RR S DELL tii ut iči i NEEE PRAVA tj A RR IO CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 IZLAZI SVAKE SUBOTE NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU u Mini VARA VASA SS S ES STA Mat SMA taJ Ep SM E SOLA EEE AO MOO Unionisti. Tako se zovu gospoda u Banovini, koji na sva ugnjetavanja Madžara klimaju glavom i vele: nema druge, uz Madžare jesmo i ostajemo! Briga njih da je na- goda po sto puta pogažena i povrije- gjena; briga njih da narod očajava i neće da se dalje izlaže; briga njih da im domovina propada, te će brzo na prosjački štap; briga njih da im name- ću madžarske škole, madžarske činov- nike, madžarske grbove a sve u oči- tom protuslovlju sa zakonom; briga njih da o Megjumurju više se ne smi- je govoriti, o Rijeci i još manje; bri- ga njih da im šalju nasilne upravite- lje: oni ostaju tvrdo uz Madžare i dr- že se njih, kao pijan plota. Ali vele ti dobrijani: ako nijesmo unionisti, ne- ćemo nigda doći do vlade, pak onda jaoh i nevolja narodu! Nu da ih smi- jemo pitati, mi bi im rekli: pak što će vam vlada, kad morate raditi onoliko, koliko vam vaši sretni Madžari nare- gjuju, kad ste tegli rukom da i naro- dna vlada za Mažuranića i uz koalici- ju, nije postigla ništa, nego je dapače morala primiti i odobriti i nove po- vrijede one nagode, koja je imala biti sveto slovo za obje stranke, podloga pobratimstvu? A onda ne ostaje dru- go nego apsolutizam — kažu unioni- sti. A mi velimo, ragje apsolutizam, nego ono gadno izrugavanje Madžara sa dogovorima, ono strašno omalova- žavanje narodne volje, ona odurna ko- medija, kojoj smo svjedoci ima puna godina dana. Ima godina i više da se provode neprestani dogovori, a da se ipak do ikakvog zaključka ne dolazi. Otišao je Cuvaj, došao je drugi, sa- stanci učestali, dogovori se vodili, o- bećanja koliko hoćeš, pak? ... Nijesu li davno pozvani faktori svi dogovor- no uprli u to, da se prije uklone zlo- porabe, koje su narod ljuto ucvjelile? da se opozovu sve one naredbe, koje su u očitoj protimbi sa duhom i slo- vom nagode, pa kad tako madžarska vlada bude faktično dokazala a pošte- PODLISTAK. P. S. Urbanaz: Amaranti. N. Sabatini-Subotić. I ova zbirka talijanskih pjesama, koja je nikla s ove strane Adrije, pruža nam jedan dokaz više, da katolička literatura raste ne samo brojem, nego i uspjehom, Čitao sam pjesme ne zato, što pobliže poznam auktora, nego sam ih na dušak pročitao, uz duševni užitak i ostao sam — zadovoljan. Urbanaz je mlad čovjek, rogjen u Kopru, uzgojen u samostanu, tako da se samostanski roman- ticizam prepliće u mnogim pjesmama. Vidi se, osjeća ljepotu nepomućenim srcem, po- gleda katkada kroz okno svoje ćelije u svijet, pa onda reflektira u ponutrici svog duševnog carstva stečene iluzije i —- pjeva, ne zato da piše kao mnogi pegazi, nego zato jer mora da razgali svoju dušu u formi ljepote. »Amaranti« (Zara, E. Vitaliani, 1913) za- pravo su prvijenci iz prve periode 1908-1912., ali neću biti presmion gdje kažem, da je većina istih sazrio pjesnički plod. Jedna je rijetkost, da se sove strane Jadrana, gdje danas: cvati skoro isključivo hrvatska knjiga, javlja onako jedra, puna i sregjena talijanska POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. no i otvoreno pristupa bratskom do-|mogla čovječanstvu pružiti nesmetano sve govoru, da se tek onda preko osobi- blagodati bogatih duhovnih a i tjelesnih tih izabranika ustanove novi uvjeti i izvora, kojim ju je Bog nadario. Tri su načela, kako bi dva maroda i dvije mjesta pak bila dužna da vanrednim nači- : nom, mimo svih ostalih proslave taj god; vlade saglasno poslovale, provagjale|g qa su Carigrad, koji nosi ime velikog pošteno utanačenu nagodu, i tako Ži-|cara Konstantina; viječni Rim, koji mu je vjele u prijesnom pobratimstvu? Ali| podigao velebni spomenik, te mu priznao od toliko brojnih