PRAVA CRVENA HRV CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO: NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ASS LL ALL NL LA SELL SSA NAL LA SANSLNAONO Br. 451. Zgodna opaska. Glavno pravaško naše glasilo u po- krajini, sad kad su za pravaštvo na- stali teški i odsudni dani, donaša skroz solidne i duboko smišljene članke, ple- menitom namjerom, da što više može zatrpa jaz, koji se otvorio ispred na- ših nogu radi strastvenosti i bezobzi- ra nekijeh, a da na drugu ruku ostavi vazda otvorena širom vrata svijem o- nijem, kojima lebdi pred očima dobro, napredak i sreća domovine. Sočni ti članci jesu pravi putokaz svakomu, ko- ji ako se izloži na političko polje, te podnosi sve nevolje, tog križnog puta, čini, jer ljubi sa svom dušom o- no, što mu je kao Hrvatu najsvetije i najmilije. Pohvaljeni list u svom br. 81 ima preugodan članak: program Stran- ke Prava u dualizmu. To je posve umjesna i pravedna poruka onim oko »Hrvatske«, koji su izjavili, da pravaši mogu kooperisati sa drugim strankama i u dualizmu. Članak je posve umje- reno napisan, te se završava čestitim riječima: »Taj rad mogo bi zado- voljit baruna komesara Skerlecza» ali nikad Hrvate, a pogotovo pravaše ne, i nadamo se, da će »Hrvatska« u buduće batalit svo- je teorije u dualizmu, jer naro- dnih grobara imamo i tako pre- već, a da bismo se mogli rado- vat, da i jedan dio pravaša preu- zme tu gadnu ulogu u propast svoga naroda«. Zlatne su ove riječi, a uzvišen je poziv »Hrvatskoj«, da se odvrati od sklizave staze, koja bi ne- minovno pravaštvo navela u propast, prodanih mješina, izdajničkih munkača. Dobro veli »H. K.«: još bi moglo paliti donekle, kad bi se kazalo da pravaši mogu kooperisati »uz duali- zam«; ali i takova forma prepušta mnogo pojedincima, a opet uvagja sme- ću i smuću u pravaške redove: zato je najbolje ono, što su pravaši uvijek isticali: da Hrvatska ne smije koope- risati na nijedan način, niti uz najbo- PODLISTAK. Sitne crtice o Biblioteci * pitalo Braće“! u Dubrovniku. Napisao: O, Frano Jurić. Divno blago domorodnih uspomena, spre- mište najnježnijih pragjedovskih osjećaja, dragocjeni materijal kulturnog napretka, jest: Biblioteka Male Braće u Dubrovniku. U njoj su zastupana ponajbolja djela hrvatske i srpske literature, te talijanske i latinske, Nu prava njezina karateristika jest, da je ona centrum Dubrovačke literature, a tim i jeka Dubrovačke slave, Tu su opisi najmarkantnijih dogagjaja grada epigrama, satire i naobrazbe, tu ko- lekcija svakog duševnog produkta slavnih Dubrovčana, tu odraz ponosa i majstorske Dubrovačke republike, Svaka IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. tetaRJAGTSA NAJ ESSR A ERE TTC PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ara MAS Pp SID U DUBROVNIKU, 18. OKTOBRA 1913. lje uvjete, nego jedino na platformi da paktira i ugovara posve samostal- no i slobodno, paritetno sa Austrijom i Ugarskom, sa jednakim pravima i povlasticama preko prejasne Krune. Jer dobro veli »H. K.«: »u nepro- mijenjenome dualizmu mi nemožemo doć niti do jedinstva (a to je glavni naš postulat, conditio sine qua non). Sva je pače moć i korist i slast dua- lizma u podjelbi hrvatskih zemalja. (A ko nam prijeći sjedinjenje, pitamo, ne- go dualizam?) Putem dualizma Hrvati nemaju mora, nemaju ga oni, koji su jedini na Primorju, a imaju ga i Ni- jemci i Madžari. Putem dualizma po- stoji austrijska i postoji ugarska trgo- vačka mornarica, a hrvatske nema. Pu- tem dualizma stvorit će se austrijska i ugarska ratna mornarica, ali ni ta, niti kao treći drug, neće biti kraljevine Hrvatske. Putem dualizma trećina na- še sveukupne domovine, Bosna i Her- cegovina, stoji o sebi, pod dva gospo- dara, kao condominium Nijemaca i Madžara, s isključenjem Hrvata. U naj- boljem slučaju dualizam bi mogao još dosuditi samo Dalmaciju Banovini, o- dnosno