PRAVA
CRVENA HRVATSKA
CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU
ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
I opet Madžari!...
Belaj im ne daje mirovati! Nije do-
sta da su kao klika zarobili vlastiti
svoj narod; nije dosta da svaki dan
po svemu svijetu se pripovjedaju gro-
zne njihove korupcione parnice; nije
dosta da su se vikom nametli i našoj
poli Monarhije; nije im dosta što gnja-
ve podregjene im narodnosti; nije im
dosta što politički duše Megjumurje,
Rijeku, tužnu Banovinu, kojojenameću
silnike i spahije; nije im dosta što u
trgovini hoće da proturaju svoje pa-
robrodarsko društvo, dok su maša pa-
robrodarska društva prisiljena verati se
* od nemila do nedraga, da nešto do-
biju; nije im dosta što tarifalno osu-
jećuju svaki naš napredak: nego su
eto ustali prije da ozloglase naše vino,
a sad da mu zatvore tržišta i zabrane
prodaju! Kad promislimo, koliko je
muke stalo našeg težaka e bi istrapio
zemlju, dobro je uredio i učinio ru-
hlu, koliko je nevolja i troška podnio,
da se bori sa nemilom filokserom, ko-
liko ga stoji svake godine da ju obre-
že, okopa, polijeva, siumpora i na sva-
ki mogući način vida i čuva e bi mu
donijela obilati plod, kojim da obra-
duje svoje mušterije, a sebi pribavi
zimnicu i obezbijedi obitelj; zaista da
se snebivaš, da je objesnik ustao da
otme i taj zalogaj radišnom našem te-
žaku! Danas je u pokrajini glavni proiz-
vod vino, lozom plemenitom je posa-
gjen viši dio naše zemlje: izvrsna vr-
sta vina i rakije našla je dobre kupce,
koji opet obilato dobivaju na naše vi-
no, a eto bezobzirni Madžari ustaju,
da zabrane prodaju plemenite naše
kapljice, ili će nametnuti takovu carinu,
e neće biti moguće takmiti se. U to-
me oponašaju lukave Talijane, koji su
silnu štetu donašali našoj pokrajini, jer
su uvagjali svoje vino uz veoma ni-
sku carinu. Rijet bi, da se i Beč mr-
godi na takovu nepravdu, ali mi vi-
gjamo, da taj blaženi Beč ipak kona-
čno popušta, i bude uvijek što hoće
Madžari. Drago nam je da su zastu-
PODLISTAK.
Sitno ortice o Biblioteci
Nu kakva je, i što u sebi ona krije? Sa
zapadne strane velikog klaustra, nad Lje-
kernicom, a izmegju crkve i glavnog krila
mjesto je njezino. Kroz dvoje
si
ni
č
ž
Hi
sliti
li
i
i
|
pnici hrvatske stranke zaključili upri-
jeti svim silama, da se takova neprav-
da ne obistini. Bez dvojbe u tome će
biti složni svi naši zastupnici a, kojim
uspjehom, vidjećemo.
Ostaje Zadružni Savez.
Još g. 1904 prvi su napredni i požrtvov-
ni Slovenci pokrenuli u našoj pokrajini ve-
liko dobro i blagodat za narod, zadruge i
štedionice, koje su seljaka na stotine obi-
telji otrgnule iz čampra bezdušnih lihvara;
malim obrtnicima, trgovcima i sitnome pu-
ku olakotili da i nagju umjerene vjeresije,
i vode uspješno svoje poslovanje, primaju-
ći i plačajući na ustanovljene rokove, a ne-
kim dala i prilike da se rađuju i vesele,
jer su nešto na svome grlu uštegjeli i spre-
mili koju bijelu paru za crne dane. Prvi
pokretač svega toga napretka bijaše prepo-
štovani g. Krek u našem gradu, i njemu
se najviše ima zahvaliti, ako je ta blago-
datna ustanova ne samo bila utemeljena,
nego da je napredovala i održala se na o-
noj visini, na kojoj ima biti jedan posve
kreditni zavod. Primjerno je poslovao u i-
stoj Štedionici g. Gjuro Rašica, naš sugra-
gjanin, koji s rijetkih vrlina prešao je u
glavni tabor slovenske Zadružne Sveze. Na-
kon toga se je u pokrajini utemeljio Za-
družni Savez sa ravnateljstvom u Spljetu, i
dično je poslovao. Naravna je posljedica
bila, da se je izmegju ta dva društva sa i-
stim ciljem i pregnućem porodila neka u-
takmica, neko natjecanje, a da je to mo-
ralo biti na štetu i jednom i drugom dru-
štvu. Dobri su ljudi za to ustali, da razmi-
ricu i utakmicu poravnaju, više su se puta
| sastajali, više su puta vijećali, i jer je bilo
dobre volje i čestite namjere s obiju stra-
na, došlo se je do sretnog sporazuma. Bje
poslušan glas nesebičnog i gorljivog rodo-
ljuba dra. Balurića, da se pregovori i do-
govori zametnu izravno sa Zadružnom Sve-
zom u Ljubljani. Tim se putem otišlo, i
dneva 7. o. inj. sastadoše se u Trstu pu-
nomoćnici za Svezu: velešt. g. Ivan Traven,
koga smo otrag mjeseca imali amo, i koji
je svojski nastojao za dobro naše Štedio-
nice, g. J. Javan i g. dr, VI, Pegan; a za
Savez: g. Ivo Antičević, g. dr. P. Baturić i
g. Milan Marušić.