povrijeda, i ako su|carsku vlast; i Solin odnosno Spljet, gdje po stotinu puta glavni faktori izjavili je za prvi put gordi Dioklecijan mogao e će ih ukloniti naredbenim putem, eto MR sdvojnosi, doje Mtknko zjagO, “R a nasljednik zlosretni Julijan: vicisti Galilee! do danas usprkos svijem obećanjima, | Carigrad, jer u turskoj vlasti, mimošao je nijesu niti prstom krenuli, a kamo li|mučke taj god; Rim je učinio svoju; a i saniranje proveli. Pak zar takovim vje-| Spljet je nastojao vanredno i veličanstveno rolomcima i dalje vjerovati, i produlji-| proslaviti tu obljetnicu. Ugledni gragjani vati narodnu porugu i brigu moljaka- sastaviše odbor, udesiše sve, kako bi iz- jući!? Gdje je tim vajnim rodoljubima vanjska proslava bila što sjajnija, pozvaše : kae ; priznatoga dramaturga Ogrizovića da sa- narodni ponos? Gdje im čovještvo ? stavi navlaš dramu, u kojoj da se proslavi Sa takovim bezvjercima nebi se smje-|gyeta uspomena svetog Dujma, pokrovitelja lo ugovarati, pak nadošlo ma nezna-|one biskupije; divnim proglasom pozvaše mo što! Nije sama Banovina, koja bi|pokrajinu da sudjeluje; urediše ophod do otpornim mukom tražila, da se nasilnici | Solina, učiniše pohvalno sve što se je mo- k pameti povrate, tu bi sama kruna glo, a da god uspije na slavu i diku na- prednog u pravom smislu našeg Spljeta. napokon nešto poduzela, a za Bano- Duša tog pothvata bijaše M.r Bulić, koji vinu bi radili Hrvati iz Bosne, Istre ine samo u pokrajini, nego u znanstvenom Slovenije, iz naše pokrajine, a prenuli|svijetu slovi kao prvak u znanju pedago- bi se i ostali Slaveni, da dalje ne ro-|škom i arheološkom. On sa uglednim D.rom buje zemlja, koja za carstvo ima neiz- see sE JE spomen- Si i hi njigu, koja će preći poznijim mjernih zasluga. Mi bi srdačno pozdra- kao dokaz pjikorog ooanja NLO vili pasivnu resistenciju Banovine, jer| pak dok su se tivsivi sokoiovi vinali u u tomu vigjamo jedini joj spas. Zato |visine nebu pod oblake, najboljom namje- mam je zazorno da i koalicija pristaje|rom, vogjeni od samog domoljublja i ro- uz unioniste. Tvrdo smo uvjereni, da doljublja, iz zakutaka zagraktaše zlobne ža- će dogovori Banovinu i u višu nevo- be; list, koji nažalost nosi ime »Sloboda«, 13 : Mia ustade da sve osujeti, tobože jer su tu po lju uvalit, narod će izgubiti i ono ma- srijedi čampri klerikalstva. Pak i da jesu, lo dobre volje što ima, i onda nado-|pitamo: nije li slobodno svakomu iskazivati ći će finis Croatiae, ne bude li s|svoje uvjerenje? Prisiliše Općinu, ti koji se druge strane pomoći. razmeću! slobodom, da ostaee pri streni, tobože, jer ne pozvana kad se je snovao 4 šiće s Odbor. Dadoše im posve temeljiti razlog s Kad su htjeli nek im bude! čega se je to učinilo, a nastojaše na skla- dni način otvoriti širom vrata da i Općina I najzagriženiji protivnici katoličke crkve, | sudjeluje; ali vajni liberalci oglušiše se. Pr- ne mogaše zanijekati, da je sloboda data|kosito zanijekaše počasno mjesto dostojan- po caru Konstantinu donijela svijetu i čo-| stvenicima, naperiše sve sile da osujele dobro vječanstvu u svakomu smijeru neizmjema|osnovanu proslavu. Nijesu se žacali nimalo, dobra. Ove je godine dakle vas kulturni|da tim vrijegjaju najzaslužnijeg Spljećanina PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- , — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. as: sate ema PA Ep S DEA Named SSSRA L NSS STD SL NSS spjela je veličanstveno i slavno mnogo vi- Dubrovnik, 14/XI. še nego li su se isti pokretači nadali. Pro-| U Ateni se vode pregovori izmegju tur- slavi se pridruži golema povorka od 15.000 \skih i grčkih izaslanika. Rumunjska je za- duša. Je li ikad naša pokrajina doživjela | prijetila, da će u slučaju, ako bi Grčka bi- velebnije slave? Nije li Općina predstavnica | ja napadnuta od turskih četa, staviti se uz svoga naroda? Ona