grobu nagodbe. To je sve što se »u« dualizmu dade postići za na- rodno ujedinjenje. A je li to pravaški? Niti je pravaški, niti rodoljubno, ni- ti prilično. Navedeni su razlozi tako očiti, tako na dlanu, da bi bila besmi- slica im protuslovit. Zato pravaši, pak nadasve oni oko »Hrvatske«, koji su prilično osumnjičeni, ako hoće prava- ški da rade, što zaista želimo, neka pobijaju svom snagom dualizam, pak koje dlake i vrste bio, jer dualizmom zamijenili tismo ljute okove. jedne drugim i više ništa. Sloboda savjesti. Pod tim smo naslovom donijeli, kako se je Gjurgjinka Pavlović obratila na ka- toličku vjeru, i to same činjenice, bez fraza ili tendencije. Ustanovili smo, kako zakon, koji u Bosni postoji, nije nikako u suglasju sa Božijim zakonom, on misli i nalazeći se daleko od sjene drev- nih zidova svojeg grada; sugestivni upliv na njega ona ima, nalazeći se i dalje nego se čuje hitac topa sa Minčete. Pred kultur- nim svijetom on se šnjome diči: t& maleni Dubrovnik od vjekova već ima ono, što kulturni svijet tek sada sakuplja. Ona spaja prošli naraštaj sa sadašnjim, i dok mlagji Dubrovčani po zaprašenim onim spisima traže slavu pregja svojih, dotle duhovi tih ugasitih genija lebde nad njima bodreći ih, da ne prekinu onu nft slavne povjesti, so- koleći ih, da za što sjajnijim lovor-vijencima teže. | da, onaj šaroliki spis varijantnih ruka, ona istrošena karta, porušena pergamena nekom magnetičnom silom podaje pero u ruke mladom Dubrovčaninu. O tom arsenalu Dubrovačke slave i kul- ture izvesti ću njegov historijat, sve faze njegovog: padanja i naprelka, Veličinu i smještaj lokala opisati ću, i tek letimice predočit ću njegovo blago, što ouo u sebi krije. Navestit ću broj rukopisa, inkuna- bula, libri patrii; prestavit ću zamašitija djela vanjske literature. Eda što korektnija izagje ova radnja, po- | služio sam se svim mogućim spisima, koje te nemilo zadire baš i tlači onu slo- bodu savjesti, koja je bila u Proglasu na narod i više puta svečano obećana i ustanovljena. Jer su pak liberalne novine o prostom tom slučaju učinile grozomorno pitanje, i podigle straho- vitu graju, te posve pristrano dapače pokudno i gadno svu stvar prikazale, ustao je Presvij. g. nadbiskup Dr. Jo- sip Štadler, da u bečkoj »Reichsposti« javnom izjavom, koja posve pobija neispravni vladin komunikej, svaku reče po istini. Taj ugledni pastir, ta bogoduha duša, iza kako je nanizala sve dogagjaje, ožigosala po pravici postupak svijeh onijeh, koji su upotrebili odurni priti- sak na čednu djevojčicu, kako zname- niti velikani u crkvenoj povjesti, Ata- nasiji, Ćirili i Zlatousti, ovako otvoreno čenje na katoličku vjeru praktički ne- mogućim, dočim ne pravi otpadu od katolicizma nikakve poteškoće. Ovo bi se moglo, ako bi bilo nužno, još po- bliže ilustrirati čitavim nizom činjenica, naročito pogledom na konverzije iz islama na katolicizam. Uopće je položaj katoličke crkve gle- dom na konverzije naprama ostalim vjeroispovijestima vrlo nepovoljan, a uslijed zakona o konverzijama biva uprav nesnošljiv. Onaj, koji pregje iz islama ili iz pravoslavlja na katolicizam, mora da ostavi svoju domovinu, jer je ilu Bosni izvrgnut najžešćim progon- stvima sa strane njegovih bivših su- vjernika. Onaj pak, koji otpadne od katoličke crkve, može ostati mirno u svom dosadašnjem boravištu; neće mu se skriviti ni vlas na glavi. Ako druge i neustrašivo šiba one, koji glasno pro-|konfesije mimoilaze zakon o konver- povjedaju slobodu, a tamo se služe|zijama, što se češće dogagja, — na sredovječnim srestvima. Čestitamo tomu | štetu katoličke crkve, ostaje sve mirno, velikanu, koji je više puta punu čašu popio čemera, radi pravice i istine. Evo znamenitih riječi: glasoviti franjevac O. Dolci (Slade.) nagjoh u istoj Biblioteci, u tajnom Arkivu | knjiga, Što se toga zakona tiče, to biva već iz gore navedenog