| PRAVA ATSK CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. tasta KISSA: RER 4 tv APR tan LALR ASA MA a PSA NA IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. NeOREO tm d PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Aa at JE Br. 457. Što je bilo u Baru? = Novinar, ako je pravi i pošteni, o- svjedočen je, da ima jedino služiti pra- vici i istini, da ima oplemeniti svoje čitaoce sa pribranom riječi, uglagjenom formom, te u njima pobuditi čuvstva i misli, koje .se dolikuju izobraženom društvu i skroz čestitijem ljudima. Sve- ta mu je dužnost suzbijati poroke, po- Rea JE AA penj ticati na krepost, odgojiti ukus na sve. što je dobro i lijepo. U tim granica- ma neka mu slobode do mile volje ; blagoslovljeno bilo! Naravno je, da kako ima pobijati opake ili škodne na- mjere ili nazore, tako ima žigosati i zlodjela, pak bilo od neznamo koga ; ali i to uvijek bez osobnih uvreda, bez strasti, a nadasve kad ima nešto zamjeriti ili pokuditi, iza kako se je tvrdo osvjedočio da kaže istifiu i ni- šta drugo. Mi shvaćamo tako zvanje novinara, a tako ga ima shvaćati i sva- ki pametni čovjek. Nu ima, nažalost i na pretek, tako zvanih novinara, koji šnjure po zakut- cima (da se skladno izrazimo); koji iz- našaju sve smeće zlobnih duša, oga- vnika; koji kidišu na tugje poštenje «za majdeše, koji nasladom hoće da navlaš okaljaju ili stanovite staleže, ili stanovite osobe, te ko što bubne ili šušne donašaju kao živu .istinu, bez obzira, bez priupitati, bez osvjedočiti se, bez pričekati da se stvar razbistri, da sud ili pozvanici reku svoju, dapa- če što je uprav zločinstvo, i kad je dokazana očita laž o vijesti rasprostra- njenoj, neće da opozovu, da svoju la- koumnost ispričaju; bace kamen a sa- kriju ruku. A ipak oni su najprije iskusili na sebi, što može ljudska zloba, mržnja, strast; oni su na sebi okušali, kako je teško i mnemilo podnašati osva- de i klevete, te bi ih imalo fo is- kustvo učiniti oprezne, da mjere dru- gomu istim laktom, kako bi željeli da se njima mjeri. A tamo sve protivno postupaju! Ako to čine iz lakoumnosti i leventluka, onda nek bace pero u PODLISTAK. O dolasku sv. Frana Asiškoga našim stranama i izvadoi du. brovačkih povjesničara o nje- govom boravku u Dubrovniku. Napisao: O, Frano Jurić. Onaj skromni poverello d' Assisi, sv. Frano, o čijem životu tek sitni crtež iznašam, kroz sve vjekove kao neki mistični tip zanaša svat.uga. On se rodi u Italiji, u gradu Asizu, godine 1181., od plemićke obitelji. Lijepi niz mladenačkih godina sprovede veselo, bezbrižno, kad god. 1207. u crkvi sv. Da- mjana, sa Križa začu ove riječi: »Zar ne vidiš, Frano, kako se ruši moja crkva? Idi je dakle popravi«. Tek kašnje upozna Frano, da ga je Svevišnji zvao, da popravi Kri- stovu crkvu. I on zbilja osnuje svoja iri reda; prvi za muške po samostanima, ko- jih je dandanas preko 30,000; drugi za ženske po samostanima, kojih je oko 3.000; treći za sve kršćane u svijetu, kojih je da- nas blizu 3 milijuna. I nebesa rosom nebeskih milosti to divno sjeme Fra- nino, koje poda sv. crkvi što svetaca i bla- aa stam RER RJE Ai EGER Apt JEEP pa JE AA pe JN RR AAA A ast oi ta ata st stn ta .U DUBROVNIKU, 20. NOVEMBRA 1913. kut, oni nijesu novinari, jer im fali o- prez, uglagjenost, prava novinarska