je imala biti prva, naj Grčku i pomoći joj oružanom silom. Usli- čelu sve proslave, a tamo iz hude pizme|jed energična istupa Rumunjske upravila je radi zloglasnog liberalizma ostala je po kr-| Porta svojim izaslanicima nove upute, i vi- mi. Žalosno je to u stvari, i ako je s dru-|jećanjem postigao se sporazum u svim ta- svijet, jer se navršila obljetnica tog vanred-| M.ra Bulića, i veleugledne svoje sugra- nog dogagjaja, proslavio na jedan ili na|gjane; nijesu otstupili ni onda, kad je očito drugi način tu epohalnu uspomenu. Crkva|bilo da će biti posve poraženi, kako je je pak Božija po naredbi svog vrhovnog | ostala poražena kivnost Dioklecijanova ispred Upravitelja, namjesnika božanstvenog Spa- | Konstantinova križa. sitelja, na osobiti način Bogu prinijela za- Nu, njihovo graktanje ostane glas u pu- | hvalne molbe, jer je po Njegovoj milosti | stinji; proslava, kako vele sve novine, u- | pjesma pjesnika iz naše sredine, koji pro- | freddo e pallido scriveva matra svoju okolinu, shvaća ju i zaodijeva| tanti punti di domanda lijepom talijanskom pjesmom. sjećajući nas ovim stihovima na »zadnjeg U ovoj zbirci doduše se opaža neko Adama«. Ali njega ovaj cvijet čemera i sjete oduševljenje za modernom, ali to jedino u|"'“ umirio i zato: pogledu forme, te sa toga gledišta je Urba- aa EVE i roje naz savremen, Moderan je u glavnom tonu ro i roi Šžitežosa melankolije i pesimizma. Nego auktor »tra- gli occhi il di chiudeva chiari. tora« nije nemirnjak, ne gleda sve kroz Oh, che allor bramavo, o Silvio, crne naočare, i ako osugjuje simo tamo darti un altro fiore olente: današnji društveni realizam, on ipak ide SASE PRES dalje i vodi nas u Eden, što ga je sagra- E | odor di ik e dila kršćanska vjera, mada i ljubav. Ovo sehiude all' alma il cielo intero, moramo imati pred očima, kad čitamo apo- ogli spiega il tetro enigma teozu na Silvija Kranjčevića: del dolor, del cimitero. Quante volte, o caro Silvio, $ mi porgesti alle narici la fragranza di quel flore, che. consola gl infelici. Disperando vagolavo pol perduto paradiso e quel flor sentivo quando mi bagnava il duolo il viso, Quante volte sopra il gelo glacqui accanto il moribondo — mesto. epilogo del vivi — e dei secoli & del mondo. Solitarie ardovan le stollo sulla terra intirizzita; noi due soli —- mi sembrava — | eravamo ancor in vita (A Silvio Str. Kranjčević p. 34-37.) Time je Urbanaz glede svog pjesničkog zvanja na čistu: on traži i nahodi u vrtu megju cvijećem kao Mandaljena Njega, pro- totipa ljepote i uzvišenosti, Uftbanaz voli Carduccia, Adu Negri, D' Aununzia, Pa- scolia, posvećuje stihove F. T. Marinetliu, pjesniku futurizma, ali uza sve pristajanje za formom, usvajanje naravnosti ritma mo- derne, on je vrlo daleko sadržajem od pro- čelnika najnovije lirike, Urbanaz hoće re- alizam, ali zdrav, logičan i pozitivan re- ge strane veliko dobro, jer se očito tim vi- di, na što cilja žuč i otrov te gospode, ko- ji se razmeću naprednjaštvom i slobodom. Od straha pred narodom prikriše svoju mr- žnju na vjeru sa doskočicama, a što je go- re sa ogavnim (rječetinama i podvalama a i očitijem lažima. Jer je vitez Madiraca, taj ugledni načelnik Trogira, taj veliki i po- šteni nesebični rodoljub pridružio se pro- slavi, bio je sramotno i grdno napadnut. Neka te gadne žabe krekeću i nadimlju se, dok puknu. Mi od srca čestitamo tom zna- čajniku, a takogjer slavi našoj Msgru. Bu- liću i svoj gospodi od Odbora, jer su lizvo- čkama. Mirovnom sudištu biće predano pi- tanje o troškovima za turske zarobljenike, o razlici tumačenja protokola predaje Solu- na, štete zbog zapljene grčkih brodova i pitanje državnih domena. * ** Izaslanstvo Engleške u internacijonalnoj banije predložilo je novu liniju za teritorij izmegju okružja Krfa i Korice, liniju, koja čini kompromis izmegju etnografskih