Zaključak je bio ovaj:
»Zadružna Sveza u Ljubljani prestaje sa
danom 31. oktobra 1913 svojim djelovanjem
na teritoriju kraljevine Dalmacije, te preu-
zimlje na se dužnost, da poradi na tome,
ćeg prelata, viteza drugog razreda ć. k. re-
da Astvije željezne Krune kao i Turskog
reda od Megidie. On, na očigled može se
reći cijelog svijeta, god. 1869. blagoslovi
otvor Sueskog kanala. Vračajući se kući
parobrodom francuskog Poslanstva, trećeg
dana sumljivom smrću umre, a kapetan tog
parobroda zapovjedi, da ga se baci u mo-
ru i premda su bili blizu Napuljske luke.
To bi na 15 srpnja g. 1881.
S desne strane ulaza ostaju dragocjenje-
ni »Rukopisi«, zatvoreni rešetkom. Do njih
su »Conciones« — propovjedi svih mogu-
ćih ;propovjednika domećih i talijanskih.
Nad zbirkom »Rukopisa« stoji slika glaso-
vitog Stjepana Orađića; a nad zbirkom »Con-
clones« slika Domenika Ranjine, Zatim
dolazi prvi prozor, nad kojim je slika ge-
nija svojeg doba, slavnog Lava XIHl. Iza
prvog prozora dolaze »Libri patrii« knjige
[domaćih auktora, nad kojima stoji slika I-
gnacija Gjorgjića. Zatim dolazi drugi pro-
[z0r, a nad njim je slika biskupa o. fra Ur-
bana Bogdanovića. iza drugog prozora do-
lazi »Biblia sacra cum interpretibus«, te
»Sancti patres« — sv. pismo sa tumačite-
ljima i sv. Oci. Napokon je treći prozor,
iza kojeg stoji »Historia sacra et prolana«
IZLAZI SVAKE SUBOTE
POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
da njezine članice u Dalmaciji istupe iz nje-
zinoga članstva i da pristupe u članstvo
Zadružnog Saveza u Spljetu«.
I ako, u koliko čujemo, mjesna Štedioni-
ca nema dovoljnih riječi da iskaže svoju
zahvalnost Ljubljanskoj Svezi, koja ju je
tetošila kao brižna majka, ipak radosno mi
Hrvati amo pozdravljamo zaglavak i zaklju-
čak, koji će bolje stisnuti bratski vez uzduž
cijele pokrajine, koji će ukloniti nevolje i
utakmice, i koji će napokon i svoj pokra-
jini silu dobra donijeti, jer će amo ostati
i sve dobiti, koje od zajmova unilaze. Za-
družni Savez ima na glavi priznatoga i u-
glednoga strukovnjaka g. Antičevića, ima
iskusnu i požrtvovnu upravu, ima davno
uvažene i proslavljene savjetnike; a ti će
svi bez dvojbe poraditi, da budu onako do-
bri, onako usrdni, onako pristupačni, ona-
ko susretljivi, kako su bila gospoda na vr-
hovnoj upravi u Ljubljani, i tako će Za-
druge i Štedionice, novom snagom, novim
pregnućem uprijeti svim silama, da osvije-
tle obraz pregaocima, najglavnijem našem
napretku, a da pomognu objeručke narodu
svome hrvatskome amo u pokrajini, da bu-
de svoj na svome, jer je ekonomsko bla-
gostanje preduvjet narodnoj dobrobiti.
Za katolike ni zakona
ni obzira e...
