite- ljica, nalazi ipak zgodna vremena za naš ženski pokret, kojemu je duša. Upoznao sam ju osobno preko praznika god. 1911. Lijepa vanjska prikaza povećanom dobrotom, a žive oči pokazuju snagu njezina karakte- ra; njezino pak ponašanje i blagost govo- ra, pokazuju da je uzorna kršćanska dje- vojka. Kako je kršćanska vjera bila spas naše domovine i narodnosti u prošlim vjekovi- ma, tako treba da vjera opet spasi naš na- rod i marodnost od modernih vanjskih i Inutarnjih neprijatelja, a gjica. Marošević u ženske (živoj vjeri i sv. sakramentima nalazi po- trebitog znanja i snage da nadvlada sve poteškoće. Radi perom kao stari vješt pisac, a kraj svih protivnosti, koje nova ideja nalazi u razdijeljenim učenicama marodni |liberalnim i ultra-konservativnim krugovima, i vjerski stijeg. Du uepije u tom svetom i-[nakupila je oko sebe lijepu četu oduševlje- darni narod požrtvovno sakupio, da svaki moralni, kulturni, rodoljubni na- predak bude na tvrdu temelju. Drugo, spomenik slavnom i velikom pjesniku tužnome Kranjčeviću. Svesrdno čestitamo miloj braći u Herceg-Bosni, i velimo im ; Ejvala, bra- ćo; tako požrtvovno naprijed na sva- kom polju, a dobri će Bog obilato blagosoviti vanredni vaš trud, srčane narodne žrtve, i poznija će vas poko- ljenja blagosivljati, a mi svi Hrvati u vami uočiti prave uzore, prave rodo- ljube. Oživimo duh hrvatski, stisnimo re- dove hrvatske, svi pod jednom zasta- vom, pak će i mila naša Hrvatska do- življeti bolje sretnije dane! Papinsko sužanjstvo. Kad je ltalija dopuštila šaci frama- suna, da svetogrdno zauzmu Rim, i Papi oduzmu zakonitu baštinu, onda ti isti vinovnici namjerom da lako- umne zavaraju, stvoriše zakon tobože u obrani Pape, kojim mu odrediše obi- latu godišnju svotu, priznaše mu sva prava vladarska, i Vatikan proglasiše svojinom njegovom. Osim namjere da zavedu lakoumne učiniše to, da pre- dusretnu uplitanje tugjih vlasti u taj posao. Poglavar naše crkve, nasljednik sv. Petra odbaci i osudi taj zakon, odreče se bogate apanaže, i svečano izjavi, da tim mu je uskraćena ona slo- boda, koja mu treba da posve neod- visno ravna crkvom. Veliki su učenja- ci i pravnici dali Papi pravo, a najvi- še mu je dalo pravo vrijeme, koje je dokazalo, e je sve bila poruga i pre- vara, i da zakon ne samo ne zaštiću- je slododu Pape, kao vrhovnog crkve- nog poglavara, nego ni kao prostu o- sobu. | baš je zato on zatočen u Va- tikanu, pravi i nevoljni sužanj; i baš zato svi su kongresi i sastanci katolič- ki neprestano vapili i zahtjevali, da se Papi poda ona sloboda, koju on bude našao razložitu i dovoljnu, da može neodvisno vladati crkvom. Koje strašne uvrijede, poruge nije pretrpio Pio IX.? Nije li Lav XIII. pre- nih djevojaka: uspjela je organizovati u ka- toličkom i hrvatskom duhu više stotina u- čenica glavnih gradova hrvatskih pokrajina, pa i naše Dalmatinke ne zaostaše za dru- gim kolegicama. Ženi, koja je otišla u boj, da puškom brani vjeru i zlatnu slobodu, ona će suprotstaviti novim grobarima Hr- vatske katol, učeničku organizaciju a »Pro- ljetno Cvijeće« (Pantovčak 50) njihovo gla- silo. (2 K) koje ove godine ulazi iu 6 god. svog djelovanja, podaje dokaz moderne borbe »pro aris et focis«, Po onome, što je meni poznato, gca. se M. Marošević drži u glavnim točkama kršć. ženskih programa drugih naroda, sačinjava- juć svojom učeničkom organizacijom važni dio našeg hrvatskog kat. narod. pokreta. Gca. Marošević ne troši vrijeme za modu i romane, već u proučavanju modernih pita- nja na korist vjere i doma, ona proučava [socijalne probleme da ih po načelima evan- glelja uzmogne to lakše riješavati, a mi je s toga pokazujemo kao uzor mladim Hr- , jer samo trijezne i načelne Hrva- tice moći će nam preporoditi narod, a o- sobito beznačelna Banovina. a iš Brka ei bi BRA 1913. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE at nn tkeRJAGEL SD PA pan Rite asm Dot pam JEJA Rt trpio sve ogrde rulje, koja je uzdigla Giordana Bruna prama Vatikanu? Ni- je li se svake godine na 20. Rujna u- stajalo najogavnijom vikom proti Crkvi i Papi? Ne pridolaze i sad ispod sa- mih papinskih prozora bestidnici, da ga ruže, da mu prijete, da traže njegovu pogibiju? Predšasnici sadašnjeg Pape sebi su odabrali vječni počinak, a ipak ih ni mrtvijeh tamo ne smijedu preni- jeti, jer ne dopušta prodana furda. Da je Papa faktično sužanj, najbolje do- kazuje ono, što se je u Rimu i po | talii onomadne dogodilo. Došlo je 6000 sokolaša, da mu se poklone, da izvrše svoje vježbe, i prime blagosov. Vlada talijanska, koja razvratnicima do- pušta sve i svašta, njima nije dopušti- la da korporativno sa barjacima odu u Vatikan, a u samom Rimu i po lta- liji dala je svaku potolast opakoj i razvratnoj fukari, da ih progoni, tjera, tvorno napane, kako nebi ni najgori divljaci. Vlak, u kojem su bili, napa- dnut je kišom kamenja, svakakovim u- bojnim strjelivom, tako da ih je ne- koliko ranjenih. A ipak hoće Italija da je kulturni narod, i ide nasilno u tu- gje narode da ih oplemeni! Mi kao sinovi svete Stolice glasno osugjujemo to ponašanje, koje se pri- stoji samim Hotentotima; ištemo od Vlade naše, da pozove na odgovornost te divlje ugursuze, a još glasnije za- htjevamo: dajte Papi onu i onoliku slobodu, koliku on zatraži, jer je sve- togrgje da glava naše vjere bude su- žanj! ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Pratt est Per e aa ALL OS SIRA ESA EN E | God. IX. milice gonili i progonili glagoljicu. A takovih zadrtih latinaša ne fali ni danas, i oni su glavni uzrok e se ta naša svetinja uskraćuje. Njima su u prilog vlasti, jer se boje panslavizma; a ne manje nose odgovornost za to staoje, mnogi prerevni naši Hrvati, koji zadojeni liberalizmom htjeli bi na- vestit narod u iskušanje, da zavlada i u nas glasovita lozinka: proč od Rima! Nesmotreno i ustaško njihovo name- tanje, najviše je donijelo brige čestitim i skroz narodnim našim biskupima, koji ne mogu zanijekati po duši da je pro- računano i himbeno bila zametnuta hajka na Rim, ne radi glagoljice, nego radi vjere; ne velimo baš od svijeh, ali svakako od malo poznatih pokretača, koji su u nas ustali da sole pamet i istoj crkvi. Veliki je sveti amanet i povlastica glagoljice, za koju će svećenstvo vo- jevati, dok bude naroda našega; i ako s kulturne strane pretjerava se, nadasve danas, kad se sve bogoljubnosti vrše u narodnom jeziku; svećenstvo ju je žilavo branilo i uspješno, tomu ima tisuću godina; i ono neće malaksati u borbi, ali načinom, koji se pristoji, & nadasve predpostavivši svijem mogu- ćim povlasticama, pak bile i najsvetije i najnarodnije, jedinstvo onom stoli- com, koja je od