rr m - CRVENA HRVAT PRAVA SKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. sašila pd pat “AL ŠA NSS SR AL SENSO Br. 454. Nedajmo more! Tako su hvalevrijedno u jedan glas progovorile naše novine. Uspješno i slavodobitno je u »Nar. Listu« neki pomorac smlatio sve doskočice i pri- govore sa stanovite strane, te je do- kazao na dlanu, da nije bila nikakova potreba e bi »Austro-Amerikana« uze- la inostrance, nego da je to navlaš u- činjeno, kako bi se skratilo pravo vr- lim i zauzetnim našim mladićima. »Na- še Jedinstvo» je i još bolje priglavilo i donijelo velevažni predlog, a taj je: da tražimo uporno da se prije otvori akademija za naše mladiće pomorce, nego li se osnuje ona već ustanovlje- na za Nijemce. Pak razložito veli: »to budi za sada zahtjev svih mas; nije nepravedan, nije pretjeran, a postavlja- ju ga oni, koji su se od vijekova is- kazali posvuda kao najbolji mornari«. Mi pristajemo svesrdno razložitom tom predlogu, dapače onim, koji nas pri- karaju da smo na nižem stepenu kul- ture, odvraćamo: prije svega nije to istina, što se tiče spreme i pomorske spretnosti; drugo nije istina, jer napo- kon naši mladi pomorci svakako zna- du baratati i svoje posle vršiti u više jezika nego li ti pusti kulturtršgeri, pak kad bi sve bilo, kako vele ti kuditelji, opet bi bila njihova krivica, jer kad oni uskraćuju višu kulturu, oni su manjku i krivi. Nemamo li zar, veoma vrijednijeh činovnika u samom stolnom Beču, koji u kulturi daleko nadvisuju te razvikane kulturne Nijemce? Do- pustite višu naobrazbu našoj mladeži, pak da vidite divova i uglednika iz ove siromašne ali vanredno uinom na- darene zemlje. Sami vigjamo, u kojem je kukavnom stanju mjesna nautička škola, prostorije uske i nevoljne, sre- stva obuke veoma oskudna, s pomanj- kanja prostora mnogi se odbijaju, ne broda, ne sprava, ne sva ona srestva, koja su potrebita temeljitoj naobrazbi, jer podučavanje kolikogod bilo pri- mjerno, što vrijedi, ako se praktično ne usavrši? Govorka se, da će se svi ti nedostatci ukloniti; ali u toliko go- dine prolaze, a ništa se stvarna ne ra- di. Neka pošalju amo te pribrane i pi- tome njihove sinove, pak da vidimo kojim bi uspjehom dovršili svoj nauk uz takove nedostatke. Mi se zaista di- vimo našoj mladeži, da drži uz tako nepovoljne prilike visoko stijeg naro- dnog ponosa, tisuć krat posvjedočenu svoju vrlinu i znanje, dajte nautičkoj školi što treba, dajte nam pomorsku akademiju, pak da vidimo čemu je do- rasla vrla i ugledna naša mladež, kad kroz strašne valove hrli svome cilju, narodnom dobrostanju. Naši i do da- nas nose barjak svim tim razvikanimr kulturtragerima, a uz akademiju nebi ti bezočnici ni pisnuti smjeli. Naravno je da kad se našoj mladeži uskraćuju najelementarniji uvjeti da se podigne u znanju, da razastre svoja mladenačka krila i podigne svoj polet sve to u više, da svaki pametan razumjet će, da nije do naše mladosti, nego do ke- smislene škrtosti onijeh, koji bi sve i- mali upotrebiti, da naša mornarica bu- de na onoj visini, gdje je kod naroda manje nadarenih od našega. Zato ne- ka se dade našim pomorcima ta viša naobrazba, pak eto sreće, eto divnog