Ogavna neka štampa, nesmetano i neka-
žnjeno vrijegja najnježnije osjećaje katoličke
duše; opaki romani i pamfleti naprosto i-
zrugavaju se tim svetinjama; paklena usta
glasno i javno psuju što god je svetoga i
niko im |ni: tamo se; kinematografi čine
isto, a moralno i još gore; a eto kao vr-
hunac svemu i glavni Talijski hram ovijeh
dana se segnuo u taj brljog. Pak svi ti ne-
voljnici grakću, da u nas ne treba klerikal-
ne stranke, jer da svak kod nas ne zadire
u vjeru, ne vrijegja svetinje naše? Ne, ne,
doba je da branimo sami, što nam je naj-
milije, najsvetije, kad se eto u nas nema
nimalo obzira, ni barem toliko, koliko ga
se ima za druge vjeroispovjedi. Reda je da
dokažemo e nijesmo još pod noge zgazili
sveti ponos, ono uvjerenje, koje ispovjeda-
mo da nam je najviša blagodat od božije
dobrote. Glasno prosvjedujemo jer Zagre-
bačko kazalište tako odurno i sramotno po-
pušta: neka katolička štampa, društva ta-
kodjer prosvjeduju, a osim prosvjeda kupi-
mo se u društva u čete, koje će svemožnim
svojim glasom opametiti te hude nesretnike.
Donašamo čin po »Hrvatskoj«, koja pri-
ma iz krugova kazališnih posjetioca :
— crkovna i svjetska povjest. — Sredina
biblioteke prama vratima ispunjena je »S.
Theologia«, nad kojim spremištem, po sre-
dini stoji slika glasovitog O. Slade, a na
toj slici čita se ovaj natpis:
D. O, M.
Edidit Libros
Quinque quingentis
Bibliothecam Auxit
Cheusu annuo
Eamdem Dotavit.
Baljiva i Benedikta Stay; a s desne slavnog
R. Boškovića i Marija Getaldi. Već smo
pri kraju i počmimo opet sa ulaza. S lijeve
strane ostaju »Libri prohibiti« — zabra-
njene knjige — rešetkom zatvorene. Zatim
slijedi: »Philosofia i Bloquentia« — mudro-
e i govorništvo — pa Matematika, Fi-
tih kojiga stoji slika Petra Benessa. Zatim |
je slika glas.
dolazi prvi prozor, nad kojim
franjevca historiografa Luke Wađinga lr-
landeza, koju naslika slavni slikar Medović,
kao fratar.
iza prvog jest: »Theologis My-
i prozora
stica« i »Vitee sanctorum« — mistična te-
RR ALAN SSSRA SNES SSA GAJENE ASJA LENS DS
U DUBROVNIKU, 25. OKTOBRA (913.
S lijeve strane O. Slade stoji slika Gjurgja |
PRETPLATA I OGLASI SALJU SE
RIN
Rema
Kazalište ima ili bar bi moralo imati tu
svrhu, da širi prosvjetu, da diže i opleme-
njuje čovjeka, no ovo, što se jučer davalo
u našem zemaljskom hrvatskom kazalištu
sve je prije, nego li prosvjećivanje i ople-
menjivanje čovjeka. Uopće“smo protiv toga,
da se na pozornicu iznose svete stvari i
prikazuju religijozni čini, ali ako se to već
čini, onda bi moralo to biti što decentnije,
jer napokon nijesu ni svi pohagjači kazali-
šta bezvjerci, pače možemo reći, da je u
nas većina kazališne publike još religiozna.
Ali kad smo jučer gledali, kako Maliella
bludnica govori, da će se onome podati,
koji ukrađe nakit s kipa Bogorođičina, što
se nosio u svečanoj procesiji, pak onda ta
ista bludnica u tom ukradenom nakitu grli
i ljubi svetogrdnoga tata, a on toj bludnici
kao u nekom orgazmu kliče, da je ona
njegova madona, onda to doista mora vri-
jegjati vjersko čuvstvo svakoga katolika.