nače- la i želje samoga pučanstva. * * # Srbija je odobrila Grčkoj prijevoz život- jevali pobjedu vjere stalne kao stanac ka- nih namirnica bez carine za grčku vojsku men u našem narodu. A vajnim slobodnja- cima velimo: u kut noćurci, u kut; sakrijte se patuljci gdje stupaju priznati divovi! A takovi su provodići proslave ! Naš pravac. Historijsko državno pravo izbjegavaju oni, koji ne mogu, da se na nj oslone, jer ga nemaju. Koji narod nema državnoga prava, taj se oslanja ma prirodno pravo naroda. Budući danas zakoni i ugovori odlučuju, to je tim opravdanije da se pozivamo na državno pravo. Naš pravaški program ne isključuje ni prava naroda. Na temelju je- dnog i drugog tražimo ujedinjenje i slobo- du hrvatskog naroda. Narod hrvatski i srpski jesu jedan narod po krvi i jeziku, ali nemaju iste težnje i tvore različite državne organizme. Dok Srbi budu isticali svoje srpstvo, svoja prava i težnje, do tada nećemo ni mi od našeg o- dustati. Kao što Crnogorci i ako se prizna- vaju Srbima i ako s njima imaju istu vje- ru, pismo i zastavu i ako su geografski, još sada poslije rata, tako zgodno smješte- ni i ako su neodvisni, pa ako uz sve to hoće da samostalnu živu, zašto mi Hrvati da ne težimo za samostalnim životom, dok se ne uvjerimo, da Srbi i to poglavito oni u Srbiji pošteno misle? B. —— DDS Eterna ella si chiamava...... Si contorcea a popolare il mond Eva. Fra le pecorelle agnello insanguinato, Abele rantolava tenuemente. L' eterna li consolava mostrando aluole di flori, orti di frutta e innocue melo a chi sudava tra le spine; mostrando le culle piene, le zeppe vio delle nazioni alla prima puerpera; la morte liliale mostrando, che I ala stesa, slecome un guscio bianco por I acqua placida d'un flume in mezzo allo ninfee, tra isolette di rose, guidava. alizam, skojim je usko spojena pjesma, ječanstvom od iskona. o sul golo il dito mio vjekovita, združena čov preko Bitolja za Koricu. * # | Došli su u Beograd japanski oficiri, je- |dan podpukovnik i dva majora, da prouče organizaciju srpske vojske, osobito artilje- riju i sanitet. *# Da se omogući sklapanje zajma izmegju Pariza i Porte, turski je ministar rata na- ručio u Francuskoj bateriju brdskih topova! * * # Ruska je duma otklonila prijedlog »ka- deta«, da se svim gragjanima Rusije, dakle i izraelićanima, dade potpuna ravnopravnost, * * # Arbanasi se opet spremaju, da provale na srpski teritorij. Vigjeniji u Ljumi i Maću primili su nalog, da huškaju i spreme na- rod za upad. Arbanasi su dobro oboružani, a prispjeli su im bugarski oficiri, koji će da sve rukovode. * * * Beogradska je policija zaustavila nekoli- ko Bugara, koji su krivim putnicama htjeli proputovati »za Ameriku«, jer uvidješe im pravu namjeru, da preko Rijeke pogju u Arbaniju, da huštaju protiv Srbije. Vraćeni su odmah preko Pirota u Bugarsku. *# Divizija ratnog italijanskog brodovlja ot- putovala je na krstarenje u vođe Levanta. \Poslije izvagjanja manevara usidriće se 16. \0. mi. pred Rhodom. i “ disse \ eterna, rivolta al cieli: io resto qui. (Al secolo XX.) i od toga časa pjesma je pratila čovjeka kroz vjekove do danas, doživjela i preži- vjela sve kulturne faze onamo oko obale Ganga, zemlji Hananskoj, kao fenić-ptica preletjela je vršak hrama u Heliopolu, gra- dila piramide oko Nila i kroz sredovječne periode vazda ista, ali u drugoj pojavi do- čekala je dane prevrata, da prolije svoju krv na mase, što su jurišale na Tuilleries. Po tomu pjesnik shvaća pjesmu kao neku vrst objave, kao istina, što nezna za me- tamorfoze nestalnih ljudskih mnijenja, već ostaje netaknuta, jednaka danas ko i uvijek. Samo u znaku ove istine, što se u praktič- nom životu nazivlje dobrotom, može se dići iz praha, iz mrtvila vaskrsnulo čovječanstvo : i oo a — ema u vr —-_—-Su masu s Siči i komisiji za ustanovljenje južnih granica Ar- .