ha. kuša vlado, pak da vidiš! — ato IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Svečanost u Cavtatu u počast blagopok. dra. Balda Bogišića. Dubrovački odbor za promicanje na- rodne kazališne umjetnosti u pokrajini pošao je sa osobljem Narodnog po- kraj. dalm. Kazališta u subotu, dne 1. o. mj., u Cavtat, da ispuni jednu svo- ju živu želju: da se svečano pokloni sjeni velikog učenjaka-rodoljuba i pr- vog pokretača zamisli o osnutku po- menutog kazališta: dra. Balda Bogi- šića. Posebna deputacija uz predstav- ništvo cavlatskog odbora pohodila je, netom je prispjela u Cavtat, pokojni- kovu sestru, milostivu gospogju Ma- riju Bogišić-Pohl, u njenom domu, da joj zahvali na plemenitoj susretljivosti i rodoljubnoj darežljivosti prema du- brovačkom spomenutom odboru. Ona je deputaciju vrlo ljubazno primila i krasnim riječima ohrabrila na rad u korist Narodnog Kazališta. Sva gospoda iz Dubrovnika, kojima se je pridružio lijep broj cavtatskog naroda, krenuše za tim na 4 sata po podne put grobišta na »Rokovoj gla- vici«, da pohode pokojnikov grob. Ta- mo su bila izrečena tri zanosna kratka govora, koje niže donosimo; preč. cav- tatski župnik g. dn. Ivo Božić obavio je sveti obred i molitvu za upokoj du- še velikog pokojnika, nakon čega bi položen lijep vijenac na slavni grob. Na 7'e sati uveče bila je u kazali- šnoj dvorani gosp. Ulderika Kalačića svečana predstava. Pred predstavu g. prof. Antuu Vučetić pročitao je sveča- ni proslov: u spomen dra. Balda Bo- gišića, vješto ocitavši značaj ove kul- turne svečanosti, koji donosimo u iz- vatku. Iza proslova je orhestar Ćć. i k. posade u Dubrovniku precizno ot- svirao Zajčevu ouverturu »Graničari«, a onda je slijedila predstava. Dat je »Gjido«, slika iz narodnog života, sa pjevanjem. Pjevanjem je upravljao dirigent gosp. Ivan vit. Čižek, a re- dateljem bio je g. Nikola Hajduško- vić. Megju činima svirao je pomenuti orhestar. Gospoda su predstavljači po- kazali i ovom prigodom, pred cavtat- skim uglednim općinstvom, svoju va- ljanost i bili su počašćeni više puta burnim pljeskanjem. Ovoj svečanoj predstavi udostojala se je prisustvovati u pratnji uglednog gosp. Gjorgja Bijelića i njegove lju- bazne gospogje blagorodna gospogja Marija Bogišić-Pohl, te je s velikim za- nimanjem pratila svaku tačku ove ve- černje svečanosti. Dvorana je bila puna otmjene pu- blike i nižeg puka. Nakon predstave ggja. Bogišić-Pohl, gosp. Gi. Bijelić i rodoljubni cavtatski odbor zadržali su se nekoliko vremena u srdačnom raz- govoru sa dubrovačkim odborom, ko- jom prigodom bila su im predstavljena gg. članovi Uprave Narodn. pokraj. dalm. kazališta. Ovom je prigodom gosp. Bijelić za- nosnim riječima izjavio višeputa svoju pripravnost, da će kao i dosada tako i unaprijeda nastojali oko ostvarenja velike Bogišićeve ideje. — mmen GE e PES “a GO Tako je izvršen krasan čin pijeteta i dužnog poštovanja prema velikom pokojniku u rodnom mu gradiću i na grobu njegovom, gdje su se, nažalost dosta rano, ispunile ore riječi divnog Prerada: »U tvom polju daj mu groba, tvojim cvijećem grob mu kiti!