na- mjera; ako pak to rade hotomce i ka- stimice, onda su zločinci, ne ljudi ne- go zvijeri! Toli više treba doći do tog zaključ- ka, ako ti vajni novinari na taj način prosiplju vijesti, kako bi lukavo izbje- gli posljedicama pravde, a to bude de- vedeset i devet puta po sto. Rijet će se: ima ispravak! Hvajda tog isprav- ka, kad ga zabašure opaskama, tako da mješte svijetla postaje gori mrak! Ima sud? Ko je pokušao, zna koliko je pogibeljan i trnovit taj put, te dobro veli naš narod: ko tamo pogje prav, ne izagje zdrav, a ko kriv, ne izagje živ; a i još bolje zemlja tvrda a nebo visoko! To kad se nevinost dokaže ; a koliko puta uza svu nevinost, pra- vorjek bude uharan huncutu i kleve- tniku ? Ovo se zove razložiti a ne natezati. Uz takove predpostavke pitamo, kako su se vladale »Sloboda« i »Dubrov- nik« u poslu od Bara? Odgovor na to pitanje dati će istinito iskazivanje onoga što se tamo desilo. Nekoga su mladićka iz Kotora vo- dili u zavod, ne dva svećenika, ne dva fratra, ne dva jezuvita, kako su lažbeno i sramotno naglasile te novine; nego dva svjetovnjaka. I- stina ti nose haljine nekakove kongre- gacije, ali su prosti svjetovnjaci, ne pripadaju ni mirskom kleru ni redov- nom kakvom redu. Sve one potanko- sti, koje su našarane u istim novina- ma, proste su izmišljotine, da popara bude što paprenija omraženim jezuvitima. Skadarski su jezuviti, ti austrijski kulturtrageri za Arba- niju (naravno, udri po sedlu kad ne možeš po paripu!) ostali u Skadru a da se nijedan nije maknuo, kako za stalno znamo. U Baru su u javnoj go- stioni, ta dva svjetovnjaka u odori kon- gregacije, spavali u posebnoj sobi, dok je dečku opredijeljena druga soba. Taj mladićak, koji ima biti prefrigana ci- ma, barem po kazivanju posve vjero- ženika 380, a mučenika u raznim grupama preko 1000. Pod barjakom tog poverella d' Assisi kroz sve vjekove kupio se lijepi broj učenjaka, kraljeva i careva. Tek nekoje da napomenem: Dante, Boccacio, Tasso, Kolombo, Wolta, Petrarca, Giotto, Rafaelo, Murillo, Palestrina, Ljudevit VII., francuski kralj, kao i Ljudevit IX., Ferdinand španjol- ski, Rudolf habsburški i t, d. Divnih pak blagodati kulture i morala sred vječnih bor- ba klasa rodu ljudskom donese ovo sjeme Franino! Taj Bogu odani svetac na Alverni god. 1224. primi rane istoga Krista. On u- mre god. 1226. 3. listopada. Bi proglašen svecem 1228. 16. srpnja. Umre Frano, ali njegov karakter: poverella, pjesnika, mo- trioca naravi, ljubitelja potlačenih kao neki sirenski glas zanaša i u današnjem vijeku ne samo katoličke mislioce, nu i protestan- ske, pravoslavne i inovjerce. Njegov duh zanaša i slikare i kipare, pjesnike i knji- ževnike, koji po akademskim katedrama o njemu raspravljaju, velike študije o njemu iznašaju. Motreći ovaj osobiti interes za tim poetičnim svecem kod svih klasa naroda, iše| mislim, da će mnogim ugodno biti čuti, kada on doplovi našim krajevima, i što na- ši povjesničari pišu o njegovom dolasku i dostojnih svjedočanstva, u austrijskog je konsula podigao tužbu, da su ga htjeli silovati ti svjetovnjaci kongre- gacioniste. Konsuo je stvar predao u ruke crnogorskog suda. | uvrijegjeni kongregacioniste tražit će zadovoljšti- nu. Rijet bi, da je od svega bila ona: u veče trista u jutro ništa, ali ćemo se osvrnuti