Spasitelja postavljena da ravna crkvom. Rim je više puta branio naše pravo, zagovarao ga, širio, a mnogo puta je suzbio i graničio. Naši su pregji u prvom slučaju hvalili, uzvisivali Rim, harne mu predstavke Glagoljica. Strašna je bila borba našega naroda kroz vjekove sa Turcima, nemila i ako ne toliko krvava sa nametnicima Tali- jancima ; ali je uprav grozna bila borba, maldane od svog postanka, sa mo- ralnim mukama i tjeskobom radi gla- goljice. Kako se našao okrutni i lu- kavi biskup, da utamniči i zlostavi ve- likog sv. Metoda, kog je Rimska Sto- lica izbavila i oslobodila, tako se na- slali; a u drugom su slučaju, držeći se tvrdo Rima, molili i isčekivali po- ufano bolja vremena. Ne spašava naše duše glagoljica, nego živa vjera, koja je sazdana na Petrovu kamenu; iza Pape, koji je pozvao u Rim sv. Me- toda da se opravda, došao je Papa, koji je odobrio njegovu revnost i dao mu nalog da obrati Slavene. Kako stvari stoje, kleru je za sad: poslušati i ustr- pjeti se. Nestati će himbenih udvorica talijanaša; nestati će vladine sile, koja zahtjeva od Rima stroge zabrane; na- rodna će vjernost Rimu i molbe vjer- šli više puta odrti latinaši, koji su ne- Vijest, da ona preda drugim rukama »Pro- | ljetno Cvijeće«, ne možemo nego žalošću. zato primiti. Njezina sestra gospogja Paula ne zaostaje u oduševljenju za istim načeli- ma. Bivši presjednica zagrebačke »Danice« uživa već glas u beletristici. Njeno literar- , no pero, često resi stranice »Prolj. Cvijeća« pa i drugih naših listova. Gospogja Paula , Belić rogjena Marošević poznata je sa svog pjesničkog duha i radi krasna stile. Megju mladim suradnicama »Prolj, Cvi- jeća« — a naš ženski pokret je sav u ru- kama mladeži — postoji Ljubica Dalma- tinska, pseudonim, pod kojim se krije pe- ro drugorogjene kćeri zadarskog primarnog liječnika Dr. Iva vit, Marčelića. Ljubica je nmajmlagja zadarska a stalno i dalmatinska spisateljica, jer je počela pisati od 15 go- dina. Ne smeta da je mlada; ne gubi svoje vrijeme po običaju mnogih naših a- ristokratskih i demokratskih gospogjica po prozorima i u šetnjama, već marljivim uče- njem pripravlja se da može danas sutra o- abiljno koristiti svojoj vjeri i narodu, a zai- sta već sada lijepo obećava, jer ima kato- nika ganuti srce kojeg bilo Pape, i telja i svojte, poimence svog strica Presvi. dubrovačkog biskupa. Ne drži ne, Ljubica Dalmatinska, premda je odgojena u Zadru, hrvatski jezik, »jezik služavka«, — kako bi kazale neke plitke .zaslijepljene glave — već ga ljubi i mar- ljivo uči, danas u Zagrebu, a kad se je za prvi put javila prevodom »Prvog Plesa« španjolskog pisca L. Colome, Milančić je u »Luči« pisao, da je tako lijepo prevela »da se i ne osjeća da je prijevod«, Do ma- lo će izaći veće radnje, kao jedno djelo zu- riškog pedagoga Forstera i socijalnu po- vjest fraucuskog socijologa L. Dehona, pa je još drugih stvari napisala, Ugodno je što se može pokazati u Zadru ovu uzornu uvjerenu i oduševljenu Hrvaticu, kojoj že- limo od srca najbolju budućnost na korist vjere i doma. Toliko za ovaj put, da se hrvatsko op- ćinstvo upozna s našim mladim proljetnim cvjetovima, u kojima leži velika misija za preporod Hrvatske, a iz koje će \naša lite- ratura stalno imati veliku korist, M. pl. Sociol. lički duh i rodoljublje svojih čestitih rodi-