« | mi smatrasmo za dobro i korisno, da u našem listu donesemo ovaj krat- ki opis kulturne ove svečanosti u Cav- tatu i da tako posvetimo nekoliko cr- ta uspomeni dra. Balda Bogišića, umni- ka priznata od čitavog obrazovanog svijeta, našeg velikana, čiji nas duh zanosi, sokoli i uzvisuje; uvjereni smo, da svaki i najmanji dodir sa živim i mrtvim našim velikanima čini nas vi- šim i boljim. ANNAN Govori na grobu: Dr. Nikša Svilokos,* odvj. kandidat, pro- govori ovako: Na skromnom grobištu »Rokove glavice«, na koju naš dragi Dubrovnik preko sinjeg našeg mora prebacuje svoje davne 1 bliže uspomene, na tihom pokojištu, koje su- morna Tiha obavija žalobnim sjenama — dogjosmo evo dubrovački i cavtatski kaza- lišni Odbor sa cijelim osobljem Narodnog dalm. pokraj. kazališta, da se poklonimo prahu tvojemu, slavni učenjače, D.re Baldo Bogišiću! Rodoljubne misli velikih naših ljudi o- stvaruju se pa bilo i preko groba njihovog i harno potomstvo na ognjištu narodnih ideata, koje mu namriješe njegovi velikani, priznaje ovu veličinu njihovu dužnim pije- tetom i zahvalnošću. Megju tvojim divnim, poletnim, rodoljublja svetim plamom razgrijanim snovima i do- morodnim aspiracijama, u duši tvojoj, Baldo Bogišiću, začela se je bila želja za ustanov- ljenjem jednog domaćeg kazališnog društva. Taj tvoj san i tvoju želju ispunilo je po- tomstvo, i mi evo danas harni klanjamo se pe- pelu tvome, slaveći pobjedu na tvome grobu. Velebni duhu, veličajna sjeno, kao trium- fator kreni s nama povorci na čelu, da ču- ješ u rodnom Cavtatu tebi na počast, kako se materinskom riječju umjetnost gaji. Osvijetljen aureolom jednog od ponajbo- ljih naših velikana bodri nas i radi daljnjim stazama k svijetlu i slobodi! Ideja stalnog narodnog pozorišta stupa naglim mahom svome ostvarenju i razbija lance davnih presuda. Opojeni čistim narodnim duhom i nje- govim spasonosnim težnjama evo nas na tvom grobu da pod tvojim auspicijima pre- damo potomstvu neoskvrnjenu čast rada svog. Taj rad će odisati tvojom dušom, baština narodna zalivena znojem našim osvježit će cvijeće, kojim kitimo tvoj grob — slavni učenjače! veličajni pobjedniče! Jedna od sjajnih zvijezda, što je zasvi- jetlila na obzorju jednog neba i jednog na- rodnog zanosa — ti si, o Baldo Bogišiću! — prestavniče jedinstva, duha, krvi, jezika. D.re B. Bogišiću, ti si nam mio kao sjajna ideja u carstvu ideja vječnih, jer kao svje- tlonoša kroz maglu našeg narodnog života začeo si ovaj korak, koji! smo mi u duhu tvog jakog genija nastavili, da _materinsku riječ u našu umjetnost unesemo. Radost je stoga i veselje prekogrobnom duhu tvomu, koji nek nas i dalje bodri u teškoj borbi za narodni život i prosvjetu, nek nam ulijeva snage za nove podvige u novom kreševu. Slava ! Slava ti i čast vječna, veliki na- rodni veleume D.re B. ! D. Niko Gjivanović reče: Iz Dubrovnika, pomlagjenog Epidaura, iz Dubrovnika, koji nam je u daljini eno još lijepo na vidiku, evo nas danas u lije- pom Cavtatu, sagragjenu na ruševinama rimskog Epidaura. Stigli smo u tužnoj po- vorci na ovo žalobno mjesto, gdje leže po- rušeni mnogi snovi i nade cavtatskog vrlog naroda. Odijelili smo se od svake zabave, vesele vreve svijeta i potražili smo