opet po istini, ako primi- mo obavjesti. Znamo još da odnosna dva svjetovnjaka bili su tamo uvijek u gostioni, a ne u apsu. U »N. Je- dinstvu« ona je vijest bila opovrgnu- ta, ali ti vajni spisatelji, koji su sen- zacijonalnu vijest natrubili, okitili, oso- lili, nijesu vijest ispravili. Je li to bilo pošteno? Pak da nemamo pravo ka- zati, da su neki dopisnici ne ljudi ne- go zvijeri? Svi lome zub na Jezuvite, jer su neu- strašivi borci za istinu, za pravicu; za- to štogod se dobra čini jezuvitško je maslo, dogod se dogagja, Jezuviti su krivi. Barem odavna oni su nasta- njeni i u Spljetu i u Dubrovniku, svak budnim očima prati njihovo revno po- slovanje, pak što se tijem ljudima ima kazati osim dobra? .Ati im se dobro od nekih ne priznaje; a baci li pako- sna duša i sjenku, grade se kule u zraku, koje se rasplinu što puhneš. Ža- losno, zaista žalosno! | to se zove kul- turna štampa?! Zast. Perić u Parlamentu. Donosimo drugi dio govora vrlog zastu- pnika g. Perića, koji se odnosi na Hrvatsku, a glasi: A sad nas evo kod Madžara, tih razma- ženih miljenika, radi kojih su žrtvovane ostale narodnosti: Nijemci, Rumunji, Rusini, Slovaci, Srbi i Hrvati, i koji nam diktiraju cijelu politiku; jesu li bar oni zahvalni, pristaju li uz kralja i carstvo? Ne vidi stvari u pravom svijetlu, ko sum: nja da? Tisza i Andrassy, Appony i Kossuth svi napokon hoće jedno te isto, a borbe njihove i njihovih stranaka nijesu nego borbe o jasle, a ne borbe o političke ciljeve. Ma- džar ima od vijekova samo jednu svrhu: potpuna neovisnost i otcijepljenje od Austrije! I jer to svi znadu, mažu se Madžari, kao i svi ostali neprijatelji carstva, dok su oni, boravku u Dubrovniku, i za to se potrudih da ovo iznesem. tree Divni plam serafske ljubavi buktio je u grudima Asiškog siromaha. Potaknut on tim žarom, oči svoje upravlja k Istoku da tamo luč sv. vjere propovjeda Saracenima. I zbilja, god. 1212. po Krstu, a šeste godine svoga obraćenja, upravu Reda povjerava fra Petru Katanskomu, ostavlja grad Asiz, koljevku svoga Reda, dolazi u Jakin, eda odatle ot- plovi put bajnog Istoka, koji mu mora, kako on mišljaše, palmu mučeništva priba- vili, I brod zaplovi kristalnom pučinom mora, nu tek kratko vrijeme progje i pro- tivni vjetrovi silno i ustrajno stadoše du- vati, more se uzburka na valove, da mor- nari nijesu više mogli upravljati lagjom, te bijahu prisiljeni tražiti zaklonište na oba- lama Sklavonije. | sila vjetra neće di po- pušta i naši se putnici moradoše. uvjeriti, da im je nemoguć prelaz na Istok. Ali sv. Frano, vjerovjesnik Boga, ne klone duhom, dali odinah za prvih dana učini nekoliko apoštolskih izlet4 po okolici, da barem ono- mjesnim stanovnicima propovjeda sv. evan- glelje. Pri kraju uvidi sluga Božji, da se koji pristaju uz ovu državu, koji su podali nebrojene dokaze vjernosti i privrženosti državi i dinastiji kao Hrvati, predani na milost i nemilost njihovih madžarskih tla- čitelja. Usluge; koje je hrvatski narod izkazao, jasno su istaknute u povelji 7. Aprila 1850., čiji ću sadržaj dozvolom g. predsjednika pročitati, I ako je povelja nešto podulja, ipak je svaka riječ na svome mjestu i ništa nije suvišno i ona bi bila, kako to dobro opaža list »Gross-Oesterreich« »jedina baza na kojoj se može raspraviti državnopravno