dogagjaja jasno, da taj zakon za katolike nije provediv. Taj zakon odregjuje, da se mora onaj, koji hoće da pregje na drugu vjeru, predati njegovoj dojakošnjoj vjerskoj oblasti, da imade ova prigode, da kroz više vremena na njega utječe. Gdje se god radi o otpadu od kato- ličke vjere, ne naigje taj korak na nikakve poteškoće. Katoličke vjerske oblasti nijesu upotrebile još nikada i niti u jednom slučaju moralna ili fizička prisilna sredstva kojegod vrsti, da za- priječe one, koji hoće da pregju iz ka- tolicizma na drugu koju vjeru. A ka- kva sredstva upotrebljavaju u tom slu- čaju pravoslavni Srbi, to se vidi jasno iz gornjega slučaja. Samo onaj, koji je tako jak, da je spreman i na muče- ništvo, može se izvrgnuti — kao ka- tehumen — takovoj kušnji; ali takova se jakost ne može pretpostavljati ni u koga. Drugim riječima: bosanski zakon o prelaženju na drugu vjeru čini obra- samostana te u Nekrologiju, koga napisa Biblioteka, to je ora slikovita biljka, koja od davnih vremena shodni teren nalazaše po redovničkim samostanima. U tišini onih svetih zidova mnoge hlagorodne plodove znanja obasuše oni po njoj svijetom. | da uz mističnu psalmodiju, koja se uzvišenim akcentom razljegala redovničkim korima, prama žurba, zanos po samostanskim bi- bliotekama žuborio je. Knjiga i biblioteka bijaše hrana i obrana; trud i rad njihov, Svaki, koji je pročitao ma samo kratki kom- pendium svjetske povjesti, mora priznati, da za prvašnjih vremena crnilo, pero, per- gamena, debele knjige kožom i daskom uvezane odabrani materijal bijaše redovnika. Na mnogo niskom stupnju kultute i dan- danas bili bi smo, da oni redovnici pre- strižene kose, bosih nogu, proste mantije, upornom rukom a zornim okom u zapra- šenim svojim bibliotekam nijesu knjige pi- sali, 1 dok velika gospoda: carevi i kra- ljevi, dičili su se po kojom knjigom, to i u manjim samostanima bio ih je lijepi skup. Odmah pri rujnoj zori Franjevačkog reda biblioteka lijepi broj pregaoca kod Ako se to isto dogodi jednom sa ka- toličke strane, alarmira se čitavo tu i inozemstvo i stvar se upotrebi za ge- neralni juriš na hatoličku crkvu. Nakon svega ovoga, što je rečeno, bilo bi svako objašnjavanje suvišno, zašto sv. Stolica o bosanskom zakonu o konverzijama ovako sudi: »Quae enim decretum gubernii praescribit, ejus- modi sunt, ut nedum probari ullo modo possint, sed nec tolerari; at vi adactos et injuria sustineri solum et perpeti«. (Što naime ta vladina naredba propi- suje, tako je, da se ne može niti pod- nositi, kamo li odobriti; samo sila i nepravda mogu prisiliti, da se pod- nosi i trpi.) Očito je, što odatle slijedi za jednog katoličkog biskupa, kojemu imadu da budu intencije sv. Stolice mjerilom i koji ima da Boga više slu- ša nego li ljude. Zakon, koji stavlja prelazu na kato- ličku vjeru neprehodne zapreke, stoji u protimbi sa božjim zakonom, s na- redbama najviše vlasti u katoličkoj cr- kvi, i osim toga s načelom slobode sa- vjesti, koje je u modernoj državi prokla- mirano i u bosanskom ustavu priznato. tog reda nagje; tako i u Dubrovniku, o- \snivajući se Franjevački samostan, bi usta- novljena i Biblioteka. Ona datira od god. 1317., kad slavna Dubrovačka republika sa- gradi sinovima Asiškog siromaha ovaj da- našnji prostrani i ukusni samostan. Kritično govoreći, pravo se nezna u ko- jem dijelu samostana bi smještena Biblio- teka, nu budući god. 1667 iz crkve pro- dre oganj u nju, — kako suglasno govore svi spisi tadašnjeg vremena — to mirnim srcem možemo zaključiti, da je bila baš u onom krilu samostana, gdje je i sada. Uzaludno je tražiti ma koji povjesnički dokumenat o njoj sve do god. 1667. Te godine, kao što prije napomenusmo, izgori ništa manje nego 7500 dragocjenih knjiga, te sav Arkiv provincije bogat, najstarijim i najdragocjenijim rukopisima. Nad pepelom tih knjiga, nad prahom tih rukopisa