ovu sa- moću, blaženu samoću, gdje počiva dragi nam prah velikana, učenjaka D.ra Balda Bogišića, koji je ugledao svijetlo svijeta u o- vom gradiću, koji je cijeli svoj život proveo uz knjige za svojim omiljelim pisaćim stolom, u samoći arhiva megju zaprašenim rukopi- sima, u učenome svijetu, megju učenjacima svjetskoga glasa. Kod rake smo umnog trud- benika, čiji snažni um i energična volja ne znadoše za počinak, za odmor: radio je neumorno na različitim poljima, nadasve na onome historije prava, naosob pisanog (obi- čajnog) prava kod južnih Slavena, sastav- ljajući tolika djela pisana s velikim trudom, ' još većom ljubavi, zamjernom savjesnosti; pišući jezikom književnim, lijepim, elegan- taim; zanesen silnom ljubavi za putova- njima po kulturnim zemljama, koristeći se pri tome svojom znaustveno-umjetničkom kulturom i poznavanjem većeg dijela evrop- skih jezika. .) d Ova hladna ploča pokriva mrtve ostatke toga velikog čovjeka, čije se plemenito srce uvijek zagrijavalo za sve što je dobro, li- jepo i pravo, što je čisto slavensko, što je svim slavenskim narodima zajedničko. U ovom tihom počivalištu mrtvih na oso- biti se način ćuti utješen i ponosan naš dubrovački odbor za promic. narodne kazal. umjetnosti u pokrajini, utješen je i ponosan gdje može uz vrli cavtatski odbor, koji ima istu svrhu i uz vrsni umjetnički personal Na- rodnog dalm. pokrajin. Kazališta, da poda poštu neumrloj sjeni velikog Bogišića, kao izljev dužne harnosti prema velikim zaslu- gama pokojnikovim, koji je bio sjajna, ne- obična pojava ne samo kod Hrvata i Srba već u cijelom naučnom svijetu slavenskom, romanskom, germanskom, gdje je svukuda uživao velik glas. Na kamenitom ovom brežuljku žalošću skamenjeni gorko žalimo, da nam više nije dano uživati našeg d.ra Balda megju živima, gledati gdje i on živ živo prati rad ovog našeg kazališta, koja je spasonosna ideja imala baš njega za svoga duševnog pokre- tača a njegovu plemenitu i milostivu gospu sestru za osobitu zaštitnicu i podupirateljicu. Neprežaljeni Dr.e Bogišiću ! Nazad 5 go- dina prestao si živjeti, ali samo zemaljskim životom svojim. Ti živeš jošte i onkraj ovog groba, u boljemu svijetu, gdje uživaš kod pravedaog Boga nagrade tvome neumor- nom učenjačkom i patriotskom radu. Silno si ljubio Dubrovnik, njegove vrijedne si- nove, njegove dične i stare uspomene, nje- gove pravne spomenike, ie si sada blažen megju sjenama Držića, Gundulića, Getol- dića, Bandura, Boškovića, Rastića, Pucića, Vodopića i drugih slavnih sinova mrtvog nam Grada iz perijoda njegove posvema- šnje i nepomučene sreće, njegovih žalosnih kušnja, njegove porušene veličine i slave, njegova ponovljenja, njegovih znamenitih decenija iz novoga doba. U nerazdjeljivom si društvu sa svećenicima Vodopićem, Siros- smajerom, Račkijem, koji su te toliko lju- bili i častili. Bogišiću, diko našeg dvoimenog naroda, ti živeš i — ovdje na svijetu: tvoje je ve- liko ime ostalo, ostalo je neumrlo, tvoja su velika djela kod nas i s nama. Ta će djela biti za nas ne samo predmet osobitog po- nosa već i trajni poticaj, da uzdržimo u svom srcu i u srcima drugih, nadasve o- RNS RS SIE a