stanovište Hrvata, da oni nijesu god. 1861. otklonili sudjelovanje u parlamentu. U nadi pak, da se može popraviti učinjena po- grješka, ne može se dovoljno preporučiti temeljno proučavanje ove povelje. Ja ću je sada pročitati, a neće škoditi, ako i vi upoznate naše prilike. Ova povelja sadrži zahvalu cara Frana Josipa za vjer- nost Hrvata god. 1848. i 1849. Povelja glasi — (čita povelju). A sada Vas ja pitam, moja gospodo, kako su ispunjena sva ona obećanja, koja su po- dana u ovoj povelji hrvatskom narodu? Gdje je obećana potpuna neovisnost od Ugarske? Gdje je sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom? Mjesto neovisnosti imamo ukinuće ustava, madžarsku bezobraznost i materijalno pljač- kanje, koje vodi k posvemašnjoj bijedi i iseljenika. Od onoga godišta, dapače od onoga dana, od kada bi u Austro-Ugarskoj morale vla- dati ustavne prilike, ne poštuju se zakoni u Hrvatskoj, (čujte, čujte!) ne izvršuju se najočitije odredbe nagodbe, a huncutski se vode najnepravedniji politički procesi, koji su bacili u zatvore na stotine nevinih. Mi smo proti ovom bezobraznom postu- panju u Hrvatskoj ovdje često prosvjedovali, dapače latili smo se onog nemilog sredstva opstrukcije, da bi smo sklonuli odlučujuće faktore na koje poboljšanje. _ Premda su sve stranke ove kuće bile je- dinstvene s nama, osugjivajući ovo neza- konito stanje u Hrvatskoj, premda smo mi svi pokazivali na velike pogibli vanjskog položaja, premda je i sama vlada na usta ministra-predsjednika očito pokazala, da dijeli mnijenje kuće, vlađalo je ipak neza- konito stanje, koje je kroz čitavu balkansku krizu u velike ogorčilo južnoslavenske na- rode, a to stanje i nadalje traje i do danas ga još ne dižu. (Pristajanje,) Igra, koju danas igra Tisza i Skerlecz — koji mimogred rečeno, ne pozna ni hrvat. skog jezika — sa hrvatskim strankama, tako ovog puta apsolutno mora odreći svoje osnove, odluči stoga povratiti se u Jakin, kamo se je već spremala lagja, u kojoj je došao. Nu ne imajuć čim platiti prevoza, ne hijedoše ga mornari primiti na brod. U toj se neprilici posluži varkom, koju ja- mačno neće niko osuditi. Neki mornar, vi- deći grubu osornost kapetana prama svecu, sažali mu se i pozove k sebi sv. Frana, obeća mu, da će ga on potajno sa njego- vim dragom uvesti u lagju, samo tom po- godbom, eda obojica moraju na lagji sa- kriveni ostati i da se ne smiju nigdje po- kazati. Rado svetac pristade na te riječi i onaj ih dobričina odvede na dno broda, sa- krije ih do konja, što su se tu nalazili. Neki drugi, nepoznati im čovjek, donese lirane onom dobričini i reče mu: »Uzmi ovo i podaj onoj siromašnoj braći, koju si sakrio«, I sidro bt dignuto, a lagja zaplovi morem. More stade nanovo lagjom ljuljati i bacati je na sve strane. Radi toga, prelaz koji je zahtjevao tek nekoliko dana, produlji se preko običnih granica, Pogibelj mora bijaše velika, a još veća nestašica hrane: mornare i ostale pu- toike obuze silan strah, Sakriveni sv. Frano. jočituje se u: kolvsalnim brojkama bijednik RR A tu LEA An JES Aa o EG SOA JE " je prozirna, e se može kazati, da predstoje nova zavaravanja hrvatskog riaroda i odlu- čujućih faktora bečkih krugova. Moja Gospodo! Stari otadžbenik podiže ovdje, valja da posljednji put svoj glas. Vrijeme je ozbiljno, mir