Ćudimo se, da naša uprava, kadgod daje
komade s religioznim ceremonijama inih
konfesija, vrlo pazi, da ne povrijedi vjer-
skoga osvjedočenja tih inovjeraca, ali kad
se radi o katolicima, koji su u većini u Hr-
vatskoj, a valjda i kod samog kazališta, on-
da se smije sve, onda je slobodno i na naj-
gadniji način vrijegjati religiozno čuvstvo
— dakako, opet ističemo — katoličko i sa-
mo katoličko, Istina je, da su i sami glum.
ci dotičnih uloga nastojali bar kako tako
prikriti skandaloznost te profanacije kato-
ličkih 'svetinja, ali to nije dosta, jer je u-
prava svakako morala bar promijeniti one
prizore, koji baš kruto vrijegjaju katoličko
vjersko osjećanje, pak je mogla izostati bar
ona scena, gdje bludnica u kruni i ostalom
nakitu bogorodičinom grli svetogrdnoga ta-
ta, a on joj se divi kao madoni i onda ona
postaje za čas njegova. :
Sigurno je, da bi se stvar sasvim druk-
čije prikazala i sasvim drukčije bi se bri-
sale scene, kad bi se radilo o komadu, gdje
dolaze na pozornicu n. pr. židovske reli-
giozne scene i ceremonije, ali zar smo imi
doista tako duboko pali, da ni ne shvaća.
mo i ne osjećamo toga, kad i gdje se u
operi ili uopće kazališnom komadu, vrije-
gjaju katoličke svetinje? Zar uprava zemalj-
skoga hrvatskoga kazališta tako slabo pozna
katoličko religiozno čuvstvo i osjećanje, te
ne može razabrati, što će zlo djelovati na
katoličku publiku, a što se bar podnesti
može? Ovaki skandalozni prizori svakako
ne smiju dolaziti na hrvatsku pozornicu,
koja je uzdržavana novcem većinom kato-
ličkim !
— SDSS
ologija i životi svetaca — nad ovom spre-
drugi ptozor, nad kojim je slika biskupa:
drugog prozora spremište je: »Jus Canoni-
cum et Civile« — crkveno i
\ ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PQ POQODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI.NE PRIMAJU SE,
mom stoji slika R. Kunića. Zatim dolazi |snik
O. fra Beninja Albertini, dubrovčanina, za |
ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI. UREDNI.
God. IX,
i py
Dubrovnik, 24/X.
Nasljednik prestolja nadvojvoda: Frano
Ferdinand uzvratiće posjetu njemačkome
caru Viljelmu dneva 30. ov. mj.
..
Talijanski djaci održali su ovih dana u
kotaru Tridenta nekoliko skupština, za u-
strojenje talijanske pravne fakultete u Tr-
stu. U resolucijama pozivlju svoje zastu-
pnike na car. vijeću, da porade za riješenje
zak. osnove o ustrojenju sveučilišta.
#
+.
Socijalni demokrati i česki radikali upra-
vili su u sjednici od utorka carevinskog
vijeća u Beču interpelaciju, koja je upere-
na proti ultimatumu Austro-Ug. u Beogradu.
+
**#
U nedjelju na pangermanskoj skupštini
u Beču burno se klicalo njemačkome caru
Vilimu. Na posredovanje polic, komesaru
klicali su: »Fuj!« i »Heil Hohenzollem !«
*
*.
Srpska je vlada odlučila ustanoviti kato-
Hlički episkopat u Prizreau,
*
*.#
Osamdnevni rok ultimatuma Austro-Ugar-
ske Srbiji, da ostavi područje autonomne
Arbanije, preksjutra svršava. Kao što se uopće
u političkim krugovima dežalo, Srbija je
tome zahtjevu udovoljila, i već jučer pot-
puno izvršila.
s.
Francuska je vlada odgovorila austro-
ugarskom poslovogji, da prima na znanje
činjenicu predaje ultimatuma Srbiji, ali pri-
držaje pravo, da ispita uzroke, koji su austrij-
sku vladu nagnali pa njen korak, Francu-
ska je vlada izjavila, da je nedvojbeno u-
stanovljeno, da su Armauli sa područja Ar-
banije napali na srpski teritorij, Zatraženo
je od austro-ug. vlade, da li je kadra za-
jamčiti Srbiji, da neće biti opet napanuta
od arbanaških četa, lzjavljeno je, da je
arbanaško pitaaje u najvećem stepenu euro-
pejsko pitanje, i po tome da imađu pravo
sve vlasti, da zajamče izvedbu zajedničkih
odluka.
Rusko, njemačko, čugleško 4 nađite
držanje Srbije, koja se na. savjet velevlasli
odlučila, da povuče svoju vojsku iz Arbanije.
Pitanje razgraništaje izmegju Srbije i
Crne-Gore potpuno je riješeno, Naročito po-
vjerenstvo još ima da obilježi granicu.
s
U okražju Kistendila ked Vojderice do-
šlo je do oštra sukoba izmegju srpske če-
16 vijeka, a na drugom stoji katalog i upi-
Koja blage pak u sebi krije BiblioteLa
Braće?
Grad Dubrovnik i pred mnogo većim gra-
so
š