mladine uzdanice, živu uspomenu na Tebe, uzora našega. Na ovom posvećenom mjestu, pred tvojim milim prahom, veliki Učitelju naš, evo se sagiblje uz dragi ti cavtatski narod i naš dubrovački odbor, te prinaša jedno obećanje, polaže jednu svečanu za- kletvu. Da, pred dan, u koji vas kršćanski svijet časti uspomenu svih dobrih i zasluž- nih pokojnika besmrtnika, i mi ti danas tvrdo obećajemo, veoma dobri i zaslužni besmrtniče D.re Bogišisu, da ćemo do groba biti harnim srcem vjerni tvojim uzvišenim idejama, idejama ma korist i diku naroda našega, na korist narodne kulture, na korist narodne umjetnosti — da i narodne kaza- lišne umjetnosti u pokrajini, koja ti je to- liko stala na srcu, na plemenitom ti srcu, Dr.e Baldo Bogišiću! Pokoj ti velikoj duši ! Mir prahu tvome! Vječna ti uspomena u našem narodu! Slava Ti! Slava! | Govor gosp. Radivoja Dinulovića, taj- \nika Narodnog dalm. pokraj. kazališta: Eto nas ovdje, kraj nijemog kama, što kano vječnost priča tvoje čine, dr. Bogišiću; za rad, prosvjetu, umjetnost ti živio si samo! Tvoja je misao vodilja naša: na plavom Jadranu, dok je nas i ovih stijena, neka te samo naša riječ čuje. U hramovima Thalije duž naših zemalja, palimo svoje zavjetn baklje“stavenskoj misli. - jos Jer jaki mi smo, ko ove gore! I silni smo, ko talasi ovog mora! A sunce, što nas žarko grije, puni nam grudi rodoljubljem: Za ime naše, Za materinsku riječ milu, Za narod, Za njegovu kuturu, Voditi borbu do daha, do smrti. Taj poklon primi od nas, što tvoju misao, želju tvoju, u štovanju svete ti sjeni, iz ri- ječi u djelo izvedosmo. Evo nas ovdje, kraj nijemog kama, Što kano vječnost priča ti čine: Za rad, prosvjetu umjetnostti živio si samo! Pa sjeni tvojoj stoga nek' je slava od koljena do koljena, dok nasi pokoljenja bude! Slava Dr.u Baldu Bogišiću! Govor proi. A. Vučetića na pozornici u Cavtatu. Govornik hoće da slavi blagopok. Dr.a Balda Bogišića kao pokretača ideje usta- novljenja Narodnog pozorišta za primorje u Dubrovniku i njegovu sestru gospogju Mariju Bogišić-Pohl, koja podupre ostva- renje ove ideje upisujući svog blagopok. brata kao prvog utemeljitelja Narodnog po- zorišta. Govornik prikazuje Bogišića kao velikana i to ne samo kao velikana umom, što je svakomu poznato, nego i kao velikana sr- cem i voljom, jer Bogišić, uvjereni Srbin, pokazao je svojim djelovanjem u svakoj prigodi svoju ljubav prama jednom i dru- gom plemenu našeg naroda, prama Hrva- tima i Srbima. Tako je Bogišić nastojao svojom glavom, da na temelju starog na- rodnjačkog načela universitarci Dalmatinci zajedno s onim iz Hrvatske i Slavonije ute- melje sveučilišno djač o društvo »Velebit« u Beču 1865. godine. Osim toga je Bogi- šić uregjivao cio svoj umni i znanstveni rad ma korist jednog i drugog plemena: Srba i Hrvata. Govornik zatim dokazuje, da se Bogišić pojavio u najboljem svojem svijetlu kao ve- likan srca i volje tim, što je početkom osamdesetih godina prošlog vijeka postao pokretačem ideje utemeljenja narodnog po- zorišta za primorje u Dubrovniku na po- dlozi sloge Hrvata i Srba, da materinska riječ stupi stalno na pozorište. On povjeri a atom 3 | M. ita ći m tn