prevaran. že su moći još uvijek na poslu, koje da unište ovo staro carstvo. Neka se ini štogod navrijeme, da ne bude poslije kasno. Neka se dinastija uzdrži pravednošću, vjer- nosti svojih naroda, da bi se oni svi ujčasu pogibli veselim srcem skupili oko prijestolja da brane zajedničku domovinu. : A osobito neka se spomene kušanog i vjemog hrvatskog maroda, koji će valjda biti pozvan, da bude čuvar južnih granica. Neka se odviše ne kuša vijernost ovog naroda. Od toga ja opominjem i kao vijerni pri- staša carstva i prijestolja velim : neka Austrija koliko prije posegne za oktobarskom pove- ljom 1860. Moja Gospodo! Ja ziključujem moj govor riječima: Justitia est funđamentum regaorum a injustitia cst regnorum detrimentum ! Gjeneralaši! Uskrsnuli smo opet zauzimanjem čaro- bnjaka D.ra Drinkovića, kojemu su vazda puna usta furtimaša, diplaša, gjeneralaša. Otrag nekoliko godina mi sino skladno + otvoreno požvali toga. koji+grdi sva i sve, da dokaže ono čim nas bijedi; on nije iznio niti najmanjeg dokaza. Zato smo prisiljeni mu dokazati javnim činima, kakovi smo mi »gjeneralaši«. Kad je iznio predlog o saradnji sa Srbima, mi smo jedini ustali proti tomu; ne jer smo bili bezuvjetno proti narodnoj slozi, nego jer smo željeli da se izvrši ona poznata talijanska: patti chiari, amici cari. A kad je ipak to pitanje postalo aktuelno, pristali smo i o bratskoj slozi ogriješili se nijesmo, bez pitati ikoga a nadasve ne one od gori što oni misle. Na tome jesmo i ostajemo, do- klegod ne budu očito Srbi otkazali pobra- timstvo. G. Doktor nije radi stranke podnio straš- nih istraga, poziva na Poglavarstvo, osjet- ljivih globa, osuda, tamnovanja preko brave, i tisuću drugih nevolja; dočim smo mi »gje- neralaši« sve to iskusili, sveto podnijeli, a veleučeni g. Dr. Krstelj on može kazati na kojim smo mukama bili, kad je velikodu- šno uzeo da nas brani, na što mu do vi- jeka hvala. Mi smo »gjeneralaši« vazda pri izborima iznosili svog kandidata, za nj se izlagali, trošili, muku mučili, narod nagovarali i rad iz svojeg skrovišta, rastumači svima svoju prisutnost i razdijeli im hranu, koja bijaše njemu i drugu pretekla. Svevišnjemu Bogu bi ugodan taj dar svojega sluge, te čućom umnoži živež u rukama Franinim, da nikomu ne uzmanjka sve dok lagja ne stigne u luku Jakina. Mornari i putnici divili su sc tome čudu i na sve strane razglasiše, kako ih sv. Frano spasi od očite pogibelji. A Bogu, koji se pokazuje tako dobar i divan u sve- cima svojim, iz dubine srca svoga zahva- liše. Ovako piše Celano: Vita I. p. I. c. 20, n. 55. ed. Ed. Alenconiensis O. M. Capuc. Romae 1906. p. 57. Još ob ovome pišu razni povjesničari, kao: Sv. Bonaventura: Legend. mai. c. IX. n, 5 ed. Ad Ci. Aquas 1898. p. 98, on tu piše: »venlis contrariis flantibus compulsus est in Sclavoniae par- tibus applicare, (Buduć su duvali protivni vjetrovi bi prisiljen zakloniti se Sklavon- skim stranama). — Wading Tom. I. ad an. 1212. str. 133: Non substitit diu hoc in loco, sed aestu percitus martyrii ad mariti- ad Syriae partes tendentem, conscendit, sed \ventis contrarils flontibus compulsus est in Selavoniae partibus applicare. (Za dugo se doznav za bijedu svojih suputnika, izlazi) ne zadrži u onome mjestu, nu željan mu mum progressus portum, navem quanđam