svačije se srce ražalosti i hitriji redovnici dadoše se u svijet, da požarom uništene dvore na- prave. Ali da, tugja zemlja ljubi svoje, ne poznaje jade grada Dubrovnika potresom i požarom uništena. | tako za punih 13 go- dina kiši i oluji, svakom nemilom udesu ostade izvrgnut izgoreni samostan. Tek oko g. 1680. biskup Stona, O. fra Flavij Mače- ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. RS asist A Pi aa DA mE DASE ERA JE E God. IX. Dok god s toga ovaj zakon postoji, katoličko je svećenstvo ili prisiljeno, da dogje u sukob sa sv. Stolicom i bo- žjim zakonom, ili pak da uskrati po- slušnost jednom državnom zakonu. Smatrao sam za nužno, da o tom stanju stvari izvijestim javnost naše monarhije. Neka bi ova otvorena riječ doprinijela tomu, da se ovaj kamen smutnje, koji sigurno ni visokoj vladi nije poželjan, što prije ukloni i da se stvori zakon o konverzijama, što će ga moći prihvatiti i sv. Stolica. Ribarstvo. Do nazad malo godina, otkad je na- dasve meso preko reda poskupilo, tako da ga siromah ne može jestit, riba je bila kri- jepka i sočna hrana oskudnoj ruci pučan- stva i cijene su bile prilične, tako da je i siromah uz začinu mogao omastiti brk; a eto sad s nestašice ribe cijene su tako po- | skočile, da ju siromah i srednja ruka, ni- kako ne smije kupiti, jer začinom nadma- šuje cijene mesa. Ovo je pak druga godina, da ribe nema pak nema; biti će da nešto pozoblju hoteli i restauranti; biti će da nešto otrgnu nametni zakupnici, a da ju pošalju dalje; nu ipak_činjenica je, da ribe nema, a mi najbolje to vigjamo na našoj ribarnici, gdje dogje po koji košić, do- čim su prije dolazili obilati koši, to se raz- nese razgrabi u malo časa pošto, zašto. Do čega je pak ta ljuta nestašica, koja diže vrijednom našem ribaru obilati godišnji pri- hod, a siromasima jedinu okrijepu, ne znamo; ali, po svoj prilici, da uzrok bude ono, što je mudro i posve razložito iskazao g. Pa- vao Radić u svojoj znamenitoj knjižici: Podignuće ili propast ribarstva, koju smo pomnjivo pročitali, i koju bi bilo dobro da takogjer pročitaju svi oni, koji žele dobra svom narodu, a nadasve oni te su pozvani da bilo izravno ili neizravno podupru svaki pothvat, koji bi mogao i imao donijeti do- bra i koristi narodu. Nestašici ribe on na- lazi uzrok u novijem spravama za ribanje, a ponajpače u tomu, jer propada riblja o- plogjena ikra, a niko se ne stara da se umjetno umnožaju ribe, kako se radi u dru- gim državama i u zemljama gdje nastoje unaprediti svaki izvor hrane i blagostanja. Ne cijenimo da pretjerava g. pisac, kad kaže: ode li ovako naprijed da neće biti ribe, osim male količine u našem moru, i u našijem rijekama; to mi vigjamo sami donić, nazvan Arbanasin, rogjen iz Župe, milodarima prikupljenim po Španjolskoj, čiji jezik perfektno poznavaše, dogradi krilo bi- blioteke i nju mnogobrojnim knjigama u- množi. Dragocjenjenu svoju biblioteku da- rova Biblioteci Male Braće biskup Stona, O. fra Vicko Lupis iz Konavala, koji na- pisa dugu raspravu protiv Žudinskih po- grešaka, naslovom: »Campo di battaglia«, koji se rukopis nalazi i dandanas u biblio- teci Mantove, On umre u Stonu 3. Stude- noga 1705. Sa 200 knjiga bi umnožena Bi- blioteka Male Braće od O. fra Frana Caffa- relli iz Dubrovnika, koji bijaše teologom republike. Umre 12. Veljače 1722. u 82. go- dini života. Osobitim brojem od 500 knjiga bi umnožena ova Biblioteka od glasovitog O. fra Sebastijana Dolci (Slade) o kojem će u svoje vrijeme biti govora. On umre 1, Lipnja 1777. Iza smrti svi manuskripti bi- jahu darovani Biblioteci glasovitog O. ira Antuna Agića iz Dubrovnika, Rukopisi su od velike važnosti: ima ih 14 na broju. O. Agić umre 1830. Zlatno doba osvanu za Biblioteku Male Braće, kad godine 1800. dogje u Dubrovnik zaslužni muž O. fra Inocent Čulić, rodom iz Spljeta. On je njezin preporoditelj, nje- ATSKA